Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

«Nenasilje je moćno i pravedno oružje. Uistinu, ono je jedino oružje u povijesti; ono napada bez ostavljanja rana i ono čini plemenitim onoga tko ga upotrebljava.» Martin Luther King

«Oko za oko i cijeli svijet bi bio slijep.»
«Sila je oružje slabih; nenasilje je oružje jakih.» Mahatma Gandhi

Uistinu, za borbu nenasiljem potrebna je velika hrabrost…. Silu je puno lakše i jednostavnije uporabiti… Sila je u biti odraz kukavičluka, posljedica straha; straha od gubitka naših iluzija….
Našu kulturu nasilja zasnovali smo i na tom strahu; strahu od gubitka onoga što smatramo vrijednostima…. Onog davnog trenutka kada smo stvorili pojam materijalne vrijednosti i na taj način odredili mjeru vrijednosti naših života, odnosno stvorili ideju kako svi ljudi nisu jednako vrijedni, vrijedniji su postali oni koji više posjeduju jer si u takvom društvu mogu osigurati bolji, kvalitetniji život… Međutim, ako u takvom društvu želimo imati više, to možemo ostvariti jedino iskorištavanjem drugih… Tako stvaramo izopačeno društvo u kojem se materijalna vrijednost stavlja ispred vrijednosti života…. Izopačenost te naše kulture danas možemo sažeti u jednu riječ – NOVAC…

Novac je danas sredstvo s kojim se održava kultura nasilja, nekada je to bila hrana ili drugo materijalno dobro…. Pomoću takvih sredstava ostvarujemo moć nad drugim ljudima… Onaj tko ima novaca postaje izopačen kada si dopusti da s tim novcem odlučuje o sudbinama drugih ljudi (u smislu da ih iskorištava, a ne da im pomaže)… Postaje izopačen jer zna da mu taj novac daje moć da može kupiti što god poželi, čak i drugu osobu – muškarca, ženu, dijete… Od tuda počinju svi naši problemi – od trenutka kada je čovjek sebi uzeo za pravo oduzimati slobodu drugom čovjeku, odnosno ostvarivati svoju slobodu na uštrb tuđe… Generacijama prenosimo taj virus ropstva koji je izvor sveopćeg nasilja…. U takvom društvu svima je ugrožena sloboda i sigurnost….Jer onaj kome je sloboda nasilno oduzeta teži ostvarivanju iste, a to čini na način kako je i njemu bila oduzeta – nasiljem….

Kako je danas novac sredstvo s kojim se održava kultura nasilja, te kako stjecanjem istog kupujemo slobodu i sigurnost (iako je to samo privid, jer koliko god novaca imali nismo potpuno slobodni niti sigurni), sustav nam daje za pravo da taj novac stičemo na razne načine, od kojih je najučinkovitije iskorištavanje, odnosno krađa…. I zato kada nekoga osuđujemo zato što krade, trebamo imati na umu da je sustav taj koji ga je stvorio, koji mu je jasno dao do znanja: – jedino krađom (iskorištavanjem) se stiče pravo bogatstvo…. Ali to pravo na krađu sustav je dao samo nekima, dok je drugima zabranio…. Jer ako svi kradu, koga ćemo iskorištavati?… Netko mora i raditi…. Stvaranje i održavanje odnosa pobjednik – gubitnik temelj je funkcioniranja kulture nasilja u kojoj je zbog toga nemoguće ostvariti opće dobro, u kojoj pravda ne može postojati… U takvom, hijerarhijsko – patrijarhalnom društvu ljudi se ne rađaju slobodni niti se rađaju u sigurnosti….

Već sam spominjao kako su u matrijarhalnom društvu suradnja i solidarnost bili temelj funkcioniranja plemenskih zajednica, i u takvoj zajednici ljudi su se rađali slobodni i sigurni, a mjeriti vrijednost ljudskih života bilo je nepojmljivo…. Zamislite takvu zajednicu kao jednu obitelj, što je ona uistinu i bila, u kojoj svi članovi znaju da su sigurni i slobodni, da nisu predmet ničijeg iskorištavanja, jer se svi brinu za sve…. Kultura nasilja otuđuje čovjeka od čovjeka i čovjeka od prirode…. Zaražen tom bolešću čovjek u drugom ljudskom biću više ne vidi člana svoje obitelji, već potencijalnog napadača ili žrtvu… U toj bolesti i priroda mu postaje predmet bezobzirnog iskorištavanja i neprijatelj kojeg treba svladati… Kao što sam već spomenuo, u društvu koje se temelji na iskorištavanju umjesto na suradnji, sigurnost i sloboda samo su privid koji se održava donošenjem pravila ponašanja, a ta se pravila mogu provoditi jedino represijom – nasiljem…. A nasiljem se pravda ne ostvaruje, nasilje kao reakcija je samo osveta za počinjenu nepravdu…. Jedina pravda je nečinjenje nepravde….

