Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Cjepiva 2 Oni koji su vladali, uvijek su izrazito pazili na to da se njihovo vladajuće mišljenje, kroz neugodne činjenice ili kritička pitanja ne dovede u neravnotežu. Najpoznatija je svakako inkvizicija u srednjem vijeku, ali progon neistomišljenika nije započeo tamo, niti se nažalost mijenjao. Radujem se da danas mogu razgovarati s liječnikom koji je iskusio neku vrstu cijepi-kvizicije, jer je radi svojih kritičkih izjava o cijepljenju, doživio dugogodišnju zabranu rada u svom zanimanju. (Michael Leitner)

Michael Leitner: Dobrodošao Hans Loibner.


Dr. Hans Loibner: Drago mi je.

M. L: Hans, postotak cijepljenja se u proteklih nekoliko desetljeća znatno promijenio. Prije je postojao pojam pod nazivom podobnost za cijepljenje. Možeš li reći što se nekada podrazumijevalo pod tim nazivom?


Dr. L.: Cijepljenje protiv velikih boginja je 150 godina bilo jedino cijepljenje koje se provodilo, sve do 1950-e. Tada se u to vrijeme primijetilo, da je od 100 ljudi nekolicina ili koliko se na prste može nabrojiti, pretrpjela ozbiljnu štetu od cjepiva, paralizu, sljepoću, gluhoću i smrt. Liječnici su to s vremenom zabilježili i stoga zahtijevali – i tako piše i u udžbenicima pedijatrije – da se osobu koja treba biti cijepljena, ispita je li i pododbna za cijepljenje, što znači da bolesni ljudi ne bi trebali biti cijepljeni. To je pojam podobnost za cijepljenje. Danas imamo mnogo više cijepljenja – kao posljedica modernih mogućnosti proizvodnje cjepiva – znatno manje popratnih pojava, ali u cijelosti ipak znatan broj. No, oštećenja od cijepljenja, danas se skoro potpuno zataškavaju i tako ne bi trebalo biti. Izraz podobnost za cijepljenje je praktički nestao iz upotrebe.

 

M. L.: Ti si sasvim normalno studirao medicinu na sveučilištu. Što se prije za vrijeme medicinskog školovanja saznalo o cijepljenju?


Dr. L.: Mnogi će biti iznenađeni kada budem objasnio, da smo u sedam godina studiranja medicine imali samo jedno predavanje, koje je trajao dva sata, na kojem smo bili informirani o tehnici cijepljenja i o naknadnom praćenju/promatranju cijepljenih. To je bio seminar kojeg je predstavio profesor pedijatrije i to je jedino što i danas medicinski studenti, sve dok završe studij čuju o cijepljenju – ni liječnici ne doznaju ništa drugo. Ono što doktori danas znaju o cijepljenju, saznaju iz medija ili s predavanja daljnjih obrazovanja, koja su vrlo opterećena informacijama sponzora. Više od toga se na fakultetu ne uči.

M. L.: Kroz ono što liječnici iz tiska saznaju o cjepivu i popratnim pojavama, mogu li uopće prepoznati koje štete može nanijeti cjepivo, ili ekstremne reakcije na cjepivo?


Dr. L.: Ako nešto nije u vidokrugu, ako nešta nisam naučio, ako nešto ne znam, onda mi je to nepoznato i zbog toga su većini liječnika te mogućnosti nepoznate. Stvarnost jest, da svako cijepljenje proizvede privremenu bolest i u današnjem tako velikom broju čestih cijepljenja, se naravno događa mnogo više oboljenja.

M. L.: Ti si dugo vremena radio kao liječnik, bez da si cijepljenje dovodio u pitanje, sve dok je k tebi – to je bilo mislim 1979. – došla curica u praksu, kojoj nakon cijepljenja protiv dječje paralize nije bilo dobro. Kakve je imala simptome i gdje si vidio uzrok?


