Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

PlanetNa putovanje je krenula skupina planinara. Imali su u planu osvojiti jedan vrh. Već su osvajali i više vrhove i za njih, ovaj vrh nije bio nikakav problem, dječja priča. Ovaj put su sa sobom uzeli jednog mladića koji je prvi put krenuo na neko osvajanje vrha i takvu ekspediciju i za njega je ovaj prvi uspon bio težak. Nakon nekoliko dana težeg uspona, uspješno su zaobišlih opasnosti, ekspedicija je sretno stigla na vrh. Mladić je uz pomoć suputnika, koji su mu tokom putovanja postala kao braća, uspješno i sretno stigao na vrh. Na vrhu su boravili samo dva sata i već su se spremali na povratak. Mladi planinar se je pitao čemu toliko trud i napor, ako su na vrhu boravili samo dva sata, pogled jedva vidljiv od niskih oblaka, teško je disao a osjećaj nekakvog uspjeha i radosti samo u tragovima. Ali je na starijim planinarima vidio ozarena lica i osmjehe. I tako, krenula je i druga ekspedicija. Za mladog novaka, ovaj uspon je prošao lakše nego prošli. Stigavši na vrh, ovaj put, mladi planinar se je sav uzbudio od sreće kad je vidio pogled sa planine. Ovog puta, ostali su nešto duže na samom vrhu. Pogled je bio lijep. Unatoč tomu, na povratku, mladi planinar pitao se je čemu ta putovanja, imaju li uopće smisla ako moraju riskirati svoje život. On je volio biti visoko, među oblacima i zato mu se nije dalo stalno vračati u nizinu. Mladić je još kao dječak sanjario da lebdi među oblacima, i sad je imao priliku za to, ali stalno se morao spuštati u nizine. I eto dođe i treća ekspedicija. I ona je prošla uspješno. Na putu su ih snašle nedaće, ali zahvaljujući timu, uspješno su ih prebrodili. Ovaj put, nakon povratka, mladi planinar je osjetio veselu energiju u društvu, ozarena lica i osmjehe. Vidio ih je i prvi i drugi put, ali tek sad je osjetio tu energiju, taj život.

Konačno, na povratku upita mladić vođu ekspedicije-„Zašto se vi penjete na planine, što tamo pronalazite?“ . Stari i iskusni vođa mu je odgovorio: „Jednostavno ništa, baš ništa, osim možda predivnog pogleda i toplog zagrljaja tvojeg suputnika, tvojeg prijatelja. Vidiš, zato se i moramo stalno penjati, jer da na vrhu nešto nađemo, više ne bi imali potrebu da se dalje penjemo. Vidiš mladiću (nastavi vođa ekspedicije), prvi put, put je bio naporan i težak, želio si vidjeti kako je to kad se penješ u oblake-naučio si da to nije lako. Oni slabi odustaju. Drugi put kad si se penjao, bio si pametniji, vidio si da si zapravo puno toga naučio iz prvog penjanja. Naučio si kakve su stijene, u koju se možeš pouzdati u koju ne, naučio si gdje možeš propasti gdje ne. Naučio si i tko je od povjerenja u ovoj ekspediciji a tko ne. Kakve alate koristiti i tako dalje. To sve si shvatio tek u drugoj ekspediciji. I tako, došla je i treća ekspedicija. Tad je bilo puno lakše za tebe, tad si shvatio da tamo gore imamo samo pogled i jedne druge. I sad, polako shvaćaš, da te tamo gore ne čekaju medalje i ordeni. Čekaju te poljupci i zagrljaji tvojih suputnika, ali shvatio si i da želiš još i još. Sad si shvatio da vrh nije jedini cilj, da postoji nešto još čarobnije, a to je putovanje!!! Sad shvaćaš mladiću, da na vrhu ne možeš ništa naučiti, nego možeš samo uživati u trenutku, ali ti si gladan i želiš još, a čega pitaš se. Putovanja i znanja koje stekneš na njemu. Na prvom putovanju, činilo ti se je kao da te planina želi ubiti, u njoj si vidio prijetnju i sirovost. Ali nakon drugog i trećeg putovanja, postao si mudar i spretan i zato si konačno mogao vidjeti i uživati u ljepoti koju ti pružaju planine. Ali vidiš, ova ekipa se stalno drži zajedno, jer tako lakše putujemo a i velika je radost ako na tom putu pokupimo kojeg novaka kao tebe. Tokom vremena, uvidio si zapravo da smo mi velika obitelj i da ti pripadaš nama. Vidiš sinko moj, planine su ti kao svjetovi, na vrhovima su odvojeni a u dolinama spojeni. Svaki je za sebe, a opet su jedno. I mi se motamo uvijek ovdje okolo planina, okolo oblaka, jer mi smo odlučili da zauvijek ostanemo ovdje visoko, i zato mladiću, ostani ovdje sa nama, ostani zauvijek visoko!!!“

 

I upravo su takva i vaša putovanja.

