Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Vitamin D 4 copyŠto mislite što bi se dogodoilo s profitima koje farmako biznis gomila prodajući kemijske otrove, kada bi se javno priznalo da se većina bolesti može najlakše i najučinkovotije sprječiti uzimanjem visokih doza vitamina D3?

Njihov bi profit i radna mjesta nestali… zbog te i takvih istina oni su u stanju i ubiti…što i rade diljem planete.

 

Prenosim kompletan tekst dr. Jeff T. Bowlesa koji je mnoge godine proveo u strastvenu holističkom istraživanju zdravstvenih pitanja. Napisao je elektronsku knjigu The Miraculous Results of Extremely High Dosses of Vitamin D3…njegova mail adresa je jeffbo@aol.com

Pročitajte i sami prosudite….

Nakon što je patent nad vitaminom D 1943. godine poništen, farmaceutske tvrtke morale su nekako vitamin D uzeti pod svoje okrilje. Kampanja s tim cilje počinje 1944. godine u Ney Yorku kada je državni odvjetnik Nathaniel Goldstein donio odluku da su vitamini ustvari lijekovi, pa ih kao takve smiju prodavati samo farmaceuti I ovlaštene ljekarne. Ta je odluka ubrzo osporena i sudski odbačena, no velike farmaceutske tvrtke nisu samo tako odustale.

Godine 1952. FDA je pokušavala zabraniti uvođenje bilo čega “novoga” na polju hrane i potrošne robe dok ona sama to unaprijed ne odobri. Takvo zauzimanje pozicija je na sudovima odbijeno. Godine 1957. FDA je krenula s tužbama protiv trgovaca “poboljšivača prehrane” ( vitamina ) i počela je upotrebljavati pojam “nadriliječništvo” . Nešto kasnije , 1960. FDA je pokušala ograničiti količini folne kiseline u vitaminima na 0,4 mg, iako se godinama kasnije otkrilo kako je ta količina premalena, pa su trudnicama radi sprječavanja defekta neuralne cijevi kod novorođončadi preporučavane veće količine. Godine 1966. FDA je ponovo pokušala ograničiti pristup prehrambene industije vitaminima prijedlogom novog načina nadzora nad obogačivanjem namirnica vitaminom D.

Sedam godina kasnije, 1973. FDA je zabranila prodaju pilila s višim dozama vitamina A i vitamna D. Ovu je zabranu kao pravni savjetnik suda osporio dr.Linus Pauling, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju.

Godine 1974. američki je kongres presudio kako je FDA prekoračila svoja ovlaštenje I naložio da se vitamini pravno gledaju kao namirnice, a ne kao lijekovi.

Godine 1976. kongres je izglasao zakon kojimse zaustavljaju napori FDA i industrije lijekova za zabranu prodaje vitamina u visokim dozama. No 1979. FDA je opet pokušala ishoditi klasifikaciju nekih vitamina u lijekove, ovaj puta za one kojima treba recept.

Godine 1992. FDA je zajedno s teksaškim zdravstvenim inspektorima provela racije u prodavaonicama vitamina i zdrave hrane cijele države. Plijenila je robu, a poslodavce zatvarala pod optužbom da promiču lažne tvrdnje o zdravstvenim koristima vitamina.

Godine 1993. FDA je ponovo planirala pravno regulirati prodaju I upotrebu vitamina kao i isticanje tvrdnji o njihovu učinku.

No, 1994. američkom je narodu prekipjelo, pa su prisilili kongres na usvajanje američkog zakona o zdravstvenoj ispravnosti i edukaciji o dodacima prehrani ( Us Dietary Supplement Health and Education Act – DSHEA ) koji je u stvarnosti zakon o “ZDRAVSTVENOJ SLOBODI”.

DSHEA definira dodatke prehrani kao prehrambene namirnice I prebacuje na FDA odgovornost dokazivanja donosi li koji dodatak hrani rizik ili pomoć u poboljšanju zdravlja.

