Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

U svjetlu svega ovoga aktualnog što je pritisnuto na „leđima“ samoga čovjeka, odnosno čovječanstva kao cjeline, i u pogledu svih naših „krajnje opravdanih“ povika na ovu i ovakvu „nezasluženu i nepravedno nam nametnutu sudbinu i sve teže i tegobnije okolnosti vlastitog postojanja“, ovaj i ovakvi donji materijali nužno i neminovno sami od sebe nam se nameću poput svojevrsne budilice u svrhu otrežnjenja jedne umrtvljene, uspavane i o-pijene svijesti, kao i detonatora buđenja one naše tako olako zapostavljene i zatomljene istinske, ljudske …odnosno božanske prirode i svjesnosti.

nova vizija 13

Međutim, OPREZ: Niti video, a niti donji tekst, nije preporučljiv za one koji bi radije da žive glavom zabijenom u pijesak! Iako bi uistinu, i pored činjenice da jedan „normalan ljudski stomak iliti mozak“ ovakve sadržaje jako teško može pojmiti i „probaviti“, svatko bi ovo trebao i morao odgledati, veoma pažljivo, i to od početka do samoga kraja. Prije svega i ako ništa drugo, a ono radi otvaranja svojih čvrsto stisnutih očiju, i zarad vlastitog osvješćenja – jer ovo se zaista DOGAĐA, bez obzira žmirili mi na to ili ne. I, znajte da jedno je savršeno istinito i sigurno, a to je: u onoj mjeri u kojoj vas te i takve stvari zgražavaju, osobno pogađaju i „ranjavaju vam dušu“, upravo u toj mjeri – vi sami ste uistinu i odgovorni za to! Nema veće istine od te.

.

.

U jednoj pjesmi rok sastava „Riblja Čorba“ stoji škakljivo stihovno pitanje sljedećeg sadržaja:

O, da li je ljudski rod zaslužio Nojev brod?!…“

I, odmah da vam kažem najiskrenije, nakon uvida u ovaj gornji, i ovakve materijale (životne činjenice!), i sam ponekad dolazim u ozbiljnu, ozbiljnu dilemu…

Uistinu, da li je moguće da na zemlji žive bića koja su u stanju ovako nešto činiti drugom živom biću? Odnosno da li je moguće da oni, koji sebe nazivaju čovjekom …tj. ljudima, čine to što ni jednoj poznatoj životinji, pa ma koliko krvoločnoj po svojoj dubokoj, imanentnoj prirodi, nikada ne bi niti moglo pasti na pamet da čini?!! Odgovor je nažalost: Da. Očigledno da je moguće – jer to, eto, jest sušta i evidentna činjenica. …I tko bi od nas sada, nadalje, sebe sa ponosom mogao nazivati kakvim pripadnikom ljudskog roda kada (i ako) su i „ovi gore“, u videu (odnosno u stvarnosti, i širom ovog zemljinog šara), također isto to?… Zapravo, njih se tako ZASIGURNO ne bi moglo i smjelo nazivati! Ali …pravo pitanje bi zapravo bilo, jesmo li i mi ostali uistinu suštinski išta drugačiji …čistiji i „neviniji“ od tih, ili ma kojih, nekih „drugih“ (ili je ovo gore zapravo ništa drugo do samo jedan izolirani primjer od mnoštva drugih ekstremnih vidova manifestacije ove iste, naše …ljudske, „pale“ prirode odnosno svijesti)?! Jesmo li, možda, samo krajnje nesvjesni jedne posve realne mogućnosti (a, prije će biti – notorne činjenice) da je sve to, što vidimo …i čemu svjedočimo da se događa, samo odraz ogledala naše vlastite svijesti – i da sve to ne čini nitko drugi doli mi sami, tj. ista …ova …svijest? I, upravo u skladu sa tim – u dubokoj unutarnjoj kontemplaciji, najviša istina postojanja nam se otkriva u saznanju da ako je nešto moguće (učiniti, izvesti, izvršiti) bilo kome, tada je to moguće SVAKOM: UM je jedan, samo je u pitanju kako, koliko i na koji način mu tko prianja i time omogućuje da se, upravo u savršenom skladu sa tim, kroz njega manifestira!

