Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

kap vodeU svakom trenutku i na svakom mjestu unutar Univerzuma odnosno unutar sve-prisutnog i sve-prožimajućeg „tkiva“ prostorvremena, u skladu sa našom danom, aktualnom frekvencijom svijesti odnosno svjesnosti, sve se događa – i sve JEST – upravo onako kako i TREBA biti.

Ne postoji niti jedna druga „mogućnost“ da to, eventualno, „može biti nekako drugačije“ – ma što o tome ja, netko, nitko …ili bilo tko mislio.

 Sve je Savršeno, onako kako jeste – sve je Savršenstvo!

 Čovjekov, ljudski, uvjetovani i ograničeni um jednostavno ne može (po samoj prirodi stvari) ni obuhvatiti, ni pojmiti, pa time niti spoznati ono što je po svojoj imanentnoj prirodi Vječno, Bes-konačno …odnosno Ne-ograničeno. A upravo takva jest sama transcendentalna priroda – Bit/Biće – Univerzuma.

 U svojoj potrazi za istinom, taj um neodoljivo liči na šetača/tragača raznim površinskim trajektorijama ove naše lijepe (loptaste) planetarne tvorevine. U tom svom traganju, on je „uvjeren“ da svo vrijeme ide i napreduje „naprijed“, kao i da se njegova potraga stalno kreće u pravcu nečega „novoga“ i „istraživanja beskonačnosti“ …naravno, krajnje nesvjestan stvarne činjenice da se svo vrijeme kreće isključivo – U KRUG; odnosno da svo vrijeme isključivo „tapka u/na jednom istom mjestu“. Upravo iz te činjenice, kao i iz činjenice jako, jako velike i snažne „privlačne sile“ Iluzije, nama je (robujući tom umu, odnosno samoj Iluziji) potrebno mnogo, mnogo života (inkarnacija) u ovoj materiji kako bismo na osnovu velikog mnoštva „ponovljenih i ponavljanih“ iskustava (ogromnog mnoštva „završenih krugova“ i vraćanja opet na početak), jednom konačno došli do uvida da – „nešto smrdi u državi Danskoj“; da tu nešto ZAISTA „ne štima“ …i da se mi svo vrijeme zapravo nigdje ne krećemo, već se samo VRTIMO U KRUG. E toga trena …tim uvidom, počinje naše O-svješćenje – naše „podizanje glave i pogleda“ za osvjedočenje postojanja (prisustva, realnosti) i jedne do tada ne(s)poznate dimenzije: nečega mnogo šireg, grandioznijeg i istinitijeg, od cjelokupne ove obmanjujuće „linearne ravni svijeta/svijesti/postojanja“ …i zapravo počinje naše – prestajanje hranjenja Iluzije. Toga trena, sagledavajući jednu u mnogome realniju, jednu „Širu Sliku“ života, življenja i postojanja uopće, konačno napuštamo svoju vjekovnu poziciju „žapca u bunaru“ (i njegove čuvene, umom uvjetovane, „zdravo-razumske filozofije“…) i svojom konačno oslobođenom sviješću otiskujemo se dimenziji istinske Istine i stvarne Stvarnosti. Time zapravo oslobađamo svoju svijest ogromnog gravitacijskog utjecaja Iluzije, jer ta „gravitacija“ sa našom sviješću, i percepcijom uopće, čini i radi onu POTPUNO ISTU STVAR kao što i privlačna sila svih masivnih kozmičkih objekata utječe na samo tkivo Prostor-vremenaza-krivljujući ga, uvjetovajući ga, i ograničavajući njegov prirodni tok, raz-voj i raz-vitak. Dakle potpuno isto se zbiva i sa našom sviješću, jer upravo ona jeste samo „organsko tkivo“ tog istog, sve-sačinjavajućeg, Prostorvremena – samoga Univerzuma! …Stoga, sve dok se ne desi to O-svješćenje odnosno O-slobođenje (a za to je nužno nadilaženje i prve, i druge a bogami i treće kozmičke brzine ;-) ), mi smo uvijek, i samo, nesretni robovi i zatočenici Uma, Iluzije …i nepremostive „zakrivljenosti i učahurenosti“ vlastite svijesti, odnosno same te „linearne svjesnosti“.

