Vezani postovi:

Dobio je Oscara i Nobelovu nagradu za mir, jer mreža kojoj on služi – mreža koja stoji iza teorije o globalnom zatopljenju, manipulirajući globalnim društvom u skladu sa svojim nastojanjem da stvori društvo koje će biti centralizirano i pod kontrolom – diktira i to tko će dobiti Oscara ili Nobelovu nagradu za mir.

Globalno zatopljenje je mantra kojom tupe sa svih strana i u vezi svih mogućih tema, od novca, industrije, prehrane, trasporta, rasvjete. Međutim, laž o globalnom zatopljenju topi se brže od glečera na Himalajima.

Tomu i naš doprinos u dva nastavka

Temelj ideje jest da čovjek svojom djelatnošću stvara uvjete globalnog zatopljenja te tako postaje neprijatelj životnim sustavima našeg planeta i samom sebi. Da bi ga se u tome spriječilo uvedeni su i uvode se najrazličitiji restriktivni zakoni i pravila. No, ta kontroverzna tema u sebi sadrži dvije neistine. Prva je da se danas zbiva globalno zatopljenje, jer ustvari živimo u doba globalnog zahlađenja. Druga neistina jest da globalno zatopljenje – u onim razdobljima kad se doista zbiva – ima ikakve veze s djelovanjem čovjeka i njegovim emisijama ugljičnog dioksida.

Prije nego što se pozabavimo podacima koji pokazuju ili ne pokazuju globalno zatopljenje i navodnu vezu (ili njeno odsustvo) s utjecajem čovjeka, evo povijesnog i političkog konteksta, koji je prevelik da svi aspekti stanu u jedan tekst, ali ima još tjedana.

            POVIJEST IDEJE

S uronjavanjem u prošlost mogli bismo recimo početi kod organizacije jednog tajnog društva pod nazivom „Okrugli stol“, koje je osnovano u Britaniji krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prvi predsjednik društva bio je Cecil Rhodes. Društvo Okruglog stola počelo je stvarati satelitske organizacije koje su provodile njegovu politiku. Sve te organizacije i dalje su primale upute i odgovarale, kao što i danas odgovaraju, središnjem tajnom društvu Okruglog stola. Te su organizacije: Kraljevski institut za međunarodnu politiku, osnovan u Londonu 1920; američko Vijeće za međunarodne odnose, osnovano 1921; Bilderberška grupa, osnovana 1954.; Trilateralna komisija, osnovana 1973, i tako dalje.

Godine 1968. osnovana je još jedna takva satelitska organizacija, pod nazivom „Rimski klub“. Uloga Rimskog kluba u ovoj manipulaciji od samog je početka bila manipulacija okolišem i pokretom za okoliš – čijem je nastanku Rimski klub i kumovao – u skladu s društvenim promjenama koje su oni od početka željeli postići. Sve je započeo čovjek po imenu Peccei. Godine 1991., u službenoj publikaciji  Rimskog kluba objavljen je Pecceijev govor u kojem on kaže da „traže razlog oko kojeg će ujediniti ljude“ , a tim je ujedinjenjem ljudi mislio na svrstavanje ljudi uz agendu koju su oni zastupali. Peccei je rekao da su oni došli do zaključka da je globalno zatopljenje, zagađenje stvoreno ljudskom rukom i tako dalje, odličan povod da se ljudi ujedine u jedinstvenoj akciji. Bilo je to 1991.

LAŽLJIVI TIP IMENOM AL GORE

Prijevara oko globalnog zatopljenja lansirana je globalno upravo krajem 1980-tih i tijekom 1990-tih. Jedan od članova Rimskog kluba je i Al Gore, koji je postao  globalni frontmen pokreta koji upozorava na globalno zatopljenje prouzročenom ljudskom rukom stvorenim zagađenjem i snimio svoj presmiješni dokumentarni film pod naslovom „Nezgodna istina“ i napisao knjigu koja ga prati.

Dobio je Oscara i Nobelovu nagradu za mir, jer mreža kojoj on služi – mreža koja stoji iza teorije o globalnom zatopljenju, manipulirajući globalnim društvom u skladu sa svojim nastojanjem da stvori društvo koje će biti centralizirano i pod kontrolom – diktira i to tko će dobiti Oscara ili Nobelovu nagradu za mir. Uostalom, i jedan od najvećih ratnih zločinaca suvremenog doba Henry Kissinger dobitnik je Nobelove nagrade za mir.

Neki vrhunski svjetski znanstvenici, ljudi koji su na samom vrhu svoje struke, govore da je globalno zatopljenje glupost. Ali novine o njima ne pišu, prostor u novinama dobivaju samo oni koji će pjevati istu pjesmu. Štoviše, kad se neki takav znanstvenik eksponira pokušavajući ispričati i neku drugu verziju događaja, ubrzo ostaje bez sredstava za svoja znanstvena istraživanja koja dobiva od pokrovitelja, pa i sredstva iz državnih fondova.

Što se tiče Aleovog filmića, New Party News od 3. listopada 2007. objavio je da je odluka vlade Ujedinjenog Kraljevstva da film Ala Gorea „Neugodna istina“ distribuira školama postala predmet tužbe člana Nove stranke Stewarta Dimmocka. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu u devet elemenata i da prijedlog Smjernica, koji su pripremili savjetnici ministra obrazovanja, služi samo pojačavanju političke propagande filma.

Stoga, da bi se film mogao prikazivati, vlada Ujedinjenog Kraljevstva, rekao je sud, najprije mora izmijeniti svoje Smjernice za učitelje kako bi bilo jasno slijedeće: 1) Film je politički materijal i promiče argumente samo jedne strane; 2) Ako učitelji prikazuju ovaj film bez da to jasno istaknu, moguće je da krše članak 406 Zakona o obrazovanju iz 1996. i da su krivi za političku indoktrinaciju; 3) Školskoj djeci posebno treba skrenuti pozornost na devet netočnosti.

Netočnosti su u tome što:

1) film tvrdi da je otapanje snijega na Kilimandžaru dokaz globalnog zatopljenja, no vladin stručnjak bio je prisiljen priznati da to nije točno;

2) što sugerira da dokazi iz ledenjaka pokazuju da je porast CO2 uzrokovao povišenja temperature tijekom 650 000 godina. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu jer su u tom razdoblju porasti CO2 kasnili  800 do 2000 godina za porastima temperature;

3) što koristi potresne slike uragana Katrina i sugerira da je tomu bilo uzrok globalno zatopljenje. Vladin stručnjak morao je priznati da pojedinačne događaje «nije moguće» pripisati globalnom zatopljivanju;

Katrina – zlouporaba nesreće

4) što prikazuje presušivanje jezera Čad i tvrdi da je to izazvano globalnim zatopljavanjem. Vladin stručnjak morao je priznati da to nije slučaj;

5) što tvrdi da je jedna studija pokazala da su se polarni medvjedi utopili zbog nestanka arktičkog leda. Pokazalo se da je  Gore ‘krivo razumio studiju’ jer su se četiri polarna medvjeda zapravo  utopila zbog posebno žestoke oluje;

