Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

chem kc1-1 Svake minute svakoga dana Ameriku natapaju toksičnim teškim metalom olovom (Pb) koji sagorijeva u zrakoplovnom gorivu “avgas”, gorivu koje pokreće najveće klipne pogone aviona (to jest, bilo čega sa propelerom). Ukupno 571 tona olova odlaže se u zrak iznad naših glava svake godine samo iz aviona, navodi američka Agencija Za Zaštitu Prirode i Okoliša!

Piše: Mike Adams

Prevela i uredila: Aleksandra Leverda

  Prema znanstvenom radu pod nazivom „Olovo i kontaminacija Halogenima iz Aditiva avionskog goriva, sa Brackett aerodroma“, za analizu sadržaja olova, broma i klora u avgas tekučini, testovi su pokazali da avio goriva sadrže sljedeće:

Olovo(Pb): 48 ppm,

Brom(Br): 42.6 ppm,

Klor(Cl): 605.2 ppm

Olovo je jako otrovan teški metal koji izaziva bolesti kostiju, oštećenje mozga i rak. Klor je jako reaktivna kemikalija sa snažnim oksidativnim svojstvima. Nema opravdanja za činjenicu da se obije ove kemikalije svakodnevno raspršuju u zrak iznad naših glava.

963 tona olova pušteno u zrak (iz svih izvora)

 Koliko se olova chemtrailom raspršuje širom Amerike zbog avionskog goriva? Prema vijestima privredne avijacije (General Aviation News) oko 681,000 galona avgasa je spaljeno svaki dan tijekom 2013 godine. Avgas teži oko 6 funti po litru, što znači da je više od 4 miliona funti avgasa spaljeno svaki dan, ili 1,8 miliona kg avgasa.

 (1 us gallon = 3.7853 Litara; 1 pound= 0.4535 kg)

 Ukoliko je olova u avgasu 48 ppm, to znači da svaki kilogram avgasa sadrži 48 mg olova. Pomnoženo sa 1.8 miliona avgasa koliko se svakodnevno spali, dobiva se da avgas gorivo emitira 86.4 kg olova dnevno na nebo iznad naših glava.

 To dalje znači da je tijekom godinu dana 31.536 kg olova izbačeno u zrak, a to olovo pada na naša poljoprivredna zemljišta, šume, jezera, rijeke, potoke, oceane, dječja igrališta, farme i tako dalje.

Nacionalni inventar Emisije (The National Emissions Inventory -NEI) navodi da su emisije olova još veće od ovoga što sam ovdje izračunao. „Klipni motor aviona je glavni izvor emisije olova u sjedinjenim državama, i emitira 57% od 964 tone olova dospjelog u zrak tijekom 2008 godine, prema najnovijim podacima iz “National Emissions Inventory“, izvještava NIH.

Piloti malih aviona odbacuju problem

 Neki piloti su izgleda skloni da u potpunosti negiraju postojanje problema.

Ja sam ovisan o olovu. Možda ne na način na koji je narkoman ovisan o drogi, ali svejedno – navučen sam“ piše David Freed, kolumnista magazina Zrak i Svemir (Air & Space Magazine), dobitnik Pulicerove nagrade istraživačkog novinarstva. „Tetraetilsko olovo koje se dodaje avionskom gorivu održava motor mog četvorosjeda, 48 godina starog Piper Cherokee-ja da radi glatko. A to me čini sretnim“

Dalje, on se žali na ideju čistijeg – bezolovnog goriva, jer smatra da bi mu njegova upotreba onemogućila da leti: „ mi živimo u strahu od troškova goriva koji stalno rastu, i od FAA direktiva plovidbenosti koje često zahtjevaju da plaćamo skupe sigurnosne modifikacije. Da li će prebacivanje na korištenje bezolovnog goriva koje vlada propisuje mandatom u konačnici slomiti banku, ostavljajući nam jedino izbor da napustimo letenje i prodamo svoje avione?..“

 Kasnije u svom članku, on priznaje da olovo jest opasnost po javno zdravlje, ali objašnjava kako njegov avion gotovo ništa ne doprinosi problemu:

da li su izlazni plinovi mog aviona, sa motorom 180 konjskih snaga, zaista toliko značajna nacionalna prijetnja po zdravlje?“..pita se.

Točno je da njegov, jedan avion nije veliki faktor u svemu tome, ali u kolektivnom smislu, kada se kombiniraju svi avioni na ovakav, klipni, pogon kojim lete drugi piloti poput Freda, to postaje ogroman problem širom zemlje(ilina nacionalnom nivou)., Emisije avgasa su glavni izvor emisije olova na nebu Amerike.

Uzgred, David Frid je i dobitnik Pulicerove nagrade za autora romana “Cordell Logan misterije avijacije”.

