Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

U sljedećim poglavljima, Carey objašnjava pravu prirodu trećeg oka. Prema njemu, svjetiljka tijelu ili treće oko, o kojem se govori u Bibliji je talamus, dok epifiza, zajedno sa hipofizom čini sastavni dio tog oka. Premda postoji mnogo izvora koji ulogu trećeg oka pripisuju epifizi, detaljnijim proučavanjem došao sam do zaključka da to, prema svemu sudeći, kao što ćete vidjeti u tekstu, ipak nije sasvim točno. Još jedna od zanimljivih stvari je objašnjenje Ivanovog krštenja Isusa u rijeci Jordan. Nadam se da će onima koji su pročitali prethodni post, ovaj još dodatno proširiti vidike.

Piše: Nova-Vizija
OPTIČKI TALAMUS

Optički Talamus, što znači “svjetlo komore” je unutarnje ili treće oko, smješteno u središtu glave. Ono povezuje epifizu i hipofizu. Optički živac izlazi iz tog “jednog oka”. “Oko je svjetiljka tijelu. Stoga, ako ti je oko zdravo (jedno, op.prev.) cijelo će ti tijelo biti u svjetlu”, “Svijećnjak” (“Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost” op.prev.), “Mudre Djevice” (“Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’, – Matej 25:1-13, op.prev.) i ostali tekstovi u Novom Zavjetu odnose se na to jedno oko.

(Zanimljivo je da, ako pogledate kralježnicu, lako ju možete usporediti sa drškom svijećnjaka, dok talamus iznad nje nalikuje svjetlu svijeće, op.prev.)

Potražimo sada ulje koje hrani tu predivnu svjetiljku, Svevideće oko.

Sve dok ne shvatimo značenje riječi “Isus” i “Krist” nećemo razumjeti Bibliju koja je napisana na grčkom i hebrejskom te opetovano prevođena kroz stoljeća.

Riječ Isus dolazi od grčke riječi Ichthos, što znači riba (zbog mirisa ribe koji ima psihofizičko sjeme, op.prev.). Riječ “Krist” označava supstancu uljne konzistencije, pomadu, ili premaz. Lakovi, premazi i boje se koriste kako bi se očuvalo drvo, papir ili tkanina, te u tom smislu postaju spasitelji ili oni koji čuvaju. (Saviour – na engleskom znači spasitelj, očuvatelj. Krist samim time postaje spasitelj, ulje ili premaz, onaj koji čuva sjeme Isusa na njegovom putu do talamusa. Pogledajmo sada što Carey kaže o tome tko je Ivan Krstitelj., op.prev.)

Misteriozne okolnosti povezane sa biblijskom pričom o Ivanu Krstitelju kao i informacije dane u Smithovom biblijskom Rječniku dokazuju božansko porijeklo onoga što je nazvano “Ivan”, ali što znači “ulje” na grčkom. Rečeno je da je Ivanov otac svećenik Abia, ili Abijah. Ovo potonje, na hebrejskom znači “Čiji otac je Jahve”. Jahve je gornji mozak, Preuzvišeni, “kristalna rosa” koja se spominje u srednjovjekovnom hebrejskom.

Prije nego je ulje podignuto od strane sjemena, dajući pritom desetinu Gospodinu, nosi naziv “prirodno” ili “divlje”, “ne kultivirano”, poput divljeg meda divljeg cvijeća. Dakle, Ivan je bio divlji čovjek, urođenik. Parabola? Naravno!

“Njegova hrana bijahu skakavci i divlji med.”

Epifiza i hipofiza izlučuju tekućine koje se nazivaju medom i mlijekom u svetim spisima.
Skakavci označavaju onoga koji uništava, proždrljivca i neumjerenika.

Ponovljeni zakon 28:42, “Sva tvoja stabla (stablo života i njegov plod) i rod sa zemlje tvoje postat će plijenom skakavaca (seksualne želje).”

Neka se čitatelj sjeti da je Biblija tajna doktrina, odnosno, ono što se odnosi na unutarnje, a ne na izvanjsko. Bilježenjem izvanjskih stvari bavi se povijest.

