Adyashanti otkriva što je prosvjetljenje

Mnogi ljudi misle da je prosvjetljenje prošireno stanje svijesti. Zapravo, ono što mi svakodnevno percipiramo kroz izopačene leče ega je istinski prošireno stanje – vidimo stvari koje ne postoje, vjerujemo u stvari koje se ne dešavaju i živimo u lažnom svijetu svoje vlastite kreacije.

U ovom direktnom i praktičnom predavanju,  Adyashanti otvara vrata u jasno viđenje koje je naše prirodno stanje prosvijetljenosti. Ne možemo a da se ne zapitamo da li je ovo ujedno možda i jedna od najvećih tajni Illuminata (Prosvijetljenih).

„ Prosvjetljenje je jednostavno ne percipiranje kroz ego. Ne viđenje života niti ičega; vas samih, vaših prijatelja, ljubimaca, tenisica, bilo čega … to je jednostavno ne gledanje svijeta kroz smetnju zvanu egoistično stanje svijesti. To je jednako prirodnom stanju. Prirodno ne znači da leče percipiraju leče, to je jednostavno percipiranje bez leče, bez iskrivljavanja. U konačnici upravo to je prosvjetljenje. Percipiranje bez iskrivljavanja.  Bilo da percipirate prirodu onoga što mislite da ste vi, iako vi ne postojite; bilo da percipirate misao, bilo osjećaj, situaciju, vezu…. Jednostavno promatrate bez smetnje ega. To je prosvjetljenje. I korisno je imati bar neko osnovno znanje o ovome jer buđenje ili kako ga u Zenu nazivaju „Satori“ iskustvo – viđenje iznad kotača.

Vidjeti bez vela ega može biti pravo viđenje, prirodna percepcija, ne iskrivljena percepcija. Ali ono što većina ljudi čini, misli da je prosvjetljenje kao beskrajno „Satori“ iskustvo. Neprekidno iskustvo prosvjetljenja. Beskrajno iskustvo buđenja. Neprekidno iskustvo. Ali to nije neprekidno iskustvo. Nema nikakve veze s neprekidnim iskustvom. Ta zabluda će vas dovesti za više hvatanja za rep nego što to uopće možete zamisliti. U konačnici prosvjetljenje ima vrlo malo s iskustvom prosvjetljenja. To je jednostavno ne percipiranje kroz zablude ega. To je to. I bez sumnje, poprilično je dobro – ne gledati kroz zabludu ega. To je sreća. To je mir. To je kraj vaše potrage. Ne da ste išta pronašli osim ludila. Ne da ste išta postigli osim da vidite stvari kakve one uistinu jesu. I to je nirvana, viđenje stvari kakve one uistinu jesu. Tako da kada vidite stvari kakve one uistinu jesu vidite da je sve jedno. I priroda nečega i svega nije ni približno čvrsta kao što ste mislili. Istinska priroda je praznina. Priroda čega je ništavilo. Priroda svega je da je neodrživo. I ovaj pogled nije nekakvo prošireno stanje svijesti. Iz prosvijetljene perspektive sve ostalo je prošireno stanje svijesti. Ima li smisla? Ako želite imati prošireno stanje svijesti ….u kojem je većina ljudi, jednom od najluđih proširenih stanja svijesti koje se zove egoistično stanje svijesti; ono je veoma prošireno, navodi vas da vidite stvari kojih nema. Čini da vidite neprijatelje tamo gdje ih nema. Da vidite dualnost koje nema. Čini da imate stvari kao što su slika o sebi (image) a zapravo ne postoji ni sebstvo s kojim bi se moglo početi. Čini da imate određene misli o sebi dok u zbilji jedina stvar koja uopće može nazvati ja je jednostavno misao koju imate o sebi.

Tako da ako želite proširena stanja svijesti, ja bih se zadržao na egu. To je najnaprednije što ćete dobiti. To je najbolji prokleti posao u proširivanju svijesti. A u duhovnosti nekako se dogodilo da se duhovnost povezuje s proširenim stanjima svijesti. Možete proširiti svoje stanje svijesti. Puno je tipova duhovnosti koje ljudi prakticiraju kako bi proširili svijest. Možete ponavljati božje ime četiri, pet sati i primijetit ćete da se svijest počinje širiti – mijenjati. Osjećat ćete se drugačije. Stvari će drugačije izgledati. Razne stvari možete činiti da proširite svoju svijest. Ali smiješna stvar je da prosvjetljenje nema ništa s ičim od toga. Prosvjetljenje je ne prošireno stanje svijesti. Svijest ne treba nikakvo širenje da bi shvatila da je sve jedno. S obzirom da sve jeste jedno ne trebate prošireno stanje svijesti da biste percipirali sve kao jedno. Prošireno stanje svijesti vam je potrebno da biste vidjeli da je sve više od jednog. Kao dva, tri ili četiri ili pet, deset ili tisuću. Tako da u tim momentima koje u Zenu nazivaju „Satori“, mi ih često nazivamo buđenjima. Istinska vrijednost buđenja vidi se u tome koliko egoistične svijesti s njim otpadne tijekom buđenja. Na kraju idući tjedan, idući mjesec ili godina to je sve što će biti bitno. Jer samo iskustvo osjećaj „AHA“ koji dobijete tijekom buđenja u svoju istinsku prirodu ovaj „AHA, mislio sam da sam to ali to što sa mislio bila je samo mašta. Kakvo olakšanje. To je sjajni A,HA. Ali nećete ga imati zauvijek. Već tjedan kasnije vaš A,Ha poprilično će otiči. Istina? Da li je to netko već primijetio? Imate najveće okrivljenje na svijetu – O MOJ BOŽE – i onda tjedan kasnije, jbg znaš kako je…

Što je sjajno jer uvijek možete imati drugo iskustvo.

Značajna stvar kod tih trenutaka „satori“ ili buđenja u svoju vlastitu prirodu je koliko egoistične svijesti otpadne. Jer s tim ćete živjeti. To će biti s vama idući tjedna, idući mjesec, godinu, možda idući život… … … I kao točku orijentacije ili na što se usredotočiti s obzirom da egoistično stanje svijesti, dualnosti, viđenje stvari kroz dualnost kroz brojne dualnosti je zapravo nešto što stalno mora biti održavano. Egoistično stanje svijesti zapravo uzima ogromne količine energije i ogromnu količinu truda. S obzirom da nije stvarno mora nastaviti graditi ovu lažnost, konstantno u suprotnom će se okončati. Jer ono što nije stvarno završava čim ne dobiva gorivo. Tako da egoistično ili iluzorno stanje svijesti  mora konstantno dobivati gorivo, kao vatra, točno? Tako da korisne spiritualne discipline su jednostavni načini ne davanja više goriva egoističnom stanju svijesti. To je u osnovi što činimo. Prestanite joj dodavati goriva. Prestanite joj davati goriva i neće se moći održati.

Izvor: evolucija.net