Financijska kriza, mito, korupcija, krađa, kriminal . . . Dali su to stvarni problemi društva, ili namjerno stvoreni, potaknuti te putem medija napuhani problemi s ciljem odobravanja stanovništva uvođenju takozvanih pametnih iskaznica i čipova, jer koji je bolji način borbe protiv mita, korupcije, kriminala nego li odbacivanje novca, odnosno uvođenje čipiranog stanovništva i elektroničke valute.
Svjetska zdravstvena organizacija i FBI došli su do zaključka kako manje od 1% stanovništva otpada na ubojice i kriminalce. Ako bi se pravomoćno djelovalo na tu kriminalnu skupinu društveni problemi bili bi učinkovito riješeni. Pao bi postotak zločina čime bi se smanjila i potreba za policijom. Međutim, vladi odgovara stanje kaosa. …
Piše: Nathan Allonby Global Research www.globalreserch.ca
Elektroničke osobne iskaznice zabrinjavajuče brzo hitaju ka tome da postanu općeprihvaćene u cijelom svijetu. Do danas (2010.) je već preko 2,2 milijarde ljudi, ili 33% svjetskog stanovništva, dobilo pametne osobne iskaznice. Od tih iskaznica, više od 900 milijuna njih imaju biometričke sustave za prepoznavanje lica i otiska prstiju. Prema sadašnjim planovima, preko 85% svjetskog stanovništva imat će pametne osobne iskaznice do 2012. godine. Neće to zaobići niti većinu preostalog stanovništva: uglavnom su već uključeni u indentifikacijske sustave ranije generacije, obično u represivnim državama poput Mijanmara (Burme). Razumljivo kampanje protiv uvođenja osobnih iskaznica nastoje ukazati na probleme sa sustavima provjere osobnih podataka, prikazujući ih kao ne funkcionalna sredstva koja stvaraju nepremostive probleme glede povrede privatnosti, prevare, neovlaštenog pristupa bazama podataka, organiziranog kriminala, nepouzdanosti biometrijskog prepoznavanja itd. Kao rezultat toga, poveći broj ljudi smatra da takve osobne iskaznice naprosto ne mogu postati obveze.
Vrijeme za guranje glave u pijesak odavno je prošlo. Nema nikakvih prepreka za uvođenje obveznih elektronskih osobnih iskaznica na svjetskoj razini. Svi ti problemi sa sustavima provjere podataka mogu biti stvarni, ali nisu dovoljni da se zaustavi njihovo uvođenje, prvenstveno zato što su to problemi koji će snaći ljude kao pojedinca, a ne njihove vladajuće strukture, to je naš problem a ne njihov. O ovom, jednom od največih problema našeg doba, gotovo da nije bilo nikakve značajne rasprave. Također vrijeme je da pogledamo koja je prava svrha sustava za provjeru osobnih podataka; na stranu javna obrazloženjenja za njihovo uvođenje. budući da su vladajuće garniture vjerojatno oduvjek znale za biometrijske osobne iskaznice neće zaustaviti terorizam, organizirani kriminal, krađe indetiteta, prevare itd., za njihovo uvođenje mora postojati neki drugi razlog, a čini se da taj razlog vladajuće ne žele iznjeti pred oči javnosti.
KOORDINIRANI MEĐUNARODNI PLAN ZA UVOĐENJE OSOBNIH ISKAZNICA?
Možda ćemo nešto više saznati pogledamo li što se događa diljem svijeta. Zanimljivo, čini se da nitko nije objavio sveobuhvatniji ili pouzdaniji pregled planiranog uvođenja osobnih iskaznica u svijetu, te samo jedan takav pregled načinili za potrebe ovog članka. Iz tog se pogleda jasno razbire da, ma koliko on bio nepotpun, napredni sustavi za provjeru osobnih podataka pristižu u neke od najsiromašnijih zemalja svijeta, od kojih su neke zahvačene kaosom,građanskim ratom i glađu. Među njima su i male i velike države. takve osobne iskaznice dolaze u države ogromnih razlika, u države koje su gotovo sasvim neindustrijalizirane i nerazvijene, a najprije stižu u gotovo sve islamske zemlje. Nekoliko država koje neće imati napredno elektronsko evidentiranje stanovništva bit će u velikoj manjini. Sve se to treba dogoditi do kraja 2012. godine. Na primjer, 25.lipnja 2009. Indija je najavila da užurbano radi na uvođenju univerzalnih biometrijskih osobnih iskaznica, čiji završetak očekuje do 2011. evidentiranje blizu 1,2 milijarde ljudi samo za 18 mjeseci. Međutim ima tu i sivih područja. Primjerice, u nekim državama kao što su Mozambik i zambija postoje biometrijske osobne iskaznice za evidenciju glasaća koje nisu službene državne osobne iskaznice, ali su ipak poslužile za evidentiranje stanovništva.