Ivan, divljak je konzument ploda sa stabla života, koji na sebi ima pojas od devine dlake (Deva=Camel na engleskom, op.prev.) što dolazi od trećeg slova hebrejskog alfabeta, Gimel, što označava muški spolni organ. Ali Ivan, poput razmetnog sina se predomislio i navodno rekao: “Poslije mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu svezu na obući.”

(Dakle, Ivan označava ulje kakvo nalazimo kod čovjeka koji je sklon neumjerenom načinu življenja, kojim upravljaju niža priroda i niže strasti. Kada u rijeci Jordan (kralježnici) na području solarnog pleksusa naiđe na psihofizičko sjeme ili božansku iskru, događa se krštenje, ili pomazanje. Zato u Matejevom evanđelju nalazimo zanimljiv dijalog: “Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. A Ivan ga odvraćaše govoreći: “Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!” Ali mu Isus odgovori: “Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.” – Matej 3:13-16. Što ovdje znači “volja Božja”? Znači da je nužno da se dogodi pomazanje sjemena uljem kako bi ga to sjeme moglo podići do talamusa, odnosno, kako bi se svijest podigla iz niže prema višim razinama. Krštenje, ili pomazanje je trenutak koji označava buđenje svijesti u pojedincu, op.prev.)

Isus nije bio Spasitelj sve dok nije kršten u rijeci Jordan. Tada je postao “Ljubljeni sin”. (I odmah, dok je izlazio iz vode, vidje gdje se otvaraju nebesa i Duha gdje poput goluba silazi na njega. Dođe glas s neba: “Ti si Sin moj Ljubljeni, koga sam odabrao” – Marko 1:9-12, op.prev.). Golub označava klicu koja se spušta iz sive tvari u mozgu duž kralježnice.
Supstanca Krist dala je električnu ili magnetsku snagu sjemenu da prijeđe živce kod Golgote bez dezintegracije ili umiranja.

Razapeti znači ojačati, ili povećati snagu tisuću puta. Kada je pokršteno sjeme prešlo živce kod Golgote, zastor hrama se razderao na dva dijela i došlo je do potresa, i tom prilikom svi mrtvi su uskrsnuli, odnosno, generativne stanice tijela su probuđene ili obnovljene.
(Ovo je jedini opis raspeća koji govori o potresu i uskrsnuću mrtvih, i pojavljuje se samo u Matejevom evanđelju, te je svakako jedna od onih nelogičnih biblijskih priča o kojima sam govorio u prethodnom postu, koja se ne uklapa po logici ako Bibliju tumačimo doslovno. U cijelosti, taj opis glasi: “I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna; zemlja se potrese, pećine se raspuknuše, a grobovi otvoriše, te uskrsnuše mnoga tjelesa pravednika što bijahu umrli.” – Matej 27:51-52.
Nekome tko ovo pročita i prihvati kao doslovan događaj, ukoliko ne guta sve kao ovca, nameće se nekoliko pitanja: zašto bi se zastor hrama razderao, i uopće, kakve veze zastor hrama ima s bilo čime, zašto bi se dogodio potres, i zašto bi pobogu, tjela mrtvih pravednika uskrsnula u trenutku Isusove smrti kad je Isus bio prvi čovjek koji je, prema učenju Crkve, pobijedio smrt? Očigledno je da postoji dublje, smislenije objašnjenje, koje slijedi u nastavku, op.prev.)

Sjeme upija i podiže dragocjeno ulje koje teče niz kičmeni stup ravno do križa, gdje “Kalež” (pokrov mineralnih soli u medulli oblongati) biva otklonjen (“Oče moj! Neka me mimoiđe ovaj kalež…” – Matej 26:39, op.prev.), što oslobađa dragocjeno ulje. Ta prosvjetljujuća supstanca zatim ulazi u talamus, i “daje svjetlo svima koji borave u kući” ili komori.