No, da se vratimo malo na početak. Dakle, jednom „iole normalnom ljudskom biću“ (u kakve, siguran sam, velika većina nas, bar na ovim stranicama, može sebe svrstati) jednostavno je nerazumljiva i NE-POJMLJIVA tolika mjera odsustva empatije u odnosu na jedno drugo, pateće živo biće; a kamoli još u situaciji kada TI SAM (odnosno ovi „ljudi“ iz videa) jesi NEPOSREDNI UZROČNIK sve te enormne patnje i tuđega bola… Pa dobro, točno je da princip Karme rukovodi cjelokupnim, tim, „sticajem aktualnih okolnosti“. Kao što je (nažalost) i sasvim sigurno i izvjesno da su i ove sirote životinjice jednom … „nekada“, bile upravo ovi, odnosno ovakvi, bezdušni tirani – pa su im se sada, u ovoj inkarnaciji, stekle nužne okolnosti za „otpuštanje“ i „suočavanje“ sa svim tim vlastitim „unutarnjim sadržajima“ koje su, povređujući „druga bića“, nesvjesno gomilali u sebi (i činili sebi) i svojoj sudbini, misleći (uobražavajući) pritom da sve to rade i čine – „nekom drugom“ (baš kao što i ove gornje tirane jednom neminovno čeka ista sudbina, isto iskustvo, ista patnja i bol, odnosno direktno suočavanje sa Istinom). Ali, zar je zaista nemoguće jednom, nekako, zaustaviti sva ta stravična zbivanja? …Prekinuti jednom za svagda cijeli taj stravični krug – cijeli taj tok uzročno-posljedičnih dešavanja – i jednom za svagda iskoračiti iz njega u konačni Spas i Slobodu? Da li je to moguće?! …Pa, da nije – vjerojatno ne bi ni Krist čovjeku i čovječanstvu ostavio poruku: „Teško svijetu od sablazni; jer moraju sablazni doći, ali teško onom čovjeku kroz koga sablazan dolazi.“

Da, neke …točnije mnoge, mnoge karme moraju biti otpuštene i oslobođene, jer su to samo „vezane, blokirane i blokirajuće energije“, i ništa drugo osim toga. I kako karme svakoga ponaosob, tako i karme čovječanstva. Ali svakako da je točno da se iz tog „kruga“ MOŽE (i MORA …jednom) izaći, i napustiti to robovanje tamnici patnje, uvjetovanosti, palog stanja svijesti, odnosno – samoga, „ljudskog“, UMA – da bi se konačno zavrijedio onaj božanski! Jer ako, i dok, se to ne učini, SVATKO OD NAS – budući participant tog jednog i istog, uvjetovanog i uvjetovajućeg, „ljudskog“ UMA – snosi i pridonosi svoga osobnog udjela u svakom pojedinačnom zlodjelu MA TKO, MA GDIJE I MA KADA GA ČINIO I UČINIO!

Da, upravo tako: koji god zločin da je neko učinio, učinio si ga TI! Odnosno; učinio ga je (sam ga) „JA“!!! Jer to „JA“, odnosno „EGO“, nije neki izolirani odnosno „lokalizirani“ entitet, svojstven svakoj individui ponaosob, već je on („TO“) jedno jedinstveno biće/entitet, koje postoji i egzistira savršeno neovisno od svih nas, ali koje se KROZ i PUTEM NAS manifestira i to upravo onako, onoliko i u onoj mjeri u kojoj mu mi sami prianjamo, odnosno u kojoj mu to dopuštamo i omogućavamo. Zaista: ne postoje „dva“ ili više EGA, već isključivo, taj, JEDAN!

I upravo u toj činjenici leži apsolutno ODSUSTVO ALIBIJA za svako ono naše čuveno: „A što ti (tj. „ja“) tu sam možeš učiniti?…“ Odnosno: “Što ti (tj „ja“), kao jedinka, tu sam možeš promijeniti?“ …i za snishodljivo, i licemjerno neodgovorno, nastavljanje po starom. Jer, osvješćenje one gornje istine – da nema „dva uma“ nego (samo) JEDAN – donosi spoznaju prije svega totalne ODGOVORNOSTI (kako svoje „osobne“ baš tako i sveukupne), a potom i svoje apsolutne MOĆI da možeš cjelokupnu situaciju mijenjati i promijeniti – baš i upravo: TI! …I JEDINO TI, uopće, i možeš dovesti do bilo kakve stvarne i istinske Promjene, jer osim „TEBE“ – ničega, i nikoga, „drugoga“ ne postoji na ovom svijetu. Sve „ostalo“ …samo je iluzija uma. JEDINO TI JESI …jedino JA JESAM!

