Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Istina bivanjeDa bi se Istina spoznala, neophodno je Istinom biti!

Dragi moji,

dvije stvari, sagledane iz dva specifično zasebna kuta poimanja karakteriziraju predstojeće obraćanje. Nakon toga, vjerojatno se u potpunosti isključujem… osim ako On ne namjeri nekako drugačije. Naime, najbolji način da se Istina vječito „promašuje“, jest vječno i beskonačno um-ovanje o Njoj. Njome se treba, i može, jedino biti.

 U suštini, sama Istina nema nikakve veze ni sa čim drugim – sem sa samom Sobom, jer Ona jeste Sve. Stoga, svako onaj tko pretendira Istinu spoznati, mora Istinom postati …i biti. Sve drugo, uključujući doslovce neizmjerni i nesagledivi spektar naših stalnih i upornih pokušaja davanja relativnih odgovora po pitanju Tajne postojanja, nije ništa drugo do uvijek i vječito samo: uzaludno, bez-smisleno i ne-svrhovito tumaranje u beskonačnoj mreži Iluzije našeg relativiziranog postojanja.

Jednostavno, Istinom se ili jest, ovdje i sada – ili se to nikada, i nigdje, nije! Njome se ili biva, ili ništa drugo – sve drugo osim toga jest promašaj!

 Možda će ovo obraćanje iz temelja pomjeriti i uzdrmati neke od vas. Možda će uzdrmati mnoge od vas! Ali, ovo je jednom moralo biti „spakirno“ i otvoreno izloženo, onako kako jest – stanje stvari kakvo istinski jest. Čak …sam se i sam dugo dvoumio da li je vrijeme, i mjesto, za tako ogoljenu istinu, ali ako nije sada, nakon ovih i ovolikih iskustava (svake moguće vrste) življenih i proživljenih na ovom našem životnom putu, onda ne znam kada će i da li će uopće ikada biti. Taj uvid, o kome pričam i koji će sada i ovdje biti izložen, možda će nekima otkloniti one posljednje nedoumice u vezi istinskog karaktera većine, ako ne i svih, ovih kanaliziranih poruka – bez ikakve pretenzije za njihovim procjenjivanjem i ocjenjivanjem ma koje vrste; o tome neka svatko potom donosi svoj osobni sud. Svakako, bit će i takvih kojima će ovo u svijesti pobuditi „lančanu reakciju“ na tom sudbinskom putu vlastitog buđenja i prosvjetljenja, dok će nekima u potpunosti izmaći tlo pod nogama i ostaviti ih da „lebde“ bez ikakvoga uporišta i utočišta (pa će me možda u trenu i zamrzit zbog toga …bar dok ne sagledaju, i konačno spoznaju, to – taj „vakuum“, to stanje bez oslonca …bez prostora i vremena – kao svoju vječitu, istinsku i blagoslovljenu Stvarnost) …dok će oni ostali svakako izabrati držati se „naviknute sigurnosti“ svojih uvjetovanih koncepata, vezanih za privrženost svome linearnom, racionalnom umu. No, kako god bilo – svatko na raspolaganju ima svoj vlastiti izbor, uvijek ga je imao, i uvijek će ga imati.

Također, dosljedno ću nastojati ne donositi ikakav osobni sud o svemu ovome, već samo otvoreno sagledavati i „glasno misliti i govoriti“ o onome što, i kako, nam se predstavlja. U tom smislu, neka bude jasno da ja uistinu, ovdje, sada i u ovom kontekstu, ne postojim – ovdje ću biti samo ono …o čemu suvremena nauka neutješno sanja i mašta otkad zna za svoje postojanje: „provodnik bez otpora“. A, svako na dalje sa svim ovim neka postupa po vlastitom osjećaju i nahođenju… i na vlastitu odgovornost. Stoga ako se nekome, zbog svega ovoga, u trenu i rodi impuls one iskonske mržnje ka meni, koji sam se „usudio Bogo-huliti“ – molim te, draga Dušo, ako možeš prvo još jednom pokušaj shvatiti: ja ne postojim – postojiš samo TI.

