Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Srodne duseDok se psihijatar dr.Scott Peck ukratko obrecnuo na ”mit o romantičnoj ljubavi” rekao je koliko ga žalosti činjenica da toliko mnogo mladih duboko pati zbog nedozrelih, naslijeđenih predožbi o ljubavi koju nose u sebi. Takvi iluzorni ”mitovi” ili predožbe zbog neizbježnog sukoba sa stvarnošću uzrokuju velike boli, razočarenja i neuspjele veze koje vode istim takvima.

Mit o srodnoj duši slične je naravi. Volio bih prenijeti jednu duhovnu i terapeutsku dimenziju ove ideje, koju sam naslijedio te koja mi je otvorila oči po pitanju predodžbe ‘srodnih duša’. Ona je donekle u suprotnosti sa svjetovnom, izromantiziranom predodžbom koja je prisutna u mnogih ljudi. Oslanjanje ili koketiranje sa tom idejom uzrokom je prebacivanja fokusa sa svoje vlastite skrivene moći davanja ljubavi (koju trebamo razotkriti sebi samima) na jedan kozmički izromantizirani, tobože objektivni čimbenik. Mit o srodnoj duši uvodi ”ono nešto” i ”što ako” u već smušene ljudske sudbine, produbljuje sumnje kod emocionalno nestablinih i potpiruje nerazrješiva propitkivanja u duhovno zagubljenih mladih ljudi. Uvodi miris misterije, mističnosti, nedozrelu ideju romantike, partnerstva kao i ne suočavanje sa stvarnošću. Taj mit, gotovo kao izlika također prebacuje odgovornost za (ne)uspjeh veze na nekakve neodređene kozmičke ili karmičke čimbenike.

Za razliku od predodžbe ”one prave” ili ”onog pravoga” koji su dužni obznaniti se i biti od nas prepoznati – srodna duša nije osoba sa kojom vam je ”suđeno biti”! Vaša sudbina nije niti jedna jedina druga osoba, već vaše ostvarenje koje se ima dogoditi kroz proces življenja. Srodna duša nije osoba u koju se morate ili trebate zaljubiti. Srodna duša nije onaj/ona sa kojom je tako divno i krasno i lagano biti. Srodne duše ovdje su da bi razotkrile pravu ljubav koju je tako teško zaživjeti. Zapanjuje izjava dr.Pecka kada kaže: ljubav počinje kada nedostaje osjećaj ljubavi. Kada u nedostatku ”osjećaja ljubavi” i dalje činimo djela ljubavi. U konačnici, ljubav nije osjećaj koji nas je preplavio, već promišljena odluka kojoj smo se posvetili.

Vaša srodna duša je svaka i upravo ta sa kojom ste sada u partnerstvu, a koja čeka vas same da se potpuno predate. Uistinu, Vi ste ta srodna duša koju čekate susresti. Vaša lekcija davanja bez uvjeta – to je srodnost vaše duše. Vi ste dug koji ste došli platiti. Ali vidite, Vi radnije čekate vidjeti je li ta neka druga osoba ”onaj pravi”, odgovara li ta osoba Vašoj nejasnoj predodžbi i ukusima.

Ako ste s njom/njim u vezi – to je vaša srodna duša! Duša uz koju se trebate potrgati od muke da ostvarite sebe i date se, upravo i unatoč svim činjenicama manjkavosti i nekompatibilnosti koje ste pronašli među vama. Kada izvjetri sva zaljubljenost i iluzija ono što ostaje je naš (niski?) kapacitet da istinski volimo. Nastupa naše procjenjivanje partnera i sebe, naše oplakivanje iluzije i htijenje da se vratimo u topli krevet slatkih laži. I dalje se, unatoč svemu, želimo hraniti iluzijom i upravo ovdje neki ljudi važu svoju predodžbu srodne duše, neke fiktivne osobe sa kojom je život kao pjesma, koja nas bezuvjetno prihvaća, razumije, tu je za nas baš kao majčina utroba. U pitanju nije srodnost duša niti najmanje, već infantilni bijeg od vlastite božanske odgovornosti da mi sami sada trebamo prerasti zaljubljive fantazije i biti ljubav. Bez obzira na sve. Prerasti svoje procjenjivanje, svoje razočaranje, svoju potrebu za utrobom i zaljubljivošću, za lakoćom iluzije.

