Zašto uopće pišem o mlijeku i kakve ono ima veze s svim ostalim temama o kojima pišem? Kakve veze ovo ima s sviješću? Ima itekako veze. Ovdje se govori o tome da su sve stvari jednako bitne ukoliko pričamo o svjesnosti, radu na sebi i trudu da učinimo svijet boljim. Tada niti jedna tema o politici, alternativnim vijestima iz svijeta, ljudskim pravima nije manje ili više vrijedna od teme koja ukazuje na negativnu ljudsku intervenciju u prirodu u kojoj živimo, kršenju prirodnih zakonitosti, nasilju i maltretiranju drugih životinja, a mlijeko je upravo produkt svega toga. Ovdje se zagovara ne nasilje i inzistira se ne cenzurirati činjenice oko toga koliko smo umiješani u direktne nasilne činove svakoga dana. Pijenje mlijeka je dogma. Tim više zavrijeđuje temu, posebno jer znamo čemu dogme služe.
Mlijeko danas
Kada se priča o mlijeku, 95% ljudi, barem oni s kojima sam ja uspio o tome razgovarati, uvelike se slažu oko toga da je industrijsko mlijeko nezdravo i da se ne treba piti. Nažalost, malo njih uopće upoznato s holokaustom nasilja koje je potrebno da se dobije to mlijeko, i to ne spominju. Kako god, isti ljudi ga i dalje konzumiraju. Kada bi svi oni koji zagovaraju mlijeko iz ˝eko uzgoja˝ uistinu bili dosljedni i bojkotirali industrijsko mlijeko koje se temelji na nasilju i holokaustu, stvari bi bile znatno drugačije. No, nažalost, to nije slučaj. Ljudi i dalje konzumiraju mlijeko iz mliječne industrije jer je ono zastupljeno u mnogim namirnicama i dostupnije je na policama trgovina. Malo je onih koji uistinu imaju stav te potpuno odbacuju industrijsko mlijeko i konzumiraju domaće mlijeko (ako ga već zagovaraju), te onih koji imaju kritički stav i potpuno ga izbjegavaju (što je sasvim moguće na temelju vlastitog iskustva i iskustva drugih ljudi). Stoga, ono o čemu se najmanje govori, a za što smo odgovorni svi, gorka je istina o nastanku mlijeka.
Mliječna industrija je industrija nasilja i po tome se ne razlikuje od mesne industrije. Stoga, konzumiranje mlijeka je podržavanje nasilja. Ako mislite da pričam gluposti, provjerite ove informacije koje su danas dostupne na razne načine. Ljudski konformizam i navike uzrokuju svakodnevno nasilje. Neka slike i činjenice govore same za sebe.
Dvadeseto stoljeće, kao nijedno prije, razvilo je monstruozne načine stjecanja profita, minimalizirajući patnju onih preko čijih se života taj profit ostvaruje. Nikad prije se životinje nisu tretirale bezobzirnije i nikad prije se nije masovno proizvodila tolika količina sustavne okrutnosti u mesnoj i mliječnoj industriji, koliko god ljudi ne htjeli čuti tu činjenicu. Ključna stvar je to što je u suvremenom društvu životinja, koju čovjek iskorištava, anonimna i skrivena duboko unutar industrijskih kompleksa. To je upravo jedan od osnovnih razloga zašto je pričanje o mlijeku kao produktu nasilja tabu, a onaj tko priča o njemu je radikal, neznalica, sektaš, ili nešto četvrto. No, zapravo je radikalan način kako se dolazi do istog mlijeka.
Radikalno mlijeko
Današnji intenzivan industrijski uzgoj je maksimalna eksploatacija životinjskih tijela u svrhu ostvarenja što većeg profita. U njima se živa bića srozavaju na razinu neživih objekata i izlažu najgorim patnjama. Postoji čak i termin ‘tehnološke životinje’ koji primjerenije opisuje neprirodne uvjete mehaniziranih pogona u kojima one provode svoje živote. Smanjenoj osjetljivosti za takve činjenice u velikoj mjeri pridonosi i bajkovito medijsko prezentiranje životinja za hranu. Reklamiranje životinjskih tijela i njihovih nusprodukata, uspjelo je stvoriti sliku bezvremenske tradicije u kojoj one provode prirodan i bezbrižan život. Savršen primjer takve prakse je farmski uzgoj krava muzara, životinja čije se tijelo vjerojatno najintenzivnije i najnemilosrdnije zloupotrebljava u svrhu ljudske prehrane.