Raspeće ili križanje životnog sjemena daje snagu koja izaziva titranje epifize (zemlja se zatrese i hramski zastor razdere) u tom stupnju koji uzrokuje da “komora” (talamus, op.prev.) ispuni “čitavo tijelo svjetlom” i pošalje vibraciju duž optičkog živca prema fizičkom oku i na taj način “slijepima vrati vid”.

U svakom mozgu postoji bezbroj uspavanih (neaktivnih, op.prev.) moždanih stanica, koje čekaju “mladoženju” ili prepoznavanje “Krista u tijelu”, koji će ih pokrenuti, animirati, odnosno uskrsnuti. (uskrsnuli mrtvi pravednici, op.prev.)

Posvuda možemo vidjeti dokaze o buđenju uspavanih moždanih stanica. Duhovni fenomeni, višestruke osobnosti, mentalna telepatija te ostale srodne manifestacije postaju objašnjive ako dopustimo da uspavane moždane stanice mogu procvjetati i funkcionirati prema novim konceptima. Znamo da postoji na milijune uspavanih moždanih stanica u cerebrumu, posebno u “Najuzvišenijem” dijelu, sjedištu duhovnih osobina; ili, možemo reći, ključu, koji, kada ga dotakne životvorna tekućina oslobođena procesom fizičkog obnavljanja (regeneracije), dovršava ujedinjenje sa Egom. (Carey koristi pojam Ego da bi opisao dušu, odnosno, višu svijest, a ne uskogrudni tjelesni ego, op.prev.) I tada tvrdnja “Ja i moj Otac smo Jedno” postaje živući grom i blještavo svjetlo sa Sinaja, umjesto popularnog epigrama bez ikakvog značenja.

Uspavane moždane stanice možemo usporediti sa cvijetom koji je još uvijek pupoljak; no kada ih dosegne supstanca potrebna za njihov razvoj, pupoljci se otvore, ili razviju, a zatim titraju snagom koja uzrokuje spoznaju novog rođenja, “Rođenja odozgo”.

(Ovo neodoljivo podsjeća na podizanje kundalini energije koja otvara lotus od tisuću latica, kao što se spominje u indijskim Vedama, op.prev.)

“Onaj koji je rođen od Boga, neće griješiti, jer njegovo sjeme ostaje u njemu.”

I zato je Pavao govorio: “Bit ćemo promijenjeni u treptaju Oka”, ne očiju, nego optičkog talamusa, “jednog”, ili usavršenog oka.

Optički talamus odgovara znaku Ovna i kada se potpuno razvije kroz proces fizičke regeneracije, inicijat se podiže iz Zemaljskog kraljevstva životinjskih želja koje se nalazi ispod solarnog pleksusa, do epifize koja povezuje mali mozak, hram Duhovnog Ega, sa optičkim talamusom, trećim okom.
Ovim procesom obnavljanja, milijuni uspavanih stanica mozga uskrsnu i postaju aktivni, i tada čovjek više ne vidi kroz tamno staklo, nego okom duhovnog razumijevanja.

Careyjeva tvrdnja da talamus predstavlja treće oko, čini se da nalazi svoju potvrdu u jednom posebno zanimljivom i mističnom simbolu drevnog Khemeta (što je u vrijeme od prije nekoliko tisuća godina bilo izvorno ime za Egipat) – Oku Horusa!

Pogledamo li taj simbol, vjerojatno nećemo uočiti ništa posebno, jer se naizgled radi tek o stiliziranom prikazu oka. No, zadržimo li se malo dulje na promatranju samog simbola, pod uvjetom da smo donekle upoznati sa anatomijom mozga i pozicijom talamusa, odmah ćemo uočiti kako određeni elementi u ovom simbolu zapanjujuće odgovaraju rasporedu organa u samom mozgu.

Krenimo redom. Pogledajmo najprije sam simbol još jednom.

Sada, pogledajmo kako mozak i njegovi sastavni dijelovi izgledaju u presjeku.

