Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Nova vizija 4Jedna od korijenskih intuitivnih spoznaja do koje neizbježno dolazite u procesu promatranja života je ta da sve u ovom pojavnom svijetu oblika, čini se, ima samo jednu svrhu – da bude doživljeno, da bude sagledano! Sve je stvoreno zbog suštog gledateljskog zadovoljstva, zbog krajnjeg promatračkog užitka onoga koji promatra! Svaki prizor jednostavno zahtijeva svojega svjedoka, jer bez njega ne može postojati kao takav. U odsustvu svjedoka, svaki prizor gubi svoju svrhu i značenje. Ne može biti doživljen, ne može biti ostvaren. Poput filma. Može biti remek-djelo ili ne, ali dok ga niste pogledali, ne možete znati. On postoji zbog vas. Vi ga morate pogledati da bi njegova svrha bila ispunjena. Bez vašeg gledanja, ništa nema smisla!

Zanimljivo je da u samom činu gledanja, u samom činu promatranja leži nešto nevjerojatno privlačno i mistično. Svatko od nas je u svojoj suštini najprije promatrač, a zatim sve ostalo. To je već ionako nešto što prirodno posjedujemo jer smo rođeni s očima koje gledaju, koje promatraju, koje žele vidjeti i na temelju toga shvatiti i razumijeti viđeno! U nama postoji već urođena znatiželja. Međutim, mi kao da ne prepoznajemo puni potencijal koji leži u samom činu promatranja, nego ga uzimamo zdravo za gotovo, ne propitujući prirodu toga što vidimo! Naše gledanje je tek površno, a rijetko kada vidimo jasno, jer je naše promatranje gotovo uvijek praćeno prosuđivanjem, automatski uvjetovano nizom unaprijed pripremljenih i usađenih uvjerenja koje lijepimo na ono što vidimo!

Međutim, u samom činu nepristranog i neposrednog promatranja događa se neka vrsta čarolije, događa se čudo! Jer, da biste uopće nešto percipirali, da biste nešto mogli sagledati i shvatiti, prije svega tome morate pokloniti svoju pozornost, zar ne? To je osnovni preduvjet. Morate se usredotočiti, svoju punu pozornost morate usmjeriti na objekt vašeg promatranja. Ono što je zapravo toliko moćno i čarobno u tom činu promatranja je prostor opažanja koji se u vama otvara usred toga, javlja se jedna duboka mirnoća i opuštenost koja vam uopće omogućava da budete u stanju doista vidjeti to što gledate. Bez te mirnoće, bez te usredotočenosti ne biste mogli ništa percipirati, ništa shvatiti, uključujući i ovaj tekst koji upravo sada čitate! (Primijetite kako je ovom prethodnom rečenicom vaša pozornost trenutačno dovedena u svjesnost sadašnjeg trenutka, kako ste odmah na trenutak postali svjesni toga gdje se nalazite i što radite? To je ta čarobn moć percepcije!) A što duže i pažljivije promatrate, to ste više stvari u stanju zamijetiti, zar ne? Jednom kad ste zamijetili, to ste automatski i posvijestili. Što uopće znači posvijestiti nešto? Znači dovesti svoju pozornost u stanje prepoznavanja onoga što jest! Vidjeti nešto što prije niste bili u stanju vidjeti, nešto što je bilo “nekim čudom” skriveno vama. A bilo vam je skriveno jednostavno iz razloga što je vaša pozornost bila na nekom drugom mjestu! Shvaćate? Naša pozornost je najmoćnije oruđe naše svijesti, zapravo, toliko moćno da ono prema čemu usmjerimo svoju pozornost, automatski postaje naše iskustvo! Ne govori li nam to već nešto samo po sebi? Ne govori li nam to da je naša pozornost samom postavkom stvari usmjerena prema van, usmjerena prema pojavama koje se pojavljuju ispred nas i potpuno zaokupljena tim pojavama do te mjere da se poistovjećuje s onime što vidi?

Stoga, sve što nam je potrebno da bismo istinski mogli shvatiti prirodu onoga što vidimo oko sebe je da OBRATIMO POZORNOST sa onoga što je promatrano NA ONOGA KOJI PROMATRA! Istim onim činom promatranja pomoću kojega dolazimo do razumijevanja o onome što promatramo izvan sebe dolazimo i do svjesnosti o prisutnosti onoga koji sve to promatra iznutra!