Naravno, onoga trenutka kada, odnosno ako, u cjelokupnom slijedu narednog izlaganja primijetite ma koju ne-logičnost, ili možda bolje reći ne-utemeljenost – toga trenutka slobodno odbacite sve ovo skupa kao vrhovnu besmislicu, i više nikada se ne osvrćite na to!

 Pa, kao prvo, cijelu priču započet ću sa dvije iznimno bitne vijesti: jednom uvjetno rečeno „dobrom“ i jednom uvjetno rečeno „lošom“. Zašto uvjetno? Pa zato što unutar cjelokupnog našeg poznatog svijeta iskustava – cjelokupnog ovog „pojavnog i manifestiranog“ univerzuma – sve jest relativno; zar ne? Apsolutno je, s te tačke gledišta, vrhovna i nedvosmislenafikcija. No, složit ćemo se, u suštini je uvijek (i svugdje) u pitanju samo stvar našeg pristupa stvari – a ne u stvari, samoj po sebi! …Ovo će kasnije, svakako, biti mnogo, mnogo jasnije.

Dakle, prvo o čemu ćemo govoriti jest, kako red i nalaže, ona „dobra“ strana priče, a to je da: postoji Ljubav, UVIJEK Ljubav i SAMO Ljubav – i nigdje, i nikada, ne postoji, nije postojalo i neće postojati ništa drugo! …To je uostalom, i ono što mnogi od vas i sami intuitivno, duboko u centru svoga bića osjećate. No, ta čista Božanska Tvar (ta „Bijela Svjetlost Svijesti“) po pravilu u startu biva „prelomljena“ i razdijeljena pred ekranom naše percepcije, jer sam Ego po svojoj prirodi vrši ulogu specifične „duhovne kristalne prizme“, pa mi (vođeni i uvjetovani njime) uvijek sagledavamo isključivo raznolikost umjesto Jednu Istinu: Jedno-Bez-Drugoga.

Međutim; moramo se složiti da Istina, ako dakle Jest (ako Je ima!), tada ona sama nema niti uopće može imati išta realno sa ma kakvim našim osobnim, ili bilo čijim, pr-ocjenama ili stavovima o njoj – ona je apsolutna, ne-dualna, ne-manifestirana i ne-dodirljiva. …Ona je, čak, i ne-spoznatljiva – bilo čemu „drugom“ osim Sebi samoj (i još jednom: da bi se Istina spoznala, neophodno je Istinom biti!). Stoga, budući je sve Istina: sve jest Ljubav, pa nam mora/treba svima biti jasno i da sve jest Blagoslov – bez obzira kako se to nama sada, u ovom trenutku (razvitka individualne ili kolektivne svijesti, odnosno sposobnosti i mogućnosti percepcije) ili bilo kom drugom, moglo drugačije pa čak i krajnje suprotnim činiti. Uvijek i svugdje je Blagoslov. Život JE Blagoslov! …Često znam reći – mogli smo i da se ne rodimo, da nas jednostavno nema, i što tada? Što tada?! Tako da, sve ovo, pa kako god nam se činilo ili čini, jest uistinu samo jedan „Plus“ …jedan svojevrsni „Poklon“: jedan Blagoslov. …A apsolutna sloboda je što će svako sa Tim učiniti – ne samo u pogledu ovih sadašnjih („nametnutih nam“) životnih i sudbinskih okolnosti, nego i onih (prethodnih, karmičkih) kojima smo, svojim slobodnim izborima, do ovoga sada i doveli, kao i svih onih koji će u budućnosti slijediti ove svoje sadašnje, njima predstojeće uzroke odnosno „sjemene zametke“.