Neće nam trebati dugo da uvidimo podudarnost. Ako preklopimo simbol sa presjekom mozga, dobivamo sljedeće:

Dakle, iz ovog prikaza se jasno vidi kako se pojedini sastavni dijelovi i njihov raspored u mozgu savršeno poklapaju sa samim simbolom Horusovog oka. (ilustracije nisu baš najsretnije, no ipak služe svrsi i najbolje su koje sam uspio pronaći na tu temu.)
Šarenica oka = talamus.
Obrva = corpus callosum
Ravna linija koja se okomito spušta ispod oka = moždano deblo (medulla oblongata, pons, kralježnica)
Spiralna linija = mali mozak (cerebellum)
Suzni kanal = hipofiza (pituitary gland)
Lijevi rub oka = epifiza (pineal gland)

Ono što nam je preostalo, a izgleda kao da se ne uklapa u ovaj prikaz jesu dvije produžene linije od kojih se jedna nastavlja na “obrvu”, a druga, ispod nje, zatvara donji dio oka sve do hipofize. Ako slijedite te linije i njihov oblik, u njima ćete prepoznati oblik moždanih klijetki. Moždane klijetke su četiri povezane šupljine unutar mozga koje su ispunjene cerebrospinalnom tekućinom. Izgledaju ovako:

Sličnost je naprosto zapanjujuća.

Reći da je sama epifiza treće oko jednako je kao da kažemo da bjeloočnica sama za sebe, bez šarenice i rožnice čini oko. Treće oko je cjelina koja se sastoji od epifize, hipofize i talamusa u središtu glave.

Na Youtubeu možete pogledati jedan zanimljiv video prilog koji govori o tome.

Talamus se sastoji od dva režnja koja su nazvana talamična tijela. Dva talamusova režnja povezana su cjevastim klupkom živčanih vlakana u njihovom središtu, koje se zove massa intermedia. Enciklopedija Britannica opisuje talamus kao glavni centar za prijenos osjetilnih i motoričkih signala, odgovoran za naš osjećaj prostora, koji također ima ulogu u reguliranju svjesnosti, spavanja i pozornosti. Kada jedan dio neokorteksa komunicira s drugim, komunikacija se odvija preko talamusa. Na površini talamusa nalazi se tanak sloj stanica koji se zove nucleus reticularis, koji regulira prijenos informacija inhibitorskim utjecajem na cijeli talamus. Nucleus reticularis ima važnu ulogu u usredotočavanju pozornosti na način da filtrira bezbrojne impulse koji nadiru u mozak u svakom danom trenutku. On osigurava da sve poruke budu uređene po prioritetima. Primjerice, kad smo u prostoru u kojem svira glazba i gdje je žamor, dok istovremeno pažljivo slušamo svog sugovornika, sve ostale ulazne informacije bit će automatski potisnute i cenzurirane. Zajedno sa hipotalamusom, talamus djeluje kao prolaz ili stražar između svjesnog ja i nesvjesnih razina, onih razina informacija od kojih se svjesno ja obično odvoji tijekom budnih sati. Talamus djeluje kao središte svjesnosti u tijelu, naše sučelje preko kojeg doživljavamo stvarnost oko sebe. Što je aktivniji, to smo više “stvarnosti” u stanju percipirati, odnosno “vidjeti”.

Pogledamo li sliku talamusa odozgo, vidjet ćemo da njegova dva režnja izgledaju točno poput još jednog egipatskog simbola, skarabeja, kukca kojeg su stari egipćani iznimno poštovali. Talamus je jajolikog oblika, poput tijela tog kukca, dok vrhovi bočne moždane klijetke nalikuju rogovima kukca.
Skarabej je egipatski simbol besmrtnosti, obnavljanja i uskrsnuća, povezan sa bogom izlazećeg sunca, Kheprijem. Navodno su egipćani promatrali skarabeja kako gura kuglicu od izmeta po tlu i uvidjeli vezu tog kretanja sa kretanjem Sunca po nebu. Vjerovali su da poput skarabeja, bog Khepri kotrlja Sunce nebom. Sam Khepri je prikazivan kao božanstvo sa glavom skarabeja. Skarabeji su nošeni kao ukrasi i pokapani su zajedno sa umrlima kako bi osigurali ponovno rođenje u zagrobnom životu.
Ezoterijski gledano, crni skarabej predstavlja duhovno ‘nerazvijeni’ talamus, odnosno ‘crnu rupu’ ili ‘nesvjesno’, dok je duhovno aktivirani talamus predstavljen skarabejem zlatne boje koji označava otvoreno treće oko.