Pažljivim promatranjem ćete uvidjeti da postoje dvije razine vas koje promatraju, dva identiteta! Najprije imamo onaj površinski dio nas koji doživljava neposredno i automatski reagira na podražaje i okolnosti “na prvu”, onaj dio koji razmišlja, procjenjuje, prosuđuje, definira i aktivno sudjeluje u pojavnom svijetu vođen snažnim poistovjećivanjem sa tijelom i umom. Dio nas koji je nemiran, razdražljiv, tjeskoban, uplašen, ponosan. To je obično ona prva, automatska misao koja nam se javlja kad kažemo ja! No, također ćete primijetiti da istodobno s njim postoji i jedan dublji, temeljni dio vas koji doživljava, u pozadini vaših očiju, potpuno nedirnut olujom poistovjećivanja i emocija koja se događa na površini. Onaj dio pred kime se sve to odigrava, onaj koji tiho promatra, upija i pohranjuje iskustva koja mu površinski dio predaje kako bi ih mogao sagledati. Onaj dio vas koji je svjestan vaših instinktivnih reakcija, vaše ljutnje, vaše razdražljivosti. Onaj koji je sve to u stanju primijetiti i reći: “Svjestan sam da sam razdražljiv!” Uočavate li prisutnost dvaju identiteta u ovoj izjavi? Postoji netko tko kaže “ja” sam svjestan da sam “ja” razdražljiv! Dakle, postavlja se pitanje: “Tko je taj prvi, dublji ja koji sve to promatra i koji je svjestan tog drugog površinskog ja ako za sebe mislite da ste vi samo jedna osoba?”

Možda mislite da je ovo puko hipotetsko pitanje koje spada u domenu filozofije i nema nikakve stvarne veze s vašim životom kojeg doživljavate. Ali odgovor na ovo pitanje će nepovratno i korjenito promijeniti vaše cjelokupno iskustvo i doživljaj života! Jer iskustvo doživljenoga ovisi isključivo i samo o prirodi onoga koji promatra! Dakle, ključno pitanje našeg života i cijelog svemira je zapravo toliko jednostavno da stane u svega tri riječi a glasi: “Tko sam ja?”

Vi čak mentalno možete i biti svjesni da postoje te dvije razine vašeg identiteta ali ne znate što biste učinili s tim. Možete na mentalnoj razini imati prilično jasnu predodžbu o tome i reći: “Ja sam svjestan da je taj dublji dio mene zapravo moja duša” ali još uvijek ne znate što biste u suštini napravili s tom spoznajom. Ništa vam to ne znači u vašem svakodnevnom iskustvu. Vi ste to označili kao “svoju dušu” koja je tamo negdje i koja u suštini nema baš velike veze s vama i samim tim etiketiranjem ste sebe opet označili kao um! Ali, jeste li upoznali što vaša duša uistinu jest, jeste li osjetili svoju dušu?

Da biste postali svjesni prisutnosti tog promatrača, da biste svjesno doživjeli i iskusili to odvajanje od svoje duboke i automatske poistovjećenosti s umom, jedino što vam je potrebno jest da promatrate, da upotrijebite svoju moć zapažanja!

Za to vam nije potrebna meditacija kao tehnika, nije potrebna nikakva izvanjska praksa, nisu potrebni rituali, nije potreban učitelj da biste mogli spoznati ono što već jeste! Samo obratite svoju pozornost prema sebi! Kao što je to rekao Carl Gustav Jung: “Onaj koji gleda van, sanja, onaj koji gleda unutra, budi se!”

Um često ima tendenciju, čak i kad je pojedinac na putu samospoznaje, pridavati preveliku važnost izvanjskim stvarima i ritualima s kojima se poistovjećuje u toj mjeri da te izvanjske stvari postanu svrha sama sebi. Postaje ovisan o ideji da mu je potrebno vodstvo nekog drugog ili nečeg drugog. Nekim neprimjetnim načinom, vrlo suptilno, um se prikrade i navodi nas u zamku ovisnosti o toj posebnoj praksi kao o jedinoj pravoj tako da postajemo njezini zarobljenici. Zato se često meditaciji kao tehnici pridaje važnost koja nadilazi čak i samu potragu za istinom.