6) što prijeti da bi globalno zatopljavanje moglo zaustaviti Golfsku struju i gurnuti Europu u ledeno doba. Tužiteljev dokaz pokazuje da je to znanstveno nemoguće;

7) što optužuje globalno zatopljenje za nestanak vrsta, uključujući bijeljenje koraljnih grebena. Vlada nije mogla naći nijedan dokaz koji bi potkrijepio tu tvrdnju;

8) što sugerira da bi razine mora mogle porasti sedam metara, uzrokujući raseljavanje milijuna ljudi. U stvari, dokazi pokazuju da se očekuje povišenje razine mora od 40 centimetara tijekom sljedećih 100 godina i da ne postoji takva opasnost od masovnih migracija;

9) što tvrdi da su rastuće razine mora uzrokovale evakuaciju stanovnika nekih pacifičkih otoka na Novi Zeland. Vlada nije u stanju to potkrijepiti dokazima, a sud je primijetio da se čini kako je to lažna tvrdnja.

Toliko o lažljivcu Al Goreu i njegovom filmu. Hoće li i on sad vratiti Nobelovu nagradu?

      ISTINA NA KAPALJKU

Pomno tražeći među sitnim slovima i po rubovima novina, ponekad sam ipak mogao naići i na drugu stranu. Doduše, uz upotrebu povećala.

Jedna je novinska vijest, napravljena na temelju Izvještaja američkog senatskog odbora za okoliš i javne radove još od 20. prosinca 2007, imala slijedeći naslov: „Sve više znanstvenika osporava teoriju o ljudskim uzrocima globalnog zagrijavanja“. Pisalo je da je preko 400 uglednih znanstvenika iz više od 24 zemlje  podnijelo značajne prigovore na glavne aspekte takozvanog “konsenzusa” o ljudskim uzrocima globalnog zagrijavanja. Ti znanstvenici, od kojih su mnogi trenutačni i bivši sudionici u UN-ovom IPCC-u (Međuvladinom odboru za klimatske promjene), kritizirali su tvrdnje o klimatskim promjenama koje su iznijeli UN-ov IPCC i bivši američki potpredsjednik Al Gore.

U listopadu 2007. je stalna suradnica Washington Posta napisala da broj klimatskih skeptika «čini se, raste umjesto da se smanjuje». Taj je članak navodio znanstvenike po imenu, zemlji u kojoj žive i akademskoj/institucijskoj pripadnosti. Također je navodio njihove vlastite riječi, biografije, internetske adrese njihovih stručno recenziranih studija i izvorne materijale prikupljene 2007. iz javnih izjava, raznih medija i s web-lokacija. Mnogi od znanstvenika obuhvaćenih ovim izvještajem dosljedno su tvrdili da brojni kolege dijele njihovo mišljenje, ali ne žele javno govoriti zbog straha od osvete.

Stručnjak za atmosferu, dr. Nathan Paldor, profesor dinamičke meteorologije i fizikalne oceanografije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, autor 70-ak stručno recenziranih studija, objasnio je da su mnogi od njegovih kolega znanstvenika bili zastrašeni: «Mnogi od kolega s kojima sam razgovarao dijele ova gledišta i kažu da nisu bili u stanju objaviti svoj skepticizam u znanstvenim ili javnim medijima», napisao je Paldor.

Još pri samom kraju 2007. znanstvenici Američke administracije za oceanologiju i atmosferske prilike  ustvrdili su kako su tijekom 2007. pokazatelji globalne temperature bili isti kao i prethodne. Pridodali su i to kako je taj trend prisutan još od 2001, što je neumitno trebalo dovesti  do tvrdnje da je globalno zatopljenje privremeno ili stalno prestalo. Temperature su se širom svijeta prestale povećavati, što je u potpunoj suprotnosti s postojećom teorijom efekta staklenika.

U Sunday Timesu 24. siječnja 2010. naslov je bio: „UN-ov šef klime Rajendra Pachauri dobio  dotacije na temelju lažnih tvrdnji“ i tvrdilo se da je „predsjednik UN-ovog Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) koristio  lažne tvrdnje da se himalajski ledenjaci tope da bi dobio dotacije vrijedne stotine tisuća funti.“ Eh, kad bi samo to bilo posrijedi, oprostili bismo mu, jer sve što je ljudski nije nam strano. Ali to je vjerojatno bio tek usputni dobitak i mala nagrada za njegov trud. Potom su se nabrajale institucije koje su mu dale novac, između ostalog dobio je 2,5 milijuna eura od Europske unije, iz džepa europskih porezni obveznika, pisalo je.

Daily Mail Reporter je 11. siječnja imao slijedeći naslov: „Jesmo li na početku 30 godina globalnog HLAĐENJA?“   Pisalo je da je riječ o radu uglednih klimatskih znanstvenika, a ne od ljudima koje zaštitari okoliša rutinski odbacuju kao „one koji niječu globalno zatopljenje“ (‘global warming deniers’.)

Science Daily je 31. prosinca 2009. objavio tekst pod naslovom: „Nema rasta udjela atmosferskog ugljičnog dioksida u zadnjih 160 godina, pokazuju nova istraživanja“. Pisalo je da većina ugljičnog dioksida koji stvara ljudska aktivnost ne ostaje u atmosferi, nego da ga asporbiraju oceani i zemaljski ekosustavi. Da bi ustanovio raste li zaista udio ugljičnog dioksida u zraku, Wolfgang Knorr s Department of Earth Sciences na sveučilištu Bristol ponovno je analizirao dostupne podatke o atmosferskom ugljičnom dioksidu i njegovim emisijama od 1850. U suprotnosti s nekim studijama, pisalo je, otkrio je  da udio ugljičnog dioksida u zarku nije rastao niti tijekom zadnjih 150 godina, niti u zadnjih pola desetljeća. Njegovo istraživanje objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters.

Naslov na web-lokaciji BBC-a ovako je to sažeo: „Što se to dogodilo s globalnim zagrijavanjem?“ Hudson je citirao profesora Dona Easterbrooka sa Sveučilišta Western Washington koji je rekao da nam padajuće temperature oceana praktično jamče da će Zemlja biti u fazi hlađenja sljedećih tridesetak godina.

No, očajničko nastojanje da se prikrije činjenica da temperature padaju dovelo je do toga da znanstvenici diljem svijeta falsificiraju brojke, uključujući neke s NASA-inog Instituta za svemirske studije Goddard. Na čelu toga je bliski suradnik Ala Gorea, dr. James Hansen kojega zovu ‘ocem klimatskih promjena’. Njemu zahvaljujemo za puno napuhanih podataka koji su raspirivali mit o klimatskim promjenama. NASA-in institut na čelu s Hansenom objavio je da je listopad 2008. bio najtopliji dosad zabilježeni, pa ipak su ljudi širom svijeta doživjeli vrlo hladno vrijeme i teške mećave. Kad je očigledna netočnost NASA-inih brojki dovedena u pitanje, pokazalo se da su koristili brojke iz toplijeg mjeseca rujna, a priopćili da su iz listopada. To nije prvi put da je Hansen uhvaćen u laži. Godine 2007. bio je prisiljen priznati da njegova tvrdnja da su 1990-e bile najtoplije desetljeće 20. stoljeća nije istinita. To su bile 1930-e kad se proizvodilo drastično manje ugljičnog dioksida.