Izborne kartice, po svemu sudeći, postat će državne osobne iskaznice netom nakon izbora, kao naprimjer u Haitiju. U sivoj zoni bi se vjerojatno našli i: SAD, zbog neodređenosti u vezi zakona o pravim osobnim iskaznicama; Kanada, zbog prijedloga za uvođenje biometrijskih,,poboljšanih vozačkih dozvola”; a Australija zbog neodređenog statusa Pristupne iskaznice. Svaku neizvjesnost uklanja ,,šira slika” osobne iskaznice pristižu, gotovo svugdje. istodobno uvođenje vrlo sličnih sustava osobnih iskaznica u tako mnogo država svijeta nadilazi, čini se, puku podudarnost. Kada bi se radilo samo o tome da država, prema vlastitoj inicijativi, usavršavaju takve sustave, to bi se odvijalo tijekom jednog duljeg razdoblja jer države periodično ažuriraju takve sustave, jednom u svakih nekoliko desetljeća. Ukazuje li ovaj vremenski obrazac na nevidljivi međunarodni pritisak na države da prihvate takve osobne iskaznice? Pregledavajući ovaj popis, uočili smo nešto vrlo zanimljivo. Planovi za uvođenje nacionalnog sustava osobnih iskaznica u Ugandi najavljeni su u memorandumu o suglasnosti,sa datumom od 20. lipnja 2008., poslanom Međunarodnom monetarnom fondu(MMF-u). Stječe se dojam da je MMF bio uključen u donošenje takve odluke mnogo prije nego li je narod Ugande bio konzultiran u vezi svog vlastitog nacionalnog programa osobnih iskaznica.
EU, SAD: Mikročipiranje djece i odraslih polagano postaje stvarnost
Je li MMF zahtjevao od država da prihvate biometrijske osobne iskaznice, pod izlikom da se treba srediti financijska regulativa te spriječiti prevare i pranje novca? U opisu navodnih koristi sustava biometrijskih osobnih iskaznica, vladajuće strukture uvijek iznova nabrajaju razloge za njihovo uvođenje, među kojima su i koristi za bankovni sustav, sprječavanje prevare i omogućavanje siromašnim ljudima da dobiju pristup bankovnom sustavu. Nekoliko je država spomenulo potrebu da se potvrdi kako će financijska pomoć doći onima kojima je i namjenjena, te da se neće izgubiti u financijskim malverzacijama, što je, opet, nešto što tijelo poput MMF-a može smatrati opravdanim razlogom za promicanje ili zahtjevanje uvođenja biometrijskih osobnih iskaznica, ali što će ostali ljudi prepoznati kao puki izgovor za ,,pranje političkih odluka”.
U jednom drukčijem primjeru zapadnjačkog promicanja takvih osobnih iskaznica, Europska unija (EU) je financijski potpomogla uvođenje biometrijskih osobnih iskaznica u Demokratskoj Republici Kongo, kako bi navodno pomogla promicanje mira putem otkrivanja bivših vojnika i bivših boraca. Slična logika primjenjena je kod biometrijskog programa u Somaliji. Groteskno je to što biometrijske osobne iskaznice dolaze u Ruandu. Osobneiskaznice bile su jedne od glavnih instrumenata genocida u Ruandi. Zamislite koliko je taj genocid mogao biti učinkovitiji s kompijuteriziranom evidencijom stanovništva i s biometrijskim sustavom provjere osobnih iskaznica, koji inače služi za sprječavanje prijevara ili izbjegavanje izvršavanja obveza. iskustvo Raunde je strašna ilustracija smrtonosnog potencijala osobnih iskaznica u državi pogođenoj građanskim ratom, što pak otvara neugodnja pitanja o umješanosti zapada, a slična je sizuacija bila i u Kongu.