Meditacija sama po sebi nije nužno loša, pod uvjetom da uistinu razumijemo što meditacija u svojoj srži jest. Glavna zamka ideje o meditaciji kao strogo definiranoj praksi leži u tome što podrazumijeva postojanje onoga koji meditira, aktivnog činitelja i provoditelja meditacije, onoga koji kroz proces meditacije mora prisiliti nešto, kontrolirati i ostvariti neki cilj, odnosno, postići nešto. Međutim, dok postoji ideja o tome da se nešto mora postići ili dosegnuti, budite sigurni da je u pozadini te ideje um! On osjeća da meditacijom mora nešto usavršiti, da mora postati bolji itd.

Ali suština meditacije nije u usavršavanju bilo čega ili postizanju, nego u procesu otkrivanja onoga što je već prisutno ovdje i sada! Suština je u procesu svjedočenja koje se jedino može dogoditi u stanju mirnoće, u odmaku. Svjedok ne može biti činitelj, to ne može biti um, on ne može podnijeti mirnoću. Nešto dublje od uma može svjedočiti. Otkrijte tko je taj! Promatranje od vas ne zahtijeva ništa drugo osim da pogledate i vidite!

Iskustvo odvajanja tih slojeva vašeg identiteta započinje jednostavnim činom posvješćivanja. Započinje kada si postavite pitanje: “Koliko sam ja u svom životu promatrač a koliko sudionik?” I kad promotrite i ustanovite to, postavite si pitanje možete li i u kojoj mjeri biti promatrač i sudionik istovremeno. “Mogu li zadržati svijest promatrača dok se sve to događa, dok sudjelujem u životu, mogu li prepoznati da postoji neki odmak, neki međuprostor između mene kao osobe, kao identiteta koji je poistovjećen s nekom idejom o sebi i mene kao promatrača?”

Vodite se svjetlom vaše vlastite introspekcije, samopromatranja, samopropitiavnja. Postavljajte si pitanja i onda jednostavno promatrajte. Ali ne pitanja na koje će odgovarati vaš um, ne pitanja koja nužno moraju biti odgovorena, nego pitanja koja ostaju otvorena, na koja će odgovor doći u obliku intuitivne “aha!” spoznaje, gdje će se odgovor pojaviti sam od sebe unutar vas, kao razumijevanje, kao shvaćanje, kao nepobitna spoznaja!

Englezi imaju savršen način da u svom jeziku jednom riječju povežu viđenje i shvaćanje. Oni kažu kad nešto intuitivno shvate: “I see!” (Vidim!) I to je uistinu točno. Radi se o jasnoći razumijevanja.

Nakon što ste si postavili pitanje, pustite odgovoru da se krčka u vama, da sazrijeva, da se dinsta u svom vlastitom soku. Neka vaša jedina svrha i smisao bude u promatranju i sagledavanju samih sebe, vlastitih postupaka, postupaka i ponašanja drugih, vaše okoline, svega, bez ikakve prosudbe, neka cilj bude samo sve dublji rast u razumijevanju.

I također, nakon što se pojavi taj određeni uvid, pustite mu da se slegne u vama, neka malo odstoji, promatrajte i njega. Kako on rezonira s vama? Bez obzira na to što je netko drugi rekao, provjerite je li se pokazao istinit u vašem iskustvu, da li funkcionira u vašem slučaju? Pustite da vam se odgovori pojave sami od sebe, bez očekivanja. Stalno promatrajte, sve sagledavajte i vidjet ćete da vam malo toga može promaknuti. Jedna po jedna, otvarat će vam se sve dublje i dublje razine razumijevanja.

Ono što će neizbježno proizaći iz tog konstantnog pozadinskog promatranja svega bit će jedno spontano i oslobađajuće iskustvo svjesnog prepoznavanja i neposrednog doživljaja tog promatrača u dubini vas kao vašeg istinskog identiteta koji će isplivati na površinu i pred kojim će se ego jednostavno rasplinuti! Tada će se dogoditi nešto uistinu zapanjujuće i veličanstveno. Postat će vam savršeno jasno da je upravo to prepoznavanje koje ste doživjeli smisao svih duhovnih praksi i tradicija! Sve one upućuju upravo prema tome – da je to mistično iskustvo o kojem svi govore zapravo iskustvo dodira sa božanskim koje je U VAMA, a ne IZVAN VAS, sa vašim istinskim bićem, da je to iskustvo slobode od ega! Otkrit ćete da se ono čemu se svi mole i što svi poštuju kroz sve religije nalazi u vama, da je oduvijek bilo tu, samo ste ga vi tek sada uspjeli jasno vidjeti i prepoznati!