Dr. L.: To je bilo prvo oštećenje od cjepiva koje sam vidio u svojoj praksi. U to vrijeme još nisam toliko razmišljao o cjepivima. Dvogodišnja curica je nakon polio-cjepiva bila paralizirana i još uvijek imam sliku pred očima kako roditelji na rukama nose dijete koje nije moglo pomicati noge i čiji su donji ekstremiteti bili paralizirani. U to vrijeme kod mene još nije stvarno zazvonio alarm, tek kasnije, kod sam kod cijepljenja protiv krpelja vidio nekoliko slučajeva akutnog meningitisa i konačno smrti – smrt mladog studenta nakon KME cijepljenja (krpeljni meningoencefalitis). To je bio trenutak u kojem sam spoznao da se moram intenzivno pozabaviti s tom temom.

M. L.: Govorimo ponovo nešto iscrpnije o polio-cjepivu (dječja paraliza). Svi se možemo sjetiti kampanje za cijepljenje sedamdesetih godina “Oralno cjepivo je slatko – paraliza je okrutna”. Zašto je to oralno cijepljenje tijekom vremena ukinuto u bogatim zemljama svijeta?


Dr. L.: Prvobitno su bile stotine paraliziranih u Sjedinjenim Državama, no u Europi se cijepilo i nadalje. Amerikanci su onda počeli obustavljati ovo cijepljenje i zamijenjivati s tzv. ubrizganim cjepivom – koje je prije oralnog cijepljenja vrijedilo kao štetnije – ali nakon što su se dogodili ti slučajevi, proizvođači cjepiva su se usredotočili na ubrizgano cjepivo i zatim ga označili kao ono s manjim popratnim pojavama. Ali, u proizvodnji je preostalo još mnogo oralnog cjepiva, pa je poslano u siromašne zemlje s argumentom: postoje pojačane popratne pojave, ali ti ljudi si ne mogu priuštiti ništa bolje i to je u siromašnim zemljama usprkos tome pomoć.

M. L.: Bill Gates provodi danas velike kampanje oralnog cijepljenja u siromašnim zemljama. Čovjek zapravo ima dovoljno novca. Zašto jedan tako bogat čovjek provodi oralno cijepljenje u siromašnijim zemljama? On to radi i osobno, vidi se kako djeci kaplje kapi u usta?


Dr. L.: Zašto to radi? Pretpostavljam da kao i svaki drugi čovjek koji ima mnogo, želi imati još više. On sigurno ne može ništa razumjeti o cijepljenju – nije ni liječnik ni znanstvenik, ali će sigurno nešto razumijeti o poslu.

 

M. L.: Možeš li još jednom detaljnije opisati prijašnji spomenuti slučaj, kako si došao u kontakt s tim, koji simptomi su bili vidljivi i kako je išlo dalje prije nego je nastupila smrt?


Dr. L.: Prvu sam žestoku bolest kao posljedicu cijepljenja vidio kod jednog mladog sportaša, trkača – mladić koji je samo nekoliko sati nakon što je prvi puta bio cijepljen protiv krpelja – cijepljenje koje je sam proveo – dobio teški meningitis. Na sreću sam tom pacijentu mogao pomoći i on je opet ozdravio. To me već onesiguralo – potom sam u svojoj privatnoj praksi imao dvoje male djece u rukama, koja su nakon primitka istog cjepiva dobila astmu i neurodermitis, koja su potom i ozdravila. I na kraju me nazvala jedna majka, koja mi je rekla da njena kći od kada je bila cijepljena protiv krpelja, ima paralizu lica. S velikim optimizmom sam obećao majci, da će kći opet ozdraviti. Nekoliko dana kasnije me nazvala i rekla da neće doći, jer je curica umrla. I tijekom godina, od kada postoji to cijepljenje protiv krpelja, vidio sam naravno puno više vrlo teških slučajeva, a također i slučajeve sa smrtnim ishodom.

 

M. L.: Što osjećaš kada stalno čuješ za sve takve slučajeve, ili kad ih cijepiš u praksi i nakon cijepljenja se pojave strašni simptomi, a s cijepljenjem se i dalje nesmetano nastavlja. Koje ti misli onda prolaze kroz glavu?


