Piše: Eckhart Tolle
Čini se gotovo nemogućim da rastvorimo poistovjećenje s umom. Svi smo mi uronjeni u um. Kako biste ribu mogli naučiti letjeti?
Evo kako: okončajte privid vremena. Vrijeme i um su neodvojivi. Odstranite vrijeme iz uma i on će se zaustaviti – osim ako ne odlučite koristiti se njime. Poistovjetiti se s umom znači biti uhvaćen u zamku vremena: prisila da živimo gotovo isključivo kroz uspomene i predviđanja budućnosti.
To dovodi do beskonačne zaokupljenosti prošlošću i budućnošću te nespremnosti da poštujete i priznate Sadašnji trenutak i da mu dopustite da postoji. Do prisile dolazi zato što vam prošlost pruža identitet, a budućnost nosi obećanje spasenja i ispunjenja u bilo kojem obliku. I jedno i drugo su prividi.
Ali, ostanemo li bez osjećaja vremena, kako bismo djelovali u ovome svijetu?
Više ne bi bilo nikakvih ciljeva kojima bismo mogli težiti. Ne bih
čak znao ni tko sam, jer iz prošlosti sam izrastao ovakav kakav sam danas.
Mislim kako je vrijeme nešto vrlo dragocjeno, te da bismo radije trebali naučiti kako se njime mudro koristiti, umjesto da ga odbacimo. Vrijeme uopće nije dragocjeno, zato što je privid. Ono što smatrate dragocjenim nije vrijeme, nego jedna jedina točka koja se nalazi izvan vremena: Sadašnji trenutak. To je uistinu dragocjeno. Sto se više usredotočite na vrijeme – na prošlost i budućnost – to više propuštate
Sadašnji trenutak, najdragocjenije što postoji. Zašto je to najdragocjenije? Ponajprije zato što to jedino postoji. Ničeg drugog nema. Vječna sadašnjost prostor je u kojemu se odvija cijeli vaš život, jedini čimbenik koji ostaje trajan. Život je sada. Nikada nije bilo razdoblja u kojem vaš život nije bio sada, niti će ga ikada biti. Drugo, sadašnji trenutak jedina je točka koja vas može odvesti s onu stranu granica uma. To je jedina točka pristupa bezvremenom i bezobličnom carstvu Bića.
NIŠTA NE POSTOJI IZVAN SADAŠNJEG TRENUTKA
Nisu li prošlost i budućnost podjednako stvarne, a katkad i stvarnije, od sadašnjosti? Napokon, prošlost određuje tko smo, kako promatramo stvari i kako se ponašamo u sadašnjosti. A ciljevi budućnosti određuju kojih ćemo se aktivnosti prihvatiti u sadašnjosti.
Još niste shvatili suštinu onoga što govorim, jer pokušavate mentalno shvatiti. Um ovo ne može razumjeti. Samo vi to možete. Molim vas, samo slušajte.
Jeste li ikada iskusili, napravili, pomislili ili osjetili bilo što izvan Sadašnjeg trenutka? Mislite li da ikada hoćete? Je li moguće da se nešto dogodi ili postoji izvan Sadašnjeg trenutka? Odgovor je očit, zar ne?
Ništa se nikada ne događa u prošlosti; dogodilo se u Sadašnjem trenutku.
Ništa se nikada neće dogoditi u budućnosti; dogodit će se u Sadašnjem
trenutku. Ono za što mislite da je prošlost uspomena je na prethodni Sadašnji trenutak pohranjena u mislima. Sjetite li se prošlosti, vi ponovno budite uspomenu – a to činite sada. Budućnost je zamišljen Sadašnji trenutak, projekcija uma. Kad budućnost dođe, ona dolazi kao
Sadašnji trenutak, razmišljate li o budućnosti, to činite sada. Prošlost i budućnost očito nemaju vlastite stvarnosti. Upravo kao što Mjesec ne posjeduje vlastiti izvor svjetlosti, nego može samo odražavati svjetlost Sunca, tako su prošlost i budućnost samo blijedi odrazi svjetlosti, moći i stvarnosti vječne sadašnjosti. Oni svoju stvarnost »posuđuju « od Sadašnjeg trenutka.