A ako želite vidjeti izvorne zapise o globalnim temperaturama koje IPCC najviše citira kako biste provjerili podatke koje koristi klimatski kult – oni su nekako izgubljeni. To se pukom slučajnošću dogodilo kad se Odjel za klimatska istraživanja sa Sveučilišta East Anglia u Ujedinjenom Kraljevstvu, jedan od svjetskih centara klimatskog kulta, suočio sa zahtjevima da ih objavi prema Zakonu o slobodi informacija. Prije toga su odbijali objaviti neobrađene podatke s klimatskih postaja i pojedinosti o svojim metodama obrađivanja. Zašto bi uništili podatke koji bi, ako govore istinu, podržali njihove tvrdnje da klimatske promjene uzrokuje čovjek?Međunarodni izvršni direktor Greenpeacea Gerd Leipold morao je priznati da priopćenje za tisak u kojem se tvrdilo da će arktički led nestati do 2030. ne može potkrijepiti dokazima, ali je rekao da se ne ispričava što je ‘emocionalizirao problem’ kako bi pridobio javnost da vidi svijet na njegov način. „Mislim da hoće reći“, napisao je David Icke, „da je laganje u redu sve dok vam ljudi vjeruju.“ Ne samo što ledene kape ne nestaju nego se i debljaju kako temperature padaju. Izvještaj objavljen u listopadu kaže da je antarktičko ljetno ‘otapanje’ u 2008.-2009. bilo najslabije ikad zabilježeno od uvođenja satelitske tehnologije. Taj izvještaj, objavljen u časopisu Geophysical Research Letters, ignorirali su mediji glavne struje i skupine za zaštitu okoliša.

CLIMATEGATE 1.0

Podaci su  bili sustavno namještani, ali priča je krajem prve trećine 2010. dobila novi zamah kad je jedan haker pristupio tisućama e-mailova i dokumenata iz računala Odjela za klimatska istraživanja i razotkrio da su ‘klimatske promjene’ ‘znanstvenici’ krivotvorili. Bili su to e-mailovi koje su između istaknutih klimatskih znanstvenika, a koji su jasno ukazivali na to da je postojala  urota da se blokira zahtjev na temelju slobode informacija i da se skeptične znanstvenike zadrži izvan procesa stručnog recenziranja [peer-review] i znanstvenih publikacija.

Profesor Phil Jones, direktor ‘Istraživačkog’ odjela, zbog tog se skandala povukao se s položaja. U jednom od njegovih e-mailova pisalo je: „Upravo sam završio Mikeov trik s prirodom i dodao prave temperature svakoj seriji za posljednjih 20 godina kako bih sakrio pad“.

Dr. Tim Ball, koji je proveo 30 godina u klimatskoj znanosti i opovrgava službenu bajku, rekao je da je to na svjetskoj razini zastrašujuće, jer ta skupina znanstvenika ne samo što kontrolira Hadleyev centar Meteorolškog ureda UK, koji kontrolira podatke o temperaturi, nego također kontroliraju i IPCC. IPCC je pak tijelo koje upravlja vladinom klimatskom politikom u cijelom svijetu.

E-mailovi su pokazali da se „tim“, kako su se nazivali, uplitao u kompleksne, birokratske procese UN-ovog odbora za klimu, IPCC-a, kako bi se isključili nezgodni znanstveni rezultati iz njegova četiri Izvještaja o procjeni stanja, te kako bi utjecali na zaključke odbora iz političkih, a ne znanstvenih razloga. Također, određivao je što jest, a što nije stručno recenzirana znanost i isključivao rezultate koji se nisu podudarali s onim što su oni, i političari s kojima su bili blisko povezani, htjeli da UN-ov odbor za klimu objavi. Potom, namještali su vlastite podatke tako da prikriju nedosljednosti i greške. Izražavali su očaj zbog činjenice da, suprotno svim njihovim predviđanjima, globalne temperature nisu porasle u bilo kojem statistički značajnom smislu u posljednjih petnaest godina, i u padu su devet godina. Ta je unutarnja sumnja bila u opreci s njihovim javnim izjavama da je trenutno desetljeće najtoplije od kada se provodi mjerenje i da je znanost ‘globalnog zagrijavanja’ riješena.

Nadalje, ometali su sam proces stručnog recenziranja oslanjajući se na časopise koji su za recenzije njihovih radova birali njihove prijatelje, umjesto nezavisnih znanstvenika. Uspješno su se oslanjali na prijateljske urednike časopisa koji su odbacivali radove čiji rezultati nisu bili u skladu s njihovim političkim gledištem. Zalagali su se za smjenu stručnog urednika jednog časopisa, isključivo zato što nije dijelio njihovu spremnost za krivotvorenje i korumpiranje znanosti u političke svrhe. Pokrenuli su zlobnu javnu kampanju dezinformiranja i ocrnjivanja njihovih znanstvenih protivnika preko web-lokacije koju su pokrenuli uz velika sredstva.

U porukama se također spominju njihovi napori da ‘obuzdaju’ srednjovjekovno toplo razdoblje kad su temperature bile više nego što su danas bez ugljičnog dioksida industrijskog doba u atmosferi.

Ako je u pitanju plan, Elita neće prihvatiti ‘Ne’ kao odgovor. Samo će tjerati dalje, bez obzira što bilo tko rekao ili učinio. Tako su u isto vrijeme dok su internet i novine punile vijesti o otkrivenim e-mailovim koji su svjedočili o lažiranu podatata,  Barrack Obama i, prema procjenama, 16500 političara, izaslanika, aktivista i reportera, bili u Kopenhagenu na UN-ovoj Konferenciji o klimatskim promjenama. Raspravljali su o zahtjevima da se drastično smanje svjetske emisije ugljika i za to vrijeme proizveli 40 584 tone ugljičnog dioksida, što je otprilike bila količina ugljikovih emisija Maroka u 2006.

Evo jednog Obaminog govora koji je prethodio konferenciji, ono što je rekao u Ujedinjenim narodima u rujnu: “’Nijedna nacija, koliko god bila velika ili mala, bogata ili siromašna, ne može izbjeći utjecaj klimatskih promjena. Podizanje razina mora prijeti svim obalama. Snažnije oluje i poplave prijete svim kontinentima. Češće suše i propadanje usjeva stvaraju glad i sukobe na mjestima gdje već ima mnogo gladi i sukoba. Na otocima koji se smanjuju obitelji su već prisiljene napuštati svoje domove kao klimatske izbjeglice. Sigurnost i stabilnost svake nacije i svih naroda – naš prosperitet, naše zdravlje, naša sigurnost – ugroženi su. A vrijeme koje imamo da to spriječimo istječe.“

Same gluposti.