USKLAĐIVANJE POLITIKE U EU, UJEDINJENIM KRALJEVSTVU I SAD-U
Uvođenje osobnih iskaznica na svjetskoj razini tek je vidljivo svjedočenje jednom nevidljivom procesu. političke odluke koje duboko utječu na naše živote i oduzimaju nam slobodu pripremane su u tajnim međunarodnim dogovorima. u srpnju 2005. tijekom svojeg mandata za predsjedanje Europskom unijom unutar šestomjesečne rotacije, Ujedinjeno je kraljevstvo uvelo prijedlog za uvođenje biometrijskih iskaznica u Europi usprkos činjenici da, prema sporazumima iz tog vremena, nije imalo ovlasti da to učini. Budući da zakonitost nije predstavljala nikakve prepreke, ovo je ubrzo postalo obvezujuća politika EU u haaškom Programu pravde i sigurnosti. Međutim politika uvođenja osobnih iskaznica, razvijena u tajnosti, daleko nadilazi identifikaciju i sigurnost, kao što je opisano tony Bunyan iz organizacije Statewatch u članku u Guardujanu od 28.svibnja 2009. Ondje su iznijeti navodi iz Bunyanovog izvještaja za Statewatch, ,,Strktura stvari koje nam dolaze”. Osobne iskaznice samo su instrument koji omogućuje jedan mnogo razrađenijem programu da prati i bilježi životne navike svakog pojedinca; Bunyan to naziva ,,digitalnim tsunamijem”. Na temelju svakog predmeta kojeg pojedinac koristi, svaka transakcija koju izvrši i gotovo svake lokacije koju posjeti stvorit će se detaljni digitalni zapis. To će osigurati obilje informacija za organizacije državne sigurnosti. Ponašanje će predviđati i procjenjivati “strojevi” koji će izdavati zapovjedi policajcima na licu mjesta. Prijedlogom se nagovješćuje masovno prikupljanje osobnih podataka u vezi putovanja, bankovnih pojedinosti, lokacije mobilnih telefona, zdravstvenih kartona, korištenja interneta, kaznene evidencije (ma koliko zanemariva bila), otiska prstiju i digitalnih slika koje se mogu podvrči metodi rudarenja podataka i primjeniti na različite scenarije, ukrcaja na avion, ponašanja u podzemnoj željeznici ili sudjelovanju u prosvjedima. No, takav program ne pristiže samo u EU, kao što Bunyan objašnjava, jer SAD i Europa vodit će sličnu politiku i slično će postupati u planiranom usklađivanju politike: …predloženo je da do 2014. EU treba stvoriti “euro-atlantsko područje suradnje sa SAD-om na polju slobode, sigurnosti i pravde”. Ovo bi daleko premašivalo trenutnu suradnju i značilo bi da se politika koja utječe na slobodu i prava svakog pojedinca u Europi neće određivati u Londonu ili u Bruxellesu već u tajnim susretima dužnosnika EU i SAD-a. je li to bio jedan od odgovora na 11. rujna? Ne, jasno i glasno – ne. Možemo to slobodno reći jer neki od programa i rokovi njihova uvođenja objavljeni su već mnogo ranije, npr. u Tajvanu 1997. i Indiji 1999. godine. Ustrajna nastojanja za uvođenjem baza podataka na osnovu osobnih iskaznica mogla su se zamjetiti već kod pokušaja uvođenja takvih osobnih iskaznica u Australiji, koji je osujećen 1987. također možemo sa sigurnošću reći da suradnja EU i SAD-a po pitanj sigurnosti datira prije 11. rujna, kao što je slučaj i s razradom sigurnosnih baza podataka koje su primjenjene na političke prosvjednike u EU.