Međutim, u svemu tome, paradoksalno, upravo …upravo zato ne postoji niti takovo nešto što bismo mogli nazvati „krivicom“, jer tada (i samo tada!) kad postoji apsolutna odgovornost za cjelokupno postojanje (odnosno apsolutna svjesnost iste) – kada je „krivica“ prepoznata, i neporecivo prihvaćena, u CELOSTI i na SVEMU – tada nema krivice, već samo predane dužnosti i odgovorne i savjesne službe u pogledu (svoga vlastitog!) CELOKUPNOG POSTOJANJA. I tada shvaćaš da „nitko …drugi …nije kriv“ za bilo što, što jeste ili se događa (pa, čak ni ti sam) – ali da svako jest odgovoran, za sve što jest i što se događa! I shvaćaš da „kriveći“ nekoga …srljaš u iluziju izbjegavanja vlastite odgovornosti i poricanja vlastite MOĆI – a to je ono što uistinu posljednje želiš! Zato …prihvačnjem apsolutne odgovornosti (i tek tada!) imaš istinsku moć da mijenjaš, i MIJENJAŠ, sve ono što jest, odnosno cjelokupnu stvarnost. I TADA IZLAZIŠ IZ „KRUGA“ JER TADA JESI SAM NJEGOV KREATOR …I ODRŽAVATELJ …I RAZORITELJ ODNOSNO OSLOBODITELJ. Tada TI JESI SAM BRAMA …I VIŠNU …I ŠIVA, i jesi CENTRALNI PRINCIP CELOKUPNOG UNIVERZUMA!!!

Da; u tom iskustvu …u toj Svjetlosti svijesti, potom čak i u situaciji kada vidiš da „netko“ čini grozotu potpuno nezamislivu „normalnom ljudskom biću“, prvi i centralni impuls koji će ti se javiti jeste: Žao mi je (što sam, u nesvjesnosti i neznanju, osobno dopustio da se ovo desi…) …Oprosti mi (na svemu tome, i na boli koju sam dopustio da se desi…) …Hvala ti (na toj veličanstvenoj hrabrosti da pristupiš ovakvim okolnostima, i osobnoj žrtvi u cilju ovog …mog …neprocjenjivog iskustva osvješćenja), i Volim teJednoto moje svijesti, otpuštajući te u Svjetlost, i Mir …vrhovni Mir.

I tada ćeš, po prvi puta ikada dosegnuti beskraj vrhovne Slobode: oslobođenja SEBE SAMOGA, kroz amnestiranje, oslobađanje …i oslobođenje, cjelokupnog svijeta i postojanja od – sebe samoga. Jer, ti jesi: I TAJ, što horor čini …I TAJ, što horor trpi …I TAJ, čije srce se nad hororom steže, koji horor vidi, primjećuje i plače nad njim. Da, plače samo zato jer to jest NJEGOV HOROR …horor koji njegova vlastita duša …prizvanim sjećanjem, duboko u unutarnjoj iskrenosti i tišini …prepoznaje – kao SVOJ!!!

I zato, dušo moja, NIKADA nemoj licemjerno žmirit kada naiđeš na scenu nezamislivog zla i patnje koju „neko nekome čini“… I nikada ne dozvoli da tim svojim činom lažne „milosti i suosjećanja“ – a ustvari licemjernom pribjegavanju vlastitoj „nemoći“ i „slabosti“ u odbijanju da situaciju istinski i zaista promijeniš – učiniš da stvari i dalje ostanu baš takve kakve ih vidiš i gledaš, i da ne kreiraš njihovu, tvojoj istinitoj duši željenu, PROMJENU. Jer tvojom, i samo tvojom SVJESNOŠĆU, stvari (i stvar-nost) bivaju konačno istinski o-svjetljene, o-slobođene …i blagoslovljene: blagoslovljene Istinom, i Ljubavlju!

Žao mi je …sva draga, pateća, bića ovoga svijeta. Oprostite mi …sva draga, pateća, bića ovoga svijeta. Hvala vam …sva draga, pateća, bića ovoga svijeta. I Volim vas …sva draga, pateća, bića ovoga svijeta. Jer vaša patnja nije vaša patnja nego moja! I ta jezivo zlokobna, nesvjesna ruka, koja vam vođena tim bolesnim, nesretnim, umom čini tu nezamislivu patnju i bol, nije ruka tog …nekog krvnika, nego moja! …I taj nesretni, nesvjesni, bezdušni um, koji sve to producira, izvršava i omogućuje, jest – MOJ UM …da, MOJ …a ne nečiji „tuđ“! …Oprostite mi, da bi Gospod …da bi sama Voljena Bezgrješna Duša postojanja mog, mogla oprostiti meni samome.

Žao mi je …Hvala vam …i Volim vas. Jer S V E je/smo J E D N O !!!

Alakh Niranjan

www.apsolutnaistina.com

Previous postUmijeće opraštanja Next postKEMOTERAPIJA: Ne samo da ne uništava stanice raka već favorizira njihovu ubrzanu diobu