Na portalu http://news.oneindia.in  12. listopada 2010. osvanula je vijest pod naslovom “Globalno zatopljenje – najuspješnija pseudoznanstvena prijevara svih vremena”.
Potpis Rimskog kluba nepogrešiv je ako naučite čitati između redova. Evo vijesti iz travnja 2012. naslovljene: „Znanstvenici upozoravaju – Globalni kolaps, siromaštvo i glad počinju već 2015.“Američkog fizičara i professor Harold Lewis upravo je tako opisao ‘globalno zatopljenje’ – kao “najveću i najuspješniju pseudoznanstvenu prijevaru koju je ikada vidio”. Rekao je da ideja da su klimatskim promjenama uzrokovane djelovanjem čovjeka postala “muljaža” poticana “trilijunima dolara” koji su “podmitili” znanstvenike. Lewis je dao te procjene nakon što je službeno istupio iz Američkog fizikalnog društva (American Physical Society – APS).

Radilo se o nekoj novoj studiji „stručnjaka s MIT-a“ čiji su rezultati („ako hitno ne usporimo eksploataciju prirodnih resursa i ne prijeđemo na obnovljive, čovječanstvo će do 2030. doživjeti pravi Armagedon, a globalni gospodarski kolaps, nezaposlenost i glad započet će već oko 2015.“), rečeno je, u skladu s prognozama koje je još prije 40 godina u svojoj knjizi Granice rasta (izdavač Rimski klub)  predstavio australski fizičar Graham Turner. U nastavku teksta sve se razjasnilo:: „Američki su znanstvenici uz pomoć računalnih modela svoje izviješće sastavili za potrebe međunarodnog think-tanka tzv. Rimskog kluba.“ Ma ha’jte. Već se i previše puta do sad pokazalo – tko naručuje, taj i određuje rezultate. Ovdje se ne radi o „istraživanjima“ već o potrebi da se dobije neka vrst „znanstvene“ potvrde ideje zatopljenja.

I naravno: „Samo uz drastične mjere zaštite okoliša koje dokazano mogu promijeniti ponašanje ovih sustava, te jedino pod tim okolnostima, mogu se predvidjeti scenariji u kojima će i svjetska populacija i bogatstvo ostati na postojanoj razini. Međutim, za sada se potrebne političke mjere ne poduzimaju“, upozorio je Rimski klub koji je naručio studiju. Zato se najnovije analize u velikoj  mjeri i podudaraju s Turnerovim najavama, koje su također bila samo jedna od karata u špilu Rimskog kluba. Tim ljudima ne bih dao ni da mi operu šajbu.

  A ONDA …CLIMATEGATE 2.0

Daily Mail je u studenom 2011. objavio tekst o „drugom curenje klimatskih mejlova“ uz podnaslov: „Klimatski znanstvenici su doista u tajnom sporazumu sa službenicima vlada da sakriju istraživanja koja se ne uklapaju u njihovo apokaliptično globalno zatopljenje“.

Procurilo je novih 5000 dokumenata, tj. korespondencija klimatskih znanstvenika sa sveučilišta East Anglia, poznatog promicatelja globalnog zatopljenja, koji su pokazivali da su znanstvenici brisali dokaze koji bacaju sumnju na tezu da su klimatske promjene prouzročene djelovanjem čovjeka. Stručnjaci su primali naređenja od američkih i britanskih državnih službenika da izađu s „jakom porukom“. Na tragu izvornog ‘climategatea’ iz 2009. novi paket e-mailova pokazuje sistematsko potiskivanje dokaza i čak objavljivanje izvještaja za koje su znanstvenici znali da se temelje na pogrešnim pristupima.

Sadržaj jedne prepiske je glasio: „Ne mogu prenaglasiti ogromnu količinu političkog interesa u ovom projektu kao poruku koju vlada može dati klimatskim promjenama da im pomogne u njihovoj priči. Oni žele da njihova priča bude jaka i ne žele da izgleda budalasto.“ Profesor Phil Jones, direktor Odjela za istraživanje klime, koji radi u UN-ovom IPCC-u u porukama je pisao: „Bilo koji posao koji smo napravili u prošlosti napravljen je na leđima dotacija za istraživanje koja dobivamo i treba biti dobro skriven. Razgovarao sam s glavnim financijerom (američki Odjel za energiju) i oni su sretni u vezi toga da se ne objave izvorni podaci.“

Taj je skandal nazvan ‘Climategate 2.0′, a u tijeku je i policijska istraga, prenosio je Daily Mail. Pod naslovom „Climategate 2.0: Novi e-mailovi drmaju debatu o globalnom zatopljenju” pisalo je da tri teme izronjavaju iz novo objavljenih e-mailova. Prvo, da ugledni znanstvenici bitni za debatu o globalnom zatopljenju poduzimaju mjere za prikrivanje umjesto za širenjem podataka i rasprave. Drugo, ti znanstvenici vide globalno zatopljenje kao političko “pitanje”, a ne kao uravnoteženu znanstvenu istragu. Treće, mnogi od tih znanstvenika iskreno jedan drugom priznaju da je većina te znanosti slaba i ovisna o namjernom manipuliranju činjenicama i podacima.

Suprotno svemu navedenome bila je 2012. vijest iz NASA-e, pod naslovom „Uzrokuju li sunčeve pjege ‘globalno zahlađenje’“? NASA je u siječnju skupila i objavila podatke, „bez fanfara glavne UN-ove savjetničke organizacije za klimu, Odjela za istraživanje klime britanskog Sveučilišta East Anglia“, koji pokazuju da se naš planet nije zagrijao već 15 godina. U isto vrijeme, sunce, u skladu s ritmom pojave sunčevih pjega, isijava manje topline i uskoro bi moglo još manje. Iz toga slijedi da nas čeka „nešto strašnije od globalnog zatopljenja, malo ledeno doba, ne drugačije od onog iz 17. stoljeća kad se Temza svake zime smrzavala, a farme bile pokrivene snijegom sve do kasnog proljeća, zbog čega je dolazilo do pojava gladi i povećanja bolesti“. Prema NASA-inim ekspertima, sunce se sad približava „velikom minimumu“ emitiranju topline. Rezultat bi mogao biti hladnija ljeta i izuzetno hladne zime.

Znanstvenici koji se bave istraživanjem Sunca, poput Henrika Svensmarka, direktora Centra za istraživanje veze Sunca i klime na danskom Nacionalnom svemirskom institutu ukazuju da se argumenti zagovornika globalnog zatopljenja temelje na kompjutorskim modelima koji su već diskreditirani padom svijetskih temperatura od 1997, što je u potpunoj suprotnosti od očekivanja zagovornika zatopljenja. Dodaje da, u prošla tri stoljeća, suprotno mnogim mišljenjima o toj temi, nema korelacije između količine CO2 emitiranog djelovanjem čovjekove industrije i intenziteta globalnog hlađenja/grijanja na površini Zemlje. U ovom slučaju je jedina pozitivna veza ona između prosječne temperature na površini Zemlje i aktivnosti Sunca kroz promjenu prosječnog broja sunčevih pjega.