KAKO FUNKCIONIRAJU NOVE OSOBNE ISKAZNICE
Nove osobne iskaznice su poput visokotehnološkog ljepila, sučelja koje združuju sve baze podataka različitih država i objedinjuje njihove informacije. U tome leži važnost ,,multifukcionalne” funkcije identifikacije nivih iskaznica: jedan brojčani niz osobne iskaznice ključ je za pristup svim uslugama i svim bazama podataka. Jedna iskaznica, jedan brojčani niz, prati osobu tijekom višestrukih aktivnosti, tijekom čitavog života i svega što radi, bilo da se radi o zaposlenju, poreznim obvezama, zdravlju, svemu. Kada su brojne baze podataka međusobno povezane podredstvom jednog zajedničkog sučelja, u ovom slučaju brojeva osobne iskaznice, one učinkovito funkcijoniraju kao jedinstvena “meta-baza podataka” U Guardianu, urednik domaćih vijesti Alan Travis napisao je da će registar informacija o građanima u Britaniji, spojiti sve postojeće informacije u posjedu organa vlasti, o vlastitih 58 milijuna stanovnika: U njemu će biti sadržano njihovo ime i prezime, adresa, datum rođenja,spol i jedinstveni osobni broj kako bi se formirala preciznija i pouzdanija baza podataka od postojeće evidencije o socijalnom osiguranju, porezima, zdravstvenom stanju, putovnici, glasačkom statusu i vozačkoj dozvoli… Odluka da se dade zeleno svjetlo nacionalnom registru stanovništva, bez bilo kakve vidljive potrebe za novom legistativom ili bilo kakvom javnom raspravom, stoji u oštroj suprotnosti s intezivnim raspravama u Vladi koje se sada vode u vezi… programa uvođenja osobnih iskaznica… Ovaj program zajednički je projekt Ureda za državnu statistiku i Ministarstva financija – skupina provjerenih ljudi i upravitelji javnih službi….. (Ministarstvo unutarnjih poslova) priznalo je da će se nacijonalni program uvođenja osobnih iskaznica morati oslanjati na bazu podataka svih stanovnika Ujedinjenog Kraljevstva, te je zatražilo da se iznesu stajališta o tome treba li se u tu svrhu koristiti registar podataka o građanstvu… Još jedan znakoviti primjer je uvođenje takvih iskaznica u Indija. Prema članku objavljenom u listu indu (26. lipnja 2009.): …brojevi JI-a (jedinstvene identifikacije) i baza podataka bit će povezani s agencijama kao što su Izborno povjerenstvo Indije i Porezni ured, koji će izdavati….iskaznice s foto-indentifikacijom glasaća… Osim toga, iskaznica će se koristiti za pružanje usluga u okviru državnih programa kao što su sustav javne raspodjele i Državni program jamstva za zapošljavanje na selu, za obitelji koje žive ispod razine siromaštva…. te za dostavljanje financijske i drugih vrsta pomoći potrebitima. Ovo je novi model za sustav e-državne uprave diljem svijeta. Povjesno gledano, ovo nije prvi put da se susrećemo sa sličnim sustavima. Po koncepciji je vrlo sličan nacističkom sustavu provjere osobnih podataka kakav je bio na kraju: osobni broj pripadnika Rajha. povezao je sve druge baze podataka. Sustav objedinjavanja početnog registra stanovništva na temelju zapisa u postojećim, ranijim bazama podataka je, opet, vrlo sličan nacističkoj praksi. Po čemu je to značajno? Zašto bi se prikupljanju i objedinjavanju podataka od strane države-podataka koje ona već ima-pridavao neki veći značaj? Kao što je izvjestio Henriy Porter u svom blogu u Guardianu(25. veljače 2009): jednom kad pojedincu bude dodjeljen njegov jedinstven indeksni broj moguće je precizno vaditi podatke iz brojnih baza podataka i načiniti sliku odnosnog pojedinaca, za što nije dana suglasnot u izvornom pristanku za prikupljanje podataka, naveo je sir David Omand u izvještaju namjenjenom Institutu za istraživanje državne politike… Godine 2006. sir David Verney, voditelj Prijelazne Vlade, predvidio je da će država moči graditi detaljnu sliku o građanima temeljem njihovih postupaka, iskustva, uvjerenja, potreba i želja.