Sve je Ljubav i Blagoslov, i sve je u savršenom skladu sa izborima i odlukama naše vlastite Duše (odnosno sa „Ugovorom duše“, kako to znaju reći duhovni vodiči u kanaliziranim porukama). Sve što se događa, bez razlike – svi naši „problemi, patnje i nedaće“, baš kao i sve one „blagodatne i poželjne sudbinske okolnosti“ – jesu Ljubav-na-djelu, Ljubav-u-akciji, koju smo sami sebi, sa jedne neusporedivo više razine svijesti, svjesnosti i postojanja, svojevremeno uputili i odaslali sebi samima sa svrhom darivanja doživljaja upravo tog, ovog, specifičnog iskustva a u cilju vlastite najviše Dobrobiti. Upravo s ovim u vidu, još odavno mi se jasno „otvorilo“ da se uistinu ne može povući ikakva (iole jasna, i realna) crta između Prokletstva i Blagoslova – sve je stvar isključivo naše osobne percepcije stvari, dešavanja… našeg „prijema iskustva“, više nego iskustva (onoga što se prezentira) samoga po sebi: jer, MI SAMI „BOJIMO“ SVAKO OSOBNO ISKUSTVO STVARNOSTI. Stoga, budući (robujući egu i iluziji) nikada nismo sama Istina – nikada ne percipiramo samu Stvarnost, a time je i svako naše iskustvo „prokletstva“ i „blagoslova“, „dobra“ i „zla“, „tame“ i „svjetlosti“, „anđela“ i „demona“ … „Boga“ i „Đavola“: ništa drugo do naša vlastita, iluzorna, UM-O-TVORINA, i ništa više od toga i ništa drugo!!!

Stvarnost, Apsolutna …Istinska Stvarnost, Istina …Bog …Ono-Što-Jeste (Ono-Što-Je-smo!), jest ipak, svakako, i dakako, „Nešto“ sasvim, sasvim …sasvim „drugo“! ;-)

 Znači; ono zbog čega trebamo biti bezuvjetno radosni, i spokojni, jest Činjenica da je naša istinska i konačna sudbina: vječno i beskonačno, dakle apsolutno – Blaženstvo! Naše je „samo“ da to konačno i spoznamo odnosno osvijestimo. … A, i ako ne osvijestimo, i dalje će, bez apsolutno ikakve razlike, TO i dalje (uvijek i zauvijek!) biti naša sudbina – naša Suština, Stvarnost i Istina. Zaista, zaista se to, ta istina, ne može dovoljno naglasiti: Nema razloga za brigu! I uistinu, ona svevremena poruka Meher Babe: „Don’t worry, be happy!“ – nije samo kakav simpatični refren stanovite vesele pjesmice u njenom bezbrižnom talasanju površinom našeg linearnog uma, već vječna poruka našeg istinskog, vječno-blaženog i vječno-ljubećeg unutarnjeg Bića.

Tko hoće nek shvati, tko neće – nek pati. Svakome po izboru!

 Kao uvod u onaj drugi aspekt, hajde prvo da uzmemo u obzir par nepobitnih činjenica na kojima se temelji ova naša stvarnost i postojanje uopće, samo po sebi:

1. Po svojoj biti – unutarnjoj, nemanifestiranoj, autentičnoj suštini – SVE JE APSOLUTNO.

2. Po svojoj pojavnosti – izvanjskoj, materija-osobnoj, naizgled-prirodi, onako „kako-nam-se-predstavlja“ – SVE JE RELATIVNO.

3. Univerzum, sam po sebi, jest jedno, jedinstveno, nedjeljivo i cjelovito Organsko Jedinstvo odnosno Postojanje odnosno Biće; suprotnosti nastaju, i postoje, isključivo unutar našeg vlastitog uma.

4. RELATIVNO znači ILUZORNO!

Svijet Dualnosti, Relativnosti, jeste Iluzija – on je iluzorna tvorevina uma koji je, po samoj svojoj uvjetovanoj i ograničenoj prirodi, nemoćan sagledati i spoznati unutarnju Stvarnost, Istinu, odnosno Cjelovitu Nedjeljivost Jedinstva Postojanja.

5. Samo Stvarnost i Istina prepoznaju, i spoznaju, Stvarnost i Istinu: ISTO SPOZNAJE ISTO, U JEDINSTVU SA NJIM.

i, konačno:

6. Ljubav je vezivna sila cjelokupnog Univerzuma – ona je ta Tvar, ta Bit …ta Istina i Stvarnost cjelokupnog postojanja: ona je SVE. Stoga, kada god da nam se (u)čini da Ljubav nije, znajmo da tada (ustvari) nismo mi: ili si Ljubav, ili nisi!