Nemajući uvida u tu „Širu Sliku“, mnogi su jednostavno zabavljeni pokušajima slaganja njenih „puzli“ odnosno manjih ili većih „fragmenata stvarnosti“, nesvjesni naravno da stvarnost, cjelina, nije „prost skup svih njenih pojedinačnih dijelova“ već da Cjelina jest zapravo i upravo: zajednička SUŠTINA svih njih skupa i svakoga ponaosob. A ta suština je transcendentalna, ne-vidljiva (bar ne umu i čulima) – suptilnija čak i od kvantne ravni. I tako …oni koji to ne shvaćaju, i dalje (svojim fragmentarnim umom) shvaćaju da je „život besmislen“, da „pravde zapravo nema i ne postoji“, da smo „u ovom krajnje preteći nastrojenom, nemilosrdnom i ne-ljubećem univerzumu, eto, prepušteni „sami sebi“ i na milost i nemilost kakvog iskonskog Zla“, da „princip slučajnosti slobodno hara i caruje našim životima“, odnosno da se – „Bog igra kockicama…“ (a što je i sam Einstein, mada ne pretjerano „duhovan“ i sklon samoj transcendentalnoj svjesnosti, odavno „provalio“ kao veliku zabludu našega uma). No, zapravo i nije nikakvo čudo što (robujući umu) imamo takvo shvaćanje, pošto time samo potvrđujemo, i direktno ukazujemo na činjenicu očitog odsustva razumijevanja jedne suštinski bitne stvari, a to je da: RAVNOTEŽA jestVRHOVNA KONSTANTA UNIVERZUMA …vrhovni ZAKON, odnosno – Vrhovni Prioritet SVEGA!!! …A ako je to, već, tako, tada jednostavno moramo razumjeti što to sve znači, podrazumijeva i, zapravo – implicira. U suprotnom …slobodno zauvijek ostanimo svako u svom „voljenom bunaru“, i do mile volje beskonačno filozofirajmo o tome „…što je to ocean?…“, „…koliki je on zapravo?… (2x veći od ovog bunara?… 10x veći?… možda čak 100x veći?!!…“), i – „…postoji li on uopće?!“. …I sanjajmo, samo lijepo sanjajmo da ipak negdje možda postoji neka princeza koju bi sudbina jednom mogla navesti do našeg bunara, i čija ljubav bi nas mogla izbaviti od patnje, tjeskobe i muke, a njen „strastveni poljubac“ konačno oslobodio tog prekrasnog princa koji, otkad zna za sebe i svoje postojanje – „nesretan čuči i čami“ shrvan obličjem žabe.

No, hajdemo se uozbiljiti, i pokušati razumjeti (ali ne umom i raz-umom, već upravo „zaobilazeći“ njega) tu duboku unutarnju suštinu „onoga-što-jest“

Univerzum, sam po sebi, jest savršeni „Kompjuter“, savršeni Sistem/Mehanizam, gdje apsolutno TRENUTNO („u roku od ODMA“) – svi (mogući) aktualni Inputi i Outputi bivaju bez ikakve „greške“ ili „zadrške“ procesuirani i inkorporirani unutar cjelovitog i jedinstvenog Bića sve-obuhvatnog „sistema“ Cjeline. Dakle, svaka aktualizirana promjena unutar tog Bića, tog Svega, automatski i isto-vremeno, biva nerazdvojni i ne-razlučivi Čimbenik tog sve-prisutnog i sve-obuhvatnog jedinstva odnosno Jednog – tog Svega. Stoga, i ujedno, svaki taj čimbenik (pa i svako od nas, svih, „ponaosob“ …kao i svaki naš čin, akt pa i sama misao) jest ništa manje bitan sastavni i strukturalni dio Sistema/Univerzuma u odnosu na bilo koji „drugi“ dio unutar te/ove Jedinstvene Univerzalne Kozmičke Tvorevine/Bića. U skladu sa tim, treba shvatiti da sve što se zbiva (i sve što jest …bez obzira kada, gdje i kome se događa) zbiva se i jeste upravo OD nas samih, ZBOG nas samih, kao i uistinu – NAMA SAMIMA. I NIŠTA U CJELOKUPNOM UNIVERZUMU ne zbiva se bez i mimo te trenutne inter-akcije SVEGA u sklopu SVEGA: u okviru tog Jednog Ne-djeljivog Bića!