Ako se nasiljem borimo protiv nasilja, stvaramo začarani krug, lančanu reakciju koja se odvija unedogled, tako da sloboda i sigurnost u takvom društvu stvarno ne opstoje… Sigurnost i sloboda ne mogu opstojati u ropstvu, u sustavu iskorištavanja… Sigurnost je u slobodi, a sloboda je u sigurnosti… Jedno drugo ne isključuje, dapače, jedno bez drugog ne postoji…
A što je to sloboda?… Sloboda je stanje svijesti u kojem je moja primarna želja i vodilja – sloboda drugoga…. Kada moj cilj postane sloboda drugih i kada taj cilj bude ostvaren, tek tada sam i ja slobodan…. To je stanje svijesti u kojem ja razumijem kako se uvažavanjem tuđe slobode eliminira mogućnost činjenja štete bilo kome na bilo koji način, jer znam da ako činim štetu drugome rušim temelje na kojima se gradi sigurnost i sloboda, te tako činim štetu i sebi, jer u takvom društvu niti ja ne mogu biti slobodan i siguran…. To je lijek za našu bolest – SVJESNOST SLOBODE – kada postanemo svjesni da se sigurnost ostvaruje u slobodi, a sloboda u sigurnosti…. Izliječiti ćemo se i kada shvatimo kako je logika «imam ako uzmem», bolesna i destruktivna, a da je logika «imam ako dajem», zdrava i konstruktivna, jer ako svi daju sve, nitko ne mora tražiti ništa….

Kako bi se društvo slobode i sigurnosti ostvarilo, čovjek se mora odreći kulture nasilja i početi graditi kulturu suradnje i solidarnosti…. To je teško ostvariti jer se vladajuća elita koja donosi i provodi pravila kojima se održava kultura nasilja ne želi odreći eksploatacijskog sustava u kojem oni sebe smatraju gospodarima… U današnjem sustavu solidarnost se svodi na ublažavanje posljedica tog sustava, na pomoć onima kojima je pomoć potrebna (velikom većinom žrtvama sustava), a zahvaljujući «dobroj volji dobrih ljudi», i na tom nivou treba ostati, jer ako se solidarnost pretvori u način života, sustav se ruši…. Mnogi duhovni učitelji tijekom stoljeća širili su upravo tu ideju bezuvjetne suradnje i solidarnosti, dajući ljudima na znanje da jedino na taj način čovjek može stvoriti pravedno društvo…. Neki su poput Isusa o toj ideji govorili kao o čovjekoljublju, što ona u biti i jest…. Ta ideja postala je opasna gdje god se pojavila jer bi njeno eventualno ostvarivanje uništilo kulturu nasilja…. Isus je zbog toga morao biti ubijen, ali kako bi se izbjeglo ostvarivanje te ideje poslije njegove smrti jednostavno je pretvoren u Boga – Idola, te je tako ideja pretvorena u religiju koja je postala održavatelj kulture nasilja…. Jer, ako je zemaljska vlast Bogom dana, otkud čovjeku pravo da to osporava?….

Ostvarivanje slobode nasiljem paradoksalno je njenoj biti…. Zbog toga se nikakvom nasilnom revolucijom sloboda ne može ostvariti, već se revolucijama mijenja samo fasada, a kuća i dalje ostaje ista… Protiv kulture nasilja možemo se boriti jedino nenasiljem… Davati suprotan primjer – kako je život temeljen na suradnji i solidarnosti moguć… I zato kada vam netko nanese štetu recite sami sebi: »Opraštam mu jer ne zna što čini.»… Neznanje, pomanjkanje svjesnosti, izvori su naše bolesti… Pomoći ćemo drugima da dođu do znanja, do svjesnosti, da se izliječe, tako što ćemo na učinjenu štetu odgovarati oprostom – uvijek…. Tako pomažemo i sebi; odričemo se nasilja i učimo druge da se odriču nasilja, i stvaramo bolji svijet… Svaki puta kada nasiljem odgovaramo na nasilje gubimo bitku protiv bolesti koja nas uništava…. To ne znači da moramo biti pasivni u smislu da nedaće oko nas ravnodušno podnosimo…. Trebamo se boriti, ali ne nasiljem, jer tako ne možemo nikada pobijediti….

«Mi moramo postati promjena koju očekujemo vidjeti u svijetu…. Moramo pružati otpor ugnjetavanju, ali nipošto ne smijemo nanositi zlo ugnjetaču. Njega moramo pobijediti ljubavlju – otkazati mu poslušnost, makar po cijenu života.» Mahatma Gandhi

Smisao Života

Kultura nasilja 1. dio

Kultura nasilja 2. dio

 

Previous postAlex Jones - Tiha depopulacija Next postGotovo 7 sati predavanja Davida Ickea - LJUDSKI RODE, USTANI "Ovaj lav više ne spava"