Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

«Živimo u kulturi koja uključuje princip: ako netko ima ono što mi trebamo, a ne želi nam dati, a mi imamo način kako ga ubiti i to mu uzeti, nije nerazumno tako postupiti te pritom koristiti sva sredstva i svu potrebnu silu.» Thom Hartmann

Kultura nasilja u kojoj živimo razvijala se upravo na osnovi gore spomenutog principa….
Od trenutka stvaranja eksploatacijskog društva, to isto društvo ne može opstati ako ne širi svoje područje eksploatacije, a obavezna nuspojava širenja takvog društva je uništavanje jer se iskorištavaju resursi koji nisu obnovljivi…. Prve takve zajednice morale su posegnuti za nasiljem kako bi proširile svoje područje iskorištavanja, jer na drugačiji način ne mogu opstati… Kada na njihovom području nestane prirodnih resursa (poput šuma ili ruda) one se šire osvajanjem nekog drugog područja kako bi došli do tih resursa koji su im neophodni za preživljavanje…. Širenje takvih društava je poput raka koji na svom putu širenja uništava zdravo tkivo, ali kada nestane zdravog tkiva nestaje i rak…. Kao što bolesne stanice raka ne razumiju da uništavanjem zdravog tkiva uništavaju sebe, tako niti čovjek ne razumije da uništavanjem svog doma uništava sebe…. Zaključak je logičan – čovjek je bolestan i treba se liječiti….

Kultura nasilja izuzetno je zarazna i proširila se diljem svijeta vrlo brzo…. Naime, kulture koje se temelje na principima suradnje i solidarnosti u dodiru sa kulturom nasilja imaju vrlo male ili nikakve izglede za preživljavanje…. Imaju mogućnost pobjeći (ako uspiju), boriti se za svoj opstanak (a to mogu učiniti jedino ako posegnu za nasiljem čime su u biti prihvatili kulturu nasilja, odnosno s njom su se zarazili), i mogu se prepustiti asimilaciji ili potpunom uništenju…. U vrijeme naše tzv. kršćanske civilizacije najbolji primjer susreta nove kulture nasilja sa starim kulturama solidarnosti dogodio se prilikom otkrivanja tzv. Novog Svijeta…. Iako su na oba američka kontinenta postojale kulture nasilja prije dolaska Europljana, kao što su bile civilizacije Maja, Asteka i Inka, postojale su i stare kulture koje još nisu bile zaražene…. Tako je na otoku Hispaniola živio narod Taina sa populacijom oko 3 milijuna, čija je kultura bila zasnovana upravo na principima plemenske suradnje i solidarnosti….

1492. godine na otok Hispaniola iskrcao se Kolumbo i prvo što je vidio u pripadnicima naroda Taina bila je robovska radna snaga…. Tako Kolumbo u svom pismu španjolskoj kraljici navodi: «Moguće je, u ime Svetoga Trojstva, prodati sve robove koje se može prodati… Ovdje ima toliko robova, a i brazilskog drva, da su te stvari – premda žive – vrijedne kao suho zlato…»… Narod Taina bio je porobljen…. Na tisuće muškaraca, žena i djece odvedeni su i prodani u roblje… Ostali su bili prisiljeni na težak fizički rad na otoku, međutim, tome nisu bili vični i Kolumbo s njima nije bio zadovoljan, a naročito kada su pokušali odbiti poslušnost… Kolumbo je primjenio strašne metode mučenja kako bi domoroce doveo u red…. Ali Taini takvu okrutnost nisu mogli podnijeti …. Pedro Cordoba 1517. godine piše kralju Ferdinandu slijedeće:»… kao rezultat patnji i teškog prisilnog rada Indijanci su odabrali samoubojstvo. Povremeno i masovno – ubile bi se stotine odjednom. Žene, iscrpljene radom, prestali su zanositi i rađati… Kad bi ipak zanijele, mnoge su uzele nekakvo sredstvo za pobačaj i pobacile. Druge su vlastitim rukama ubile djecu odmah nakon poroda da ih ne bi zapala sudbina robova.»…. 1516. godine broj pripadnika naroda Taina pao je na 12.000, a 1555.g. više nije bilo niti jednog…. Kolumbo i njegovi nasljednici su tijekom 60 godina istrijebili jedan čitav narod – genocid kojeg se ne bi posramio ni sam Hitler…. «Christopher Columbus ne samo da je otvorio vrata u Novi Svijet, nego nam je i svima dao primjer.» George Bush u govoru iz 1989.g….