Onaj pravi/prava ne postoje, jer Vi i samo Vi ste ”onaj pravi” ili ”krivi”. Vas se čeka da shvatite i prigrlite srodnost sa osobom koju ste prihvatili i koja je dio vašeg svijeta, a ne da kroz procjenu važete osobine drugoga. Naravno, naš rafinirani ego, uvjetovanje i ukusi imaju snažna i suptilna uvjerenja o tome kakva otprilike ‘čarobna osoba’ bi to trebala biti da vi odlučite ili čak ‘prepoznate’

svoju srodnu dušu. To je netko tko vas posve razumije, netko s kime je tako ugodno i lako biti, netko koga kao da već nekud od prije znate – zvuči poznato? Ah, kakav veličanstveni misterij mora da jeste kada vjerujete da postoji jedna od 7 milijardi osoba koja baš Vas posve i potpuno razumije i prihvaća.

Na žalost, to su infantilne fantazije. Neće vas razumjeti niti ta jedna osoba. Nitko, ni jedna duša na planeti ili svemiru nije tu da bi posve zadovoljio vaše luckaste i posebne vizije i specifična uvjerenja i ukuse, bilo o sportskim kladionicama, klasičnoj glazbi ili nekoj nejasnoj boli koju nosite naoko iz djetinjstva. Srodna duša nije vaša vlastita preslika; to je Narcis u ogledalu. Pravo zrcaljenje koje doista postoji među partnerima je ono koje nam se najmanje sviđa i ono zbog kojega se veze često i rasturaju. Srodna duša nije, suprotno adolescentskoj ostavštini, ona sa kojom bi nam trebalo biti lako i glatko kao po ulju. Tu je najveća zamka u mišljenju i očekivanju. Ako to mislite, čekat ćete još jako, jako… nedovoljno dugo. Počujte jednu predivnu, oslobađajuću definiciju srodne duše, naprosto krijepi: srodna duša ona koju ste najviše zeznuli u prošlome životu i sada vam je došla na naplatu. Naravno, na prvu ovo zvuči kao ljuta šala ili pomalo Al Bundyevski pogled na karmičko partnerstvo, ali po istinitosti i po terapeutskoj vrijednosti puno je zrelija i jača od svih koje sam do sada osobno čuo. Temelji se ne na romantici već na dugu koji nosimo spram naše nedostojnosti u ljubavi. Vaša ”srodna duša” ili partner je ona koja će od vas zahtijevati najviše gorkog suočavanja sa vašim vlastitim nedostatcima. To je duša koju ste već razočarali ili povrijedili i koju ste primili na njegovanje. Koja će vas redovno dotjeravati do granica vašeg strpljenja, mogućnosti, sebičnosti, manjkavosti, preispitivanja. Isto je sa djetetom koje ćete imati ili imate. Tjerat će vas na rast! Samo, malo tko bilo koju muku vidi kao priliku za rast i razrješavanje muke. Nadograđivanje i nadrastanje. Mi osjećamo muku i mučno nam je od muke. Prstom ćete naravno upirati najčešće na vašu srodnu dušu, a tek rjeđe se pitati – zašto me smetaju sve ove stvari na njoj, ne otkrivaju li one zapravo nešto o meni? Zašto je ponekad ovako teško? Što je zapravo to što je teško? Odgovorite si…

* * *

Naglasio bih aspekt onoga što je to što je srodno i zašto je srodno!? Srodne su nam one duše sa kojima već duže vremena imamo odnose i sa kojima razvijamo bliskost tijekom mnogih naših ljudskih života. S njima smo već bili i bivamo u raznolikim odnosima; partnerskim, ljubavničkim, prijateljskim, učeničkim, mučeničkim, roditeljskim, bratskim, mrziteljskim, poslovnim, antagonističkim. Svako partnerstvo koje ste sklopili u svome životu je već jedna prijašnja nedovršena priča koju ste krenuli dovršavati ili nastavljati te izmijenjivati među sobom ljubav, strah i karmu(djelovanje i posljedice tog djelovanja).

Svatko sa kime ste se spojili legitimna je srodna duša od prije, pitanje je samo, koliko smo zreli i spremni služiti jedno drugo kako bi smo okončali i okrunili svoju zemaljsku priču? Koliko smo spremni biti zbilja srodni, unatoč razlikama koje su nužne, a koliko u nespremnosti trljati glavu i bježati dalje nakon što uvidite stotinu razlika koje vas dijele i stotinu zamjerki za ona mjesta gdje se zrcalite i gdje ste šuplji i curite?

Srodna duša je svaka koju sretnete, jer sve one duše koje imate u svojoj okolini su upravo one sa kojima vam je potrebno razotkriti sebe – postati i biti ljubav. Dakle, svi ljudi koje srećete i uz koje živite već su vaši stari srodnici. Od svih milijardi utjelovljenih duša onih nekoliko desetaka ili stotina koje blisko susrećete u ovom jednom životu koji sada živite ovdje su upravo oni sa kojima ste već dijeliti svoje živote i sa kojima ste u starom međuodnosu. Nije nam dano tako lako znati tko, što,

kada, kako i zašto, a očito nije niti potrebno. Govoriti o prošlim životima često je potpuno suvišno i samo po sebi navodi na romantizirane tvorevine te ”ono nešto” i ”što ako”.