Umjetna oplodnja – Unutar ovih industrijskih postrojenja, 60% krava je umjetno oplođeno (nova tehnologija omogućuje unošenje cijelog embrija, ne samo sjemena). To je bitan proces za dobivanje mlijeka jer je potrebno da krava zatrudni, kako bi proces dobivanja mlijeka započeo.
Nasilno osjemenjivanje – su ostali načini oplođivanja ovih životinja. Pri tome se pribavljaju bikovi koji su također uzgojeni isključivo za oplođivanje i nakon što dotraju, kolju se i odvoze na preradu. Pri postupku osjemenjivanja, krave se siluju od strane bikova. Unatoč tome što se ovdje životinje žestoko opiru (jer svaka životinjska vrsta jest maksimalno izbirljiva pri traženju partnera u prirodi), radnici ih tjeraju da odrade snošaj vezujući kravu lancima unutar uskog boksa dok bika natjeruju električnim vodovima da skoči na nju.
Kada krava rodi telića, ono se smjesta odstranjuje od svoje majke, te se transportira u zasebne boksove na drugu stranu industrijskog kompleksa gdje neće imati priliku vidjeti svoju majku. Sama svrha dobivanja mlijeka jest da ga dobiju ljudi, stoga su telići ovdje višak. Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad. Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko, mliječna industrija nema od njih nikakvu korist. Premda nisu isplativi za ‘proizvodnju’ junećeg i goveđeg mesa, kao braća i sestre iz genetski uzgojenih ‘mesnih pasmina’, svi maleni dječaci (i njihove sestrice koje predstavljaju višak za mliječnu industriju) dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – u proizvodnji telećega mesa.
Muški telići, kao i jedan dio njihovih sestrica koje predstavljaju višak, odvajaju se od majki odmah nakon rođenja. Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).
Odvajanje teleta od majke predstavlja izuzetan stres za ove emotivne životinje i popraćeno je međusobnim dozivanjem. U nekim slučajevima majke krave pokazuju izražene simptome tjeskobe i žalovanja nakon razdvajanja od svog djeteta što se očituje kroz depresiju, apatiju i ne uzimanje hrane.
Čak i na malim obiteljskim gospodarstvima uobičajena i česta praksa jest da se teletu i majci potpuno onemogući kontakt. Kao razlog za ovakvo postupanje navodi se ‘zdravstveni’ argument zaštite teleta od infekcija i zaraze. Također, preporučena je i praksa da se teletu nikad ne dozvoli da siše majku. Kao argument, pored zdravstvenog, navodi se ‘opterećivanje vimena’ te onemogućavanje da tele razvije naviku sisanja.
- krave se muzu 2-3 puta dnevno i 7-10 mjeseci godišnje čak i za vrijeme trudnoće;
- umjesto da proizvodi 3 litre mlijeka dnevno za svoje tele, ona ih proizvodi 30;
- težina kravljeg vimena može biti i do 50 kg;
- krava je hranjena koncentratima proteina da bi povećala proizvodnju mlijeka;
- umjesto 20 godina koliko prirodno krava živi, ubijaju ih zbog mesa, već nakon 5 godina;
- zbog slabih higijenskih uvjeta i nadzora, uzrokovanih brzinom proizvodnje i količinom krava, metalne cijevi koje sišu mlijeko često prenose infekcije, a često i ozljeđuju krave;
- 25% krava mliječne industrije pati od lijenosti svaki dan, dok drugih 25% pati od infekcija poput mastitisa;
- prirodni životni vijek krave trajao bi oko 20 godina, ali tjerana preko svojih mogućnosti, izmorena i oboljena (36%), slabo proizvodeći mlijeko (28%), nesposobna da se oteli (36%), završava na klanju kad je stara otprilike 5 godina;
- otpad koji krave proizvode, glavni je uzročnik zagađenja voda: krava ispusti oko 200 litara metana, jednog od glavnih uzročnika globalnog zagrijavanja.
Propaganda i cenzura
Upravo zbog uloge hraniteljice štovana kao sveta životinja kod starih Egipćana, a u Indiji deklarativno i danas, krava je u modernoj civilizaciji svedena na biološki stroj za dobivanje abnormalno velikih količina mlijeka. Nju se smatra neživim objektom, prilagođava se propagandi i prezentira kao nasmijana životinja koja s osmijehom daje svoje mlijeko ljudima.