Naša kultura uništila je mnoge narode starih kultura…. Većina starosjedilaca na oba američka kontinenta istrijebljena je na vrlo učinkovit način – širenjem zaraznih bolesti, poput malih boginja… Danas su preživjeli pripadnici tih kultura na rubu izumiranja jer naša kultura nasilja ne pokazuje znakove odustajanja od daljnjeg širenja…. Iako se narodima poput Bušmana u Africi ili Aboridžina u Australiji formalno priznaje pravo na opstojnost njihove kulture i načina života, postoje jaka nastojanja da se ti narodi u potpunosti asimiliraju u našu kulturu, jer postojanje takvih zajednica potkopava ideju o našoj kulturi kao naprednijoj… Jer ako smo mi napredniji, ako je naš život bolji, sigurniji, zašto pobogu ti primitivni narodi ne žele postati dio naše, naprednije kulture?… Australska vlada je tek nedavno ukinula zakon po kojem su se aboridžinska djeca oduzimala od njihovih obitelji i davala na odgoj bjelačkim obiteljima, kako bi ih «spasili» od njihove primitivne kulture….

Zašto se toliko bojimo njihove kulture da ih pod svaku cijenu moramo asimilirati?…. Zbog ideje solidarnosti, suradnje i poštivanja prirode, a koja je temelj funkcioniranja njihovog društva i s kojom u praksi dokazuju da su drugačiji odnosi u društvu mogući, štoviše, da su takvi odnosi izvorni, prirodni i zdravi, a da je društvo nasilja i dominacije bolesno, samouništavajuće društvo…. Bojimo se kulture u kojoj je najuzvišeniji čin dati drugome sve što imaš, a ne oduzeti koliko možeš…. Bojimo se kulture u kojoj ideja – ako svi daju sve, nitko ne mora ništa tražiti – obitava u praksi…. Kada su britanski misionari učili aboridžinsku djecu igrati nogomet, čudili su se zašto djeca stalno igraju igru na način da rezultat uvijek bude izjednačen…. Pokušali su naučiti djecu da je cilj igre pobijediti, ali djeca to nisu razumjela – zašto bi netko htio nekoga drugoga pobijediti, zar nismo svi jednaki?…. Ta djeca su živjela i odgajana u matrijarhalnom društvu gdje je najveća vrijednost suradnja, a Englezi su došli iz patrijarhalnog društva u kojem se najviše cijeni dominacija….

«Zemlja će i bez nas preživjeti i ustrajati. No, mi ne možemo postojati bez nje.»
Alan Weisman

Da li je ova gornja rečenica logična, razumna i smislena?…. Pretpostavljam da će svatko odgovoriti da jest…. Zašto se onda čovjek ponaša nelogično, nerazumno i besmisleno?….
Osobno, takvo ljudsko ponašanje pripisujem mentalnoj bolesti zvanoj SUS iliti samouništavajući sindrom, engleski – SDS, selfdestruction sindrom (moja umotvorina), a koja je postala degenerativna, nasljedna bolest ljudskog roda zahvaljujući kulturi nasilja koju smo prihvatili kao svoj način života, ili bolje rečeno kao način samouništavanja…. Prenosimo tu bolest tisućama godina, s generacije na generaciju, ja sam s njom zaražen, moje dijete je s njom zaraženo….U biti nemamo mogućnost izbora…. Rađamo se u zaraženom okruženju i infekciju ne možemo izbjeći…. Kako rastemo infekcija se produbljuje…. Uče nas da je u svijetu u kojem živimo najvažnija stvar novac (što je istina jer bez novca nitko ne može živjeti – čast izuzecima koji postoje, ali ne u našoj okolini), i kako za taj novac moramo raditi da bi mogli preživjeti, ali nam daju i jednu drugačiju poruku – od rada se nitko ne može obogatiti, obogatiti se možeš jedino iskorištavanjem – a koliko si bogat toliko si uspješan, toliko i vrijediš…. Uče nas da moramo uzimati da bi imali, da moramo biti bolji, jači, dominantniji da bi preživjeli – jer u suprotnom ćemo postati gubitnici… Uče nas da svijet može postojati jedino ako postoje oni koji pobjeđuju i oni koji gube…. Uče nas da moramo uništavati kako bismo mogli preživjeti…. A što će biti kada više nećemo imati što uništavati?… Vidite li sada kakvoj smo bolesti izloženi?….