KARTICE LOJALNOSTI SUPERMARKETIMA I PRIKUPLJANJE PODATAKA
No, nemojte govoriti o policijskoj državi, kažimo nešto o karticama trgovačkih lanca. Između njih nema neke velike razlike u smislu tehnologije, a suvremene osobne iskaznice čine se bliskim nasljednicima kartica trgovačkih lanaca, čija je svrha bila slična: prikupljanje informacija o ljudima. Da biste nekog mogli pratiti najprije ga morate identificirati. O svojim mušterijama korporacije žele sve što mogu, iz martetinških pobuda, te su uložile nevjerojatne svote novca u infrastrukturu za prikupljanje i analizu podataka o njima. Do 2004. Wal-Mart je prikupio 460 terabajta podataka o mušterijama. , ili preko dvostruko više od ukupnih informacija na internetu. Glavnina tih podataka potjeće od kartica lojalnosti. Države su prihvatile elektronske osobne iskaznice zato što su trgovine pokazale kakvu moćnu i unčikovitu tehnologiju predstavljaju, ne samo da su učinkovite, već i isplative. Trgovačke kuće su pokazale da mogu pratiti i izraditi profil svojih mušterija kako bi ustanovile njihove potrošačke navike, tj. kakvo bi oglašavanje na njih najbolje djelovalo. Tehnologija koju rabe ne samo da se morala dokazati djelotvornom nego se morala dokazati i isplativom. Ako velike trgovačke korporacije ulažu onoloko koloko ulažu, ta tehnologija mora biti vrlo učinkovita. Moćni i učinkoviti softver, poput Choice Pointa i LexisNexisa, razvijani su za analiziranje podataka s kartica o lojalnosti trgovačkim kučama. Sada nalazimo da neke od tih sustava koristi FBI za sužavanje popisa sumnjivih osoba. Države su shvatile da ista ta tehnologija izrade psihološkog profila doista funkcionira, te da se može primjeniti i za otkrivanje terorista, ekstremista, političkih disidenata ili bilo koje druge kategorije zanimljive državnom aparatu. Neke od tih kompanija također pomažu u prikupljanju podataka. Kada su američke vlasti pribavile osobne podatke o glasačima u 11 različitih latinoameričkih država podatke su pribavile privatne korporacije uključujući i Choicepoint. Obznanjeno je da če večina američkih obavještajnih agencija prikuplja podatke putem ,,outsourcinga” te da se oko 70% njihova proračuna slijeva u privatne korporacije. Premda glavnima potrošene svote odlazi vojno-obrambenim korporacijama poput SAIC-a i Booza Allena Hamiltona, svoje mjesto pod Suncem nalaze i korporacije koje se bave prodajom robe široke potrošnje. Dakle, možemo li uočiti rastuću simbiozu između države i privatnih korporacija, gdje one razmjenjuju tehnologiju i sredstva te suradnju u prikupljanju podataka?
RFID-MOĆNA TEHNOLOGIJA PRAĆENJA jedno od sredstva koje je prebačeno od kartica ekonomske lojalnosti do osobnih iskaznica je RFID (identifikacija pomoću radio frekfencija). Nalazi se u novim kineskim osobnim iskaznicama i polako ulazi u sve nove pametne osobne iskaznice. RFID je sustav za praćenje, a izvorno je razvijen u svrhu pračenja uskladištene robe u opskrbnim centrima i skladištima. Sitni čipovi omogućuju očitovanje serijskog broja i potencijalnih drugih podataka s udaljenosti od najviše jednom metra. Kad čitać prijeđe preko predmeta s RFID oznakom, bilježi se njegov broj. Kad su RFID čitaći povezani s određenom mrežom, moguće je sastaviti evidenciju kretanja nekog objekta (ili osobe) posredstvom navođenja vremena i mjesta, tj. gdje i kada je RFID broj ubilježen. RFID u karticama ekonomske lojalnosti omogućuje očitanje imena i prezimena posjednika kartice i svih osobnih podataka na kartici, bez znanja dotičnog vlasnika kartice. pomoću RIFD-a u trgovinama se mogu pročitati vaši identifikacijski podaci s vaše kartice o ekonomskoj lojalnosti čim uđete u trgovinu a da to vi ni neznate. Sada dobivamo nacionalne, kartice o lojalnosti, koje će nas prepoznati putem RIFD-a. Trgovaćke kuće su shvatile da postavljanjem čitaća na razne lokacije, mogu pomoću RFID-a pratiti kretanje mušterije kako bi vidjela, na primjer, koje su proizvode gledali a nisu kupili, povrh onih koje su kupili. Vrlo brzo trgovačke kuće su shvatile da RFID u proizvodima kao što su odjevni predmeti može poslužiti za praćenje kretanje ljudi koji su te predmete kupili. Za razliku od bar-kodova, RFID prepoznaje svaki predmet s jedinstvenim serijskim brojem, razlikujući istovjesne predmete. Goleme baze podataka trgovačkih lanaca omogućile su tim lancima da vode evidenciju o tome koju robu kupuju određene mušterije, stavljanjem imena uz RFID serijske brojeve. Ove dodatne informacije bile su vrlo moćne kod profiliranja mušterija; na primjer, počeli su dobivati podatke o tome tko stoji pored njih, te su mogli nagađati dali mušterije kupuju same, ili u društvu svojih bračnih partnera, ili s nekim drugim. uskoro će trgovačke kuće moći pročitati RFID serijski broj na vašoj nacionalnoj osobnoj iskaznici na gotovo isti način, a vladajuće strukture će prodavati potvrđene osobne podatke kako bi se unakrsno referencijomusporedijo serijski broj na vašoj osobnoj iskaznici s vašim imenom i adresom. Trgovaćke kuće troše mnogo novca na pribavljanje podataka, iz čega proizlazi da im pouzdani uvid u imena i adrese mušterija doista vrijedi truda. Na karticama lojalnosti mušterije više neće moći skrivati svoj indetitet ili davati lažna imena.