Onoga trena kad mi, ili bilo tko/što drugi/drugo „naruši“ („prividno“) aktualni Status-Quo – sveprisutnu Ravnotežu Sistema, to Nulto-Stanje-Univerzumaistovremeno i trenutno cijeli Sistem/Univerzum izvodi SVE NEOPHODNE AKCIJE (svoje vlastito Pre-strukturiranje) u smjeru/cilju ponovne uspostave prvobitnog stanja (iz vremena) pre narušenog Balansa. Energija koja je bila potrebna/utrošena za obnovu te narušene Ravnoteže automatski, tj. savršeno spontano i prirodno, ide na „račun“ samoga „vinovnika te novonastale neravnoteže“ i jest ono čemu je neko još davno nadjenuo taj mistični naziv „Karma“ – i oko toga nema nikakve druge misterije! …Naravno, onima koji sve više i više „uzimaju/uzmu učešća“ u univerzalnom kvantumu same apsolutne i sveprožimajuće te Jedne-Svijesti, tog Jednog-Bića (koji „napreduju na tom putu vlastitog Pro-Svijetljenja odnosno Pr-Osvješćenja“), ubrzo im biva savršeno jasno da se, zapravo, nikada i ni na koji način ta Prvobitna Ravnotežai nije zaista poremetila (niti je to uopće samo po sebi i moguće!) nego se taj „poremećaj“ događa isključivo u najdubljim temeljima same svijesti promatrača/vinovnika te „virtualno nastale neravnoteže“, te potom sama ta svijest iziskuje njeno (odnosno svoje vlastito) „karmičko izbalansira-va-nje“. U skladu sa tim, istima biva također savršeno jasno da karma, sama po sebi, jest UISTINU jedna „virtualna/iluzorna kategorija“, kojom jedna ne-prosvijetljena svijest (bilo opća, bilo osobna/individualna) – a u skladu sa bićem univerzalnog Mira/Ljubavi/Ravnoteže – beskompromisno nastoji sebe samu „vratiti“ u stanje te Prvobitne i Ne-narušene Ravnoteže (koja, dakle, iz njenog ugla viđenja djeluje, izgleda i biva „stvarno narušenom“). Također stoga, onima Pro-Svjetljenima biva savršeno jasno da Karma jednostavno i istinski (u Istini) NE POSTOJI, već da je ona samo nužni, „virtualni nus-produkt“, našeg vlastitog EGO-centrizma odnosno – uzimanja SEBI SAMOME za zaslugu onoga što zapravo, i upravo, uvijek i isključivo Univerzalno-Jedno-Biće Čini, oduvijek Je Činilo i zauvijek Će Činiti. …Ujedno, samo iz tog razloga moguće je (i) nadilaženje Karme, jer – da je ona zaista stvarna, nikada je ne bi ni mogli nadići i Pro-Svjetljenje (samo po sebi) nikada ne bi bilo moguće. I to je jedini razlog da onoga trenutka kada se desi to konačno Pro-Svjetljenje/Pro-Buđenje, toga istog trena KARMA BIVA PREVAZIĐENA: odlazi „u ništa“, jer to i jest njena prava suština i bit. Baš kao što tada i sama Reinkarnacija biva prevaziđena, jer je i ona sama dio te iste Iluzije. …Sve ostale „iz-mišljotine“ samo su opsjene našeg vlastitog Uma, jer naše Istinsko Biće je Vječno, Bes-konačno i Ne-vezano ma čim (a kamoli kakvim „uzrocima“ i „posljedicama“): ono je SAT-CHIT-ANANDA ATMA – Apsolut Znanja, Postojanja i Blaženstva!!!

Osvijestivši sve to, biva (nam) bez ikakve dileme jasna i sama suština onog (našem umu tako „misterioznog“) „Ne-plodonosnog djelovanja“ o kome govori, i na kome se zapravo suštinski temelji, i cjelokupno naučavanje „Bhagavad-gite“, kao što i u potpunosti bivaju shvatljive riječi one čuvene mantre indijskih svetaca i jogija:

NA HAM KARTA – PRABHU DEEP KARTA

MAHA PRABHU DEEP KARTA

HI KEVALAM“

Odnosno: „Nisam ja taj koji djeluje – Sveprisutna Božanska Svjetlost/Biće/Svijest (Je Ta Koja) djeluje. Ta Vrhovna Sveprisutna Svjetlost: zaista, jedino i isključivo Ona!“

 (Inače, Božansko Biće pod tim imenom – Bhagvan Sri Deep Narajan Mahaprabhu-ji – zaista je bio inkarniran na našoj planeti u razdoblju 1828. – 1963. god., i svima koji su imali blagoslova susresti se sa Njim neizrecivo je mijenjao život na bolje. – prim.aut.)

 Sa takvom (transcendentalnom, apsolutnom …istinskom) svjesnošću, nema više EGA – tog našeg „lažnog i iluzornog identiteta“, nema (iluzornog) „činitelja“. Samim tim NEMA više ni „produkcije“ nekakvih naših „osobnih“ uzroka i posljedica, pa samim tim NEMA niti njima nužno prateće (te „u-mišljene“) Karme. Stoga, to tada jest življenje Istine …življenje Ljubavi i Zahvalnosti Svemu, u svijesti Svega (Svega-Što-Jeste) kao Svoga Vlastitoga Istinskog Bića!