Godine 2011. korumpirani, potplaćeni i kupljeni američki državni političari pokušali su opet na mala vrata nadzor na vitaminima i dodacima prehrani vratiti u ruke FDA, ovog puta pomoću zakona o označavanju dodataka prehrani iz 2011. godine. Namjera je bila poništiti učinak zakona DSHEA iz 1994.

Željeli su jednostavan postupak obilježavanja pretvoriti u skup postupak izdavanja odobrenja.

Na sreću američkog naroda ni ovaj postupak preotimanja nadzora nije uspio.

Upravo sada se dešava još jedan pokušaj preotimanja pozicija moći koju provodi povjerenstvo za prehrambeni kodeks ( Codex Alimentarius ).

Ovo je Povjrenstvo tijelo organizacije Ujedinjenih naroda za hranu I poljoprivredu ( UN FAO ) i Svjetske zdravstvene organizacije ( WHO ), a svrha mu je izraditi niz međunarodnih standarda koji bi upravljali sve većom svjetskom industrijom hrane I štitili zdravlje njihovih potrošača. Njemačka je pokušala izmanipulirai Povjerenstvo kodeksa za prehranu i hranu s posebnom namjenom kako bi zaštitila interese njemačke farmako industrije povisujući regulatorne standarde na način koji bi uvjetovao opstanak samo najvećih farmako tvrtki poput Bayera, boehringer Ingelheima, Evonika, Freseniusa, Merka i Sandoza. Evo nacrta smjernica koje je predložilo ovo povjerenstvo.:

  • dodaci prehrani ne smiju se prodavati za preventivne ili terapijske svrhe..to znači zbogom vitaminu D
  • dodaci prehrani ne smiju prekoračiti doze jakosti koje je propisalo ovo Povjerenstvo???
  • Standard kodekasa za dodatke prehrani postaju obvezujući ( vlada : građani 1:0 )
  • Svi novi dodaci prehrani automatski se zabranjuju osim onih koji udovolajvaju Kodeksu

 

Hoćemo li mi to trpjeti, što misle oni, tko su oni?

Ukoliko SAD podpiše kodeks FDA će moći zatvoriti trgovine zdravom hranom I zabraniti prodaju vitamina izuzev na liječnički recept I to samo u ovlaštenim ljekarnama.

Želite li vidjeti kako to izgleda probajte kupiti vitamine u Njemačkoj.

U Njemačkoj na policama do kojih možete doprijeti nema više poznatih brandova. Možete samo kupiti preskupe vitamine niskih doza u posebnim sterilnim trgovinama koje se nazivaju apoteke I pune su farmaceuta i bez recepta nema vitamina…

 

MOJA PRIČA S VITAMINOM D

Nakon što smo razmotrili povijest vitamina D, dopustite mi da vam izložim pojedinosti moje osobne priče s vitaminom D.

Ja nisam nikada lako prihvaćao pa čak niti razmišljao o teorijama zavjere, čak suprotno, nikada ih nisam želio prihvatiti.

No nedavno sam se ipak upitao jesam li možda upravo počeo odkrivati takvu jedni zavjeru.

Ova bi zavjera uključivala liječnike koji nam godinama daju upravu kriminalne savjete: klonite se sunca, upotrebljavajte sredstvo za zaštitu od sunca I nemojte nikako uzimati previše vitamina D jer je on opasan….!

Od 1980-tih kada su nas liječnici počeli upozoravati da izbjegavamo sunce I da koristimo sredstva za zaštitu od sunca stope pretilosti, autizma, astme I drugih bolesti vinule su se vrtoglavo uvis. Prva dama SAD-a Michelle Obama pokušava se boriti s pretilošću kod djece tako što potiče na više tjelovježbe I potrošnju kvalitetnije hrane. No što ako njihove probleme uzrokuje nešta drugo, nešto poput manjka vitamina D3 zbog nedostatka izlaganja suncu.?