Suština ovoga što govorim ne može se shvatiti umom. Onoga trenutka kad je shvatite, u svijesti dolazi do pomaka od uma prema Biću, od vremena u prisutnost. Iznenada se sve doima oživljenim, zrači energijom i iz svega zrači Biće. KLJUČ DUHOVNE DIMENZIJE U hitnim situacijama u kojima vam je ugrožen život, do pomaka u svijesti od vremena u prisutnost katkad dolazi na prirodan način. Osobnost koja posjeduje prošlost i budućnost na trenutak se povlači, a zamjenjuje ju snažna svjesna prisutnost, vrlo mirna, ali istodobno i vrlo budna. Reakcija koja je potrebna u tome trenutku tada izvire iz toga stanja svjesnosti. Razlozi zbog kojih se neki ljudi vole upuštati u opasne djelatnosti, kao što su planinarenje, automobilističke utrke i tako dalje, iako oni toga možda nisu svjesni, jest u tome što ih te aktivnosti prisiljavaju da budu u Sadašnjem trenutku – u tom intenzivno budnom stanju oslobođenom od vremena, problema, razmišljanja i tereta osobnosti. Udalje li se makar i na trenutak iz Sadašnjeg trenutka to može izazvati smrt. Na nesreću, postepeno postanu ovisni o toj djelatnosti kako bi doživjeli takvo stanje. Ali ne morate se penjati na sjevernu stranu Eigera. Ovoga trenutka možete zakoračiti u to stanje. Od drevnih vremena, duhovni majstori sviju tradicija ukazivali su na Sadašnji trenutak kao na ključ koji otvara vrata duhovne dimenzije. Unatoč tome, čini se da je taj nauk ostao tajna. Svakako o njemu ne govore u crkvama i hramovima. Idete li u crkvu, možda ćete čuti stihove iz Evanđelja, kao što su: »Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se!« Ili: »Onaj tko stavi ruku na plug i osvrne se unazad nije prikladan za Kraljevstvo Božje.« Ili biste mogli čuti odlomak o krasnom cvijeću koje ne brine za sutrašnji dan, nego živi u bezvremenoj sadašnjosti jer se za njega Bog brine. Dubina i radikalna narav tih učenja nije prepoznata. Čini se kako nitko ne shvaća da bi takva učenja trebalo živjeti i na taj način izazvati duboku unutarnju preobrazbu. Cijela se suština zena sastoji u hodu oštricom Sadašnjeg trenutka - biti toliko krajnje i potpuno prisutan da u vama ne može opstati nijedan problem, nikakva patnja, ništa što niste vi u svoj svojoj suštini. U Sadašnjem trenutku, u odsutnosti vremena, svi se vaši problemi razrješavaju. Patnji je potrebno vrijeme i ona ne može preživjeti u sadašnjosti. Kako bi pažnju svojih učenika odvratio od vremena, veliki majstor zena Rinzai često bi podigao prst i polagano upitao: »Što nedostaje u ovom trenutku?« To je snažno pitanje koje ne zahtijeva odgovor na razini uma. Smišljeno je da vam pažnju odvuče dublje u Sadašnji trenutak. Slično pitanje u tradiciji zena glasi: »Kad, ako ne sad?« Sadašnji trenutak također je najvažniji u učenju sufizma, mističkog ogranka islama. Sufiji imaju izreku: »Sufi je sin sadašnjeg vremena«. A Rumi, veliki pjesnik i učitelj sufizma, tvrdi: »Prošlost i budućnost kriju Boga od našega oka; i jedno i drugo sagori ognjem«. Meister Eckhart, duhovni učitelj iz trinaestoga stoljeća, to je prekrasno sažeo: »Vrijeme je ono što ne dopušta svjetlosti da nas dotakne. Od vremena nema veće prepreke do Boga.« KAKO PRISTUPITI MOĆI SADAŠNJEG TRENUTKA Maloprije, dok ste govorili o vječnoj sadašnjosti i nestvarnosti prošlosti ibudućnosti, zagledao sam se u stablo pokraj prozora. Već sam ga i prije
nekoliko puta promatrao, ali sada je bilo drukčije. Vanjski opažaj nije se
jako promijenio, osim što mi se boje čine svjetlijima i življima. Ali sada
sam uočio još jednu dimenziju. Teško mi je to objasniti. Ne znam kako,
ali bio sam svjestan nečega nevidljivog što sam osjetio kao suštinu toga
stabla, njegov unutarnji duh, ako hoćete. Nekako sam i ja bio dio toga
duha. Sada shvaćam da prije nisam uistinu vidio to stablo, nego samo
njegovu plošnu i mrtvu sliku. Pogledam li ga sada, dio te svjesnosti još je
prisutan, ali osjećam da se gubi. Vidite, iskustvo se već povlači u prošlost.