 

Koliko vas može izdržati jedan dan, tri, pet ili tjedan dana a da ne osuđuje? Koliko od vas je spoznalo granicu između prosuđivanja i osuđivanja? Granice su tanke. Jedno i drugo vas svrstava u ulogu suca. To ste dobili sa razlogom. No pitanje je jeste li spremni skinuti odoru suca? Jeste li spremni prestati igrati tu ulogu? Jedan dan ste puni ljubavi, drugi dan ste nervozni i živčani. Jedan dan patite za nepotrebnim materijalnim stvarima, drugi dan ste ludi za njima. Jedan dan volite, drugi mrzite i tako dalje. Većini vas nije se teško popeti  na vrh planine, no ono što je teško je da zauvijek ostanete visoko! Vi u svojem rastu i razvoju imate oscilacije. Jedan dan ste svjesno biće, drugi dan se srozate na „primitivne“ razine. Dobro je kad ste svjesni tih oscilacija i tih lekcija. Dobro je kad težite stalnom rastu i razvoju, no pitanje je- jeste li spremni i sposobni zauvijek ostati visoko?

Oscilacije nisu problem, to su lekcije iz kojih crpite iskustvo. Vama predstavlja problem to što te lekcije znaju biti pretežak teret na vašim leđima. Za neke toliki da više ne mogu ustati. Koje li ironije. Ono najgore što vam se može dogoditi je i to, da vas sama spoznaja drugih svjetova može srozati. Povratak iz drugih svjetova u ovaj može probuditi u vama toliku nostalgiju i tugu za domom da više ne možete normalno funkcionirati u ovom svijetu. Kad sazrite dovoljno, bit ćete spremni za korak više. Na vama je velika odgovornost i sloboda kojim tempom ćete marširati kroz puteve posađenim trnjem. 

Vi nemate motiv

 

Opet ćemo malo zabosti u neke vaše društvene dogme. Pokušajte se malo poigrati i spomenite nekome od svojih bližnjih da nemate motiv u životu!!! Pripazite na njihovu reakciju. Budite slobodni da se malo poigrate s time. Stalno vas potičemo da preispitate sve i sva pa tako i ovo. Pitajte se čemu uopće služi motiv? Što je to? Što bi i kako bi vi u životu da nemate motiv? Razmislite malo o tim stvarima. Mnogi će vam reći da morate imati motiv u životu, jer u suprotnom kako ćete doći do nekakvog cilja (o cilju smo već raspravljali), kako ćete nešto ostvariti ako nemate motiv? Kako ovo, kako ono…. Evo kavo je naše viđenje ove stvari i zašto smo spomenuli da vam ne treba motiv u životu. Zamislite si sljedeću situaciju: Zamislite da majka koja je upravo rodila dijete treba neki poticaj, odnosno motiv da hrani, doji svoje dijete. Vi bi ste se u čudu pitali, kakva je to majka?! Zamislite da netko mora stajati pored te majke i stalnu ju motivirati (poticati) da doji dijete!!! I sad se vi stavite u taj odnos između vas i života! Postaje li vam situacija sad jasnija! Prava majka ne treba nikakav motiv da hrani dijete jer ona osjeća istinsku kozmičku povezanost između nje i djeteta. Tako je nekad i čovjek, prije velikog pada, osjećao povezanost između njega i života. Ljubi se jer se ljubi, voli se jer se voli, živi se jer se živi. I gdje je tu potreban motiv? Kad zaživite tu istinu, spoznat će te vječnost Univerzuma sadržanog u srcu. Isto tako, kako bi vi reagirali na majku koja treba poticaj da doji svoje dijete, tako i mi možemo reagirati prema vama kojima treba neki motiv u životu. Ali mi ne reagiramo na taj način jer znamo u čemu i koliko duboko ste zapeli. Znamo da ste odvojeni od istinske povezanosti. Pa nije niti čudo da imate takve potrebe i razmišljanja. I kad jednom to shvatite i počinjete takve stvari živjeti, u srcu vam se počinje stvarati kozmička svijest koja je zaspala u vama od velikog pada ljudske rase. Svjetlost počinje svijetliti punom snagom kakva još nije viđena na ovoj planeti. Da bi ste živjeli i stvarali, ne trebate imati motiv. Već samo to djelovanje, ta akcija je jedna vrhunska radost.

