Misao o Znanju Nije Znanje

Jedno osnovno pitanje na koje bi trebali znati odgovor jeste koja je svrha spiritualnih učenja? Generalno, svi oni koju su u nekim učenjima imaju raznorazne ideje što bi to trebalo biti, ali još nisam čuo ideju što to stvarno znači, tj. koja je stvarno svrha spiritualnih učenja.
Ukratko, svrha spiritualnih učenja je da pripreme Um tragaoca da može da se suoči sa stvarnim stanjem stvari oko sebe. Način na koji ona djeluju je različit, prilagođen različitim ličnostima i vibracijama. Kada je čovjek spreman da direktno uči i preuzme odgovornost sam za sebe, za svoj život i svijet oko sebe, pojavljuju se znakovi promjene u njegovoj evoluciji i on stupa u kontakt sa različitim školama i učenjima koja uslovno nose Istinsko značenje imena Spiritualnost. Ta učenja i škole imaju mogućnost i znaju kako da dovedu čovjeka do promjene i kako da ga nauče da može iskoristiti život za svoju korist. Unutar svakog od spiritualnih učenja kojima smo okruženi postoje Ezoterički centri iz kojeg potiče pravo djelovanje i na kojima se temelji spiritualno učenje. No, sve do onog trenutka dok čovjek ne pogleda u pravcu sebe, nije moguće djelovanje tih Ezoteričnih škola jer nema nikakve Individue koja bi mogla da iskoristi znanja i učenja tih škola. Individualnost je nagrada koja se zadobija dugogodišnjim Radom na Sebi. To nije privilegija, niti naše nasljeđe. Biti Individua, znači proči rigorozan Rad i steći unutrašnju Cjelovitost koje je samo mogućnost koja stoji u našem potencijalu kao Bića, ali ne i njeno obavezno ili nasljedno pravo svakog čovjeka.
Da bi moglo doći do Kristalizacije Čovjeka potreban je dobro organizovan rad i razvoj Bića. Samo čovjek koji je spoznao Sebe može reći da ima Individualnost. Kada je izgubio sve, zadobio je ono što svi misle da imaju.
Misliti da nešto imamo ili znamo, je samo misliti da nešto imamo i znamo, ne i stvarno stanje. No, zbog lažnosti koja nas krasi, mi smo sebe ubjedili da je znanje prikupljanje informacija, da je posjedovanje osobina naše pravo koje smo zadobili rođenjem. Generalno spiritualnost kao takva kakva je sada pridonosi toj laži.
Unutar nas ne postoji nikakvo “ja” koje je trajno, niti nikakvo “ja” koje može da preuzme ulogu gospodara, kako onda možemo da imamo Individualnost? Pošto nemamo Individualnost, s čim da učimo? Tj. bolje je pitanje KO da uči? Ko da se probudi?
Ideje o probuđenju, spiritualnim visinama, unutrašnjem miru ili ko zna čemu, samo su ideje koje nam se sviđaju i koje bi volili da imamo, ali smo zato sebe ubjedili da ih posjedujemo i da je to naše nasljeđe.
Bomabardovani smo masom informacija, što nam daje dojam da imajući te informacije, i ponavljajući ih kao papige, imamo i znanje. Znanje može imati samo Individua, čovjek koji je Kristalizovan, ima stalno “ja”, ima Ja Svjest. Ne i neko koga nema.
Možda vam je malo ovo čudno, jer imate dojam da vi postojite, da ste cijelog života i postojali. Hajde da malo to pojasnimo. Iako to cijelo vrijeme s ovim tekstovima i radim, ali.

Zamislimo neku čašu, to bi u trebalo označavati vaš Um. Tečnost u njoj je sve ono što Um sadrži. Znanja, informacije, ideje, predubjeđenja, koncepte, nebrojene emocije, ideale, hrpu autoriteta i slično. Svaki od tih djelova (dovoljno je i ovo što sam nabrojao) je različite boje i veličine i specifične tečnosti, u zavisnosti od značenja koje ono ima. Čaša je do vrha ispunjena tom tečnosti različitih boja. Informacije, koje su također specifične tečnosti i različitih boja, dolaze negdje iz vana i ulaze u čašu ili Um. U zavisnosti na koji dio ili oblik, boju i specifičnost tečnosti, naleti, te informacije su primaju u skladu sa tim. Svaka ta specifična tečnost specifične boje prima informacije iste specifičnosti i boje koje dolaze do nje. Odmah pri ulazu Informacije u čašu, dešava se razvrstavanje po bitnosti i specifičnosti, te se u skladu sa tim dešava i tzv. “razumjevanje” Informacije.