Napokon ćete moći duboko udahnuti jer ćete shvatiti da je vaše istinsko biće daleko izvan dosega bilo kakvog straha i brige, bilo kakvog poistovjećivanja. Vi niste ono u što ste cijeloga života vjerovali da jeste. U tom stanju zapravo uopće nije važno tko ste vi! Jedino što je važno je da jeste i iz same te spoznaje eruptira gejzir čiste i spontane radosti. Tada sebe prepoznajete kao radost bivanja koja se kupa sama u sebi i shvaćate da se u suštini nema što drugo raditi osim uživati u svemu tome, u toj igri. Više nema potrebe da budete netko, da postignete bilo što, slobodni ste od identiteta i načina na koji vas drugi doživljavaju, od potrebe da se nekome svidite, da budete voljeni, da se uspoređujete s bilo kime, slobodni od potrebe da pripadate bilo čemu. Osjećate jednu duboku neopterećenost i smirenost jer ste u miru sa svima i sa svime oko sebe.

Da, još uvijek imate tijelo, još uvijek ste na mnogo načina isti, ali ste suštinski drugačiji – više niste ovisni o svijetu da biste bili istinski sretni i potpuni jer se sada napajate izravno sa nepresušnog izvora vlastite punine koji je vječno prisutan u vama. To je predivan osjećaj! U tom stanju, ništa se neće moći zalijepiti za vas. Tada shvaćate što to znači “biti u svijetu, ali ne biti od svijeta”! Najočigledniju potvrdu toga ćete pronaći u spoznaji da sve što radite radite OD radosti a ne ZBOG radosti. Svaka vaša akcija je vođena željom da tu novootkrivenu radost podijelite s drugima oko sebe. Također, bit ćete slobodni od iluzije da od nekoga drugoga morate dobiti ljubav, ali ćete zato sve voljeti ljubavlju koja jeste i koja plamti u vama i isijava iz vas. To je ta unutarnja sloboda koju vam nitko ne može oduzeti! S tog uzvišenog mjesta s kojeg se pruža jasan i nesmetan pogled, shvaćate da je strah moguć jedino u trenucima poistovjećivanja s egom, jedino kad se zaboravite, kad se spustite u dolinu, kada povjerujete u iluziju!

Međutim, ovdje je vrlo važno postati svjestan jedne činjenice!

Pokušajte se ne zanijeti mišlju da će samim time što ste jednom doživjeli to veličanstveno iskustvo vaš ego nestati zauvijek. Tako se to u početku može činiti. Kao, potkrade vam se misao da ste pobijedili svoj ego i da će vas on sada pustiti na miru, da ste nedodirljivi. Ali neće! To je najveća zamka uma! Štoviše, postat ćete svjesni da priča tu tek počinje!

Jer ono što se dogodilo kod gore opisanog iskustva je bilo kratkotrajno otvaranje prema tom doživljaju istinskog sebe. Da, ono može potrajati, može biti intenzivno, ali to iskustvo još uvijek nije postala trajna spoznaja! Jer u samoj toj zamisli je još uvijek prisutan osjećaj “vas koji ste doživjeli to iskustvo”! Shvaćate? Ovo je vrlo važno za primijetiti i za prepoznati! Tu se još uvijek, ma koliko tanašan i neprimjetan bio, javlja onaj osjećaj koji vam govori da ste VI onaj koji je doživio to iskustvo, da ste vi onaj koji je ODVOJEN od toga iskustva. Shvaćate? Dok je istina ta da se to iskustvo zapravo može pojaviti jedino u odsutnosti “VAS” kao ega!

Jer sve dok postoji neki “vi” kojeg ste u stanju zamijetiti kao pojavu, to automatski znači da to niste suštinski vi, da to nije suštinski promatrač! Pokušajte ovo shvatiti! To je sad prelazak na drugu razinu.