Dr. L.: Kao liječnik ste odjednom sami. „Tu je većina; to se preporučuje; to se tako radi; takvo je stanje u znanosti“ – prije svega ste tu sami i počinjete sumnjati. I onda sam se jednostavno počeo baviti tim pitanjem i na sreću imao knjige iz vremena cijepljenja velikih boginja “Usluge cjepiva” i postalo mi je odmah jasno da cjepivo nije ono, što nam danas pričaju, tj. da je zaštita, već je izvorno nastalo iz vrlo različitih motiva i to su u stvarnosti bili politički motivi za stanovništvo.

M. L.: Koje knjige kojih autora si čitao, kada ti je već počela klijati spoznaja, da cijepljenja ljudima čine loše?


Dr. L.: To je prije svega bio njemački, poznat i vrlo cijenjen, izvanredan prirodni liječnik von Platen, koji se osobito u Njemačkoj pozabavio pitanjem zdravlja ljudi, a i koji je također bio vrlo cijenjen i odlikovan. U svojim knjigama – to je djelo u tri toma – velik dio je posvećen cijepljenju protiv velikih boginja i njegovoj štetnosti i jasno je napisao, da je cijepljenje zabluda čovječanstva i nikada nije imalo nikakve veze sa zaštitom, te da je cijepljenjem prouzrokovano mnogo, mnogo štete.

M. L.: Mnogi ljudi vjeruju da je cijepljenje započelo s engleskim liječnikom Jennerom što nije sasvim točno. Cijepljenje se provodilo već i prije. Možeš li nam dati kratki pregled povijesti cijepljenja?


Dr. L.: Rečeno nam je da je seoski svećenik – da se naglasi, nikakav profesor – ali visoko cijenjen znanstvenik kao Jenner, izumio cjepivo. To opet nije istina, jer se i u Europi prakticiralo pojedinačno cijepljenje protiv velikih boginja. Takozvani “inoculatore-i”, ljudi različitih profesija – to je bila relativno mala skupina ljudi koji su putovali po cijeloj zemlji – i cijepili ljude koji su se htjeli cijepiti protiv velikih boginja i pri tome zaradili ogromno bogatstvo. Pravi problem je počeo s Napoleonom. Napoleon je na svojim osvajanjima na Bliskom istoku, u Egiptu, u Siriji, vidio da su otomanski trgovci robljem cijepili svoje robove protiv velikih boginja. Moramo imati na umu da je to doba oduvijek bilo velikih boginja i postojala je čak i izreka, da se čovjek koji do svoje treće godine nije preživio kozice (znači umro od njih), nije ubrajao u rođene/žive.

napoleopn_u_Egiptu
U ruskoj pješačkoj pukovniji primjerice, bili su primani samo muškarci s ožiljcima od boginja, odnosno ljudi koji su preživjeli velike boginje i koje se time smatralo za jake, zdrave i sposobne za život. Neki su trgovci robljem stoga dječake i djevojčice koje su kupili, cijepili protiv kozica i za one koji su preživjeli, mogli su dobiti dobru cijenu i to se naravno caru, Napoleonu, jako svidjelo. On je tada početkom 19. stoljeća prvi uveo opće obvezno cijepljenje protiv velikih boginja, najprije u bolnicama – tamo je naravno bilo puno mrtvih – onda naravno i za djecu i na kraju za sve vojnike.
Njemački knezovi su se poveli za njegovim primjerom, jer je bilo posve jasno da „mi ne trebamo bolesne, ne možemo dovesti u pitanje naše regrutiranje“ i tako se onda cijepljenje probilo i postalo državni čin – postalo opće obavezno – isto je učinio i Napoleon s uvođenjem obaveznog služenja vojnog roka – tako da od tog vremena više nije bilo kritike. Ljudi su sa svojom mrtvom djecom, sa osakaćenom djecom izlazili na ulicu, prosvjedovali i tužili, ali im se jednostavno objasnilo, „to je za vašu zaštitu“, i iz toga proizlazi pojam zaštitno cijepljenje. U nekom malom selu, gdje su svi slabi nestali (umrli od boginja) godinama nakon toga se više nisu pojavljivale velike boginje, naravno do sljedeće epidemije – nakon koje je uslijedila glad, propast usjeva i sve te stvari, pa opet ratovi, sve dok su opet nastupili novi slučajevi oboljenja … a cijepljenje se načelno proglasilo kao zdravstvena predostrožnost – što ono u stvarnosti nije bilo, već čin odabira/selekcije.