On je odličan pisac, i očigledno promišljena, inteligentna osoba… skoro sigurno dopadljiv momak i kao novinar istraživač, dragocjen doprinos društvu na mnogo načina. Na primjer, on je napisao 8600 riječi izloženih u Atlantiku koji detaljno opisuju „kako je FBI progonio pogrešnog osumnjičenog u nizu ubojstva nakon 9/11“. Jasno, ovo je vrsta istraživačkog novinarstva kakvo podržavamo u mejnstrim medijima – ljude koji postavljaju prava pitanja i teže istini. Stoga, da bude jasno, ja ga ne napadam osobno povodom njegovog članka, samo se nadam da on prepoznaje važnost potrebe da zrakoplovna industrija izbaci olovo iz goriva i time sa našeg neba.

 Na vodećim pozicijama ovog pitanja, trebaju nam promišljeni inteligentni ljudi ukoliko želimo da bezolovni avgas ikada postane realnost. Kako dolje navedena EPA tabela pokazuje, avgas je glavni izvor emisije olova, dok je industrija na drugom mjestu, zatim na trećem mjestu su termoelektrane na ugalj („električne energije“).

Tabela:Emisije olova po sektoru ,2008: avion, industrijski procesi, električne energije, industrijski kotlovi, odlaganje otpada, komercionalno sagorjevanje goriva, upotreba rastvarača, ostatci sagorjevanja goriva, komercionalni morski brodovi, lokomotive, spaljivanje poljoprivrednih zemljišta, benzinske pumpe, ostalo-neklasificirano ne industrijsko, dizel oprema, benzinski terminali.

Uzgred, gdje svo ovo olova završava?

 Zato jer biljke apsorbiraju olovo iz zemljišta, životinje će ispašom pojesti, pa u svom organizmu koncentrirati toksine iz biljki, i stoga će se mnogo olova naći u našim zalihama hrane! Ovo je razlog zbog čega je veći sadržaj teških metala u mlijeku ili mesu nego u sirovoj travi. Također je djelom i razlog zašto nalazim olovo u mnogim namirnicama kada provodim testove atomske spektroskopije u mojem ICP-MS laboratoriju.

 Ukoliko se desi da ikada pilotiram avionom , možete se kladiti da ću naći način da koristim bezolovno gorivo. Neću letjeti nebom odlažući toksične teške metale u atmosferu, posebno s obzirom da je dio moje aktualne misije da istražim načine putem kojih društvo može da razvije čistiju hranu sa manjim sadržajem teških metala. Čak se nadam da ću jednog dana vidjeti ogroman napredak u gustoći napajanja akumulatora(baterije), koje će vjerovali ili ne, rezultirati električnim avionima. (da, danas to djeluje nemoguće jer bi zahtjevalo povećanje od najmanje 1000 puta veće gustoće snage akumulatora. Ali, ljudi su zaista dobri u postizanju izvanrednih pomaka, stoga ću ostati optimističan po ovom pitanju i nadam se da će znanstvenici naći daleko bolji način za skladištenje energije od danas aktualnih kemijskih akumulatora ‘stare škole’.)

Olovo je uklonjeno iz automibilskih benzina od strane EPA

 Dok istražujete sve ovo, imajte na umu da je olovo korišteno kao dodatak običnom benzinu tijekom više desetljeća. Olovo pomaže da motor bolje radi i smanjuje potrošnju. Ali to je ujedno dovelo i do izbacivanja miliona funti olova u životnu sredinu, što je pak povećalo kontaminaciju zemljišta olovom, i uzrokovalo da čovjek sa svakim dahom unese olovo u svoj organizam.

Tijekom ovih „olovnih godina“ IQ djece u americi značajno je pao, a vratio se na veće nivoe tek kada je olovo uklonjeno iz benzina.

Danas je protuzakonito dodavati olovo gorivu i spaljivati ga u motoru vozila. Ali je savršeno legalno spaljivati olovo u avionskom gorivu. „ Avgas je jedno od malobrojnih goriva u americi koje još uvijek sadrži olovo, zadržavajući njegovu vodeću poziciju najvećeg emitera olova u zemlji“ izvještava Nacionalni institut za zdravlje –zabrinutost zbog zdravstvenih efekata olova pokrenula je stalni napor da se olovo konačno izbaci iz avgasa – nešto što zrakoplovne i naftne industrije pokušavaju više od dva desetljeća,ali bez uspjeha.

NIH dalje opisuje štetne efekte olova:

Dokumentirano je da je olovo neurotoksikant posebno opasan za djecu, koja su obično izložena kada progutaju ili udišu kućnu prašinu koja sadrži olovo. Tijekom posljednjih nekoliko godina, ozbiljna šteta kognitivnih i bihevioralnih funkcija uključujući inteligenciju, pažnju i motoričke sposobnosti primijećena je kod djece sa znatno nižim sadržajem olova u krvi, od onog koji se primarano smatrao opasnim-toksičnim sadržajem koji može prouzrokovati štetu; stoga sada razumijemo da ne postoje sigurne razine izlaganja olovu!!

