Interview s Don Miguel Ruizom

Don Miguel Ruiz 2 Miguel Ruiz , liječnik, bio je uspješan kirurg i radio zajedno sa svoja dva brata, također liječnika. Zatim , u ranim 1970-im, gotovo je smrtno stradao u strašnoj automobilskoj nesreći . Lebdeći iznad svog ozlijeđenog tijela , Ruiz je shvatio da “ono što je potrebno za iscjeljenje nije bio samo fizički mozak, nego i ljudski um.” Tako je , nakon oporavka , preusmjerio energiju prema putu svojih predaka, poduavajući drevnu transformacijsku mudrost Tolteka . Njegova knjiga ,“ Četiri sporazuma“ , prodana je samo u SAD-u u više od sedam milijuna primjeraka . Gotovo fatalni srčani udar 2002.-te, nakon kojeg je 8 godina kasnije uslijedila i uspješna transplantacija srca, otvorio je nova vrata za još jedan novi Ruizov život.

Prevela i uredila: Daniela Knapić

Izvor: supersouls.com

Super Souls : Proučavajući „Četiri sporazuma“ shvatio sam da su čitanje i praktična primjena dvije različite stvari.

Sporazumi su :

1 . Budite besprijekorni s vašim riječima

2 . Ne primajte ništa osobno

3 . Nemojte stvarati pretpostavke

4 . Uvijek se potrudite dati najbolje od sebe.

Imate li kakvih savjeta za nas kako bi nam to olakšali ?

Don Miguel Ruiz : To što kažete doista mi se sviđa, jer trenutno razvijamo i uskoro će biti dovršeno nešto što nazivam “Novi sporazumi za život” . To je podrška za četiri sporazuma u kojoj savjetujem sitne korake („ male sporazume“) koji će nam pomoći dosegnuti tu slobodu . Dakle, zapravo je „Novi sporazumi za život“ trideset -dnevni program u kojem su za svaki dan ponuđeni novi sporazum i vježba, te podrška pripadajuće molitve .

„Četiri Sporazuma“ je uvod u način života umjetnika, Tolteka . I nakon godina vježbanja moći ćemo reći da, kada budemo spremni ,zaključak će biti “Peti sporazum ” kojeg je napisao moj sin Jose . To je zaključak , ali i više od toga .

Sve knjige koje smo ja i moja djeca napisali imaju vrlo logičan slijed . „Četiri Sporazuma“ je uvod i izazov za sve u što vjerujemo, a izrađen je na vrlo jezgrovit način koji je tako jednostavan za čitanje i razumijevanje , ali – kao što ste primijetili – ponekad ga je teško primijeniti . No, to im je i nakana – protresti naša uvjerenja, onako -“Hej ! što radiš ? što misliš? kako živiš svoj ​​život?” Dakle, to daje sumnju o ovim osobnim sporazumima koje stvaramo. Knjigu čitaju ljudi diljem svijeta, stoga mi i nije tako lako kontaktirati sa svima, pogotovo nakon mog srčanog udara, kada je moje tijelo bilo u vrlo lošem stanju . Međutim, to je kao da sam počeo sve iznova i vrlo se brzo oporavljam . To je kao da zemlja reagira . Tako će i „Novi sporazumi za život“ svakome biti vrlo dobar pomoćni alat kod primjene četiri sporazuma .

SS : „Četiri sporazuma“ su nevjerojatno remek djelo i napisani su vrlo jasnim i razumljivim jezikom. Ali kad čitamo „Četiri sporazuma“ ili slijedimo neki drugi nauk, ja osobno vjerujem da je „pripitomljavanje“ naš najveći izazov . Možete li objasniti što je pripitomljavanje i imate li nekih praktičnih savjeta kako se osloboditi tog pripitomljavanja?

DMR : Pa , to i jest pravi izazov . Kad smo se rodili, nismo imali znanje , ali društvo je već postojalo, cijelo čovječanstvo je već postojalo, zajedno sa svim tim pravilima. Prije nego što se rodite, već su tui nepravda i siromaštvo , nasilje , rat , samo imenujte – sve je to već postojalo. Nismo to mi osobno stvorili . Kad smo se rodili, naši su roditelji zakvačili našu pozornost i kroz tu pozornosti su nas učili ono što su znali. Također, išli smo u školu i učitelji su nam uzimali pažnju i unosili u naš mozak ono što su znali. Na taj način počinjemo gomilati znanje . A spoznaje koje nakupimo ovise o uvjerenjima koja imaju svi oko nas. Tako da to doista nije naš izbor. Mi to koristimo kako bi stvoriti remek-djelo umjetnosti koje je priča o našem životu , jer smo tu priču stvorili kroz znanje . Te priče stvaraju ono što vjerujemo da je “istina “, a što zapravo uopće nije istina. To je izvrtanje istine , jer zapravo istina ne postoji. Mi percipiramo istinu i sve znanje koje smo dobili od naših roditelja, nastavnika, televizije, medija itd. , cijelu priču stvaramo iz onoga za što vjerujemo da je istina. To je također razlog zašto uvijek vjerujemo da smo mi u pravu, a svi su ostali u krivu. Sedam milijardi ljudi je u krivu!