Može li nešto nalik na to ikada biti više od prolaznog uvida?
Na trenutak ste bili oslobođeni vremena. Zakoračili ste u sadašnji trenutak i zato uočili stablo bez zastora uma. Svjesnost Bića postala je dio vašeg opažaja. S bezvremenom dimenzijom dolazi i različita vrsta spoznavanja, ona koja ne »ubija« duh što živi u svakom stvorenju i svakoj stvari. Spoznaja koja ne uništava svetost i tajanstvenost života, nego sadrži duboku ljubav i poštovanje prema svemu što jest. Spoznaja o kojoj um ništa ne zna. Um ne može spoznati stablo. On može znati samo činjenice ili informacije o stablu. Moj um ne može upoznati vas, nego samo oznake, prosudbe, činjenice i mišljenja o vama. Samo Biće izravno spoznaje. Um i njegovo znanje imaju svoje mjesto u praktičnom carstvu svakodnevnog života. Međutim, um preuzima pod svoj nadzor sve vidove vašega života, uključujući i odnose s drugim ljudskim bićima i s prirodom, te postaje čudovišni nametnik koji bi, ne ovladate li njime, mogao pobiti sav život na planeti i konačno ubiti i samog domaćina. Doživjeli ste uvid u to kako bezvremenost može preobraziti vaše opažaje. Ali jedno jedino iskustvo, koliko god bilo prekrasno ili duboko, nije dovoljno. Potrebno je doživjeti trajan pomak u svijesti i mi upravo o tome govorimo. Stoga raskinite stare obrasce nijekanja i otpora sadašnjem trenutku. Prakticirajte povlačenje pažnje iz prošlosti i budućnosti kad god to nije prijeko potrebno. Iskoračujte iz vremenske dimenzije svakoga dana, što je češće moguće. Bude li vam teško zakoračiti izravno u Sadašnji trenutak, počnite tako što ćete promatrati uobičajenu sklonost uma kojom želi izbjeći taj trenutak. Primijetit ćete kako budućnost najčešće zamišlja boljom ili gorom od sadašnjosti. Ako je zamišljena budućnost bolja, pruža vam nadu ili ugodno očekivanje. Ako je gora, stvara tjeskobu. I jedno i drugo je privid. Samopromatranjem u vaš život automatski ulazi više prisutnosti. Onoga trenutka kad shvatite da niste prisutni, tada jeste prisutni. Kad god ste u stanju promatrati um, više niste u njegovoj zamci. Nastupio je novi čimbenik, nešto što ne pripada umu: prisutnost svjedoka. Budite prisutni kao promatrač uma – promatrač misli i emocija, kao i reakcija u različitim situacijama. Budite barem podjednako zainteresirani za vlastite reakcije kao i za situaciju ili osobu koja vas je navela na reakciju. Također zamijetite koliko se često vaša pažnja premješta u prošlost ili budućnost. Ne prosuđujte i ne analizirajte ono što ste zamijetili. Promatrajte misao, osjetite emociju, promatrajte reakciju. Nemojte iz toga stvarati osobne probleme. Tada ćete osjetiti nešto moćnije od bilo koje od tih stvari koje promatrate: tihu prisutnost koja promatra sebe u pozadini sadržaja vaših misli, onoga tihog promatrača. Snažna je prisutnost potrebna kad neke situacije potaknu reakciju praćenu jakim emocionalnim nabojem, kao što je situacija u kojoj je ugrožena vaša slika o sebi, kad se u vašem životu pojavi izazov koji potiče strah, kad stvari »krenu nizbrdo« ili kad izroni neki emocionalni sklop iz prošlosti. U takvim trenucima skloni ste postati »nesvjesni «. Prevladaju vas reakcija ili emocija – i vi »postajete« ta reakcija ili emocija. Tada ih izražavate. Opravdavate se, pogrešno postupate, napadate, branite… ali to niste vi, to je obrazac reakcije, um u svom uobičajenom obrascu opstanka. Poistovjećivanje s umom daje mu više energije; promatranje uma oduzima