Kao dijete patio sam od nekih zdravstvenih problema poput astme, poremećaja pozornosti, s hiperaktivnošću I još dosta poremećaja.

Nakon 28.godine starosti počele su mi se dešavato ozljede I problemi koje mi liječnici nisu uspjeli sanirati, primjerice žuta gljivica na nožnim noktima, potkožna cista na licu, škljocanje kuka, kalcifikati na laktu, sinovijks acista zglavka te artritičko škljocanje ramena I leđa.

Poslije godina I godina istraživanja starenja I bolesti prije nekih osam godina naišao sam na članak koji govori da 80% ljudi s bolovima patio d manjka vitamina D3. Čim sam to pročitao počeo sam uzimati vitamin D3 4000 IU dnevno, deset puta više od preporučene doze koja je iznosila 400 IU.

U roku od mjesec dana nestali su gotovo svi moji simptomi artritisa. No škljocanje kuka, žuti nokti na nogama, sinovijska cista I potkožna cista tvrdokorno su bile tu.

Moj otac koji je uzimao 2000 IU dnevno već godinama ( pet puta veća doza od propisane ) otišao je na pretragu krvi na vitamin D3. Rezultati su pokazali 29 nanograma po mililtru što je 1,0 ng niže od najniže referentne razine, što znači da je već trebao biti mrtav!

I to me je tada prosvjetlilo!

Povisio sam si dozu na 20.000 IU dnevno, kasnije I na 50.000 dnevno pa čak i n a100.000 dnevno.

Unutar mjesec dana počeo sam se osječati punim energije, ali sam ponovo osjetio bolove u kostima i zglobovima koji mi se nisu nikada pravilno zaliječili. Nisam se uplašio jer sam čitao kako se na vitamin D gleda kao na hormon za preoblikovanje kostiju i zglobova. Također sam čitao kako su štakorima kojima su lomljenje noge I kojima je divan D3, one savršeno zarasle, dok se kontrolnoj skupini koja nije primala D3 ok mjesta srastanja stvarao koštani kalus.

Unutar 5 mjeseci moji su se žuti nokti očistili, škljocanje u kuku je nestalo a stanje s ramenima se dodatno poboljšalo u odnosu na ranije kada sam uzimao 4000 IU.

Nakon godinu dana kalcifikat na mom laktu je potpuno nestao, potkožna cista na licu isto, a sinovijska cista mesante tvorbe veličine polovice tenis loptice se zmanjila na veličinu zrna graška.

Pitao sam se zbog čega je evolucijom nastao hormon koji se aktivira sunčevom svjetlošću.

To me je navelo pomisao o sidromu nepotpunog popravka u kojem evolucija misli da se nalazimo zimi, dobu godine kada su nam izvori hrane oskudni pa se naše tijelo regenerira samo onoliko koliko je nužno za preživljavanje.

A zatim kada se u obliku vitamina D3 pojavi signal koji govori kako je stiglo Sunčevo svjetlo i ljeto u kojemu su izvori hrane obilni tijelo počinje provoditi popravke I obnovu organa i tkiva.

Tada sam otkrio da je kod medvjeda veliki pad razina vitamina D3 signal za pripremu zimskog sna, što uključuje nakupljanje masnog tkiva debljanjem za čak 70%.

Dalja su mi istraživanja pokazala kako ozbiljno debele osobe imaju manjak vitamina D3.

To me navelo na zaključak sindromu još višeg stupnja: hibernacijskom sindromu ljudi ( human hibernation syndrome…HHS )koji govori da ako neka osoba tijekom cijele godine I tijekom života izbjegava sunce I koristi sredstva za zaštitu od sunca, ta će se osoba na kraju ozbiljno udebljati jer se cijelo vrijeme priprema za hibernaciju tijekom očekivanje zimske gladi.

Niske razine vitamina D3 čine nas podložnim i inače bezopasnoj gripi.