Da li ta bolest ima biološku podlogu?… Naravno da ima…. Agresija nam je urođena…. Mora biti, inače ne bi mogli preživjeti…. Agresija je glavna karakteristika svih predatora….
A mi biološki jesmo predatori…. Priroda nas je takvima stvorila…. Međutim, drugi predatori na ovoj planeti ne koriste svoju sklonost agresiji izvan granica dostatnosti za preživljavanjem, i tako ne uništavaju svoj dom, žive u ravnoteži sa prirodom…. Zar te životinje znaju nešto što mi ne znamo?… Očigledno…. I mi smo to nekada znali… Kada smo bili lovci-skupljači nismo ubijali više životinja nego što nam je bilo potrebno, poštivali smo prirodu, jer smo znali da ćemo uništiti i sebe ako uništavamo nju… I onda smo se odjednom razboljeli, u glavu, pa smo počeli doslovce istrebljivati životinje zbog krzna, slonovače ili nečeg trećeg što nam u životu uopće nije bilo potrebno…. Naša agresija je postala naša bolest, jer je iz osnovnog nagona za preživljavanjem mutirala pretvorivši se u degenerativni SUS/SDS…. E sada, kako je i zašto mutirala?…. To je posljedica zastrašujućeg paradoksa – zahvaljujući razvoju naše inteligencije…. Što smo bili inteligentniji to smo bili bolesniji…. Postali smo živi dokaz kako pamet bez mudrosti iliti inteligencija bez razuma stvara tešku mentalnu bolest…. Kao što sam već napisao u jednom od ranijih posteva, naš tehnološki napredak (koji je posljedica razvoja naše inteligencije) nije bio popraćen odgovarajućim duhovnim razvojem – odnosno, duhovnost smo zanemarili u korist tehnološkog razvoja, tako da sada ispada kako smo prije 10.000 godina bili duhovno razvijeniji i razumniji nego danas….

Mnogi od nas danas opravdavaju naše ponašanje urođenom nasilnom prirodom protiv koje ništa ne možemo, a zaboravljaju upravo to kako bi čovjek baš zato što ima tu stvar koja se zove razum (za razliku od drugih živih bića), trebao isti i koristiti na način da kaže samom sebi – nasilje koje koristim za nanošenje štete drugim ljudima i prirodi nije korisno već je destruktivno…. Ako takvo nasilje kratkoročno meni i bude korisno, ono je dugoročno i globalno nanijelo nepopravljivu štetu…. Često se volimo uspoređivati s čimpanzama kao našim najbližim srodnicima…. Čimpanze su čoporativne ubojice, jedna od najagresivnijih životinjskih vrsta…. Međutim, nama po okrutnosti nisu niti do gležnja… Koji je cilj uspoređivanja čimpanzi s nama?…. Da li možda tako zaključujemo kako je sasvim logično, odnosno da je to priroda stvari, da inteligentija vrsta mora biti i agresivnija, da jedno automatski povlači drugo?…. Hitler je tako razmišljao, to je i rekao:»Majmuni na smrt zatuku svakog došljaka, što je dobro za majmune, još je bolje za ljude.»… Da li mi uistinu moramo razmišljati na način da je nasilje naša priroda protiv koje ne možemo ništa?… Ja kažem da tako razmišljamo jer smo mentalno bolesni…. Znate, postoje i neke vrste majmuna koje nisu agresivni poput čimpanza, a također su nam bliski srodnici…. Bonobi su miroljubiva vrsta majmuna, žive u čoporima koji imaju matrijarhalnu organizaciju, brane svoje područje, ali ne napadaju tuđe, međusobno se ne ubijaju, za razliku od čimpanzi koje obožavaju napadati i ubijati druge majmune (i to iz svoje vrste) i žive u hijerarijskoj, patrijarhalnoj organizaciji…

Zašto se razlika između matrijarhalnih i patrijarhalnih organizacija najviše očituje upravo u privrženosti nasilju?…. Kod naše vrste odgovor je testosteron…. Muškarci su agresivniji spol zahvaljujući tom hormonu…. Muškarci su u matrijarhalnom društvu bili lovci, i njihova agresija imala je upravo tu svrhu – uloviti i ubiti životinju kako bi se mogli s njome nahraniti…. Muškarci su u takvom društvu bili i ratnici čija je dužnost bila braniti pleme od vanjskih ugroza…. Povremeni sukobi između plemena nisu bili ratovi do istrebljenja, dapače, rijetko kad je bilo i mrtvih u takvim sukobima, već su isti imali svoju svrhu u održavanju potrebitog stupnja agresivnosti, odnosno služili su i kao ispušni ventil za višak agresije…. Djelomično su tu ulogu imala i orgijastička stanja – bolje da se ispucavamo u seksualnim igrama, nego da se ubijamo…. Kada smo sami počeli proizvoditi hranu i stvorili višak hrane, povećao se stupanj agresije kod muškaraca jer im je nedostajao svakodnevni lov, pa su preuzeli vlast i višak agresije usmjerili na dominaciju prema drugim ljudima, i tako smo ušli u patrijarhalno društvo…. Sklonost lovu i danas je prisutna kod čovjeka, ali kako mu taj lov više nije potreban za preživljavanje, pronalazi razne načine za trošenje agresije (među kojima je i tzv. sportski lov, iako ja u tome ne vidim ništa sportskog)…. Problem je u tome što je čovjek (muškarac) svoju agresiju usmjerio u stvaranje kulture nasilja kao načina života, odnosno tako je doslovce stvorio svoju mentalnu bolest dopustivši da mu testosteron udari u glavu….

Smisao Života

Kultura nasilja 1. dio

 

Previous postZnanstvenici najavljuju mutirane GMO krave koje proizvode "gotovo" mlijeko za bebe Next postJill Bolte Taylor: moždanim udarom do spoznaje