mu energiju. Poistovjećivanje s umom još više stvara vrijeme; promatranje uma otvara dimenziju bezvremenosti. Energija koju oduzimate umu pretvara se u prisutnost. Jednom kad uspijete osjetiti što to znači biti prisutan, postaje vam mnogo lakše jednostavno odabrati izlazak iz dimenzije vremena kad god vam vrijeme nije potrebno za neke praktične svrhe. Tada se dublje prepuštate Sadašnjem trenutku. To ne oštećuje vašu sposobnost korištenja vremenom - prošlošću ili budućnošću – kad vam je ono potrebno da se njime poslužite u neke praktične svrhe. To također ne slabi vašu sposobnost korištenja umom. Zapravo je poboljšava. Kad se koristite umom on će biti oštroumniji i usredotočeniji. OTPUŠTANJE PSIHOLOŠKOG VREMENA Naučite se koristiti vremenom u praktičnim vidovima života – to možemo nazvati »satnica« – ali čim obavite te praktične zadatke, vratite se svjesnosti Sadašnjeg trenutka. Na taj način nećete više nagomilavati »psihološko vrijeme«, koje predstavlja poistovjećivanje s prošlošću i trajnu kompulzivnu projekciju u budućnost. Satnica nije samo dogovaranje sastanaka ili planiranje izleta. Ona obuhvaća učenje na temelju prošlosti, tako da iste pogreške ne ponavljamo uvijek iznova. Obuhvaća postavljanje ciljeva i rad na njihovu ostvarivanju. Predviđanje budućnosti uz pomoć obrazaca i zakona, fizikalnih, matematičkih i tako dalje, učenje na temelju prošlosti i poduzimanje prikladne akcije na temelju predviđanja. Ali čak i ovdje, u sferi praktičnog života, u kojoj ne možemo djelovati bez osvrtanja na prošlost i budućnost, Sadašnji trenutak ostaje suštinski čimbenik. Svaka pouka iz prošlosti postaje značajna i primjenjuje se sada. Svako planiranje, kao i rad prema postizanju stanovita cilja, obavlja se sada. Žarišna točka pažnje prosvijetljene osobe uvijek je sadašnji trenutak, ali ona je i dalje marginalno svjesna vremena. Drugim riječima, nastavlja se koristiti satnicom, ali se oslobodila psihološkog vremena. Dok vježbate svjesnost, budite oprezni, tako da satnicu nenamjerno ne pretvorite u psihološko vrijeme. Primjerice, ako ste u prošlosti napravili pogrešku i iz nje sada učite, tada se koristite vremenom sata. S druge strane, ako se mentalno zadržavate na njoj, ako se prekoravate, žalite ili osjećate krivnju, tada se pretvarate u pogrešku: prihvaćate je kao dio osjećaja za vlastito ja i ona postaje psihološko vrijeme, koje je uvijek povezano s lažnim osjećajem identiteta. Neopraštanje svakako podrazumijeva težak teret psihološkog vremena. Postavite li cilj i radite na njegovu ostvarenju, tada koristite vrijeme sata, kao i tada kad ste svjesni kamo želite stići, ali poštujte korak koji upravo sada poduzimate i dajte mu svoju potpunu pažnju. Ako se u takvom slučaju pretjerano usredotočite na cilj, možda zato što tragate za srećom, ispunjenjem ili potpunijim osjećajem vlastitoga ja, tada više ne poštujete Sadašnji trenutak. On se svodi na puko sredstvo koje vas vodi do budućnosti, bez ikakve vlastite vrijednosti. Tada se satnica pretvara u psihološko vrijeme. Vaše životno putovanje više nije pustolovina, nego opsesivna potreba da stignete do cilja, da ga postignete, da uspijete. Više ne vidite i ne mirišete cvijeće pokraj puta, niti ste svjesni ljepote i čuda života koji se razvija posvuda oko vas kad ste prisutni u Sadašnjem trenutku. Uviđam vrhovnu važnost Sadašnjeg trenutka, ali ne mogu se dokrajasložiti s vama kad kažete da je vrijeme isključivo privid.