Kada ćemo odlučiti prestati da trujemo same sebe?

 Ono što je jasno u čitavoj ovoj priči je da dok god budemo spaljivali olovo u avgasu, na tlu ćemo trpjeti, prolongirati i rekreirati zdravstvene efekte. U doba kada su akademska dostignuća američke djece u sjenci dostignuća djece iz Indije, Kine, ili Koreje, nastavljati sa odlaganjem olova koje oštećuje koeficijent inteligencije, u našu atmosferu sasvim je apsurdno. Što god dospije na nebo, pada na tlo i na kraju pronalazi svoj put do zaliha hrane i vode, pa je rezultat sagorijevanja olova u gorivu prije ili kasnije takav da jedemo olovo sa naših tanjura!

Kada sagledamo širu sliku, koliko je zaista ovaj problem veliki? Vjerojatno da to nije najhitniji problem sa kojim se trenutno suočavamo.

 U eri kada se čini da rat izbija na Bliskom Istoku, i da je globalni bankarski sistem stalno na ivici kolapsa, društvu je teško da se fokusira na suptilnije (mada kronične) dugoročne probleme kao što je olovo u avgasu. Ali ovo je problem koji se može riješiti faznim prelaskom na bezolovno gorivo-mogas.

Sve što je potrebno je neko vodstvo od strane FAA i EPA, da rade zajedno u cilju čišćenja naše zrakoplovne industrije, i izbacivanja olova sa našeg neba.

  Da li je previše tražiti da prestanemo sa odlaganjem toksičnog olova na nebo iznad naših vlastitih glava?

Autor: Mike Adams

Prevela i uredila: Aleksandra Leverda

Izvor: naturalnews.com

Olovo – Wikipedija

Olovo i njegovi spojevi otrovni su ako se unesu u organizam, a naročito olovo zbog svog kumulativnog efekta. Olovo se kompleksno veže na okso-skupine enzima i tako ometa gotovo sve korake sinteze hemoglobina i metabolizam porfirina, sprječava djelovanje adenozin-trifosfataze odgovorne za proizvodnju atanične energije, ometa i sintezu bjelančevina i vrlo štetno djeluje na središnji i periferni živčani sustav, izazivajući poremećaje (naročito kod djece), krvi i mozga:

  • 0-10% izaziva smetnje u protoku krvi,
  • 10-25% nastaju ozbiljne poteškoće u mozgu i krvi,
  • 25-50% može dovesti do pada u nesvijest ili čak može nastupiti smrt.

Sistemski je otrov i ima razna štetna djelovanja, a na krvotvorni sustav (koštana srž) može izazvati anemiju i leukemiju.

Kumulativni je otrov jer se nakuplja u kostima, a znaci trovanja udisanjem para, dimova ili prašina su: umor, glavobolja, zatvor, bolovi u kostima i mišićima.
Olovo se iz organizma ne može izlučiti spontano, već se u njem nagomilava. Zato otrovanje mogu uzrokovati i količine olova manje od dopuštenih, ako je izloženost izvoru trovanja dugotrajna.

Otrovanje se liječi tvarima koje s olovom tvore stabilne kompleksne spojeve i za sebe čvrsto vežu olovo, pa se mokraćom lako izlučuju iz organizma (kalcijev etilendiamintetracetat, CaNa2EDTA /etilendiamintetraoctena kiselina/ i antibiotik penicilamin).

 

Klor – Wikipedija

Ima oštar, bockajući miris i vrlo je otrovan. Pri vrlo niskim koncentracijama i pri kraćem djelovanju samo nadražuje sluznicu dišnih organa, a ako je volumni udio u zraku samo 1%, već nekoliko udisaja može biti smrtonosno, zbog čega se i koristio kao bojni otrov u I. svj. ratu (1915.g.).
Jaki je nadražljivac, već i te male količine nadražuju oči i kožu, te reagira s vlagom sluznice nosa, grla i gornjih dišnih puteva, uzrokuje bronhitis i nakupljanje vode u plućima, dodir sa tekućim klorom uzrokuju ozebline i slijepoću.

 

Brom – Wikipedija

Brom je po svojim kemijskim osobinama veoma sličan kloru, samo je nešto manje reaktivan.

Opasnosti Broma:

nadražljivac – oči, grlo, nos

udisanje – teško disanje, gubitak svijesti, trajne posljedice u obliku oštećenja pluća

tekući brom – opekline na koži

Previous postKoja Je Svrha Svijesti I Što Je Izvan Nje? Next postBi li nešto trebalo biti drugačije?