Dakle hajdemo sada; budite spremni za možda najšokantnije spoznavanje vašeg sveukupnog dosadašnjeg bivanja, koje će kao kulu od karata razoriti temelje vaše misaone i vjerujuće Paradigme:

- Pošto je Nedualnost Stvarnosti vrhovna i nepobitna činjenica postojanja, to znači samo jedno: Sve je JEDNO! To dalje znači da sve što unutar naše percepcije odstupa od toga – svaka uobrazilja uma – jest, sa stanovišta Istine, podjednako iluzorna i, u krajnjem, u potpunosti ista. Što dalje znači da je svako naše „dobro“ (svaka ocjena uopće) ništa drugo do „maskirano i preobučeno zlo“ (i obratno!), a što samo po sebi govori da su dobro i zlo samo dvije strane istog novčića, i da su podjednako „dobre“ odnosno „pozitivne“ koliko i „loše“ odnosno „negativne“: sve je krajnje relativno, a relativno znači iluzorno. I konačno, u krajnjem sve to znači samo jedno – da su „demoni“ i „anđeli“ ništa drugo do dvije strane jednog istog novčića, jedne iste Iluzije, jedne iste „Ekipe“: anđeli su veoma, veoma pr-očišćena „demonska“ bića (bića u „odvojenom“ postojanju), dok su demoni ništa drugo do veoma, veoma „zaprljani, degradirani, anđeoski entiteti“, odnosno ni manje ni više nego – „Pali Anđeli“!!! …Sve ostalo, uključujući i nas same (ovo naše relativno, odvojeno postojanje), nalazi se na skali egzistencije između ove dvije paradigme, ova dva ekstrema. A sada …samo jedan trenutak: zar ne stoji za „Lucifera“ (Svjetlonošu), kao centralnu paradigmu svih drugih demona i „sila tame“ uopće, da je ON – „Pali Anđeo“?! Slučajno? ;-) Što vi mislite?

Dakle iz Božje vizure, sa stanovišta Istine – što predstavljaju i jedni i drugi …što jesu i anđeli i demoni: JEDNO ISTO! Jer, sjetimo se: Sve što nije ne-podjeljeno i apsolutno Savršenstvo, jest (uvijek, i ipak) lažno, iluzorno i nesavršeno! …Pa, možda se upravo u svjetlosti ovoga može tražiti, i naći, i odgovor na pitanje „istinske kompetentnosti“ većine, ako ne i svih kanaliziranih poruka, kao i konačno se prestati opterećivati istinskom autentičnošću i vjerodostojnošću njihovih izvora: svima je izvor JEDAN ISTI (a vi sami odaberite kako vam se više sviđa nazvati ga – „demonski“ ili „anđeoski“, sasvim svejedno). I budući je to tako, uopće nisam siguran u kojoj mjeri (i da li uopće!) sve to ima ikakve veze sa istinom i stvarnošću u koju se zaklinju i koju predstavljaju, ili samo i isključivo sa našim stalnim, vječitim i besmislenim „zamlaćivanjem“… Naravno, iz Najviše Perspektive i to ima svoj savršeno jasan cilj i svrhu – da nas do te mjere „iz-ludi“, odnosno o-bez-umi, da se tog uma (ega, „centra svekolike iluzornosti“) konačno i odreknemo, odbacimo od sebe sve te iluzorne „slamke spasa“ (sva ta uzaludna i samozavaravajuća nadanja, vjerovanja, očekivanja i iščekivanja), i konačno: okrenemo i otvorimo se samome SEBI! Jer jedino i isključivo TU – prava, apsolutna, ne-dualna i ne-relativna, Istina/Stvarnost/Biće boravi …i jedino je TO vrijedno Iskustva, Spoznaje i Življenja.