Mnogi će vam se čuditi zašto nemate motiv, svi ga imaju pa morate ga i vi imati. No, zašto ti treba motiv da bi živio, živi se jer se živi!!! Ako je čovjek ispunjen ili na putu ispunjenja, radost i sreća dolaze iz nutrine a ne iz vana. A motiv uvijek dolazi iz vanjskog svijeta. Zašto bi vam trebao neki motiv da bi stvarali? Samo stvaranje je iznimna radost a i kao što smo spominjali, to je jedan od najboljih načina učenja. Možda neke od vas, ovi tekstovi motiviraju. No, to ne pišemo ovo da vas motiviramo, nego da vas podsjetimo tko ste i zbog čega ste ovdje.

Kad imate motiv, to znači da ste vezani i za rezultat. U prijevodu to znači ropstvo. Biti ne vezan za rezultat znači biti slobodan.

Naravno, kad ste motivirani, očekujete da kad-tad ostvarite ono čemu težite. Odaberite, želite li živjeti ili se boriti sa životom. Dopustite sebi da svaki dan imate nešto novo, to znači da se stvari odvijaju same po sebi, to znači živjeti od danas do sutra, živjeti neplanski. Neka glas tišine postane vaša nova snaga i uzdanica. Neka se stvari odvijaju same po sebi.

 

Smirivanje uma, snaga uma

 

Um je kao reflektor. On je kao ta sprava koja odašilje svijetlo u tamu. Svijetlost se sa udaljenošću rasipa i vi u daljinu vidite sve slabije i slabije. Kad želite nešto posvijetliti u blizini, vidite izvrsno. Tako i je i sa umom. Stvari koje su blizu vašem umu, mogu vam biti jasne ako to poželite i tad tama neznanja nestaje. Ali ono što je udaljeno od vašeg uma, te stvari vam postaju nejasne jer um (kao i svijetlost) sa udaljenošću gubi svoju snagu. Ovakvo razmišljanje na „daljinu“ je samo rasipanje energije, rasipanje snage uma. Kad sažimate svijetlost (npr; povećalom), tada dobijete takvu snagu da možete zapaliti vatru. Čarobni štapić se ne može otkriti tek tako, šibice se ne daju u ruke maloj djeci, pogotovo ako se nalaze u sobi punoj baruta. U potrazi za „sažimanjem“ uma, prikupljate energiju i spoznaju. Na tom putu spoznaje vaš um postaje, miran, spokojan, moćan i nadasve pun ljubavi. Slika u vodi, pogotovo ako je površina nemirna, nije ona prava slika. Tako i vaš um. Ako nije miran kao ledeno jezero, slika može biti iskrivljena. Zato je bitno biti miran, racionalan i staložen. To se može postići jedino u životnoj školi. Već smo pisali o tome da vaš um mora biti kao mirno jezero i kad u njega drugi bacaju kamenje. Tek tada, slika postaje jasna. Meditacija je jedno od vaših oružja. To je jedan od mehanizama kada je na djelu „sažimanje“ energije. Tada se koncentrirate na unutrašnji svijet. Sve što istražujete, istražujete u svojoj unutrašnjosti. Svijetlost se koncentrira, sve dok jednog trenutka ne bude toliko jaka da zapalite plamen života.

 

Meditacija je povećalo

 

Kad radite sa povećalom vi ga morate samo mirno držati uperenom onom što želite zapaliti (sebe) i prema Izvoru! Vi u biti ništa niti ne morate raditi. Sve prepuštate Izvoru. On će za vas obaviti ostatak radnje. Sažimanje svijeta u sebe, vi palite iskru života.

Poruke prenio: Ivan Žganec

Previous postSan Uvjetovanosti Next postPromašivanje Nepromašivog