Kada (u nama) jednom počne buđenje takve Svijesti odnosno Svjesnosti, tada konačno počinjemo sa odricanjem od svih onih naših vječitih, EGO-kreiranih, igrica „Žrtve i Tlačitelja“ – gdje čitavog svog postojanja glumimo vlastitu bespomoćnost, pa time i ne-odgovornost, u pogledu tog istog postojanja. Naravno, upravo zbog toga je i samo Pro-Svjetljenje za nas po pravilu prava „nemoguća misija“, jer smo jako, jako …jako teško skloni odreći se pozicije te tako nam bliske, prirođene, srcu nam drage i toliko ugodne – „komforne bespomoćnosti“. …Neusporedivo je lakše iz-misliti nekog „Đavola“ (kao „suprotnost Bogu“… ), nego stopiti se sa Stvarnošću i Istinom, jer to tada zahtjeva odricanje od onoga što nam je uistinu najdraže i najmilije: od „samoga (lažnoga) sebe“! Dakle, ako se, i kada, jednom uopće i odvažimo na to, tada to od nas iziskuje istinsko odbacivanje Iluzije i Glume, susret sa Stvarnošću i U POTPUNOSTI PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITO (ALI I SVEUKUPNO) POSTOJANJE. A tada ni Karme (više) nema jer SVE POSTAJE (JEST) KARMA – i tada (konačno) postajemo/bivamo svjesni da „Karma jest Božja Volja“ (a ne naša ego-kreirana tvorevina), odnosno da „Božja Volja jest Moja Volja“, odnosno da „Karma jest Moja Volja – a Moja Volja stoji nad Svime Što Jest“ …kao i, konačno, da: Sve Jest upravo zato što Ja Jesam, stoga JA JESAM TVORAC OVOG (ČITAVOG, SVOG) UNIVERZUMA!!!

I tu je, tada, Kraj Priče – jer na toj „točki“ stupa na scenu realnost Jedinstva sa Vječitim i Beskonačnim, Blagoslovljenim POČETKOM (…cjelokupne „Priče“, Svega-Što-Jeste)!!!

 Sve je oduvijek Savršeno; i svako je UPRAVO tu gdje treba biti i u stanju/uvjeta/svijesti u kojima UPRAVO i treba biti. Prvobitna Ravnoteža NIKADA NIJE (BILA) NARUŠENA – samo …tu istinu treba(mo) još i O-Svjestiti! I, budimo sigurni u jedno: kada bi (ovoga trenutka) nešto “trebalo“ biti drugačije nego što jest, budimo sto-posto sigurni da bi (tada) – uistinu i bilo drugačije. To što je sve upravo ovako (a ne nekako drugačije), najbolje i naj-očitije govori da (u savršenom skladu/interakciji sa SVIM OSTALIM, SVEUKUPNIM, RELEVANTNIM PARAMETRIMA CELOKUPNOG SISTEMA ODNOSNO POSTOJANJA) upravo ovako i treba (biti).

Uistinu, ono što ovaj naš „racionalni“, iluzorni Um (EGO) nikada ne može i neće razumjeti, jest apsolutna istina koja glasi: sve što se zbiva i što jest, jest isključivo u savršenom skladu i suglasju sa našom vlastitom ISTINSKOM VOLJOM! – I upravo ta Volja čini suštinski temelj onoga što se često zna nazivati (našim) „Ugovorom Duše“.

Ta činjenica …ta notorna i nepobitna istina postojanja, jest najviši mogući UŽAS ovog našeg „racionalnog“ Uma – od koje on, EGO, tokom cijelog svog iluzornog postojanja nastoji pobjeći „kao od crnog đavola“ (…Sebe Samoga ;-) ) – jer suočavanje sa njom (oči u oči …„face to face“!) automatski rezultira njegovim totalnim RAS-KRINKAVANJEM …njegovim Pro-Svijetljenjem, i njegovom APSOLUTNOM DEZ-INTEGRACIJOM (U-Ništenjem) u Ništa – koje i jest njegova prava priroda, supstanca i bit. Naime, priznanjem/suočavanjem da se stvari/događaji nipošto ne dešavaju (eto …tako) „nasumice“ i „slučajno“, već da se sve zbiva sa točno određenim Uzrokom, odnosno isključivo našom Vlastitom Voljom, EGO ostaje bez i jednog jedinog argumenta za te svoje vječite igrice „žrtve postojanja“, i skrivanja iza plašta nevinosti i ne-dužnosti u pogledu bilo čega i svega!