Kad kažem da je vrijeme privid, nije mi namjera izreći filozofsku tvrdnju. Samo vas podsjećam na jednostavnu činjenicu – činjenicu koja je tako očita da bi vam moglo biti teško prihvatiti je, pa biste je čak mogli smatrati i besmislenom – ali jednom kad je dokraja shvatite, prodrijet će kao mač kroz sve umom nataložene naslage složenosti i »problema«. Dopustite mi da ponovim: Sadašnji trenutak jedino je što uvijek imate. Ne postoji vrijeme kad vaš život nije »ovaj trenutak «. Zar to nije činjenica? LUDOST PSIHOLOŠKOG VREMENA Promotrite li kolektivna očitovanja vremena, u vama neće ostati ni tračka sumnje u to da je psihološko vrijeme mentalna bolest. Kolektivna se očitovanja pojavljuju u, primjerice, obliku ideologija kakve su komunizam, nacionalni socijalizam ili bilo koja vrsta nacionalizma ili u krutim religijskim vjerskim sustavima koji djeluju pod neizrečenom pretpostavkom kako se najviše dobro krije u budućnosti te kako stoga cilj opravdava sredstvo. Cilj je ideja, točka u umom projiciranoj budućnosti, kad dolazi do spasenja u bilo kome obliku – u obliku sreće, ispunjenja, jednakosti, oslobođenja i tako dalje. Nije rijedak slučaj da su sredstva dostizanja cilja ropstvo, mučenje i ubijanje ljudi koji sada žive. Primjerice, procjenjuje se kako je ubijeno otprilike pedeset milijuna ljudi da bi se ostvario komunizam, da bi se u Rusiji, Kini i drugim zemljama uspostavio »bolji svijet«. To je zastrašujući primjer kako vjera u budući raj u sadašnjosti stvara pakao. Može li biti ikakve sumnje da je psihološko vrijeme ozbiljna i opasna mentalna bolest? Kako taj obrazac uma djeluje u vašem životu? Pokušavate li uvijek stići na neko drugo mjesto koje se razlikuje od onoga na kojemu jeste? Je li vaše djelovanje većinom sredstvo dosizanja nekakva cilja? Je li ispunjenje uvijek odmah iza ugla i svodi li se na kratkotrajna zadovoljstva kao što su seks, hrana, piće, droge, zanosi i uzbuđenje? Jeste li uvijek usredotočeni na postajanje, postizanje ili dobivanje ili naizmjence jurite za novim uzbuđenjima i zadovoljstvima? Vjerujete li da ćete, budete li više toga posjedovali, biti ispunjeniji, bolji ili potpuniji u psihološkom smislu? Čekate li muškarca ili ženu koji će dati smisao vašem životu? U uobičajenom, s umom poistovjećenom, neprosvijetljenom stanju svijesti, moć i beskonačni stvaralački potencijal koji prebivaju u Sadašnjem trenutku potpuno su zamagljeni psihološkim vremenom. Tada vaš život gubi živost, svježinu i osjećaj čuda. Stari obrasci misli, emocija, ponašanja, reakcija i želje izražavaju se u beskonačnom ponavljanju, kao scenarij vaših misli koji vam pruža neku vrstu identiteta, ali iskrivljuje ili prikriva stvarnost Sadašnjeg trenutka. Um tada stvara opsjednutost budućnošću kao bijeg iz nezadovoljavajuće sadašnjosti. NEGATIVNOST I PATNJA UKORIJENJENI SU U VREMENUAli vjera kako će budućnost biti bolja od sadašnjosti nije uvijek privid.Sadašnjost može biti užasna, a budućnost može biti bolja. Cesto je tako.
