Poruke Ratnika Svjetlosti VI – Poruke stvaraocima Novoga svijeta

Postoji jedan umni obrazac koji je zajednički svim ljudima. Uz pomoć njega, takvog formiranog obrasca, svijet je takav u kakvom vi sad živite. Dakle, imate percepciju svijeta na određen način. Hrana je takvog i takvog okusa, boje su takve i takve, kamen je takve tvrdoće, mase, voda je takva i takva. Postoji više-manje neke razlike kao što su razlike u percepciji okusa, topline, boja i slično. Ali sad u ovim trenucima, kao što ste i sami svjesni, dolazi do razlika u percepciji svijeta više nego ikada prije u vašoj povijesti. Ne samo da su te razlike veće nego ikada prije, nego one su i drastičnije nego ikada prije. To više nije pitanje da li je nekome hladno u prostoriji a vama toplo. Ove stvari su puno veće, kao što je pitanje same materije i sami temelji postojanja ove realnosti. To je početak razdvajanja svijeta. Umni obrazac koji vas je povezivao počinje se raspadati. Više nije homogen i fluidan kao prije. Za vas neke stvari, recimo materija, više nije ista kao što je bila i jučer. Više nije ista kao za neku drugu osobu. Uvjeravanjem uma u takvu i takvu stvarnost, ona se doista i počinje tako i ponašati. Umni obrazac je kao jedna juha. I sami znate da u juhi znate pronaći masne kapljice koje se odvoje od ostatka. To su umni obrasci određenih pojedinaca koji su jednostavno drugačiji od drugih i koji se ne uklapaju u ovaj svijet. Sada, situacija je malo drugačija. Ovih masnih kapljica koje se odvajaju od juhe ima više nego ikada prije. Tu pripadate vi. Uvijek ste bili dio te čudne juhe, ali uvijek ste imali osjećaj da ste ipak malo odvojeni. Sad vas na ovoj planeti ima više nego ikada prije. I tako, vi se počinjete udruživati i stvarati svoj umni obrazac, svoj svijet snova. Ta nova juha će biti sve veća i veća kako će vam se ostali pridruživati, kako će se buditi zaspali donosioci svitanja. Malo pomalo, svi vi ćete biti jedne te iste juhe, svijeta, ali opet odvojeni. Na kraju, te razlike će dovesti do toga da će se potpuno razdvojiti ta dva svijeta. Sadašnjost je akcija, pa je tako budućnost ili „budućnost“ uvijek u magli. Na vama je puno toga kako će izgledati Novi svijet. U ovome smo zajedno. Ovo postaje sve zanimljivije i zanimljivije i nama samima. Mogućnosti su gotovo pa bezbrojne, doslovno.  

Tek kada će te biti svjesni da vaš um nije svjestan sebe, nego ste Vi svjesni uma, proces oslobađanja će započeti nezaustavljivom brzinom

Već smo uspoređivali ovaj život sa lucidnom snovima. Sve što radite u ovom svijetu je samo ekvivalent unutrašnjoj težnji za postizanjem ispunjena. Pa tako, kao i snovi, gdje sve ima sakrivenu poruku, tako i ovaj život, ima sakrivenu poruku. Ovaj svijet je ekvivalent svijetu u snovima i obratno. Zanimljiva igra, zar ne!