Potom sam pregledao oko 52000 članaka znanstvenih objavljenih od 1967. do današnjeg dana tražeći pojam “vitamin D” te sam otkrio kako su niske razine vitamina D povezane gotovo sa svim bolestima koje nisu uzrokovane ni starošću ni genetskim mutacijama. Navest će samo malo dio tih bolesti: autizam, astma, šećerna bolest, 20-tak vrsta raka, da ne navodim sada, gotovo sve bolesti koje vam padnu na pamet….

Prilično je jednostavno uočiti koje su bolesti povezane s niskim razinama vitamina D3.

Dovoljno je pogledati zemljopisnu kartu i rasprostranjenost određenih bolesti. Ako su, kao većina njih, rjeđe oko ekvatora,a daleko češće na velilim zemljopisnim širinama jasno je da je s njihovom pojavom vezan vitamin D, manjak sunca koojeg na ekvatoru ima u izobilju. Sve to znači da se uzimanjem vitamina D3 u visokim dozama mogu obraniti od tih bolesti.

Što mislite što bi se dogodoilo s profitima koje farmako biznis gomila prodajući kemijske otrove, kada bi se javno priznalo da se većina bolesti može najlakše i najučinkovotije sprječiti uzimanjem visokih doza vitamina D3 jednosatvnim povisivanjem razina vitamina D3 u krvi s 30 nanograma po mililitru ( što je nisko, ali i uobičajeno ) na 80 – 100 ng/ml ili čak i više

Njihov bi profit i radna mjesta nestali…zbog te i takvih istina oni su u stanju i ubiti…što i rade diljem planete.

 

Probajte slikovito zamisliti nekog od izvršnih direktora velikih farmako tvrtki kako, raspolažući s ovim informacijama, razmišlja poput dr.Zla:”Vitamin D3 neprijatelj je naše egzistencije! Mormao pod svaku cijenu suzbiti i pomisao da bi ga se uzimalo u velikim dozama”!

Zadatak utvrđivanja povezanosti bolesti i manjka vitamina D3 meni kao I mnogim drugim liječnicima , nije bio toliko tvrd orah. Ako smo mi to uspjeli otkriti, kako to onda nisu već prije mnogo godina učinile I velike farmako tvrtke sa svojim milijardama dolara I godinama istraživanja?

Jesu, normalno da jesu i shvatili da takav lijek ne mogu patentirati.

Kako sunčevu svjetlost patentirati i prodati…ali nam zato prodaju kemiske otrove koje besramno nazivaju lijekovima, koji oponašaju učinke D vitamina, ali kao nuspojavu imaju trovanje organizma i novu potrebu za još novijim kemiskim otrovima i tako u krug….

Odgovor na sve to se krije u želji za profitom…

Ponekad se zapitam znaju li dosita neki od direktora velikih farmako tvrtki ovu istinu, a da su ipak odlučili D vitamin demonizirati, plašeći nas nuspojavama poput pretjerane kalcifikacije tkiva do čega može doći samo u dozama od nekoliko milijuna IU dnevno ili čak i nekoliko desetina milijuna dnevno i to opet samo ako se ne uzima vitamin K2.

Najgore je što su u glave svih studenata medicine usadili takve ideje.

U svojim sam istarživanjima proučavao znanstvene članke s PubMeda koji su opisivali toksičnost vitamina D3, te sam otkrio kako su gotovo svi oni izvješća o pacijentma koji su kroz duže vrijeme uzimali relativno visoke doze vitamina D bez ikakvogštetnog učinka. Njihovi su liječnici bili zapanjeni jer je to proturiječilo svemu što su učili na fakultetima medicine. Ono štoje važno uz visoke doze D3 uzimati i vitamin K2.

Hvala na pažnji.

 Nenad Roso

Izvor: valetudo-drroso.com

D vitamin – TRAGIČNA ISTINA 1. dio

Previous postD vitamin – TRAGIČNA ISTINA Next postZablude današnjeg vremena IV: Sile, snage iza naših leđa i Svjesnost – put prema oslobođenju Dio drugi