Kako, i zašto, smo mi sami odgovorni (i to, u naj-pozitivnijem mogućem smislu te riječi/pojma, jer biti odgovoran, znači biti savjestan odnosno brižan, ljubeći i pokroviteljski zaštitnički) za SVE – za sve tokove (vlastitog) postojanja? – Pa tako i zato što (na bazičnom, integralnom nivou svijesti i postojanja) MI SAMI istinski Želimo da svaka neravnoteža unutar Bića/Sistema/Postojanja bude, i to u što je moguće kraćem roku, Sanirana i Iz-balansirana – kako bi prirodna, prvobitna Ravnoteža (Mira i Blaženstva …našeg Izvornog Bića) automatski, savršeno i ne-uz-nemireno bivala. Stoga se ODMAH (instantno!) u trenutku iz-vršenja ma kog našeg egokreiranog čina (bilo „pozitivnog“, bilo „negativnog“), kreira i „Sjeme“ njegove neposredne prirodne Posljedice, koja nam …našoj „razdvojenoj“ svijesti/svjesnosti (sticajem ovog „linearnog toka vremena“) biva tek „naknadno“ prezentirana u svjesno iskustvo, a koja zapravo jest NAŠA VLASTITA (krajnje svjesna, namjerna) KREACIJA. I u tome, a ne u bilo čemu drugom – pa niti u nekoj odvojenoj, „Božjoj“ volji – leži najdublja suština djelovanja „mehanizma karme“! Dakle, ono što je jedino potrebno i neophodno da bismo realizirali Istinu, jest svjesnost/spoznaja svoje ISTINSKE ŽELJE/VOLJE – jer ta i takva svjesnost briše iluziju, briše EGO, briše svu površnost i nesvjesnost našeg vlastitog (ne-odgovornog) postojanja, i stapa nas sa S-Mir-enošću i Bezbrižnošću tog Cjelovitog Jedinstvenog Polja – „Moje i Njegove (Univerzalne) VOLJE“. A kada bićem direktno (ne umom!) spoznamo princip/fenomen te (svoje) Istinske Želje (Volje), tada konačno prestaju i svi naši „vjekovni životni problemi“: konačno se „Mirimo-sa-Sudbinom“ (ali ne onako kako to EGO „podmuklo“ iskrivljuje i insinuira!…), i po prvi puta zaista, ikada: prihvaćamo, i bivamo, ONAJ koji je (aktualni) AKTER …svoga …postojanja – a ne …njegov … Objekt, tj. Žrtva. …Postajemo ono što nikada uistinu nismo ni prestajali biti: vječiti i istiniti Subjekt – Kreator – cjelokupnog, vlastitog, Postojanja!!!

 (sve ovo gore neophodno je raz-umj-eti „zaobilazeći um“, jer jedino tako u prilici smo izbjeći upliv EGA i njegovo is-krivljenje Istine i autentičnosti, koji egzistira „iza“ ovih gornjih riječi, izraza i …ipak nužno prigrljenih svih raspoloživih „konceptualnih poštapala“).

 Ispravno …inteligentno …shvativši sve to, prisjetimo se sada one stare, dobre …mudre, priče iz života zen-učitelja Džošu Džušina, u vezi najdublje suštine mir-nog, zadovoljnog, ispunjenog života, življenja i – sudbine (nam) same:

 Pitala ga jednom neka starica:

- „Ja sam žena, a život žene je vrlo tegoban. Dok je dijete, mora da sluša roditelje. Kad dovoljno odraste, udaje se i mora da sluša muža. Kad jako ostari, sluša svoju djecu. Njen život sastoji se samo od poslušnosti i poslušnosti. Zašto mora da vodi takav život u kome nema ni jednog razdoblja slobode i neovisnosti? Bunim se protiv starog kineskog načina života.“

Džošu reče (Tvoja molitva da bude):

- „Drugi neka imaju sve što žele. Što se mene tiče, nastavljam sudbu koja mi je dodijeljena.“

(najiskrenije se nadam da, nakon svega ovoga do sada iznesenog, niste više skloni smatrati Džošua „kompletnom budalom“ – kako bi ga inače naš „racionalni um“ i svi koji mu bespogovorno robuju, bez ikakve sumnje smatrali i dalje smatraju! )

 Zaista, zaista …pri toj, našoj …izvornoj, Istinskoj Svijesti/Svjesnosti, sve ove (naše) igre i igrice „rađanja i umiranja“, „tugovanja i radosti“, „patnji i zadovoljstava“, „ispaštanja i oslobađanja“, „padova i uspinjanja“, „sa-grešenja i is-kupljenja“ … odnosno te naše egokreirane Predstave sebe samoga kao „vječite, sirote, nedužne i ne-odgovorne žrtve čitavog mnoštva ’nasumičnih okolnosti’, tj. samoga života i postojanja“ – jednom za svagda „s-padaju u vodu“ kada se konačno Pro-Budimo za Istinu svoga vlastitog, i autentičnog, Bića/Stanja/Položaja. I tada, tek tada – Prava Igra zaista počinje!… ;-)