Dijete koje je u vama zaspalo. Budi kao malo dijete!!! Jedna je od najvećih tajni. Sve najveće tajne odavno su otkrivene, ali samo rijetki su došli do njih, spoznali ih, utjelovili i počeli ih živjeti. Zašto je tome tako. Onaj tko je spreman on će vidjeti. Blaga su uvijek pred vama. Sigurno je svatko od vas već nekoliko puta u životu naletio na nekog učitelja koji vam je mogao pokazati put, pokazati vam vrata, ali vi niste bili spremni, niste ga uočili. Sigurno ste bezbroj puta pročitali najveće tajne koje vam otvaraju put ka kozmosu. Ali vi ih niste ozbiljno shvatili. I nastavili ste dalje živjeti svojim, društvenim tokovima. Netko vam očito treba privući pozornost, opaliti vam šamarčinu ili najveće tajne umotati u primamljivi omot. Tako i ovo-probudi dijete u sebi!!! Oni koji nisu spremni, bit će razočarani na ovu izjavu, čuli ste ju bezbroj puta, zar ne. Oni koji su spremni, počeli su ili su na putu da sažive sa ovom izjavom. Ovdje ćemo pokušati malo dočarati kako je to ponašati se kao dijete. Nije lako, ali vi to morate donijeti na ovu planetu. To je novi umni obrazac koji se počinje formirati. Stvarate ga za sebe i za novi svijet. Vi, Ratnici Svjetlosti sastavljate ovu kvantnu juhu koja će činiti novi svijet. Kako se dijete ponaša. Da li se brine što će sutra jesti, da li se brine što će obuči, što će se dogoditi. Kad gledate dijete u dječjem krevetiću, da li doista mislite da ono razmišlja o sutra! Što ću jesti, što ću raditi, kako ću preživjeti…. Razmislite malo o tome. Dijete se ne brine o ničemu jer zna da ga otac i majka, taj predivan Kozmos, da ga čuvaju i da se brinu o njemu. A kako se ljudi ponašaju, kao dijete koje mu se nudi žlica puna hrane a onda mrdaju glavom i ne žele da se nahrani. Čovjek se ponaša kao nemirno dijete. Takvo dijete je teško nahraniti i obući. A samo da se prepusti. Samo da dozvoli svojim roditeljima, koji ga neizmjerno vole, samo da im dozvoli i oni bi ga primili u naručje. Ali čovjek se boji tog jednog kratkog trenutka između prepuštanja i trenutka da ga roditelji uzmu u naručje. Ali to je samo mali moment u cijelom svemiru. Da znamo, iznimno je teško svoj i tuđi život (ako imate obitelj) prepustiti tamo nekom. Ali to je novi koncept življenja koji se polako uz pomoć vas vrača na ovu planetu. Nekima se neće svidjeti što u tu životnu juhu kapate svoj umni obrazac (ulje koje se odvaja na površinu). Pitajte se dalje-da li dijete osuđuje? Da li dijete daje sebi za pravo da bude sudac? Da li dijete daje svima priliku da ga pouče ili bira učitelje koji njemu odgovaraju? Da li dijete ima očekivanja? Kad se igra sa nekim ili nečim, da li razmišlja o prošlosti ili budućnosti? Kad osjetite nemir u sebi, kad ste u konfliktu, samo se zapitajte kako bi postupilo malo dijete?

Jeste li u zadnje vrijeme možda osjetljiviji nego prije. Jeste li možda pak u nekim trenucima mirniji i staloženiji nego što bi bili jučer u toj istoj situaciji? Što vam se događa. Vi se ponovno povezujete. Ponovno se vežete sa jednom predivnom cjelinom. Kao kad dijete traži zagrljaj svoje majke. Kad ga majka zagrli, dijete se osjeća ispunjeno, sigurno i mirno. Plačete li u zadnje vrijeme na neke stvari na koje inače ne bi. To je zato jer ste povezaniji sa drugima nego ikada prije. Osjećate li možda ponekad tugu kad gledate u nebo, u oblake, kada gledate kako ptica leti slobodno? Što je to što osjećate? To se zove nostalgija. Bliži ste kozmosu više nego ikada prije, pa tako se i počinju buditi sjećanja u vama. Sjećanja od kuda potječete, sjećanja da ste doista bili voljeni i voljeli. Sjećanje da ste bili oblak koji promatrate, sjećanje da ste bili sokol koji leti i vjetar koji puše…. Tad ste bili sve i u vama se budi nostalgija na vaš dom, na povezanost koju ste imali, to se sad budi u vama. To je kao kad se dijete nesvjesno sjeća života u maternicu. To je bio raj za njega. Tako i za vas. Njegujte svoju nostalgiju, neka se vaš um buni. On će biti zbunjen. Njemu je neprihvatljivo da ne potječete sa ovoga svijeta. Ali vi ste to znali. Um niste vi. Uživajte u nostalgiji i ona će u vašem srcu izroditi jednu kozmičku ljubav koju donosite na ovu planetu.