Neugodne činjenice uspješno se prikrivaju od javnosti prikazivanjem krava u pastoralnom ozračju spokojnih života na malim obiteljskim farmama, kao što smo nedavno mogli vidjeti na Hrvatskoj televiziji u reklamama za Lurino mlijeko. U njima simpatična krava zadovoljno pase na livadi s ostalim kravama ili stoji u osunčanoj štali i poziva svoje tele na doručak, dok Lura poručuje Mi razumijemo prirodu. Kao najveći prerađivač mlijeka u Hrvatskoj, Lura u svojim promotivnim materijalima ističe visoke profesionalne domete i etičke principe, brigu za zaštitu okoliša te sponzorstva i donacije u socijalno-humanitarnim projektima.
O kravama ni riječi. Na sličan način, na internetskim stranicama Vindije možemo pronaći hvalospjeve vlastitim dometima u poslovanju i opetovano isticanje važnosti mlijeka i mliječnih proizvoda za naše zdravlje. Dječji kutak obogaćen je blesavim pjesmicama: U Vindiji kao i u Indiji slave krave / Krava je mit najnoviji hit / Sveta jer u njenom zadovoljnom trbuhu mlijeko cvijeta i U poduzeću za proizvodnju mlijeka radi / Radno mjesto je na livadi / Zadovoljno na posao stiže prva / Mlijeka ima više nego drva / Kad joj mušice udare u glavu / Krava napravi obustavu. U obje pjesmice Vindija se nastoji prikazati kao brižna industrija, kojoj je dobrobit krava na prvome mjestu. No, činjenica je da je vrlo mali broj krava, čije mlijeko Lura i Vindija otkupljuju, ikad vidio travu pod svojim nogama, a razlozi zbog kojih daju više mlijeka nego drva zasigurno ne leže u prirodnom i ugodnom životu. Ako želite kritički razmišljati i smatrate se svjesnima, onda ste dužni obratiti pozornost na sve ovo.
Zbog jeftinije proizvodnje i postizanja najveće težine u najkraćem mogućem vremenu, telad se drži u mračnim drvenim boksovima, toliko uskima da se ne mogu okrenuti ili leći, nego samo stajati na tvrdom podu s rebrenicama. Taj okrutni nizozemski izum uveden je šezdesetih godina prošloga stoljeća u SAD i u neke evropske države kao optimalna metoda proizvodnje teletine. Danas je to standard za sve mliječne tvornice.
Kako bi se dobila poželjna blijedoružičasta anemična boja mesa, tele se hrani mliječnom kašom, u kojoj su namjerno izostavljeni hranjivi sastojci, uključujući i željezo. Većina teladi lišava se i vode, kako bi pojela što više mliječne tekućine. Takva prehrana stvara dugu listu bolesti od kojih su najučestalije probavne smetnje i kronični proljev. Nakon kratkog i mučnog života, telad u dobi od tri do četiri mjeseca završava u klaonici.
Dio ženske teladi uzgaja se kako bi zamijenio svoje islužene majke. I njih čeka isti put boli dok ih doslovce ne izmuzu do kraja. Tretman životinja koje se koriste u poljoprivrednoj industriji danas postaje važno pitanje za potrošače, a mnogi od njih možda ne bi kupovali sir, kada bi znali cijenu koju životinje plaćaju kako bi ga proizvele. S druge strane, većina je ljudi svjesna marketinške šminkanosti svijeta, kakvog nam obilno isporučuju reklame. Nismo li sukrivci u kreiranju boli, već samim odbijanjem da se suočimo sa činjenicama koje bi uzdrmale našu moralnu komociju?
Hormoni
Postoji jednostavno pravilo – što je veća potrošnja sireva, veća je koncentracija hormona pojedena budući da su sirevi koncentrat suhe tvari mlijeka. Prema stručnom radu endokrinologa dr. Clarc Grosvenoru, objavljenom u časopisu Endocrine Reviews, kravlje mlijeko normalno sadrži 59 bioaktivnih hormona namijenjenih intenzivnom rastu teleta, ali kad se kravama muzarama dodaju sintetski hormoni dobiveni genetskom manipulacijom, a namijenjeni povećanju količine mlijeka, mlijeko postaje opasno za malu djecu, osobito za djevojčice.