Budućnost je najčešće preslika prošlosti. Površne su promjene moguće, ali stvarna preobrazba je rijetka i ovisi o tome jeste li postali dovoljno prisutni da rastvorite prošlost otkrivanjem moći Sadašnjeg trenutka. Ono što zamišljate kao budućnost sastavni je dio vašeg sadašnjeg stanja svijesti. Nosi li vaš um težak teret prošlosti, budućnost će vam biti ista kao sadašnjost. Prošlost se obnavlja kroz nedostatak prisutnosti. Ono što oblikuje budućnost kvaliteta je vaše svijesti u ovome trenutku, a budućnost, naravno, možete iskusiti samo kao sadašnji trenutak. Možete osvojiti deset milijuna dolara, ali ta vrsta promjene vrlo je površna. Jednostavno ćete nastaviti djelovati iz istih uvjetovanih obrazaca, samo u raskošnijem okružju. Ljudska bića su naučila rasci- jepiti atom. Umjesto da ubiju deset ili dvadeset ljudi drvenom palicom, sada jedan čovjek može ubiti milijune ljudi jednostavnim pritiskom dugmeta. Je li to stvarna promjena? Ako kvaliteta vaše svijesti u ovom trenutku određuje budućnost, što, dakle, određuje kvalitetu vaše svijesti? Stupanj prisutnosti. Stoga je Sadašnji trenutak jedino mjesto na kojem može doći do istinske promjene i u kojem možete rastvoriti prošlost. Sveukupnu negativnost uzrokuje nagomilavanje psihološkog vremena te nijekanje sadašnjosti. Nelagodu, tjeskobu, napetost, stres, zabrinutost - oblike straha – uzrokuje previše razmišljanja o budućnosti, i nedovoljna prisutnost u sadašnjosti. Krivnju, žaljenje, mržnju, nevolje, tugu, ogorčenost i sve oblike neopraštanja uzrokuje pretjerano razmišljanje o prošlosti i nedovoljna prisutnost u sadašnjosti. Većini je ljudi teško povjerovati kako može postojati stanje svijesti u kojemu nema nikakve negativnosti. Pa ipak, to je oslobođeno stanje o kojemu govore sva duhovna učenja. To je obećanje spasenja, ne u izmišljenoj budućnosti, nego upravo ovdje i sada. Možda će vam biti teško spoznati kako je vrijeme uzrok vaših patnji ili problema. Vjerujete da njih uzrokuju osobite životne situacije, a gledano s konvencionalnog stajališta, to je istina. Ali sve dok se ne pozabavite s temeljnom pogreškom uma koja izaziva probleme - njegovom vezanošću za prošlost i budućnost te nijekanjem sadašnjeg trenutka – problemi zapravo zamjenjuju jedni druge. Kad biste se danas na neki čudesan način riješili problema ili uzroka patnje i nesreće, ali kad ne biste postali prisutniji, svjesniji, uskoro biste se našli preplavljeni sličnim problemima ili uzrocima patnje, kao sjenkom koja vas slijedi kamo god pošli. U konačnici, postoji samo jedan problem: sam um vezan vremenom. Ne mogu vjerovati da bih ikada mogao stići do trenutka u kojem bih biopotpuno oslobođen sviju problema.
U pravu ste. Nikada ne biste mogli stići do toga trenutka, jer se sada nalazite u tom trenutku. Spasenje se ne odvija u vremenu. Ne možete se osloboditi u budućnosti. Ključ slobode je prisutnost, stoga slobodni možete biti jedino sada.