Povijest čovjeka

Ljudska povijest je zanimljiva. Velika je i dugačka. Stvaranje samog čovjeka je bio veliki plan. Krenulo je stvaranjem DNK lanca. Majstori stvaranja htjeli su vidjeti što će stvoriti. Plan je bio stvoriti savršenog čuvara ove planete, i to baš kako kažu neke predaje-na svoju sliku i priliku. Plan je bio ostvaren. Eonima je čovjek bio kozmičko biće sa 12 DNK lanaca. Takav čovjek je bio Kozmički čovjek-fluidan i u stalnom kontaktu sa višim sferama. Vrhunsko remek djelo čiste ljubavi i radosti. Takav čovjek je bio čuvar planete Zemlje na kojoj su bile sadržane mnogobrojne informacije o mogućnostima kreacije. Već smo spominjali da je stvaranje jedan od najvećih mogućnosti učenja. Tako su Majstori kreacije zajedno sa vama krenuli u jednu veliki pustolovinu sve do današnjih dana, sve do ovog momenta. Kako ste vi učili, tako su učili i oni. No, pošto kozmos nudi beskrajne i jedinstvene mogućnosti učenja (o čemu ćete čitati u idućim porukama), tako su neke stvari otišle u nekim drugim smjerovima. Duše koje su se utjelovile u takvog čovjeka imale su sve što su mogle poželjeti. Ali duša je kao malo zaigrano dijete. I tako su neke duše htjele istražiti i poigrati se sa nekim novim mogućnostima koje nudi ova beskrajna ljubav. Te duše su bile kao mali izviđači koji su htjeli krenuti neutabanim putevima. Djeca kao djeca. To je trebao biti samo izlet i ništa više. Na planeti Zemlji postojala su mnoga bića. Mnoga bića su dale svoje gene da na neki način budu ovdje prisutni. Pa tako, neke duše su uskočile u majmune. Znamo da će kod vas biti polemike, pa da ne bi bilo nesporazuma-duša je duša. Nebitno je u kakvom je tijelu. Dakle, to je trebao biti samo jedan izlet. Ali dogodilo se je nešto neplanirano i neočekivano. Te duše se nisu vračale natrag. Upravo suprotno, nastavile su svoj razvoj i učenje nekim drugim putem. To se naziva evolucijskim skokom. I tako je razvoj čovjeka krenuo u dva smjera. Kasnije, kako je čuvara bilo sve manje i manje, jer su išli spašavati zarobljene duše, neki su vidjeli dobru priliku u ovoj strci i zbrci. U priči su se pojavile neke druge uloge koje su se htjele igrati kreiranja i koje su htjele uzeti neke stvari sa ove planete. Neke od najvrjednijih stvari koje su se nalazile na ovoj planeti je svakako znanje o kreaciji, znanje o stvaranju! Te informacije su bile sadržane u vašim genima. Neki su se počeli igrati sa vašim genima. Borba za znanje se je nastavila do danas. No da se vratimo na dio kada su duše ostale zarobljene u nižoj razini. Što je uzrok tome. Vibracija materije je vrlo gusta, čvrsta pa time se i informacije teže „utiskuju između“ i tako je došlo do zaborava duše o tome tko su, što su i odakle su. Vibracija materije je toliko gusta da se je morao izumiti dodatan mehanizam za njezino pokretanje a to je vrijeme. Za mnoge duše, niže vibracije su bile kao opijat, kao kad popijete vino pa jednostavno zaboravite na sebe. Jedno vrijeme ovo je i bila zanimljiva prilika za učenje za sve nas. I vas i nas. U ovom Univerzumu se na sve gleda kao na mogućnost i priliku. Ništa nije bilo izgubljeno. Pa tako za nas niste ni vi niti ova planeta bili izgubljeni. Ali kao što smo spomenuli, niža vibracije je kao kad popijete vino, i jedno vrijeme je bilo zabavno i poučno. Ali duše su postale ovisne. Ovo više nije vodilo ničemu. Sami ste svjesni situacije da su neki ljudi toliko zaglibili da se mogu vječno vrtjeti u ringišpilu života. Bili ste svjesni toga i odlučili ste krenuti na ovu opasnu misiju. Misiju sa mogućnošću vječnog zaborava. Ali bili ste hrabri. Morali ste popiti ovaj opijat da bi ste se spustili ovdje dolje. I „preživjeti“ ovaj eliksir vječnog zaborava. Sada smo tu zajedno sa vama da se sjetite svoje misije i svojeg doma. Tu smo da vam kažemo da postoji Sveti gral. On sadrži eliksir sjećanja.

