Razotkrivanje iluzija za koje vjerujemo da su stvarnost – Iluzija ‘stvarnosti’

hologram i stvarnost

Koliki broj ljudi koji ovu priču o iluziji odbacuju kao glupost uopće zna da oni čak i ne vide svojim očima? Oni ‘vide’ svojim mozgom. To je jedino mjesto na kojem postoji ‘svijet’ za koji mislite da je ‘oko’ vas. Ustvari, čak ne vidimo niti svojim mozgom već vidimo kroz mozak i, ‘svijet’ ne postoji u mozgu već i mozak i svijet postoje u svijesti.

Do ovih zaključaka nisam došao sjedeći u zamračenoj prostoriji i pušeći travu; to je priznata znanstvena činjenica. Naše oči samo pretvaraju svjetlost u električne signale koji se neprestano šalju mozgu na interpretiranje. Ta ‘vidljiva svjetlost’ ograničena je na vrlo uzak djelić elektromagnetskog spektra, koji i sam čini tek 0,005 posto materije/energije u poznatom svemiru. Unutar tog mikroskopskog frekvencijskog raspona mi dekodiramo ‘vid’ u ‘fizičku’ stvarnost. Oči ne šalju mozgu trodimenzionalne prizore šume ili djece koja se igraju u parku, ili bilo čega drugog što mislimo da vidimo oko sebe. One šalju električne signale. Tek kada mozak dekodira te signale u prividnu trodimenzionalnu realnost, svijet za koji vjerujemo da je ‘oko’ nas počinje postojati. Nema svijeta ‘oko’ nas kako ga mi doživljavamo; sve se događa u našim mozgovima, ili Primarni vizualni korteks se barem događa na jednoj razini iluzije. Dok gledate ovaj tekst zaista se čini da je on izvan vas, ali on postoji samo u vašoj glavi – a kao ‘fizičko’ tijelo, i vi također!

Način na koji doživljavate i osjećate i vidite električni su signali dekodirani u vašem mozgu, a isto vrijedi kada čujete, mirišete ili kušate. Uho, poput svih drugih organa za primanje podražaja, pretvara vibracije u električne signale koji se šalju u mozak na interpretaciju u zvuk. Buka je u vašoj glavi. Ne postoje čak ni boje, osim kao neuroni koji se aktiviraju na određen način.

Boje su različite valne dužine koje mozak dekodira iz ‘bijele’ svjetlosti u elektromagnetskom spektru. Mi ‘vidimo’ samo ono što nam mozak kaže da vidimo a to, kao što su pokusi pokazali, ovisi o tome što vjerujemo da vidimo. Ne postoji nešto kao što je Svemir, jer postoji po jedan svemir u svakom mozgu, svaki s drugačijim opažanjem. Električno kretanje pojedinih misli sada se može pratiti skeniranjem pomoću najnovije tehnologije, i ono što vjerujemo određuje put kojim će se misao kretati. Obratite pažnju na tu riječ – vjerujemo. Sada možemo početi shvaćati dublje razloge iza iluminatske kontrole ‘obrazovanja’ i medija, posebno televizije.

Ako u ljudski mozak mogu usaditi set programiranih ideja o svijetu i tome što je stvarno, ta vjerovanja će, putem mozga, urediti ono što ljudi ‘vide’. Taj proces uređivanja konstruirat će realnost na način da ona bude u skladu s onim što vjeruju da bi trebali vidjeti. Na taj način mi ubacujemo detalje koji podržavaju unaprijed stvorena vjerovanja, a izbacujemo ono što je s njima u suprotnosti. Ono što mislimo da vidimo diktirano je unaprijed stvorenim idejama, i to je razlog zašto nam ih sustav neprestano nastoji implantirati. Kako zovemo informacije koje nam televizija predstavlja? Televizijski programi. Televizija nam prodaje vizije.

No vratimo se na ono što zovemo “stvarnost”.