Toliko za danas, ostat ću kod ove teme i u slijedećem nastavku. Tada ću se pozabaviti mehanizmima atmosfere, mora  i ritma sunca koji diktiraju temperaturu na Zemlji, pitanjem stvarne količine CO2 u atmosferi i čovjekova doprinosa, pitanjem tzv. „hokejske palice“, falsificirane statističke krivulje kojom se, brišući neke podatke iz prošlost (poput srednjevjekovnog toplog razdoblja) pokušalo stvoriti privid naglog rasta temperature, a kasnije još, ako prostor dopusti, i pitanjem krajnje svrhe izmišljotine o globalnom zatopljenju i još nekim detaljima koji imaju neke veze s istinom.

Jer istina jest: istina će te osloboditi – ali prvo će te naljutiti…
.

OK, zašto smo zapravo nesretni?

Mada se na prvu može činiti da je to kompleksno pitanje i da je jako puno razloga zbog kojih smo nesretni zapravo se sve naše nesreće mogu grupirati u samo dvije grupe. A to su sljedeće- prva, nesretni smo jer nešto želimo, a to nemamo (npr. mladost, voljenu osobu, ugled, bolju financ. situaciju). Druga grupa, nesretni smo jer imamo nešto što ne želimo imati pa imamo averziju prema tome (npr. bolest, starost, lošu naviku). Ono što nas čini nesretnima nije sama činjenica, npr. da smo bolesni. Nesretnima nas čini to što ne želimo biti bolesni. Kada bi bolest bila uzrok nesreće onda bi svi koji su bolesni bili nesretni, a ipak, postoje ljudi koji su bolesni, a nisu nesretni. Uzrok nesreće dakle nije bolest sama po sebi nego naša averzija prema bolesti, želja da budemo zdravi onda kad nismo. Ta želja za nečim što nemamo stvara frustraciju. A ta frustracija nas čini nesretnima. Ista stvar je kod gubitka voljene osobe ili bilo kojeg drugog uzroka nesreće. Ne čini nas sam uzrok nesretnima nego naša želja da promijenimo trenutnu i pravu situaciju. Ta neostvarena želja stvara žudnju, a vrlo brzo žudnja prelazi u frustraciju, a frustraciju osjećamo i obično nazivamo nesrećom, tugom, depresijom…

E sada, kako se riješiti nesreće, kako postati sretan?

Tu dajem riječ Budi koji je ovoj tematici posvetio cijeli svoj život. Buda je shvatio sljedeću stvar (meditacija je tehnika koju je koristio kao alat), on ju je nazvao- četiri univerzalne istine (univerzalne jer vrijede uvijek i svagdje, u hr. literaturi često ih nazivaju “4 plemenite istine”). Onaj koji ih spozna (te 4 istine), ali ne na filozofskoj razini, nego jednoj dubljoj razini, taj ostavlja svu svoju nesreću za sobom i postaje oslobođen nesreće.

Tuga, strah, ljutnja, žaljenje i krivnja, zavist, planovi i žudnja žive samo u prošlosti ili budućnosti, umu.

Prva istina je – Nesreća je svuda oko nas. Rađamo se plačući, a zatim kako starimo, taj plač postaje sve tiši pa nekako više plačemo u sebi nego na glas. Tijekom života neizbježno moramo osjetiti bol, tugu, gubitak voljene osobe, bolest, starost i na kraju, umiranje. Patnja se u to vrijeme kada je Buda živio u Indiji nazivala Dukha (čita se Duka).

Druga istina je – Uzrok patnje je naše vezivanje za prolazne stvari, a sve što znamo je prolazno. Nešto će trajati dulje, nešto kraće, ali sve će proći. Mi se vežemo i to ne samo za osobe ili za stvari. Vežemo se za poglede na svijet, za politička opredjeljenja, za vjerska opredjeljenja. Onda, kada netko govori ono što je u skladu s našim opredjeljenjem osjećamo se dobro. Ako govori protiv našeg opredjeljenja ili drage nam osobe osjećamo se povrijeđeno. A sve zbog vezivanja. Da stvar bude gora, ne vezujemo se samo za drage nam stvari. Vezujemo se i za loše stvari, za svoje neprijatelje recimo, Za njih se vežemo tako da o njima razmišljamo puno vremena, mada ih ne volimo. U tom razmišljanju stvaramo mržnju. Ta mržnja više pogađa nas nego osobu kojoj je usmjerena, on možda uživa negdje dok mi kipimo od mržnje. To naše vezivanje oduzima nam kontrolu. Kada stvari idu onako kako želimo vežemo se za taj naš uspjeh, vežemo se i za naš ego koji raste svakom pohvalom iz okoline. A kada sve krene nizbrdo onda patimo i opet smo vezani. A svi znamo kako često stvari krenu nizbrdo.

Ako ne dobijemo što želimo, patimo. Ako dobijemo što želimo patimo. Čak i ako dobijemo upravo ono što želimo, opet patimo jer to ne možemo zauvijek zadržati. Razlog tome je naš UM, on želi biti izvan promijene, bez bola, bez obaveze na život i smrt. Ali, promjena je zakon i pretvaranje neće promijeniti tu stvarnost.

Treća istina je – prestanak patnje je moguć. Ako je patnja kamen koji nosimo sa sobom onda da bismo se patnje riješili trebamo spustiti kamen. Jednostavno ga trebamo prestati nositi i više nam neće zadavati muku. No, najveći je problem identificirati taj kamen.

Četvrta istina je zapravo put koji nas oslobađa patnje, tuge, nesreće. Ono što nakon toga ostaje je sreća, mir, blagostanje… Taj put je praktičan, u njemu nema mistike. Svaki korak je objašnjen i svaki korak nas vodi sve bliže cilju. Prvi koraci nas vode prema shvaćanju patnje (prva univerzalna istina). Nakon toga moramo shvatiti pravi uzrok patnje (druga istina). Kada smo ga shvatili, ili slikovito kada smo identificirali teški kamen koji nosimo sa sobom, tada je došao trenutak da kamen spustimo (treća i četvrta).

Djelovati sretno, osjećati sreću i biti sretan bez razloga u svijetu, je voljeti i biti slobodan.

Izvor: www.krenizdravo.com
.

Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Kako možete postići ono što već u svojoj biti jeste? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije o sreći, o onom što vjerujete da jeste.

Odbacite iluzije i naći ćete sreću

Karakter se itekako može mijenjati. Čak štoviše, čvrsto vjerujem ukoliko čovjek napreduje, da zapravo otkriva i razotkriva, a time nužno i mijenja svoj karakter. Nadograđuje i raštimava svoju natalnu kartu.