M. L.: To znači, da slabija djeca, koja bi u kasnijoj životnoj dobi bila više osjetljiva na infekcije boginja, su tada od posljedica cijepljenja odmah preminula i onda se nekoliko godina imalo manje …


Dr. L.: Ali ni to nije uvijek istina, jer su i nakon cijepljenja uvijek ponovno zabilježene pojave izbijanja novih epidemija, ali vladajuće visosti to nije zanimalo. Bilo je znanstvenika, poput engleskog Rossa Wallera, koji je odmah studirao tadašnje statistike i potom opovrgnuo i dokazao da je bilo više smrtnih slučajeva uzrokovano cijepljenjem protiv boginja, nego od samih boginja, ali to vladare nije zanimalo.

M. L.: Da, tada se možemo zapitati, kako se ta ideja cijepljenja mogla probiti, kad nije funkcionirala od samog početka?


Dr. L.: Ako je nešto postalo unosan posao i državni čin, tada se nema šta u to sumnjati. Mi tek danas govorimo o ljudskim pravima, tek danas postoje znanstveni zahtjevi u medicini, ispitivanje lijekova, obvezno izvještavanje, postoji socijalna skrb nakon oštećenja od cijepljenja – svega toga prije nije bilo. U svakom slučaju je bilo dosta brige i boli i ako je se smanjio broj onih o kojima se trebalo brinuti – vladara to nije osobito smetalo. I kako je to tako bilo u Europi već 150 godina, postalo je jednostavno opće dobro i općenito mišljenje, čak i kada su se oko 50-ih godina pojavila nova cjepiva, što je bilo povezano s time da je to bio ogroman posao. Napoleon je praktički cijeloj industriji cjepiva postavio kamen temeljac – dužnost da su deseci milijuni ljudi morali biti cijepljeni, pa kada je 70-ih godina u velikoj kampanji WHO (svjetske zdravstvene organizacije), protiv velikih boginja bilo cijepljeno dvije do tri milijarde ljudi …? Tom su se poslu naravno priključili novi proizvođači cjepiva. Imajte na umu, danas imamo 20 – 25 cijepljenja, puta 2 milijarde, pri čemu se skupi sasvim drugi iznos – to je jeftin, jednostavan, divovski posao.

buchwaldCrtež dr. Buchwalda

M. L.: Ti si radio i kao stručnjak u procesima postupka priznavanja odštete od cijepljenja. To što si tamo doživio je ista stvar. Kako je teško da se prizna oštećenje od cjepiva?


Dr. L.: U Austriji je za to zadužen njihov vlastiti autoritet, takozvani Savezni socijalni ured i oni su naravno naručili svoje stručnjake. Proučavao sam izvještaje za one ljude koji su se tada meni obratili – uvijek se ponavljala ista stvar, u izvještajima je uvijek stajalo – “to nema nikakve veze s cjepivom,” i ako se dijete cijepi danas i tri sata kasnije dobije visoku temperaturu i nekoliko sati kasnije napade grčeva “to nema nikakve veze s cjepivom,” –stereotipno, uvijek isti ishod. Znači da se slučajevi oštećenja od cijepljenja načelno uvijek odbijaju pri prvom pokušaju. Postoji i druga mogućnost da se prva odluka opozove i tada se obično odbije. Šanse imaju samo oni, o kojima sazna javnost, kao što se dogodilo u Koruškoj, kada je dijete od dvanaest godina, cijepljeno protiv hepatitisa B, dva dana kasnije oslijepilo tijekom školske nastave. Svi u selu, svi učenici, svi učitelji su vidjeli da je to posljedica cijepljenja – sad počinje oslijepljivati i nakon 5 dana je slijepo. To više ne mogu zanijekati, isto tako ako ste slavna osoba, onda to ide. Dakle, ja sam tako daleko došao da samo kažem … to je jako upitno (duboki uzdah) – oni to ne žele priznati i imaju svoj tim stručnjaka koji odlučuju u njihovu korist. To je skoro beznadno.