U tom smislu, na našem „putu ka toj i takvoj svjesnosti“, šireći svoju svijest i percepciju, spontano i sve više i više počinjemo zračiti svojim unutarnjim, Istinskim Bićem: Istinom, Svjetlošću, Ljubavlju, Razumijevanjem, Zahvalnošću, Brižnošću… – prema svemu i svakome/svačemu, jer, obzirom da SVE jest NAŠE VLASTITO, NAJ-INTIMNIJE BIĆE, postoji li (tada) pod ovom kapom nebeskom ičega prigodnijeg i prirodnijeg od tog!?!

Zračenje Ljubavi odnosno Svjetlosti, cijelim svojim bićem, jest čin vrhovnog Sa-obražavanja svoga vlastitog bića sa Bićem Svega-Što-Jest. Stoga, bez ikakve primjese sumnje: ona „najgora moguća stvar“ koju biste mogli učiniti onome/onima koji čvrsto robuje Tami odnosno „Mračnoj Strani“, svakako NIJE Borba (bar ne ona „konvencionalna“ i umu-podrazumjevajuća) niti ma kakav drugi oblik odnosno vid „sukoba“, „napada“ iliti „agresije“ – jer na taj način ne činimo ništa drugo doli samo (krajnje „predvidljivo“ i neinteligentno) „dolijevamo ulje na vatru“, odnosno upravo u skladu sa onim što je Vladika Nikolaj Velimirović, u svojim nenadmašnim „Molitvama na jezeru“, tako divno i slikovito iskazao:

- „Po širokom drumu juri zlo, i od svakog novog megdana dobiva snage i maha, i umnožava svoju svitu.

Mudar se sklanja s druma, i ostavlja zlo da juri.

Lajava psa brže umiri jedan komad kruha nego hrpa kamenja.

Onaj tko je učio ljude: oko za oko, – učio ih je, kako će svi ostati slijepi.“

Pa, razumijevajući ovo, zar još može biti nekoga tko će (eto, tek tako…) uzimati sebi za pravo osuđivati Krista, kao i vječne i besmrtne riječi Njegove transcendentalne mudrosti, kojima je stalno i uporno pozivao (i poziva!) na Ljubav, Razumijevanje i – Oprost! …Jer On to, svakako, NIJE govorio zbog Sebe odnosno neke Svoje dobrobiti, pa čak niti zbog dobrobiti ma koga drugoga ili samoga svijeta uopće (iako to također i upravo jest krajnje prirodni, nužni i podrazumijevajući, sljedujući „nus-produkt“ svega toga, odnosno tog i takvog stava/stanja svijesti), već je to s najvišom ljubavlju poručio samo, i upravo – zbog NAŠE VLASTITE (OSOBNE, PONAOSOB) VRHOVNE DOBROBITI. Jer nitko nikome – pa ni svijetu uopće – ne može iole pomoći, a kamoli ponuditi i pružiti SPAS (niti bilo kakvu istinsku Dobrobit), ukoliko prije toga nije spasio (odnosno našao načina spasiti) samoga SEBE! …Nema druge istine, jer sve drugo jest EGO, i jest otvorena manifestacija našeg duboko učahurenoga (no ipak tako providnog i prozirnog …bar onome koji to umije vidjeti) „prikrivenog licemjerja“.

Stoga, ostavimo se konačno tih „ideala slobode i patriotizma“ – tih tako „zvučnih“, no tako licemjernih poštapalica našeg vlastitog EGA …naših sveukupnih Zabluda i sveopće Lažnosti – i, smireno i staloženo „spustivši loptu na zemlju“, u istini i jasnoći vlastite svijesti zapitajmo sebe sljedeće: „Što je ono od čega tama najviše strahuje, i čega se najviše pribojava pod ovom kapom nebeskom?“ – I, ako smo zaista ozbiljno …duboko i iskreno postavili to pitanje, dosegnuti ćemo i taj pravi i istinski Odgovor, a to je: „Da je svjetlost pro-svijetli!!!“