Stoga je vrlo vjerojatno i sasvim prirodno za očekivati da će, uslijed međudjelovanja sa pojavnim svijetom preko tijela, uslijed umora i raznih drugih okolnosti, doći do povremenih kratkotrajnih perioda zaborava, do naviranja starih obrazaca poistovjećivanja, razdražljivosti i nesigurnosti. Ego će doći ponovo, pokušat će vas povući u zaborav, u stanje ovisnosti, nesigurnosti i straha.

Ali to je sve u redu, glavni trik je u tome da kada se to dogodi ne počinjete to doživljavati kao svoj neuspjeh! Često puta se zna javiti misao: “Nisam uspio održati tu razinu svijesti, popustio sam, pao sam…” i slične misli koje mogu biti vrlo zamorne i opterećujuće ako ih odlučite slijediti! Umjesto toga, jednostavno, promatrajte sve to, i svoje misli i svoje reakcije na njih, budite svjesni toga kao pojave. Jer to nije pitanje natjecanja! Nitko vas ne ocjenjuje. Pred kime se morate opravdavati? Vi jednostavno idete prema sve dubljem razumijevanju sebe! Gledajte na to kao na igru! Vi ste došli na jednu novu razinu, na novi nivo. Jednom kada ste došli do ovog stupnja svjesnosti i iskustva, kada ste okusili tu slobodu, možete ići samo dalje. Možete privremeno zaroniti, ali se više ne možete utopiti! Svijest promatrača će uvijek biti tu. Vaša sposobnost opažanja i zamjećivanja će postati toliko oštra, bit ćete toliko budni da ćete u svakom trenutku imati pregled šire slike. Ništa neće moći proći nezapaženo na ekranu vaše svijesti. Čak i kad se dogodi pad u poistovjećivanje s egom, bit ćete svjesni toga. Sve će to poput mjehurića izranjati na površinu. Vaši obrasci ponašanja, vaši strahovi, želje, sve sitne misli i najnezamjetniji osjeti! Sve će vam biti kristalno jasno i samo od sebe dostupno i znati ćete odakle sve to dolazi da biste u skladu s time mogli voditi svoje postupke i donositi odluke koje će vaš život usmjeravati prema miru i usklađenosti sa istinskom prirodom vašeg bića.

U suštini, uvidjet ćete da ne postoji nikakav sudac, nego da se u konačnici sve svodi na dva izbora. Možete biti u istini ili ne biti u istini! Vaše akcije mogu proizlaziti iz istine o onome tko jeste ili iz zablude o tome. Ako djelujete iz istine, vaš život će biti ispunjen mirom, radošću i ljubavlju, a ako djelujete iz zablude, bit ćete puni nemira, tuge i straha. Sve je to toliko jednostavno i očigledno da ne može biti jednostavnije.

Zato, budite zadovoljni što ste došli na tu razinu na koju ste došli i odmarajte se u tome. Nemojte se opterećivati procjenjivanjem ili borbom protiv ega. Umjesto toga, budite zahvalni što ste to prepoznali!

Razlog zbog kojeg je osjećaj identiteta, osjećaj ega toliko uporan i naizgled ukorijenjen u nama je taj što smo praktički cijeli svoj život proveli poistovjećujući se s njim i što u tom vremenu nismo upoznali ništa drugo. Nije bilo nikakve druge referentne točke prema kojoj bismo se mogli orijentirati. Sve nam je to novo i nepoznato. Upravo zato se nema smisla boriti s egom i pokušavati ga pobijediti ili ga se nastojati osloboditi na silu. To je zapravo jedna od najvećih zamki samog ega. Što ga se više pokušavate osloboditi, to više vas uvlači u sebe, poput živog pijeska. Umjesto toga, samo promatrajte i budite u onom osjetilnom, opažajnom stanju bivanja! Svakog dana se sve više prepuštajte i družite sa samima sobom u tišini i promatrajte kako je tamo. To je kao kad upoznajete neko novo mjesto. U početku vam djeluje strano i u usporedbi s onime na koje ste već navikli izgleda čudno i neobično. No, što više posjećujete i boravite na tom novom mjestu, možda ćete otkriti da vam se čak i više sviđa od starog.