M. L.: Kako to može biti da dijete oslijepi nakon cijepljenja protiv hepatitisa? Imaš li kakvo objašnjenje?


Dr. L.: Mi imamo daleko premalu predodžbu o tome, da cijepljenje može proizvesti sve bolesti. Uvijek vjerujemo da svako počini štete, kao što su paraliza, sljepoća, gluhoća – da, to izazivaju, naravno. Ali već ono što se nalazi u cjepivu protiv hepatitisa B, proizvede akutno oboljenje jetre, koja je naš veliki organ za čišćenje tijela od otrova. Kad se tu odvijaju metabolički procesi pri kojima odumiru živčane stanice – to je sasvim jasno da te tvari onda nisu dostupne za izmjenu tvari u mozgu (živci). Treba se sigurno misliti na sastojke (u cjepivima) kao aluminij-živčani otrov, živa-živčani otrov i kada se sve te stvari zbroje i skupe, dolazi do bolesti. Poznato je da se cjepivo protiv hepatitisa B dodatno proizvodi s tehnički promijenjenim mikroorganizmima.
To su sve POKUSI. Samo zato jer smo na televiziji vidjeli laboratorij, s bijelim kutama i jaknama, zaštitnim maskama, mikroskopima i računalima, mislimo: “To je sve sada stvarnost, znanstveno istraživanje” – to su počeci i oni čine samo svoje pokuse.

M. L.: Za mnoge je kritika u odnosu na cijepljenje započela s knjigom doktora Buchwalda “Cijepljenje – posao sa sijanjem straha”, gdje je jako lijepo na dijagramima izradio sve podatke Federalnog zavoda za statistiku i odgovarajućih ureda drugih zemalja, o slučajevima bolesti i smrti. Zatim je napravio križić, za početak od masovnog cijepljenja i jasno se vidjelo da cijepljenja nisu ništa doprinijela izumiranju zaraza. Ti si također organizirao seminare za liječnike i pozvao dr. Buchenwalda da održi predavanje. Možeš li nam reći kakav je to bio seminar i kakve zanimljivosti si mogao promatrati i čuti za vrijeme predavanja?


Dr. L.: Knjiga dr. Buchwalda “Cijepljenje – posao sa sijanjem straha” i njegova predavanja – on je često dolazio u Austriju – bili su za mene konačna potvrda i ohrabrenje – do tada sam se opirao javno istupati protiv cijepljenja. Dr. Buchwald je jednog dana govorio u Grazu u dječjoj bolnici, gdje je predstavio svoju knjigu, kao i svoja istraživanja. U glavnoj dvorani na Sveučilištu u Grazu, govorio je pred nekoliko stotina zainteresiranih studenata i liječnika. U prvom redu su sjedili profesori i liječnici iz cijele Dječje bolnice u Grazu – koji su nakon predavanja bili pogođeni i šutili. Samo je jedan profesor, koji je bio autoritet za cijepljenje u Grazu, ustao i vrlo uljudno saopćio dr. Buchwaldu, „da bi bio nesretan, ako bi dr. Buchwald bio stručnjak za procjenu štete od cijepljenja – koja bi se možda njemu samom dogodila“. On je time u načelu potvrdio autoritet dr. Buchwalda.