U egipatskoj kulturi najčešće se može pronaći prikaz skarabeja sa krilima kako drži solarni disk. Pogledate li pažljivije, vidjet ćete da taj simbol savršeno odgovara tlocrtnom presjeku mozga gdje krila predstavljaju hemisfere mozga dok skarabej u sredini predstavlja talamus.

Simbol Horusovog oka i skarabej, međutim, nisu jedini simboli drevnog Egipta koji predstavljaju dijelove ljudskog tijela. Štoviše, cijeli Egipat vrvi simboličkim prikazima. Jedna od najveličanstvenijih i najmističnijih građevina u cijelom Egiptu, Velika Piramida, također prema nekima predstavlja simbol ljudske glave. Carey, primjerice o Velikoj Piramidi kaže sljedeće: “Bit će otkriveno, u relativno kratkom periodu, da postoje mnoge druge tajne komore unutar ovog izuzetnog spomenika i da je pravi ulaz u njega iz tihe Sfinge. Bez sumnje, budućnost će otkriti druge, prostranije sobe, koje odgovaraju organima tijela. Zatvaranje svih ulaza i izlaza Velike Piramide potvrđuje veliku mudrost i preduviđanje “velikana” koji su znali da će biti potopljeni, vjerojatno dvaput, prije nego što impuls ili duh doba Vodenjaka potakne čovječanstvo da slijedi unutarnji poriv i otkrije misterij piramide dok istovremeno počinje otkrivati velik i čudnovat misterij vlastitog tijela.”

Carey, doduše, u knjizi tvrdi da kraljeva i kraljičina komora u odnosu jedna prema drugoj simboliziraju odnos epifize prema hipofizi u glavi. Međutim, pogledamo li presjek mozga i geometrijske odnose između te dvije žlijezde i talamusa, vidjet ćemo da nagib od epifize prema hipofizi iznosi otprilike 45 stupnjeva dok je talamusov nagib u odnosu na hipofizu otprilike između 70-75 stupnjeva, što više odgovara nagibu kraljeve komore prema kraljičinoj komori. Još jedan razlog zbog kojeg mi se čini vjerojatnijim da talamus predstavlja kraljevu komoru umjesto epifize leži u samom značenje riječi. Naime, na grčkom, talamus znači komora.

Istraživač i autor Gary Osborn uvidio je fascinantnu podudarnost kraljeve komore, kraljičine komore i podzemne komore sa talamusom, hipofizom i karotidnom žlijezdom (žlijezda osjetljiva na kemijske promjene u krvi. Ovisno o promjenama razina kisika u krvi, ona služi kao regulator disanja). U tom scenariju, epifiza bi mogla predstavljati dosad još neotkrivenu, tajnu komoru.

I dok su simbolika, sama konstrukcija i namjena Velike Piramide zbog njezine višedimenzionalnosti podložni višeslojnim tumačenjima, jedan hram u Egiptu nedvojbeno svjedoči o dubokom razumijevanju koje su njegovi graditelji imali, o ulozi čovjekovog tijela kao medija preko kojeg se svijest uzdiže od materijalnog prema duhovnom. To je hram u Luxoru. Francuski mistik, matematičar i alkemičar Rene Adolphe Schwaler De Lubicz, čiji je rad dalje nastavio John Anthony West, proveo je petnaest godina sa svojom obitelji u Egiptu proučavajući, mjereći i mapirajući hram u Luxoru, da bi napokon, svoja otkrića i zaključke pretočio u knjigu nazvanu “Hram Čovjeka” (The Temple of Man), u kojoj pokazuje kako ovaj hram predstavlja anatomski prikaz ljudskog tijela. Da bi dočarao podudarnost između različitih dijelova tijela i prostorija hrama, preklopio je preko tlocrta hrama ljudski kostur.