Hormoni svojim djelovanjem na nano-molekularnoj razini daleko nadilaze očekivanja proizvođača, koji u stalnoj jurnjavi za povećavanjem profita ne prezaju od nikakvih sredstava pa ni zlouporaba. Liječnici su davno došli do zaključka – što ranija mjesečnica kod djevojčica, veći je rizik od rane pojave raka dojke.
Koliki je učinak hormona, najbolje se vidi na populaciji koja nije konzumirala mlijeko i mliječne proizvode već soju i sojine proizvode, u Japanu. Nakon rata, Japan je bio devastiran, a zbog ‘amerikanizacije’ došlo je do promjene prehrambenih navika i naglog porasta potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda. Pedesetih godina 20. stoljeća prosječna potrošnja mliječnih proizvoda bila je vrlo mala i iznosila samo 2,26 kilograma. Samo dvadeset godina kasnije ta je potrošnja otvaranjem šoping centara porasla na 53 kilograma po glavi stanovnika, što se odmah odrazilo na ranije sazrijevanje mladih Japanki i na porast broja oboljelih od raka. Godine 1950. kod japanskih djevojčica prva mjesečnica dolazila je s 15,2 godina, a 25 godina kasnije s 12,2 godina. Danas je, sasvim sigurno, ta granica još niža. Svojim prehrambenim navikama, Amerikanci su u Japan donijeli i pretilost koja ozbiljno prijeti mladom naraštaju.
U modernoj proizvodnji mlijeka danas, kravama se daje goveđi hormon rasta dobiven rekombinacijom gena tj. somatotropin. Njega proizvodi poznati Monsanto, plasiran pod naivnim nazivom POSILAC. Njegova svrha je veće istiskivanje vimena kako bi se dobila veća produkcija mlijeka za 10-15%, a iz veće produkcije mlijeka dobit će se više sira za popularne cheesburgere. Uporaba somatotropina u krava odobrena je kobnom odlukom FDA 1993 godine. Dakle, unatoč upozorenjima zdravstvenih vlasti, kao i bojkota dijela farmera, FDA se oglušila budući da je pod snažnim utjecajem industrijskog lobija i pritiskom od milijarda dolara prihoda. Dobri poznavatelji fiziologije tvrde da je somatotropin kravama isto što i crack ljudima tj. stimulator koji životinje prestimulira te iscrpljuje do kraja. Zbog toga lako obolijevaju i umiru jer im je oslabljen imunitet.
Igra između zaštitnika ljudskog zdravlja s jedne i onih koji ga žele srušiti s druge strane, nastavlja se. Slično kao što se vodi bitka između proizvođača doping sredstava za sportaše i antidoping kontrole. Pa i kao borba između komotnih, lagodnih ljudi nasuprot onih koji nastoje kritički promišljati.
Hrana za dojenčad?
Za kraj, ne bi vjerovali, ali mlijeko je uistinu hrana za dojenčad! Dakle, služi tome da hrani dojenče određene vrste kojoj je namijenjeno, dok ono ne prijeđe na krutu hranu. Nijedna životinja nije tako glupa da poslije odvikavanja od majčinih dojki još uvijek dalje pije mlijeko. Ali čovjek želi ostati vječni sisavac.
Od svih životinja na planetu, ljudi su jedina stvorenja koji opetovano konzumiraju mliječne proizvode drugih vrsta. Ono za što se pretpostavljalo da je korisna navika je, zapravo, više nego tek upitno. Znanstveni dokazi sugeriraju da su posljedice ove navike razorne, a sve češće se o tome raspravlja i u mainstream medijima. Zbog ovih činjenica i razornih rezultata naše ´ovisnosti´ o mlijeku, valja priupitati jeli pijenje tuđeg mlijeka uistinu prirodno i potrebno ljudima? Ljudi koji ne piju mlijeko su živi dokaz da nam ono nije potrebno. Dapače, pijenje mlijeka je društveno uvjetovano (čitaj: interes profita) ćemu svjedoči postojanje društava koje uopće mlijeko ne konzumiraju. Ono nema nikakve veze s našom obvezom prema zdravlju i prirodi. Već s ignorancijom.
Ja se ne mogu ispričati zbog toga jer na ovom blogu nema cenzuriranja stvari. Ne mogu se niti ispričati na tome što naglašavam da je djelovanje na svim razinama jednako važno. Postoje razni načini i alternative. Postoji kritički stav nasuprot statusa quo. Svatko ima pravo birati svoj način.
.
Comments are closed.