 

Kasnije sam počeo održavati liječničke simpozije imenom Patowag (patološko djelovanje cijepljenja) i bilo je prisutno 50 do 100 liječnika. U tome su sudjelovali i sami austrijski liječnici, održavali predavnja o hepatitisu, oštećenjima od cjepiva i kako liječiti počinjenu štetu. To smo tako činili pet godina i mnogi liječnici su već bili u potpunosti spremni za javno istupanje protiv cijepljenja, što su potom i učinili. Predstavnici i proizvođači cjepiva to nisu mogli samo tako promatrati skrštenih ruku, što je i bio razlog, zašto su mnogi iz austrijske vlade vršili pritisak da mi se zabrani vršenje struke. To su napokon i postigli … gđa. ministrica Kotolsky je liječničkoj komori poslala nalog da provjere moju tzv. vjerodostojnost – i kako sam tom odboru objasnio da ću zasigurno i dalje održavati moja predavanja i da se osjećam obaveznim mojoj savjesti, ljude informirati o besmislici i štetnim učincima cijepljenja – bila mi je oduzeta liječnička dozvola za rad, tako da već  tri i pol godine ne smijem raditi u svojoj liječničkoj profesiji.

M. L.: Koji je sud presudio u tom slučaju …


Dr. L.: To nije bio sud, to je bio vladin odjel, naredba vlade i vladinog odjela, a liječnička komora je to tada jednostavno sprovela. To nije bio sud, već odluka tijela javne vlasti.

M. L.: Pa, “Dr. Loibner nije vjerodostojan” – iz kojeg kuta gledanja dolazi ova izjava, tko ti ne može vjerovati?


Dr. L.: To je točno, to mogu sada reći sasvim jasno, uzeo si mi riječ iz usta. Ja nisam za industriju vjerodostojan, a ne za svoje pacijente, koji u mene nikada nisu sumnjali, nikada nije došla tužba od bolesnih pacijenata, kao ni od strane liječnika. To je od vlade zahtijevao jedan određeni zastupnik određenog proizvođača cjepiva.

M. L.: Koliko dugo već sada traje zabrana rada u zanimanju?


Dr. L.: To već traje od studenog 2009., što znači gotovo četiri godine.

M.L.: Postoje li još neke žalbe ili slične stvari?


Dr. L.: Podnio sam tužbu Vrhovnom sudu i sada je to pred Upravnim sudom i kako mi je saopćeno, o tome će odlučiti u rujnu. To će biti vrlo, vrlo teška odluka, jer odvjetnici kažu da će ta odluka imati velike posljedice.

VIDEO – Istina o cjepivima

Najmoćniji lobi na svijetu je ujedno i najbogatiji lobi na svijetu, a to su farmaceutske korporacije. Farmaceutska industrija je uz prešutno i slijepo odobravanje liječničke branše postigla slijedeće. Na račun država odnosno poreznih obveznika ubrizgava nebrojene toksine i zagađivače u krv istih tih poreznih obveznika da bi onda prodavala tisuće farmaceutskih proizvoda koji se bave simptomima (mali se broj bavi izliječenjem uzročnika) bolesti prouzročenih cjepivima. Plaćamo vlastito nametnuto, zakonski obavezno trovanje i djelomičnu sanaciju istoga dok se velike farmaceutske kompanije smiju na putu za banku (kako to Amerikanci vole reći). Dakle, nije čudno da je to izuzetno profitabilna – odnosno najprofitabilnija industrija na svijetu.

U prvom dijelu dokumentarca ‘Istina o cjepivima’ govori se o dekonstrukciji mita o dječjoj paralizi – kao jednom ako ne i glavnom temeljnom stupu dogme o cjepivima i praksi cijepljenja kao “iskorenitelju mnogih zaraznih bolesti” u kojem se nazire briljantan strateški potez u suradnji dvije strahovito moćne i simbiotske industrije – kemijske i farmaceutske. Jednim potezom – promocijom cjepiva protiv dječje paralize – kemijska je industrija izbjegla potencijalne tužbe zbog svojih ubojitih pesticida, a farmaceutska industrija otvorila vrata jednom od svojih najunosnijih proizvoda čija je potrošnja garantirana vladinom zakonskom prisilom nad građanima.