Zaljubite se, cvrkućete, pišete pjesme o srodnim dušama, gotovo da znate jedno drugome misli i dovršavate si rečenice, imate iste stavove o braku i društvenim vrijednostima, čak iste filmove volite i oboje ne slušate istu vrstu glazbe. Pa to mora da je čudo! Koju godine kasnije, vaše srodnosti najednom kao su natkrilile vaše individualne razlike. Kojih možete nabrojati više? Koje više težite zamijetiti? Razočarani ste? Koliko srodnosti očekujete imati?

Koliki je uopće izazov u rastu i prihvaćanju drugoga ako je ovaj tek vaša puka kopija? Ljudi srodnost žele vidjeti u međusobnoj sličnosti, čak istovjetnosti. Ponekad zaljubljeni ili fascinirani ljudi niti nemaju svoj ukus već ga preuzimaju od onog drugog ili druge, pa se čini da su strašno srodni. Što si meni sličniji to te više ”volim”. Je li doista? Reci mi, Narcise moj ljubljeni…koliko voliš mene, koji sam kao ti? Koga ti to pokušavaš voljeti u odrazu?

Razlike među svakom individuom postoje i zato da bi razvijale našu spremnost na ljubav, toleranciju, razumijevanje. Da parafraziram Antony de Mella, ako ste dobri samo prema onima koji su prema vama dobri – kakvo veliko dobro vi činite? Ako se brinete samo za vaše vlastito dijete, kakva velika plemenitost u tome? Ljubav je proširivanje granica vlastitog ega u svrhu njegovanja tuđeg i svojeg duhovnog rasta – genijalno je definirao dr. Peck. Srodna duša baš kao i ljubav, nisu ništa mističnog i fantaznoga. Oni su nam pod nosom cijelo vrijeme! Kao šuma koju ne vidimo od drveća. Oni su otvorenost srca za pokušaj dosezanja BEZUVJETNOGA!

Bezuvjetno je riječ koju mi duhovni romantici strašno volimo te koju ne znamo dovoljno, barem ne u praksi. Bezuvjetno je šutljiva grmljavina. Bezuvjetno je molitva. Bezuvjetno je – samo riječ. Ali njeno značenje je doista naša najskrivenija, najintimnija, najistinskija narav. Ona koju smo napustili i u koju se grčimo vratiti ne bili se oslobodili svoje mračne egocentrične samnice. U njenom nedostatku mi smo mali narcisi koji se fasciniraju osobom koja ima senzualno lice, smije se našim šalama, pažljivo se oduševljavamo u saznanju njenih i njegovih ukusa u glazbi, filmu, odijevanju, frizuri, dojmu, obrazovanju, ezoteriji, stilu. Je li to stil koji će i mene dobro predstaviti svijetu? – je li dovoljno meni sličan, dali me uzdiže? Jer, kojem to kepecu doista ne trebaju ljestve da se uzdigne? Ipak, dijete može stati na štake i uspeti se visoko, ali ono i dalje uistino nije naraslo. Kada maknemo ljestve, pad u istinu još je samo niži.

Srodna duša je svaka osoba sa kojom ste u partnerstvu, baš ovako koju imate pored sebe, jer svaka vam je ovdje ne slučajem, već sa dubokim razlozima. Pomaže vam rasti i davati, točnije, pomaže vam uvidjeti koliko ste na to (ne)spremni. Srodne duše su itekako i vaš prijatelj i roditelj, brat, sestra sa kojoj ste u zavadi, stari poznanik kojega ne možete vidjeti na oči, a prije svega, osoba sa kojom ste u vezi, a koju zbog sumnji i strahova možda ne želite zapečatiti u dostojanstvu braka. Vaš ”dečko” i ”cura” je vaša srodna duša, jer od vas zahtijeva RAST! Bolni rast. Proširivanje granica vašeg ega. Srodna duša nosi smrt Narcisu i svatko tko će htjeti uistinu zaživjeti svoju ”srodnu dušu” taj će morati umrijeti, baš kao što je Narcis učinio. Jedina razlika je što će čovjek morati svjesno, voljno i uporno gušiti svoj ljepuškasti odraz u ogledalu dok jednom, bez zraka u plućima – ne udahne svjetlost prave ljubavi. Tome težimo.

Previous postRatko Martinović: Iskustva s Ayahuasce (2) - Promjena kuta gledanja ključ je transformacije svijesti Next postProbudi Se Za Istinu!