Karakter se naoko mijenja, dok uistinu, on je izvoran, ali zbog linernog vremena njegovo razotkrivanje i oblikovanje djeluje kao mijena. Kao i sunce koje naoko šiba po nebu dok je doista nebo ono koje šiba oko sebe vječito se vraćajući suncu.

Naš karakter naša je sudbina. Doista duboka i značajna izreka.

Naša razina svijesti ta je koja odražava naš karakter. Naš karakter, naša osobnost je kondenzat energije koji odašilje i privlači frekvencije, doživljaje i iskustva. Kvalitet našeg karaktera, naše frekvencije, naše razine svjesnosti gotovo je jedina stvar koju uistinu i doživljamo. Najviše od svega zapravo doživljavamo sebe. Objektivna stvarnost oko nas postoji, ali je debelo i znakovito filtrirana kroz naš ‘karakter’. Postoji ono što nazivaju kolektivna svijest, kolektivno nesvjesno, kolektivni san koji je nastao jer se neke stvari kod naših svjesnosti podudaraju i tvore tu finu eteričnu zajednicu plemena, država, zemlje ili ljudi. Sve ove stvari imaju utjecaja na naš život, to je nesumnjivo. Ali da je to jedini i presudni faktor svi bi smo bili u nepremostivoj zamci ili posve izrežiranom filmu bez šanse za slobodom i napretkom, pa čak i pravom spoznajom.

Vaš karakter vaša je sudbina.

Nesumnjivo većina nas ne može niti želi prihvatiti ovu istinu.

Imamo sasvim dovoljno svakodnevne boli bez da još svaljujemo odgovornost na sebe, iako upravo tamo pripada njezin najveći dio.

Život je kao jeka, ono što daješ to dobijaš natrag. Koliko daješ toliko i primaš. To je činjenica na velikom planu. Ovo se ne odnosi na banalni matematički reciprocitet koji neki ljudi očekuju od života tj. ljudi. Tako lako mali razum banalizira velike istine koje ga natkrivaju. Ne može razum uvidjeti smisao patnje i vlastitu odgovornost u patnji, kamoli brojne i više razine međupovezanosti koje kroje naš životni put i njegov doživljaj. To može osjetiti vlasnik razuma, a ne razum.

Vaš karakter postaje vaša sudbina.

Vaš život je reakcija spram Vas samih. Mi jesmo ”on”. Nismo odvojeni. Život živi vas onoliko koliko i vi živote život.

Vaš karakter, vaša energija sačinjena je od vaših uvjerenja i vrijednosti, vaših misli i osjećaja, vaših djela i nedjela. Zašto kriviti ono što ste došli nadići? Zašto huliti na križ koji smo postavili za podići?

Ponekad čak i male stvari znaju biti vrlo bolne, a ponekad one velike kao da riješimo sa iznenađujuće velikom lakoćom, ili se bar sa mnogo više snage suočavamo s njima. Naši potencijali znaju djelovati paradoksalno. Volim paradoske, tako jasno pljucaju razumu u lice, dok se ovaj može osvetiti samo jednim lijepim stručnim terminom kakav je…”paradoks”.

Izjava kako smo sami odabrali svoje roditelje, svoju okolinu i svoj život (radi specifične svrhe trenutno potrebnog razvoja i iskustva) može lako i pogrešno biti smatran new age klišejem, dok je uistinu najstarija tj. vječna duhovna činjenica, samo iznova oživljena u literaturi i kolektivnoj svijesti ove majušne epohe.

Vaš karakter je vaša sudbina.

Konstantno zaboravljamo da svaku sekundu isijavamo misli i energiju u naš energetski prostor te oblikujemo iskustvo naredne sekunde, tjedna i godine zbirom sadašnjosti. Zaboravljamo i stojimo otuđeni od svojeg života. Život kao da živi nas, a mi reagiramo na ono što nam ”on” nudi. Teško je ostati stalno u doživljaju stvaraoca koji je istinit. Naš odnos i naša vibracija stvaraju naš doživlj života, a doživljaj života je zapravo sve što imamo i sve sa čime se suočavamo.

Također, uvijek zaboravljamo da imamo podsvijest, jednu vrlo moćnu, bogatu i ponekad nezgodnu stranu našeg bića koja ima veliki utjecaj na način koji svijest doživljava svoje iskustvo. Tko ne osvještava sadržaj svoje podsvijesti kroz neki oblik rada na sebi taj ostaje prividno posve u nemislosti sila vlastitog nesvjesnog sadržaja. Podsvjesni sadržaj također je dio našeg karaktera, kako i ne bi bio? Odakle dolaze svi iracionalni strahovi? Pa, mogu iz različitih mjesta, ali odgovor je skladišten ispod površine našeg svjesnog ja. Spoznaj samog sebe, rekao je Sokrat. Lijepa izreka za nešto što predstavlja višedesetljetni, više tisućljetni put. Zapravo jedini put koji postoji. Put koji jeste istina i život. Vaš put. Vi.

Vaš karakter je vaša sudbina.

Maha-avatar Sri Haidakhan Babaji rekao je, tko mi dođe sa sumnjom dat ću mu svaki razlog da sumnja, tko mi dođe sa ljubavlju dat ću mu više ljubavi nego je ikada mislio mogućom.

To doista jesu riječi Svemira. Takav je i život. Svi u konačnici nađemo upravo ono što tražimo. Svatko na suptilnoj razini stvara svoja samoispunjavajuća proročanstva. Tko je privučen intrigama svugdje nalazi intrige. Tko traži jednostavnost života ni to mu ne predstavlja preveliki problem. Oko promatrača.

Nezgodno je kad tvrdimo da želimo jedno, a naš život nam pruže nešto drugo. To je možda i najčešći slučaj. U današnje vrijeme već klišeiziran zakon privlačnosti i njegovi zagovornici posvetiti su puno vremena i truda prikazujući i ispravljajući upravo ovaj aspekt ljudske prirode. Mi smo nesvjesno fiksirani na ono što ne želimo.

Kaže se da je briga molitva za ono što ne želimo. Briga ili bilo koji sadržaj misli jeste ono što (ne svojom voljom?) odašiljemo kao našu frekvenciju. Uči nas se obratiti mnogo više pažnje na našu frekvenciju tj. sadržaj naših misli i posebice osjećaja.

Vaš karater je vaša sudbina.

Kakvi ste takav vam je i život. Ne samo događaji vašeg života, već lekcije vašeg života. Doživljaj života. Tko u ovo želi vjerovati? Sigurno ne netko tko je naučio vidjeti sebe kao žrtvu, netko tko je doživio razočarenja koja uvijek iznova proživljava i oživljava, netko tko je kronično nezadovoljan, netko tko želi jedno a ”dobiva” drugo. Manje više skoro nitko osim ljudi sa dovoljno kreativnim i ostvarenim životima.

Zašto je najveći index sreće pronađen u državama trećeg svijeta ili najsiromašnijim sredinama? Takve stvari više nisu ezoterija, ali su zanimljive. Dobar podsjetnik. Naime, ne trebamo živjeti etiopski skromno u glavnim gradovima svijeta, jer da nam je to svrha živjeli bi u Etiopiji. Također, nitko nije otok. Našim životom mi smo obvezani drugima, povezani i zavezani, sa svojim utjecajem te i sami pod utjecajem.