Zbog poistovjećenosti sa tim dijelovima ličnosti ili tečnosti čaša ima dojam da ona sada zna to što je čula, pročitala ili na bilo koji način došlo u njen posjed. Ona sada toj boji i specifičnoj tečnosti dodjeljuje još jednu etiketu i proglašava je svojom i znanom. Niti je probala tu informaciju da provjeri, niti da je iskusi na bilo koji način. Već je boja informacije brzo pronašala boju tečnosti i s njom se spojila davajući nam dojam da to sada znamo. U stvari nije došlo do ničega, sem mješanja specifičnih tečnosti i boja, ali mi imamo dojam da smo nešto novo saznali i naučili. Shodno obrazovanju koje na isti način djeluje na nas, ne tražeći razumijevanje već bubanje napamet i usvajanje informacija nazivajući to školovanjem i učenjem, i uz pomoć pogrešnog imenovanja, mi smo stekli pogrešan dojam da sve što pročitamo ili na bilo koji način saznamo naše vlastito. Da bi čovjek mogao da uči, njegova čaša mora biti prazna. U čašu koju trenutno koristimo i koja trenutno jesmo ne može više ništa stati, prepuna je. Al ni to ne bi bio problem da ona nije ispunjena svim i svačim i da nismo tom bućkurišu pridali prevelik značaj. U punu čašu ne možemo uliti više ništa. Zato ulazak u spiritualne vode ujedno bi trebao značiti i pražnjenje čaše. Zamislite sada paradoks, s tako punom čašom dođete u neko učenje, dobijete sve potrebne inicijacije, ideje, filozofske misli i slično. Na što to liči sada? To vam je odgovor zašto nema bitnijeg pomaka u svijesti ljudi koji sebe nazivaju “spiritualnim”. Da bi došlo do učenja i do napretka a samim tim i “širenja” svijesti, morate izvaciti sav sadržaj iz čaše da bi mogli da primite znanje od kojeg imate koristi. Kao i većina drugih stvari i to je samo ideja o kojoj se priča, ali se malo na njoj radi. Rad na Sebi ne može započeti sve dok čovjek smatra da tzv. znanje koje ima i posjeduje ima neku vrijednost. Tek kada se desi Uvid u bezvrijednost svih tzv. znanja i informacija čovjek je spreman za pražnjenje čaše. No, također bi bilo loše kada bi Rad bio toliko zatvoren da on ne dobija šansu da nauči isprazniti čašu. Stoga je Rad tako organizovan da čovjek intezivno posmatra sebe, sva svoja iskustva, sve što zna i intezivno ispituje vrijednost toga. U srazmjeru Uvida beznačajnosti tzv. znanja i informacija i izbacivanja iz sebe svega onog što je prepoznao kao štetno i beskorisno, on “ulazi” u povišena stanja svijesti, jer sadržaj koji ga je vukao ka dole kao gravitacioni uticaj, polako nestaje i on oslobađa sebe lažnih ubjeđenja, koncepata, ideja i ideologija. Cijela ideja Rada je u odbacivanju laži koje smo vrednovali kao korisne i držimo ih se kao pijan plota. Kako čovjek počne osjećati oslobođenost od tog i takvih sadržaja u sebi, i počne primjećivati povremene ulaske u povišena stanja svijesti, on Uviđa paradoksalnu istinu, da što ga manje ima, to je on Cjelovitiji i Oslobođeniji. Tada razumije da steći Sebe znači odbaciti sve suvišno što nas vuče ka “dole”, a ne ubacivanje novih znanja i informacija i pretrpavanje, ionako pune čaše, sa novim konceptima i idejama.Pošto je naš Um u stvari Sakupljač, on ne želi ništa da odbacuje jer sa svim tim što ima on je identifikovan, jer sve što skuplja služi mu kao sredstvo identifikacije, potvrđivanja i građenja tzv. individualnosti ili drugim riječima slike o sebi. On ne želi nikakvu promjenu, već želi novi sadržaj koji će dodati na već postojeći, stari sadržaj, i rekonstruisati novu sliku o sebi. Znanja i informacije koje dobija i koje su mu dostupne u spiritualnosti on rekonstruiše na starim znanjima i informacijama metodom uspoređivanja, dodavanja, oduzimanja, zamjene. Ali ne i provjerom i življenjem tog znanja i informacija, kako bi stekao stvarnu sliku o čemu se radi.