KADA POSLODAVCI KORISTE PROFILIRANJE
Neke korporacije već primjenjuju psihometrijsko profiliranje na svojom osoblju i potencijalnim zaposlenicima kako bi donile radnu snagu, prikladnog, profila i prikladnih stavova. Zamislite kako bi RFID praćenje i profiliranje moglo olakšati takva nastojanja, profiliranjem nečijeg čitavog života. Omogućujući posvemašnje praćenje i profiliranje, nagovješćuju li sustavi provjere osobnih podataka korporativnu kulturu pokoravanja, uz nametnutu suvišnost onih koji se ne uklapaju u odgovarajući profil. Pregršt je primjera poslodavaca koji provode diskriminaciju protiv pojedinaca na temelju političke ili sindikalne pripadnosti. Britanski Ured povjerenika za praćenje prikupljanje informacija ustanovio je da su mnoge velike i ugledne kompanije dolazile do takvih podataka na nezakonit način. Što bi se dogodilo kad bi poslodavci koristili podatke sabrane iz sustava osobnih iskaznica i analize društvenih mreža kako bi profilirale osoblje, te pronašle njihove prijatelje i suradnike i ustanovile njihovu pripadnost raznim političkim ili drugim grupacijama? Što bi to zančilo za društvo i političku kulturu kada bi poslodavci iz korporacija mogli indenficirati i diskriminirati političke i sindikalne aktivnosti, otežavajući im pronalaženje posla? Je li to spojivo s demokracijom? Počasni profesor Sheldon S. Wolin, politički filozof na Sveučilištu Princeton u SAD-u, upozorava na opasnost od “izokrenutog totalirizma”, kako ga on naziva, koji, leži u primjenjivanju totalitarne moći bez vidljivih znakova, bez uspostavljanja koncetracijskih logora ili provođenja ideološke jednoobraznosti, ili nasilnog obuzdavanja disidenskih elemenata kako bi njihove napore učinio jalovim. Takva moć, kakvoj svjedočimo u SAD-u, pokazuje kako se demokracijom može upravljati bez naznaka prisile. zamislite da se moć države u kojoj vlada policijska prismotra primjeni na kontroliranje političkog razilaženja, naročito u okolnostima spajanja do kojeg bi došlo između države i korporacijeske moći. Zamislite da se disidenta tjera s njihovih radnih mjesta ili, možda još suptilnije, da im se uskraćuje promaknuće. Zamislite kako bi se pomoću podrobnih dosjea o psihološkim slabostima i ranjivostima svih pojedinaca, izrađenih putem profiliranja, i zapisa o možebitnim prijašnjim nesmotrenostima, mogao vršiti pritisak na protivnike vladine politike.
NADZIRANJE STANOVNIŠTVA I KONTROLA DRUŠTVA KINA JE POSTALA LABARATORIJ NE SAMO ZA KAPITALIZAM NEGO I ZA RAZVOJ NOVIH TEHNOLOGIJA ZA NADZOR I DOMOVINSKU SIGURNOST.