Da …kako jednostavno i logično, a ipak kako našem vlastitom Umu daleko od stvarnog razumijevanja! Zašto daleko? Pa zato što se on uvijek, i konstantno, ponaša kao da je uvijek potreban nekakav „konkretni“, agresivni angažman na suzbijanju „Tame“ odnosno „Zla“, jer u suprotnom „nikakvog boljitka, iliti promjene, ne može biti stvoreno“. No …unutar svoje ograničene konceptualnosti, on naravno TRAGIČNO PREVIĐA ČINJENICU odnosno APSOLUTNU ISTINU – da jedini istinski, konkretni angažman podrazumijeva upravo taj naš Unutarnji rad na prosv-jetljivanju „Tame“ odnosno „Zla“, i nikakva (druga, EGU tako bliska i prirođena) EGO-djelatnost! A što to konkretno podrazumijeva? – To iziskuje naše kontinuirano življenje, odnosno bivanje u Istini …Ljubavi …Zahvalnosti, i naše konkretno „Slanje/Odašiljanje Svjetlosti“ Tami – gdje god da je vidimo ili primijetimo unutar ili izvan sebe. Na taj način djelamo i činimo upravo ono NAJ-STRAHOTNIJE što Tama (uključujući tu sve moguće manifestacije njenog vlastitog bića odnosno entiteta) može sebi zamisliti, sa čim se može suočiti …tj. ono posljednje što bi sebi ikada, pa i u najstrašnijem košmaru, uopće mogla „poželjeti“. To je, iako se nama (našem ograničenom Umu) može činiti i čini kao krajnje „benigni“ nastup i nastojanje – čin SAVRŠENO REALNOG, OTVORENOG I (što je najvažnije!) DJELOTVORNOG PRO-SVJETLJENJA TAME, te stoga jest i JEDINI ISPRAVAN, ODNOSNO ISTINIT, ČIN u tom pravcu i sa tim ciljem. …Sve drugo, ili drugačije, jest samo (naša) EGO-kreirana, licemjerna predstava namijenjena očuvanju EGA i cjelokupne Iluzije, pa samim tim i te Tame (protiv koje se, navodno, i „borimo“). …Nikada, ali NIKADA!, ne podcjenjujmo snagu i moć Iluzije – jer na bilo koji ma i najmanji znak ili nagovještaj naše slabosti, tj. odsustva potpune i istinske svjesnosti, Iluzija će nas bez i jedne jedine trunke milosti automatski „zakucati“ i poslati tamo gdje nam je „upravo …zapravo i mjesto“ (u skladu sa upravo tom našom slabosti, odnosno u skladu sa istinom našeg vlastitog aktualnog stanja svijesti). I tu neće biti ničega „osobnog“ …nikakve „mržnje“, „odmazde“, ili čak “nepravde“ – već samo, i upravo, neminovnosti našeg nužnog suočavanja sa istinom svoga vlastitog bića!

Stoga, ukoliko težimo suočiti se (iskustveno!) sa Svjetlošću, Ljubavlju i Blagoslovima (a ne sa „Zlom“ i „Tamom“), iste trebamo, uvijek i prije svega, najprije osloboditi unutar samoga Sebe – očistiti i izglancati taj Reflektor izvorne vlastite svijesti – a potom ih i spontano (ili po namjeri ciljano) emanirati vani. Tada, tako i samo tako, naša „Borba protiv Tame i njenih O-tjelotvorenja“ može biti, i JEST, zaista svrhovita i ISTINSKI UČINKOVITA. – Nikako drugačije i ni na koji drugi način!

Posve mi je jasno da je „neusporedivo lakše“ na Tamu i „Zlo“ odgovoriti i odgovarati istim, „njihovim oružjem“, no time uistinu ne činimo ništa drugo do da ih samo hranimo, jačamo i ustvari dajemo im njima nasušno nužnu potporu. Ovu tvrdnju iznosim iz osobnog iskustva – jer i sam sam nekada svom dubinom svoje duše bio zakleti, i nepokolebljivi, „borac protiv Tame, Zla i Nepravde“; sve dok jednom …nakon bezbrojnih bitaka, muka, izgaranja i nedoumica na tom „svijetom i svjetlom putu“ () nisam konačno bio blagoslovljen uvidom apsolutne istine. I tada …bez ikakve sumnje, spoznao sam istinu i stvarnost Jednog-Bez-Drugoga; i sve je bilo savršeno jasno. Odnosno …nije tu više bilo nikoga da „doživi i spozna“, već je spoznaja bila jedino što je tu istinski postojalo i bilo. I to je to.