No, postoji još jedna zamka koja je skoro pa nevidljiva, i moramo biti veoma senzitivni i suptilno svjesni kako bi primjetili još jednu osobinu Uma. Um može imitirati bilo šta. Um je sposoban da vam stvori tzv. “iskustvo probuđenja”. Um može da vas ubijedi da ste probudili Kundalinii Shaktii, da vam se čakre bude, da kontrolišete pranu, da ste postigli sve ono za čim žudite.
Rekao sam vam već, Um je strahovit alat. Kreativan, moćan, sposoban, protočan, ali tek kada je osvešten i očišćen. Do tada imamo samo štete od njega, ne puno koristi, ako izuzmemo najobičnije potrebe koje on ispunjava, ostalo je samo štetno po nas. Informacija i znanjima koja dobija, u svom nepročišćenom stanju, on gradi slike o tim idejama i počinje da imitira različita spiritualna dostignuća. Drugim riječima, on umišlja ta dostignuća i sam sebe proglašava znalcem, probuđenim, osveštenim. Sve one korisne stvari koje ima u svom potencijalu on je sada iskoristio za sebe i s tim samo nanio veliku štetu samom sebi, ne i stvarnu korist. Stekao je pogrešnu kristalizaciju koju je kasnije jako teško slomiti, jer je njeno lomljenje izaziva jak bol i patnju koja je potrebna da se prođe kako bi se ona slomila. U pozadini pogrešne kristalizacije stoji pogrešan motiv i cilj, kao i neispravno razumjevanje informacija i znanja koja se primaju.
Iako je sposoban da imitira i samo probuđenje, Um sebe i kroz tu imitaciju razotkriva pred nekim ko je stvarno doživio to iskustvo. Riječi i znanja kojim se štiti, ne mogu ga zaštiti od nekog ko ima “iskustvo” Sebe, i kome je poznata njegova Priroda. Razlog je u tome što igra Uma i njegovo znanje nije potpuno, i što mu fali mnoštvo sitnica koje ne može da imitira i zna ako nije doživio to iskustvo. Tako da je Um koji stoji ispred Budnog Čovjeka momentalno razotkriven.

Unutar Zen-a postoji jedna zanimljiva rečenica za takve ljude.
“Bazdi na Zen” ili “Zaudara na Zen”.
Pošto je Um koji imitira prepun duhovnih rečenica, postulata, tzv. vrlina i slično s kojima Istinska Spoznaja nema nikakve veze. Ona nije nimalo duhovna. Dapače, s tim što nije nimalo duhovna ona prevazilazi i materiju i duhovnost, i zato smije biti sasvim obična i jednostavna, prosta u izražavanju, jednostavna u ispoljenju. Nema kićenja niti pokušaja prikazivanja sebe u drugačijem svijetlu. Misliti Znanje, a ne živjeti ga je odlika Uma. Odlika Ne-Uma je življenje znanja bez znanja o znanju. Čovjek koji živi Znanje ne zna nikakvo znanje, on JESTE to znanje. Razlika između znanja Uma i Istinskog Znanja je u tome što Istinsko Znanje nije Znanje u smislu znanja informacija, tekstova ili tome slično, već je to Stanje Svijesti. Znati, jeste BITI TO, tj. Biti Stanje Svijesti.
Nemojte sebi dozvoliti da o bilo kojim informacija previše razmišljate, prepustite se njima, kada ste shvatili da su te informacije korisne i ako želite da ih živite. Sve što naučite morate proživjeti, provjeriti u praksi. Menalno manipulisanje neće vas dovesti do Spoznavanja Sebe. Morate svaki segment koji imate Direktno Doživjeti, tek tada se dešava Integracija i Istinsko Znanje o Sebi.
O tome koliko prana u nama ima, koliko čakri i njihove funkcije, ili teorije o Shakti neće vas dovesti do spoznavanja toga, već Direktno Iskustvo. A da biste njega zadobili morate biti jasni što želite, tj. morate imati Ispravan motiv i cilj i naravno način Rada.