Neki avatari i učitelji jednostavno su rekli kako čovjek voli patnju, bira patnju, koristi patnju. I čini mi se, dok god čovjek sebi umišlja da pati to je -na jedan katkad i neuhvatljiv način- doista njegov izbor koji on oživljava i njeguje. Netko vidi most preko rijeke i vidi priliku za avanturom i predivnim pogledom, netko ga ugleda i nasmrt se prestraši, vidi objekt strepnje, rizika i vidi kraj svojega putovanja. Nisu svi izbori svjesni izbori. Neki strahovi postoje od mnogo prije nego smo se sposobni prisjetiti. Ali svi strahovi na žalost liječe se suočavanjem, što znači ulaskom u zonu nelagode. Tu je poligon rada na sebi; suočavanja. Tu se također nalazi patnja. Nekakvo oruđe koje smo odabrali, zacijelo više nesvjesno nego svjesno.

Vaš karakter je vaša sudbina.

Vaše misli postaju vaše riječi, a riječi jesu djela i postaju djela. Djela ili djelovanje je u doslovnom prijevodu karma; dobra ili loša, tj. ugodna ili neugodna. Naš karakter je uzročnik naše projekcije budućnosti. Kakve misli takav i život. Određenu razinu odgovornosti moramo pobrati. Neki imaju tegobne okolnosti života bez svijesti da su ih potpuno zavrijedili i odabrali(radi dobre svrhe) u prošlome životu i prije utjelovljenja.

Moje je žaljenje što mnogi ljudi koji imaju averziju na bilo što vjerskog karaktera propuštaju veliku duhovnu potporu i u konačnici njihova patnja se najčešće produbljuje, a pred sami kraj ovoživotnog putovanja očaj i tuga prirodna su reakcija na neodgovorena pitanja i besmisao koji vreba iza ovog stvorenog materijalnog svemira, ukoliko ga se motri bez njegovog šireg uporišta. Također, moje je žaljenja što je kršćanski nauk tako sirovo i sa velikim posljedicama kirurški odstranio esencijalno učenja o reinkarnaciji. Učenje koje je nekoć bilo dio ovog nauka i učenje koje tvrdokorni dogmatici odbacuju gotovo sa podsmijehom i alarmantnim krivovjerjem na umu. Učenje koje je izuzetno terapeutski, dalekosežno i mudro.

Također, čak i oni koji su iskusili dovoljno duhovnosti da nesumnjivo vjeruju u lanac života razvoja koji ih definira i sadrži dio uzročnosti svakog bića, čak i oni sa lakoćom mogu zlorabiti i banalizirati ovaj nauk.

Žrtva svojih djela koja ne poznajemo? Žrtva svoje karme. Žrtva nepoznatoga. Žrtva nečega dok smo bili netko ”drugi”? Jao moja karma, moj grijeh, moj zaborav, moja malenkost.

Vaš karakter je vaša sudbina.

Nekima je svakodnevnica dovoljno intenzivna i bolna, pa čak i uz svjesnost o potrebi traženja uzroka u samome sebi, odbijaju vjerovati da toliko događaja u konačnici ima poveznicu sa njima samima. Kamoli da smo uvijek direktno povezani. Jednostavno je previše toga da bi se osoba uopće željela zrcaliti u onome što vidi. Mnogo je ‘ružnoga’ koje ne želimo i ne možemo vidjeti u sebi, pa ga vidimo ‘izvana’ kao neprijatelje. Kao ružnoću. Dok god osobno doživljavamo tu ružnoću ona je naša vlastita. Mi se bunimo protiv nas i naše neosvještene niže prirode.

Mi se zrcalimo čim su nam oči otvorene. Jedino prodori duhovne vizije nadilaze zakon zrcaljenja. Veliku većinu vremena sve što vidimo su bljesci naše vlastite prirodne razine, svidjelo se to nama ili ne. Nemogućnost prepoznavanja sebe u svemu oko sebe zacijelo je zbog toga što nemamo dobar pregled cijelosti našeg karaktera, naše podsvijesti, naše daleke prošlost, te brojnih razina međupovezanosti. A katkada smo jednostavno egocentrično slijepi. Čuti da smo isti kao i netko tko nas izluđuje izluđuje nas još i više, a žalosno je kako promatrač može sa jasnoćom vidjeti ono što je nama samima pred očima skriveno.

Bilo je, jeste i bit će; Vaš karakter je vaša sudbina.

Oboje postoje i oboje se razotkrivaju.

Piše: duh-vremena

Hrana je jedna od najvažnijih stvari na svijetu i ima je viška. Glad u svijetu je namjerno uzrokovano stanje kako bi se zapadnjački svijet mogao prežderavati i živjeti u nonšalantnom izobilju, dok oni u siromašnijim zemljama zbog toga gladuju. Pod izlikom ´spašavanja´ svijeta od gladi, američki giganti forsiraju GMO sjeme kao održivo i lako uzgojivo, koje bi zamjenom starog sjemena pripomoglo tom velikom problemu ´gladi u svijetu´… 

Takva ˝dušobrižnička˝ kompanija je Monsanto koji forsira uzgoj GMO hrane u Europskoj uniji i to putem zakona koji će braniti ljudima da siju vlastito voće i povrće i prisiliti ih da se truju genetski modificiranom hranom tako da im se onemogući izbor. Danas je to jedna od najomraženijih korporacija u svijetu (ne biste vjerovali, čak i u Americi), optužena i za korištenje dječje radne snage, samoubojstva farmera, uništavanje prirodne soje, kukuruza i žita i korumpiranje političara, pod opaskom lobiranja. To je multinacionalni i agrikulturalno-biotehnološki gigant, vodeći svjetski proizvođač herbicida i GMO sjemena uz svoju braću DuPont, Syngent i mnoge druge kemijske kompanije koje zajedno s Monsantom kontroliraju 53%  svjetskog tržišta sjemenjem (deset najvećih kontrolira čak 73 posto!), a do toga su došli tako što su pokupovali gotovo sve manje tradicijske i obiteljske sjemenare, tako da, zapravo, više i nemaju konkurenciju. Sve potpomognuto zakonima Europske unije.

Još od ranih 70tih godina, kada je iz američkih laboratorija izašla prva genetski modificirana hrana kao početak ere biotehnologije i biotehnološkog razvoja, ona je prepoznata kao učinkoviti alat uz pomoć kojega se može kontrolirati cjelokupna populacija planete, neizostavno pri tome koristeći se s ratovima kao jednim od načina da se isti plan realizira. Upravo se to i dogodilo kada je Amerika uvidjela potencijal njihovog globalističkog agrobiznisa nad područjem nekadašnje Mezopotamije između dviju rijeka Eufrata i Tigrisa. Ovo tzv. plodno tlo, ´kolijevka civilizacije´, omogućilo je tamošnjim narodima, vrijednim zemljoradnicima i poljoprivrednicima, da stoljećima kroz generacije uzgajaju velike količine hrane za svoj narod i cijeli svijet. To područje je, naravno, današnji Irak.