Dakle, u skladu sa svim izrečenim, evo svako može da izvrši jako mjerljivi i provjerljivi „eksperiment“: pošaljite (mentalno i emocionalno …a najbolje potpuno otvoreno, spontano i iz dubine svoga bića) svjetlost, ljubav …i/ili oprost, onome/onima čiju Tamu želite prosvjetliti, promijeniti, odnosno transformirati u Svjetlost. Potom zahvalite Biću/Cjelini Univerzuma što je to „sjeme“ sa najvišom pažnjom i brižnošću prihvaćeno unutar Njegove „Hranljive Tvari/Podloge“ (jer se to zaista tako i zbiva! , budući drugačije ne može biti)– i, strpljivo sačekavši urod …manifestaciju, vremenom bit ćete neposredni svjedoci autentičnim, spontanim „čudima i iscjeljenjima“ u pogledu jedne, veoma iznenađujuće …i neočekivane, novo-rađajuće svjetlosti na svim onim mjestima (osobama, događajima, situacijama) gdje smo ranije, prije svega toga, svojom percepcijom mogli svjedočiti (i svjedočili!) samo i isključivo Tami. …Događaji koji će uslijediti (skupa sa „transformacijom“ osoba, kojima smo iskreno o-prostili te njihovu Tamu obasuli ljubavlju i svjetlošću), naizgled „bez ikakvoga stvarnog uzroka i razloga“ počet će se „odvijati“ (i nama realno pri-kazivati, iskustveno – unutar ove naše tekuće stvarnosti) upravo u izravnom skladu sa tim našim, prethodnim molitvama i namjerama (posijanim „sjemenima tih naknadnih posljedica“)! – To je činjenica! …Probajte i osvjedočite se! I to je najviši dokaz da SVAKA ISTINSKA PROMENA počinje najprije na „ne-vidljivim“, kvantnim ravnima (dakle uplivom energije naše direktne i jasno definirane namjere), a tek potom biva „manifestirana“ (našem umu i čulima vidljiva), „raz-motana posljedica“ odnosno objektivna Činjenica. …Upravo posve isto kao što i marljivom i strpljivom zemljoradniku, nagrada u vidu „gotovih prinosa sazrelih plodova prirode“ biva darovana tek nakon svih onih njegovih, nužnih, sa najvišom pažnjom i brižnošću prethodno ispoštovanih pred-radnji i preduvjeta, kao i svih tih „ne-vidljivih“ najprije generativnih a potom i vegetativnih procesa rasta i razvoja sjemena na putu njegove dharme da jednom postane zdrava, raz-vijena, o-stvarena biljka i donese zreo plod!

Zato, svaki sljedeći put kada vas Um pokuša „nagovoriti“ da podlegnete svojoj slabosti i na „tamu odgovorite tamom“, na „napad – napadom“, na „mržnju – mržnjom“, a na „zlo – zlom“ – odlučno, svjesno …i sa iskrenim osmjehom mudrosti na svojim usnama, oduprite se tom iskušenju (baš kao što je i sam Krist to jednom davno učinio na sudbinskoj „Gori kušanja“), i svojom unutarnjom ravnotežom, svojim unutarnjim svjetlom i mirom, u-ravnotežite i pro-svijetlite svaki taj skroviti, nemirni i mračni kutak vlastitog uma, i preplavite ga Oprostom, Istinskim Razumijevanjem i – Ljubavlju. To – a ne „Borba …Agresija …i napad“ – je naše jedino i istinsko Oruđe (i „Oružje“) u našoj svetoj, ljudskoj …točnije božanskoj, „borbi“ za pro-svjetljenje Svijeta, odnosno Sebe Samoga! …Kamo sreće da je ova istina mogla doprijeti do svijesti svih onih „religioznih“ umova koji su „Svetim Ratom“ podrazumijevali bespoštednu, i krvoločnu, borbu protiv svih ostalih „nevjernika i neistomišljenika“ – krajnje nesretno nesvjesni da Džihad ne znači to, već upravo „Borbu sa unutrašnjim neprijateljem, i pobjedu nad njim“. Mnoge bespotrebne nesreće i patnje čovječanstva, mogle su biti izbjegnute.

Rečeno je:

Netko može da pobjedi hiljade ratnika na bojnom polju,

ali taj se ne može mjeriti sa pobjednikom koji je pobijedio samog sebe.“ (Konfucije)

No uistinu, budući naš jedini, istinski (takav) „neprijatelj“ jest EGO (taj jedini i „autentični“ …iz-Mišljeni „Đavo, „Šejtan“, iliti „Nečastivi“) – koji se „hrani“ isključivo našom vlastitom agresijom, našim strahom, ne-mirom i ne-ravnotežom – valjda nam je time svima sada kristalno jasno što nam, i kako, jedino valja činiti…

 EGO se ne može „pobijediti“ (borbom sa njim) – on se pobjeđuje PREVAZILAŽENJEM, i to: Ljubavlju, Istinskim Razumijevanjem i Prosvjetljenjem!

Glavna bitka se dobiva – spontano, staloženo, mudro …i istinski inteligentno: IZNUTRA !!!

 

S Ljubavlju,

Alakh Niranjan

www.apsolutnaistina.com

Previous postUčite svoju djecu da... Next postU zdravom duhu zdrav čovjek