Ono što je dobio bile su savršeno odgovarajuće prostorije čiji su dizajn i raspored odgovarali pojedinom dijelu ljudskog kostura. Na mjestima gdje bi se trebali nalaziti organi, smješteni su stupovi, kipovi, rezbarije i reljefi koji predstaljvaju te dotične organe. No, osim samog hrama, podjednako su značajni bili i obredi koji su se u njemu vršili. Egipatski svećenici bi kroz njega održavali procesije prilikom kojih bi nosili upaljene baklje i hodali prema kraju hrama gdje se anatomski gledano nalaze epifiza i talamus kako bi na taj način simbolizirali proces podizanja kundalini energije koji se događa u svakom pojedincu.

Više o samom hramu možete pogledati u sljedećim isječcima iz dokumentarnog serijala s John Anthony Westom pod nazivom “Magical Egypt” u kojem on detaljno objašnjava simboliku hrama i njegovu svrhu. Svakome bih preporučio da pogleda cjelokupni serijal od osam nastavaka (može se pronaći na torrentu) koji se bavi skrivenom poviješću Egipta, njegovim mističnim simbolizmom, astronomijom, astrologijom i duhovnošću koja je urezana u svaki njegov kameni blok.

Vidimo, dakle, da je proces svjesnog podizanja kundalini energije duž kičmenog stupa prisutan u srži svih kultura i duhovnih praksi kao univerzalni proces preko kojeg se postiže besmrtnost i spajanje s našim višim sebstvom, stapanje sa Svemirom i Beskonačnom inteligencijom. Sve kulture i svi sveti spisi prenose nam istu poruku. U našem tijelu postoji suptilan mehanizam koji omogućava to stapanje, prijelaz iz materijalnog u duhovno kraljevstvo. Nije li na to mislio i alegorijski Isus kada je rekao: “Kraljevstvo Božje je u vama.”?

Izvor: Nova-Vizija

 

Vezani postovi:

Dekodiranje Biblije 1: U početku Bijaše Riječ

Nakon što sam krenuo dublje u proučavanje epifize, tražeći konačnu potvrdu i odgovor na pitanje o tome predstavlja li epifiza uistinu mistično treće oko o kojem se govori u drevnim kulturama diljem svijeta, te istražujući simboličku povezanost drevnog Egipta, Biblije i kršćanstva, sasvim neočekivano sam nabasao na knjigu Georgea Washingtona Careya, pod nazivom “Bogo-čovjek, Riječ je tijelom postala” (God-Man, The Word Made Flesh), koja ne samo da je dala odgovor na to pitanje, nego je ponudila jedno sasvim novo i “prosvjetljujuće” tumačenje Biblije te objasnila njezino istinsko značenje na dubok i smislen način. Opširnije…

 

Misterij Epifize

Jedan od komadića koji se uklapaju u slagalicu prisjećanja ili samospoznaje o kojoj sam pisao u prethodnom postu, a koji za sobom povlači i ostale komadiće je zasigurno priča o epifizi (poznatijoj pod nazivom pinealna žlijezda), te njezinoj istinskoj ulozi u duhovnom razvoju pojedinca i njegovom povezivanju sa višim razinama svijesti.
Epifiza je malena endokrina žlijezda veličine zrna graška, smještena između hemisfera mozga. Naziv pinealna žlijezda dolazi od engleske riječi “pine cone” (borov češer) jer oblikom podsjeća na češer.
Uloga epifize je sve donedavno bila nepoznata, štoviše, smatrali su ju evolucijskim nusproduktom, degenarativnim ostatkom ranijeg, većeg organa. To je žlijezda čija je funkcija otkrivena posljednja u nizu (što nije slučajno, kao što ćemo vidjeti). Opširnije…

 

 

Previous postProstituiranje ˝teorija˝ zavjera Next postDuhovna Stvarnost - VIDEO