Upravo su njihove sorte sjemena su bile jedan od razloga za početak nasilnih okupiranja nakon šarade 11.9. To je bio početak geopolitičkog ratovanja i devastacije Iračke poljoprivrede, te postavljanje GMO usjeva. Tako su Iračanima, nakon okupacije, nametnuli tzv˝dekrete˝- pravila koja se tiču njihovog poljoprivrednog uzgoja te svaki zakon Iračke države koji se kosi s pravilima dekreta smatra se ne važećim – isti principi koji se guraju kroz zakone Europske unije i u ovoj državi danas. Nakon preuzimanja svih poljoprivrednih zemljišta, sjemenici koji su građeni od strane tamošnjih poljoprivrednika kako bi čuvali generacijama sakupljano sjemenje je ritualno spaljivano od strane američkih imperijalista. Danas je preostala poljoprivreda Iraka u vlasti američkih agro korporacija kao što je Monsato, koji proizvode ogromne količine GMO sjemena za izvoz, uz pomoć jeftine radne snage – Iračkog roblja.

Sviđalo se to vama ili ne, ukoliko budete/budemo ne radili ništa po tom pitanju, velike su šanse da će sva hrana koju ćemo jesti biti kontaminirana kemikalijama i neoznačenim GMO-om. Monsanto kontrolira većinu svjetske opskrbe hranom ugrožavajući slobodu izbora diljem svijeta. Građani moraju shvatiti svoju moć i poduzeti akcije protiv Monsanta i njegovih sponzora poput FDA, USDA, EPA, GMA, BIO te proizvođača koji koriste GMO sastojke u proizvodnji procesuirane hrane.

25. svibnja, 2013. aktivisti diljem svijeta će se ujediniti i marširati protiv Monsanta.

Zašto marširati?

• Istraživanja su pokazala da GMO hrana vodi do ozbiljnih zdravstvenih problema poput zloćudnih tumora, neplodnosti i porođajnih mana.
• U SAD-u je na čelu FDA-e, agencije koja osigurava stanovništvu zdravstveno ispravnu hranu, bivši direktor Monsanta. To ukazuje na ozbiljan sukob interesa i objašnjava manjak vladinih istraživanja na dugoročnim učincima GMO-a.
• Nedavno su predsjednik i Kongres SAD – a kolektivno izglasali zakon pod nadimkom “Zakon o zaštiti Monsanta”, koji, između ostalog, brani sudovima da odgađaju prodaju Monsantovog genetski modificiranog sjemena.
• Predugo je Monsanto bio dobrotvor korporativnih poticaja i političke pristranosti. Organski i mali poljoprivrednici trpe velike gubitke, dok Monsanto učvršćuje svoj monopol nad svjetskom opskrbom hrane, što uključuje i ekskluzivno patentiranje prava nad sjemenom i genetskim sastavom.
• Monsantovo GMO sjeme je štetno za okoliš; na primjer, znanstvenici naglašavaju da je uzrokovalo nestanak mnogih kolonija pčela diljem svijeta.

Koja rješenja se traže?

• Glasanje s vašim novcem putem kupnje organskog i bojkotiranjem tvrtki u vlasništvu Monsanta koje koriste GMO.
• Označavanje GMO-a, da potrošači mogu lakše birati.
• Ukidanje relevantne odredbe američkog “Zakona o zaštiti Monsanta”.
• Zahtijevanje daljnjih istraživanja nad zdravstvenim učincima GMO-a.
• Raskrinkavanje Monsantovih službenika i Monsantu naklonih političara putem direktne komunikacije, društvenih mreža, neovisnih medija itd…
• Nastavak informiranja javnosti o Monsantovim tajnama.
• Izlazak na ulice da svijet i Monsanto vide da se nepravda neće tiho podnositi.
• Netoleriranje povlaštenosti. Netoleriranje otrova.

• Pridružite se: http://on.fb.me/ZUxe3o
• Pronađite gradove koji već sudjeluju: http://bit.ly/ZTDsk8.
• Organizirajte prosvjed: http://on.fb.me/16qw2r4

Prosvjedi u regiji (nadajmo se da će se održati):

• Zagreb  – Zainteresirani se mogu okupiti iduće subote u 17 sati na Trgu francuske republike odakle će povorka krenuti Ilicom prema Trgu bana Josipa Jelačića https://www.facebook.com/events/506016709446094/
• Beograd – https://www.facebook.com/events/5

Educiratjte se više o GMO-u i Monsantu:

Filmići:

.

Food inc (Hrana d.o.o.) dokumentarni film (obavezna preporuka) – link

linkovi:

• http://www.organicconsumers.org/monsanto/
• http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/261528/Monsanto-GMO-sjemenom-potukao-farmere.html
• http://www.fizzit.net/vijesti-i-politika/svijet/4480-zelite-saditi-vlastito-povrce-e-pa-nece-ici-kazu-u-eu
• http://narodni.net/stize-li-nam-iz-eu-zabrana-sadnje-vlastitih-usjeva-vlastitim-vrtovima/
• http://www.policymic.com/articles/33031/monsanto-s-gmo-seeds-are-actively-cultivating-cultural-genocide

Detaljnije informacije (ako ih bude) o prosvjedima u HR će svakako biti objavljene

Izvor: duh-vremena

Autor filma otkriva da je voda u plastičnim bocama često nekvalitetnija od vode u naših bunarima, te kako plastične boce sadrže opasne materije štetne po ljudsko zdravlje, ali o tome nitko ništa ne govori… Uza sve to, Nestle, Pepsi, Coca Cola i drugi zbog rupa u zakonu izbjegavaju i plaćanje poreza.

Izvor: izaogledala.com

.

Tko će odgovarati za štetu koju su svojim krivim savjetima o prehrani prouzročili samoprozvani nutricionisti, prehrambeni gurui, autori štetnih dijeta te “službeni” stručnjaci, ako znamo da je nezdrava prehrana uzročnik za više od 80 % svih bolesti.

koprivnica.net

.

U nastavku pogledajte dokumentarni film o pravilnoj prehrani koja sprječava i liječi najteže oblike bolesti.

Nastavak dokumentarnog filma govori o besmislenosti ishrane našim prijateljima, životinjama. Kako takva ishrana utjece na naše zdravlje, okolinu, …
Prikazuje surovu stvarnost takozvane “napredne” industrije koja životinje pretvara u hranu.

Jeste li znali da na putu od proizvođača s farmi do našeg stola pola hrane završi na otpadu? Većina i prije nego stigne do potrošača. Na primjer, svaka druga glavica salate ili krumpira. Zašto se toliko tražena hrana uništava? Odgovor daju zaposlenici supermarketa, njihovi direktori, pekari, inspektori, poljoprivrednici… .

.