Kada bismo razumjeli ono što govorimo upravo sada, razumjeli bi i što je pripitomljavanje .
Naš mozak je spreman ponoviti ono što percipiramo i na taj način stvaramo potrebu za učenjem . Tako stvaramo cijeli jedan jezik , jezik kojim govorimo i svaka riječ tog jezika je točna samo zato što smo suglasni o smislu te riječi. I to postaje priča o našem životu . Osobe koje nam predstavljaju autoritet zaista mogu utjecati na naša uvjerenja .

(Mračna istina o Pavlovljevom psu: „zvonce pozvoni-dobijem zalogajčić. zvonce pozvoni-dobijem zalogajčić. Danima je to tako išlo. A onda, iznenada-zvonce pozvoni-a ja ništa ne dobijem. Nada de nada! Mislim, možeš li ozbiljno moj napad nazvati neisprovociranim?“)

 Na isti način učimo i psa , putem kazne i nagrade . Ako djeca rade nešto što želimo da ona učine dati ćemo im dar, nagraditi ćemo ih. Ako učine nešto što nam se ne sviđa – kazniti ćemo ih. U određenom trenutku mi naučimo kroz kazne i nagrad , a vrlo brzo se počnemo i pribojavati da nećemo dobiti nagradu, te da ćemo biti kažnjeni . Taj je proces toliko jak da u određenom trenutku našeg života mi više ne trebamo nikoga drugoga da nas pripitomi. Jer sada mi sami sebe pripitomljavamo. Dajemo sebi i kazne i nagrade, vježbamo i vježbamo tako dugo da to postaje automatski, postaje navika . A kada smo stvorili priču o našem životu , mi smo također stvorili i glavni lik priče, onaj za koji vjerujemo da smo to mi: naš „identitet “. I sa sigurnošću znamo da smo lik za koji vjerujemo da jesmo. Dakle, ako koristimo znanje kako bi opravdali tko smo, ja ću vam reći: ” Ja sam muškarac , ja sam ljudsko biće, ja sam liječnik, ja sam autor“, i reći ću sve što mislim da jesam. No, je li to doista istina ? Najveći strah onoga koji ima znanje jest strah od nepoznatog . Poput straha od smrti . Mi ne znamo što se događa nakon što umremo . Čak i kad vjerujemo stvari koje nisu istina, to nam još uvijek čini da se osjećamo sigurno , pogotovo naš vlastiti identitet. No, kada počnemo shvaćati da to nije istina, naš se svijet počinje tresti, a tada ni cijela priča o vašem životu više nije toliko važna . To je samo priča, ali vi ste još uvijek živi, nećete umrijeti . Sve što ste do sad vjerovali raspada se, ali vi ste živi. I to je trenutak kada postajete svjesni da sve što poznajete postoji zato jer ste to vi stvorili. Tada mi postajemo naš vlastiti sudac, najozbiljniji sudac koji je ikad postojao ,budući da točno znamo što vjerujemo a što ne. S prosuđivanjem dolazi i kažnjavanje za to što nismo kakvi bismo trebali biti i to je najveća tragedija za svako ljudsko biće – ne bit onakvo kakvo bi trebalo. A sva ta svjesnost o kojoj sada raspravljamo je naš put do slobode . Sada ćete otkriti da ste rođeni sami, rastete sami , umrijeti ćete sami i živjeti ćete u vlastitoj priči . Važno je shvatiti da možete biti vjerodostojno onakvi kakvi doista jeste i biti slobodni. Cvijet je divlji, ptica je divlja, ali mi ljudi nismo divlji, pripitomljeni smo .

Tako sada imate svijest o tome jeste li pripitomljeni ili ne. S tom svjesnošću vi znanju oduzimate moć i više nećete sebi suditi, kažnjavati se niti se nagrađivati, jer to nije bitno. U trenutku svoje smrti, kad se prisjećate svega što ste radili u svom životu uvidjet ćete kako je nevažno sve što je učinjeno . Ali vi ne morate umrijeti da biste to shvatili. Pokušajte da više ne vjerujete u sve to, budite skeptični i slušajte. Uzgred- to je Peti Sporazum .

” Uvjeravam te, bez imalo sumnje , da na cijelom planetu Zemlji ne postoji nitko poput tebe, nikad netko poput tebe nije postojao, niti će ikad više netko takav postojati . Ti si jedinstven/a . “

SS : Citiramo iz „Četiri sporazuma“: “95 % od uvjerenja koja smo pohranili u našim umovima nisu ništa drugo nego laži, a mi patimo jer vjerujemo u sve te laži . ”
Što mislite da je funkcija ljudskog uma? Jer čini se da nam on samo uzrokuje nevolje i, uz znanje da je priroda savršenstvo , nije li to paradoksalno?