Sve ostalo, osim Istine/Stvarnosti/Bića, jest – sve ostalo! Pa tako i „Bog“ i „Đavo“ jesu naše jednako iluzorne umo-tvorine, i nema nikakve razlike između tog. Vjerujući u „Boga“ mi ustvari i zapravo vjerujemo u „Onog drugog“, jer samo vjerovanje – ako zla uopće ima – jest zlo i hrana zlu …hrana Egu. U Boga – onog Istinskog (Istinu/Stvarnost/Biće) – ne može se vjerovati: On/o-a Se ili zna, ili ne-zna …ili Se jeste (biva) ili ne; drugo ne postoji, samo Jedno – samo Jedno Postojanje Jest!

Ukoliko neko i dalje gaji sumnje i iluzije u vezi ovoga, gore navedenog, evo jednog malog primjera, „eksperimenta“, koji će (svima onima kojima još uvijek „ima pomoći“) pomoći u onom konačnom samo-osvješćenju činjenice da, u okviru ovog uvjetovanog postojanja – sveukupna perspektiva cjelokupne naše „stvarnosti“ egzistira isključivo unutar našeg vlastitog uma, i uvjetovana je njim:

 Dobro lose iluzija

Dodatak slici, uputstvo: pogledajte sliku izbliza, a potom se polako odmičite od nje (na oko 2-3 metra) i – primijetite što se događa…

- – -

A sada, dragi Lucifere, sa svim svojim vojskama, legijama i svim „silama tame“, koliko god da vas ima; dragi svi duhovni vodiči, vilenjaci, anđeli, arhanđeli i sva ostala „bića svjetlosti“ …što se mene bar tiče – PROVALJENI STE ;-) , i od sada (prema svima, prema svemu) zračim bez-uvjetnu i ne-podijeljenu Ljubav. …Ne zbog vas, o… ne – već zato što drugačije, jednostavno, ne može biti: jer, u vječitom trenutku istinskog sada, JA Jesam Ljubav. TO je istinska priroda mene …to je istinska priroda Svega!

Naravno, nemam ama baš ništa protiv ako se i dogodi ta nekakva toliko najavljivana „transformacija“ (kako uglavnom volite pričati), jer i to je dio „Igre“ …a ja se tako volim igrati, oduvijek. No ovaj put, u ovoj nogometnoj Utakmici, ja više nisam „lopta za šutiranje“, već sada Igrač …i Kapetan …i Izbornik! I ako mene uopće pitate, tu se nikakva promjena nije ni dogodila, jer sam to oduvijek i bio – samo nije bilo svjesnosti. I, koliko ja tu zaista vidim, jedina istinska Promjena i Transformacija jeste ona koja se događa, i koja jest, van svih mogućih promjena i transformacija ovoga relativnog svijeta. Nikakve druge promjene – nema.

Stoga, hajdemo dalje, za iste pare …sve dok Veliki Redatelj ne udari posljednju klapu. A kada i kako će se to desiti? – Tu slobodu voljno i radosno prepuštam Njemu …neka me iznenadi.

I na kraju, nadam se samo jednome …odnosno nekako sam jednostavno siguran u to ;-) , i s radošću iščekujem – da ćete me svi zajedno („Obje Ekipe“), nakon konačnog svršetka cjelokupne ove igre, igranke, da ne kažem „Drame“, pozvati i počastiti razastrtim crvjenim tepihom, da skupa u Nebeskoj Kafani (našeg zajedničkog „Poslodavca i Producenta“) proslavimo briljantno izvedenu i okončanu ovu Kozmičku Predstavu Vječite Igre Sjenki …ovaj veličanstveni scenski komad Vječitog iluzornog postojanja u Odvojenosti! …I nimalo ne sumnjam da ćemo tamo, i tada (u sada), svi biti – svi Jesmo – apsolutno, apsolutno „pijani, ludi, oduzeti i o-bez-umljeni“, od beskonačne, bez-konačne Radosti, Sreće i Ljubavi …od neodoljivo opojnoga nektara Vječnog Blaženstva Izvornog, Cjelovitog, Apsolutnog Postojanja!!!

U Miru, Ljubavi i Radosti, vaš

Alakh

apsolutnaistina.com

Previous postSvjesnost Svijeta jest Sam Svijet – Nisargadatta Next postMooji - Tajna Mudraca