O tome iscrpno piše Naomi Klein u svojoj knjizi Doktrina šoka te u člancima kao što su: Svevideće kinesko oko, i Olimpijada, razotkrivanje policijska države. Čini se da su neki moćni ljudi prosudili kako kapitalizam najbolje funkcionira u uvjetima nejednakosti i nepravde. Popratna pojava toga je nestabilnost, ogorčenost i negodovanje zbog prisvajanja zemlje i resursa te prisiljavanje seljaka , posjednika zemlje, da postanu radnici koji žive u nepodnošljivim uvjetima sirotinjskih četvrti a rade kod poslodavaca izrabljivača. radi se o tome da bogati postaju još bogatiji pljačkanjem običnih ljudi, čineći to uz pomoć države. Iz tog razloga, u današnjij Kini dolazi do visoke učestalosti prosvjeda, nereda i socijalne napetosti. Ništa od toga ne tišti Zapad. No, ono što je zapad pokušao učiniti je zajamčiti Kini stabilnost i pomoći zauzdati bilo kakve nevolje dajući joj pristup najnovijoj tehnologiji nadziranja i očuvanja sigurnosti, kako bi postala učinkovitija u diktaturi. Nove tehnologije koje se pokažu djelotvornima u socijalnom labaratoriju Kine mogu se prihvatiti i primjenjivati bilo gdje. dobar je primjer tehnologija prepoznavanja lica, koju je Kini prenio SAD, nezakonito ali uz prešutno odobrenje, kako bi kineske vlasti lakše identificirale podstrekače u gomili ili jednostavno pratile kretanja ljudi za koje se zanimaju i možda identificirale svakog s kojim se susretnu ili s kojim razgovaraju.
Sustavi prepoznavanja sada mogu prepoznati jedno lice od njih milijun, i to dovoljno dobro da jedno lice pronađu u čitavom gradu. To se vrlo lako uklapa u bazu podataka digitalnih prikaza koje daje Kineski sustav za provjeru osobnih podataka. RFID je također primjenjiv u aparatu državne sigurnosti . Kina izdaje ručne RFID čitaće svojim policajcima te oni mogu uzeti identitet pojedinaca iz njihovih osobnih iskaznica. Kina ima najveći broj prosvjeda u svijetu, veći od ijedne druge zemlje, zbog teških socijalnih uvjeta i nejednakosti.
Kina je usvojila praksu obuzdavanja nereda umjesto uplitanje organa reda u njihovo smirivanje; umjesto hapšenja prosvjednika na licu mijesta, policija ih samo identificira kako bi ih uhapsila jednog po jednog po svom navođenju. kada joj odgovara. Za takvu vrstu identifikacije koriste se tehnologije nadzora i kontrole putem televizije zatvorenoga tipa. RFID ima sasvim očitu primjenu: pomoću RFID čitača, idetintet svake osobe u gomili može skinuti policajac u civilu, pomješan s ljudima u mnoštvu. RFID uređaji također mogu biti korisni državama gdje se oćekuju veća kretanja stanovništva. Indija očekuje seodbu velikog broja seoskog stanovništva u gradove. Ona planira koristiti kombinaciju sustava RFID-a i na GPS-u zasnovanih sustava prikupljanja geografskih informacija. Vlasti bi tako automacki bilježile imigraciju biraća ili promjenu mjesta stanovanja i automacki ažurirale baze podataka kao što su registar birača.
Dakle dal je to model čijoj čemo primjeni svugdje biti svjedoci: veća nejednakost, povećani broj stanovnika sirotinjskih četvrti i nemiri koje obuzdavaju sigurnosne snage?
ŠTO MOŽEMO UČINITI?
Članak ne smijemo završiti u tako surovom tonu jer jednostavno nije istina da ništa nemožemo učiniti, ijako smo se prenuli dosta kasno.
1. Organizirajte se na međunarodnoj razini. Jedna kampanjska skupina neznatno je odmakla na ovome području, a to je CASPIAN (Potrošači protiv nadziranja, ometanja privatnosti i pobrojavanja). Članstvo je međunarodno a skupina blisko surađuje sa drugim skupinama u različitim državama i bavi se sagledavanjem šire slike.
2. Podiči svijest, uključujući javnost. Vrijeme je da to pitanje postavljamo u svakoj prilici kako bismo ljude potaknuli da razmišljaju o pravcu kojim ide njihova državna politika, i da bismo im pažnju usmjerili na ono što se događa.
3. Razotkrili mentalni sklop ljudi koji uvode ovaj program. Svrha osobnih iskaznica je da se stvori detaljan digitalni zapis svega što radite i kamo idete. Cilj RFID industrije je totalna pokretljivost, stalno pračenje kretanja svih značajnih objekata i ljudi. Kakva bi vrsta uma i osobnosti uopšte mogla poželjeti takvo nešto.
4. Ne koristite kreditne kartice nego gotovinu. Nevjerojatno je koliko je mnogo ljudi dobrovoljno surađivalo u davanju svojih osobnih podataka, surađivalo u nadziranju vlastitih života. Nastojte ne ostavljati digitalne tragove. Ne dopustite da vas idetinficiraju vaše kreditne kartice.
Comments are closed.