Izvorni motiv zbog kojeg se krećete prema samospoznaji ne bi trebao doći kao neka vrsta prisile izvana, kao što je bijeg od patnje ili kao izlazna strategija koja se manifestira u vidu želje za oslobođenjem od materijalnog svijeta ili tome slično, nego naprotiv, trebao bi doći kao nešto što istinski osjećate, kao dubok poriv unutar vas samih, nešto što vas zove, nešto čemu se svojevoljno prepuštate jer vam nešto u vama govori da ima još! Slijedite taj osjećaj, idite u smjeru odakle dolazi ta melodija. Vodite se svojom nevinom djetinjom radoznalošću. Za to vam nije potreban učitelj. Učite izravno od Života!

Budete li pomno promatrali i svjedočili svojim vlastitim iskustvima, prije ili kasnije doći ćete do shvaćanja koliko je zapravo tanko i iluzorno uvjerenje da se to za čime tragamo nalazi negdje izvan nas, u pojavnim stvarima. “Nešto” u vama će vam dati do znanja da je to ipak privid. Razvit ćete pogled koji će prozreti tu iluziju. To nije pogled fizičkim očima, nećete ništa vidjeti drukčije u fizičkom smislu, nego ćete steći jedno šire razumijevanje. Doći ćete do razumijevanja da je sve to što vidimo izvan nas na neki način prazno u suštini, nema supstancu samo po sebi, nema “soka” nema “safta” u tome kao takvome. Sve izvan nas je na neki način lišeno značenja osim onoga koje mi sami tome pridajemo. Mi svemu udišemo život ispunjavajući to svojom pozornošću i energijom. Tada shvaćate da jedina istinska i trajna radost proizlazi iz promatranja svega i prepoznavanja sebe u komunikaciji s drugima u interakciji sa okolinom! Sve je projekcija. Sve je podložno sagledavanju. A ako je podložno sagledavanju, to znači da mora postojati svjedok koji će to sve sagledati. Sve je to kontekst u okviru kojeg se prepoznajemo i preko doživljavanja prisjećamo tko smo mi. To je sve ogledalo u kome se ogleda promatrač!

Nekako, fasciniranost ljepotom kojoj svjedočite izvan sebe vam odražava ljepotu koja se nalazi unutar vas.

Što više budete promatrali sve u toj prozračnoj slatkoći neprosuđivanja i svjedočenja, počet ćete kao dom svog bića sve više osjećati mir i bezvremenost. Moći ćete osjetiti jednu prostranost unutar koje se sve to odvija i iz koje sve to proizlazi. Moći ćete osjetiti da se prostor i vrijeme odvijaju unutar šireg konteksta vašeg vlastitog bivanja. Jedna ogromna mirnoća i staloženost će se početi širiti vašim bićem. Mirnoća toliko duboka, toliko sigurna u čijoj ćete prisutnosti početi doživljavati sebe sve manje i manje kao osobu a sve više kao mirnoću u kojoj se očituje jedino svjesnost o čistom postojanju kao “Ja Jesam”!

Ovo na početku može djelovati zastrašujuće jer mislite da će vaš identitet nestati, da ćete iščeznuti i prestati biti vi. Ali zapitajte se sljedeće: Tko ste vi bili prije nego što je nastupilo vaše poistovjećivanje sa identitetom, sa egom, s vašim imenom i prezimenom? Niste li jednostavno bili to što jeste?

Glavni izazov, nazovimo ga tako, u ovoj fazi je sljedeći: Možete li ostati kao takvi kakvi jeste, u osjećaju “Ja sam koji jesam” bez da na to lijepite bilo kakve etikete i ne slažete priče oko sebe i svog identiteta? Možete li ostati uronjeni u toj svjesnosti većinu svog vremena? Provjerite, igrajte se s tim, istražujte i vidjet ćete što vas zadržava, što vas sputava, što se opire tom prepuštanju u vaše prirodno bivanje.