Nadalje, objašnjava se da današnje epidemije raka, srčanih bolesti, autizma, retardacije, smrti u kolijevci, Alzheimerove bolesti i raznoraznih neuroloških poremećaja – mogu dakle biti uzrok konzistentnog trovanja stanovništva – živom iz amalgamskih plombi i cjepiva, aluminijem, formaldehidom, čitavim nizom kancerogenih tvari, stranim životinjskim virusima i proteinima.

Na koji način vješti manipulatori zamijenjuju teze i prevrću istinu u laž lako je demonstrirati na sljedećem primjeru. Kada su veće količine žive pronađene u kosi zdrave djece, a manje količine u kosi djece s autizmom i neurološkim poremećajima – zaključak medicinskih majstora prijevare je bilo izjednačavanje više količine žive u tijelu s boljim zdravljem. A istina je ustvari bila da su zdrava djeca samo imala funkcionalniji sustav izbacivanja žive iz svog sistema u kosu – i to jedini razlog zašto nisu pretrpjela teža neurološka oštećenja. Manja količina žive u kosi oštećene djece značila je samo da se njihov sustav ne uspijeva jednako učinkovito osloboditi tog najopasnijeg otrova za ljudski organizam pored radioaktivnih tvari.

Cjepivo se također koristilo/koristi u svrhe populacijske kontrole. Otkriveno je kako su u raznim zemljama Trećega svijeta cjepiva za tetanus i difteriju (pod sponzorstvom UN-a) bila namjerno zaražena ženskim hormonom neophodnim za trudnoću odnosno dovršetak trudnoće. Ubrizgavanje istoga u žene proizvodilo je otpor prema hormonu i konzekventno pobačaje odnosno sterilizaciju.

Zbrojimo zajedno koji su dosad navedeni rezultati primjene cjepiva.
- Održavanje zaraznih bolesti koje su bez cjepiva bile u padu
– Održavanje stope smrtnosti bolesti koja je bez cjepiva bile u padu
– Uzrokovanje neuroloških poremećaja i oštećenja poput autizma, dječje paralize, poremećaja u u učenju, oštećenja mozga, itd.
– Uzrokovanje SIDS-a ili smrti u kolijevci
– Uzrokovanje autoimunih reakcija/bolesti
– Uzrokovanje teških bolesti srca i raka
– Uzrokovanje Alzheimerove bolesti
– Stvaranje novih životinjskih i ljudskih bolesti prijenosom patogena između različitih vrsta
– Kontaminacija DNK

Ako funkcionirate samo iz perspektive vašeg svakodnevnog doživljaja svijeta iz kojeg ne možete ni zamisliti da bi netko bio sposoban za tako zle manevre i manipulacije – upoznajte se pobliže s naravni i načinom poslovanja velikih farmaceutskih kompanija.

Svatko je od nas odgovoran za svoje zdravlje kao i za zdravlje svoje obitelji. Ta odgovornost zahtjeva što veću moguću informiranost i odvažnost za postavljanje teških pitanja i/ili zahtjeva.

Nemojte samo odgledati ovu seriju i nastaviti dalje kao da niste dobili nikakve informacije. Ovdje se radi o zdravlju, dobrobiti, kvocijentu inteligencije i, što je najvažnije, o životima djece, ali i odraslih – pogotovo starijih osoba.

Vrlo je bitno proširiti ove informacije što većem broju ljudi kako bi se pokrenula javna rasprava o ovoj problematici i osviješćivanje većeg broja građana o prijetnji koju predstavljaju cjepiva i općenito praksa cijepljenja.

Nemojte dozvoliti da ove informacije ostanu samo mrtvo slovo na papiru/youtube-u. Iskoristite moć informacije u vašu korist. Preuzmite odgovornost za vlastito zdravlje i poduzmite nešto.

http://dr.loibner.net

Izvorni intervju:
https://www.youtube.com/watch?v=Swzo4B12L9o

Izvor: OPPT Hrvatska, You Tube

Previous postŠto su negativna emotivna stanja i kako se s njima nositi Next postKapitalna pravednost