Kako je čovjek sa vremenom sve dulje bio u materiji, tako je i bio sve manje i manje u kontaktu sa Svemirom. Energija, ta hrana, je sve manje i manje u njega tekla. Tako je njegovo vozilo za niže dimenzije bilo u sve gorem stanju. Više ga nije mogao održavati vječno jer je pao u zaborav. Njegovo vozilo je bilo sve podložnije negativnim utjecajima. Pa tako je tokom vremena izmišljen još jedan predivan izum koji će vam omogućiti da dobivate energiju i način na koji će vaše Ja komunicirati sa Svijesti i tako biti kurir umu. Taj mehanizam zovete San! San je jedan paralelni svijet, preko kojeg dobivate energiju za održavanje vašeg tijela i svijet gdje vaš Ja odlazi na odmor. Vaš prvi izvor energije je dah, nakon toga slijedi san i voda. Vi, već nakon 2-3 dana ne spavanja, već počinjete imati probleme. Vaš mehanizam se počinje raspadati. U svijetu snova, vaš Ja, osim što odlazi na odmor, on preko tog svijeta nastoji komunicirati sa vašim umom. Slažete si kako god znate poruke samome sebi. Preko sna, slažete si putokaze za život. U snu ne birate sredstva. Uzimate stvari iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, slažete slagalicu da ga um može pročitati. To je univerzalni jezik koji može pročitati svaki um da se potrudi. Vi ne možete, jer ste pali u zaborav, sjesti sa svojim umom i pročavrljati. Doći će i to vrijeme-uskoro, do onda vi ćete sanjati. Tako kao što vidite, razvoj ljudske duše je tekao u više smjerova. Kako su neki drugi likovi preuzeli kontrolu nad ovom planetom, tako su i malobrojni čuvari pali u svom razvoju. Dio njihovog znanja i mudrosti primijenjen je u izgradnji novih civilizacija kao što su drevna Lemurija i novija Atlantida. One su propale iz razloga jer su zadržale samo mali dio svoje mudrosti.

I tako, došli smo da ovih dana. Do dana današnjeg. Vi ste mi imali školu na drugim planetima. Spustivši se na ovu planetu, u ovu školu, imali ste osjećaj kao da ste pali sa Marsa i tresnuli o pod. Pa skoro kao i da jeste. Mi se malo volimo našaliti, ali skoro da je i bilo tako. Tamo od kud vi dolazite, stvari su puno drugačije i zato se i osjećate kao stranac. Imali ste neku čudnu intuiciju. Ovih dana, ona se konačno i ostvaruje. Vaša intuicija dolazi na naplatu. Mi smo stalno uz vas. Bodrimo vas svim srcem. Znamo da vodite borbu sa svojim umom koji vam govori da ste ludi i da ste skrenuli. Pustite svoj um na pašu. Zahvalite mu se i ostavite ga na paši kad vašem srcu neće dati mira. Velika većina vas, spustila se je na takozvani zapad. To su Europa i sjeverni dio Amerike. Tu se nalazi veći dio problema pa i zahtjeva najveći dio Ratnika Svjetlosti. Taj dio vam i omogućuje da imate mirniji materijalni status i da se možete posvetiti svojoj misiji. No to je marginalna stvar. Ali, tu na zapadu leži i jedna velika zamka, rizik za koji ste naravno bili svjesni. To je opijat materije. Ovdje vas ona lakše nego bilo gdje drugdje može zavesti i opiti. To je ispit sa kojim se morate znati nositi. Ispit koji ste si zadali. Znali ste da ako prebrodite taj ispit, da ćete biti dostojan nosioc svjetlosti i novog svitanja.

 

Poruke prenio: Ivan Žganec

Comments are closed.