Materija je više od 99.9999% praznina! Nema ničega osim uskomešane čestice koja vibrira kao luda i koja čini da vjerujemo da je materija čvrsta. Kako to? Kako nemožemo vidjeti kroz materiju ako je ona 99.9999% prazna? Zašto vidimo i doživljavamo čvrstoću? Kako to da nismo učili u školi, u svih tih 12 razreda, da je materija gotovo sasvim prazna? Zašto nam nije rečeno da je materija iluzija? U čemu je tajna? Zašto nas zaglupljuju…???

Mi nismo slijepi za boje – mi smo slijepi za dimenzije i denzitete…

Jedna od tajni je u ovome – naše telo je leća – filter. Ono vidi i doživljava fizičku realnost, koja u sebi i po sebi u stvari, ne postoji – ona je iluzija. Tamo vani nema objektivne realnosti! Mi je kreiramo u svojim glavama. To je kao kada bismo mogli raspoznati samo crvenu boju i onda rekli: Vidim crvenu građevinu – sve je crveno! Vjerovatno vidimo samo milionti dio realnosti koja nas okružuje. Sve druge realnosti su profiltrirane kroz naš sistem svijesti. Mi smo okruženi svim tim realitetima, ali ljudsko biće nema iskustva o njima i ne primjećuje ih. Mi čak ni ne pretpostavljamo da one postoje! Kakvo iznenađenje…

Sve stvari su polja sila energije…

Sledeća točka: ne postoji objektivna realnost odvojena od promatrača. Realnost koju doživljavamo selektiramo iz Apsolutne Realnosti koja nas okružuje. Mi samo doživljavamo svoju percepciju Stvarnosti! To znači da u stvari – fizička realnost kao objektivna realnost ne postoji. Naša percepcija je realnost koju mislimo da doživljavamo i formirana je od Beskonačne Realnosti u koju gledamo. Svi mi pojedinačno kreiramo svoju vlastitu realnost percepcijom! Teško je povjerovati – znam! Sve stvari u kreaciji su aspekti jednih drugih i svjesna energija može doživjeti druge energije. Te druge energije nisu obavezno one koje su svjesne kao ljudska bića. Neke su manje svjesne, neke su svjesnije. Postoje različiti stupnjevi svijesti…

Mi (svijest) istovremeno stvaramo i percipiramo stvarnost, baš kao i u snu. Sve se manifestira u svijesti i sve jest svijest.

Nema ničega izvan nas …

Mi svi kreiramo svoju individualnu realnost od Beskonačne Holografske Apsolutne Realnosti koja nas okružuje i u kojoj živimo. Mi živimo u njoj i jesmo ona! Također bi mogli nazvati tu realnost i Božijom Realnošću! U stvarnosti postoji samo Bog … samo Duh! Postoji samo Svijest! Postoji samo kvantna juha! Mi smo Jedno sa tom Apsolutnom realnošću, ali doživljavamo samo dio njene Kontinuirane cjelovitosti.

Postali smo roboti ispranog mozga…

Vladari svijeta žele da ljudska vrsta postoji u ograničenom stanju sa ispranim mozgom. To im olakšava da nama vladaju i dominiraju. To čini da vjerujemo i reagiramo na sve vrste fikcija i/ili besmislica. Ta zbrka ili fikcije uključuje sve postojeće filozofije, religije i političke koncepte kao i svakodnevni način života. Kao i naš financijski sistem, medicinski sistem i zločinačko obmanjivanje medija. Sve nas to okupira vjerom u svjetovno i besmisleno. Oni nas čak nateraju da odemo u rat i ubijamo svoju braću i sestre. Kakva igra! Ispran nam je mozak od dana kada smo rođeni. Vladari svijeta žele da vjerujemo samo u realnost svjesnog uma! Taj um nam kaže da su stvare onakve kakve ih vidimo. Nisu! Realnost koju doživljavamo je rezultat mentalne navike, zaglavljeni smo u mentalnom kolosjeku i prinuđeni da se rađamo iznova i iznova samo zbog toga. Mi spavamo! Probuditi se u „ono što jest“ – je individualni podvig.

Istina je neobičnija od mašte.