DMR : Pa , ako možete vidjeti način na koji vi upravo sada razmišljate, u vašem umu – vaše vlastito znanje pokušava opravdati , pokušava shvatiti kako bi se osjećalo sigurno, jer u određenom trenutku počinjete osjećati da se nešto potresa . Vi već imate ideju o tome što bi trebao biti savršenstvo, a ni ona nije vaša, budući da od tako mnogo ljudi čujete o savršenstvu. Koliko puta ste ljude kad pogriješe čuli da kažu : ” Nitko nije savršen ” . E, to nije istina . Mi smo savršeni baš onakvi kakvi jesmo. Samo što nesavršenost ( koja , naravno, nije stvarna ) koja postoji u ljudskom umu, nije ništa drugo do sporazum. Mi ne razumijemo vlastito savršenstvo, ali jesmo savršeni. Uvjeravam vas , nema sumnje -na cijelom planetu Zemlji ne postoji nitko kao vi, nikad nije bio niti će ikad biti netko poput vas. Jedinstveni ste. Dakle, s kime ćete se usporediti kako bi vidjeli jeste li savršeni ili ne ? Vi ne može biti nitko drugi, možete biti samo vi. Ako ne prihvatite sebe, imat ćete veliku tragediju. Vidimo milijune ljudi koji sebe ne prihvaćaju. Oni se sebi ni ne sviđaju, čak se i do te mjere mrze da se i ubiju, jer nisu dostigli razinu savršenstva koju su si u svom umu zamislili.

 SS : Dio vaše životne priče je da vas je gotovo fatalna prometna nesreća nagnala preispitati svoj ​​život i poduzeti dalekosežne promjene . Čini se da nam je ponekad potrebna patnja kako bismo vidjeli svijet drugim očima. Slažete li se s time?

DMR : Ne , uopće ne trebamo patiti! Nešto važno ću vam reći: pravi učitelj je život sam i život podučava život. Život su svi oni milijuni događaja koji se cijelo vrijeme odvijaju. Mi percipiramo život kroz naše fizičko tijelo i u interakciji smo. Percipiramo slike objekata , ali ne opažamo predmete, to je virtualna stvarnost koju nazivamo um. To je način na koji mi stvaramo znanje i našu priču, ali to ne znači da je to stvarno. Sve je iskvareno životom, što je potpuno normalno. Postoje trenuci kad je tijelo tako blizu slamanju, blizu smrti . Tijekom tih trenutaka često dobijemo brz pregled priče koju smo stvorili, a onda saznate koliko je ta priča zapravo nebitna i to će, dakako, sve promijeniti. Sve je to divno igra , ali događa se u mozgu, u umu, nije stvarno. Nije istinito. Istina je čak puno bolja od toga, puno bolja. Znam to, bio sam tamo. Dakle, kada me je Oprah pitala što se događa nakon što umremo, odgovorio sam: “Ništa , ništa se ne događa .”
Sada, jedino će istina postojati , istina ne može biti uništena i uvijek je pred nama. I nemojte pokušati objasniti istinu, jer čim je pokušate objasniti, to više nije istina.

SS : Imamo još dva pitanja od naših čitatelja:
Pitanje od Heather:
Drugi sporazum kaže: ” Nemojte uzimati stvari osobno. ” – Ako smo odgovorni za naš vlastiti život, kako možemo ne shvatiti osobno kada stvari ne uspiju?

DMR : Zašto bismo to morali? Zašto bi ih uzeli osobno? Ako se nešto ne ispadne onako kako smo to mi željeli, to nema nikakve veze s vama. Nije osobno . Ali mi to shvaćamo osobno jer smo od toga napravili naviku .

SS : A Sandy pita da pojasnite sljedeće :
Citat iz četiri sporazuma: ” Mi potiskujemo emocije kad izgubimo kontrolu, a ne kad smo u kontroli.”
Mislite li time reći da se, gubljenjem kontrole nad našom ćudi, mi ne obraćamo pravim osjećajima koji su u pozadini naših ispada?

DMR : Emocije su potpuno normalne, one dolaze iz naše cjelovitosti. Razlozi zašto ti osjećaji izađu ne moraju biti baš normalni. To može biti okidač da se neke pretpostavke koje ste stvorili u svom mozgu, nešto što uzimate osobno, nešto što o sebi vjerujete, da je to nešto što znate i što izaziva da ti osjećaji izađu. Tu se ne radi o potiskivanju emocija, nego o primjećivanju uzroka , a ne posljedica, ne znanja, ne priče.

Za više informacija , molimo posjetite web stranicu : miguelruiz.com
Razgovor obavio : Dirk Terpstra – utemeljitelj „Super Souls“

Prevela i uredila: Daniela Knapić

Izvor: www.soullove.com

.

Comments are closed.