Možete li intuitivno osjetiti i shvatiti da je sve to što vidite oko sebe proizašlo iz Vas samih kao holografska projekcija, da ste vi sami projicirali sve to izvan sebe, a istovremeno ste u procesu te projekcije usadili unutar nje i onaj dio vas koji sada prepoznajete kao svoj ego i sa čime se automatski poistovjećujete kad kažete ja! Možete li shvatiti i naslutiti što to u suštini znači? Možete li shvatiti razmjere toga? Ali ne svojim umom. Jedno je kad govorimo o tome pa kažemo da je to učinila ta nekakva sveprisutna svijest, kao neka tamo sila kojoj smo predali svu tu odgovornost manifestacije, ali što se događa kada umjesto pojma sveprisutna svijest stavimo JA.

Pogledajte kakvo drugačije i intimnije značenje to poprima kad te zasluge više ne pripisujemo svijesti nego kad u centar svega toga stavimo SEBE! Tada to na jednoj razini djeluje toliko zastrašujuće našem umu da on odmah kaže “Ali ja ne mogu biti toliko moćan, to je apsurdno da sam ja sve to stvorio.” I to je istina, jer um zapravo ne postoji u suštini. On nikada nije postojao, osim kao privid. Ali zato jedan dublji dio vas rezonira s ovim shvaćanjem. Otkrijte tko je taj!

Znam da ovo može djelovati kao prilično veliki zalogaj za naš um, kao nešto što nam se čini preteškim za sagledati, kao nešto toliko otkvačeno, nešto što predaleko rasteže granice naše uobičajene percepcije i doživljavanja života, ali nije toliko velik ako ste došli u fazu gdje ste barem malo olabavili ideju o sebi kao o osobi, kao o strogo definiranom identitetu. Pokušajte barem konceptualno to shvatiti. Neka vam vlastiti ego ovdje pomogne kao odskočna daska prema vama.

To bi značilo da su svi drugi i sve drugo samo odrazi vas. Vaša obitelj, vaša majka, vaš otac, vaše dijete, vaš brat, vaša sestra, vaši prijatelji, vaša kuća, vaš pas, mačka, vi i sve što vidite oko vas uključujući i ovaj kompjuter na kojem ovo sada čitate i u čije se funkcioniranje naizgled ne razumijete, do galaksija i svega drugoga što možete i ne možete zamisliti ste zapravo sve izmislili vi da biste iz te jedinstvene perspektive, iz tog jedinstvenog kuta, to sve mogli sagledati, da biste mogli istraživati, otkrivati i ponovo prepoznati sebe kao tog stvaratelja! Zato ste stvorili tako duboku i zamršenu fragmentaciju sebe, da ne bi bilo jednostavno za odgonetnuti, da biste to dobro zamaskirali kroz više slojeva, da bi bilo izazovno i nedokučivo vašem umu. Pravi misterij! To otvara jednu sasvim novu razinu propitivanja. Tu se postavlja pitanje tko sam ja u vašoj priči, a tko ste vi u mojoj priči? Tko je koga izmislio, tko je koga oživio? Tko je zapravo u čijem snu? Tko je produkt čije mašte? I je li moguće da smo vi i ja samo JEDAN koji priča sam sa sobom preko svega toga? Zaronite duboko u ovo i vidjet ćete da je sve to u okvirima vašeg shvaćanja.

Odgovor na sva ova pitanja je već prisutan u vama, osjećate ga ispod površine, samo trebate to sagledati u mirnoći i on će se očitovati – kao LJUBAV, kao dubok osjećaj poštovanja i zadivljenja! Preplavljeni tom spoznajom, shvaćate koliko je u suštini besmisleno i beskorisno prosuđivati bilo koga ili bilo što jer ste to sve VI. Jedino u nerazumijevanju postoji prosudba. Razumijevanje nikada ne prosuđuje, ono samo primjećuje. Kažem vam, trebamo potpuno ostaviti svoj um pred ulaznim vratima ako ovo istinski želimo doživjeti i osjetiti. To je doslovno “van pameti”!

Ostavljam zato i vas i sebe sa ovim ključnim pitanjem koje je kroz igru riječi otvoreno za razmatranje i otkrivanje, ali ne za odgovaranje. Je li moguće da smo taj promatrač, taj kreator svega projiciranoga upravo “JA”?

Namaste!

http://novavizija.blog.hr

Previous postPoganski korijeni Uskrsa + VIDEO: Skriveno Na Otvorenom Prizoru Next postInstitut Tavistock i okultizam obavještajnih službi