Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Knjiga priopcenje pustinjaka „Svaki čovjek je jedna individualnost, a to znači jedna naročita “iskra Božja” i prema tome vječna kao i sam Bog. Bog međutim želi svoje bezbrojne “duhovne iskre” učiniti isto tako samostalnima kao što je i On sam, kako bi imao inteligentne, spremne, ali i potpuno pouzdane suradnike. Naravno da bi On svakog trenutka mogao stvoriti takve suradnike, no oni ne bi bili slobodni i surađivali bi automatski u onome što bi im On sam zadao. Bog pak želi suradnike slobodne kao što je i On slobodan u svom stvaranju, zato mora svaka “iskrica” koja se kao osobnost odvojila od Njega najprije steći vlastita iskustva.“

 

Ova navodno istinita priča, zapravo su zapisi o jednom životnom putu osobe koja je krenula prema inicijaciji, spoznaji samoga sebe, smisla života i samoga stvoritelja. Sam put prožet je mnogim spoznajama kojima sam autor, a i čitatelj dobiva uvide i mir na tom putovanju. Zato je autor i započeo objavljivati svoje životno putovanje. Ako ste u potrazi za knjigom koja će vam podariti mir, ako ste u potrazi za starim ali opet novim spoznajama koje će vas opet probuditi, onda su ovi zapisi upravo za vas.

Naslov knjige: Priopćenje pustinjaka

Autor: Nepoznat

Naslov izvornika: Die Mitteilungen des Eremiten

Broj stranica: 101*

*broj stranica za ovu i ostale knjige, ovisi o izdavaču, formatu izdanja, i još nekim parametrima

 

Priča je prvotno u serijama bila objavljivana u jednim novinama u S. A. D. To je bio početak ove predivne knjige. Samoprozvani Pustinjak, odlučio je iznijeti svoje životno iskustvo koje je proživio na putovanju u potrazi za samospoznajom. Pustinjak je odlučio podariti čitateljima vlastito životno iskustvo koje bi moglo pomoći drugim ljudima koji su također u potrazi za smislom života, samospoznajom, kreacijom…

Prosječan zapadni čovjek, nikada ne bi mogao povjerovati u ljude koji su posvećeni, koji žive u spiljama i posvećuju cijeli svoj životni rad služenju Bogu i čovjeku. Za većinu ljudi, to su samo bajke za naivne ljude. Ovo je priča jednog posvećenog čovjeka koji je jedan dio svog života proveo u duhovnoj školi u visokim planinama Himalaja. Sigurno ima i onih koji vjeruju u mogućnost postojanja ljudi koji polaze duhovne škole i dobivaju uvide u više sfere,  ali ujedno imaju i zablude o tome što to znači biti posvećen. Biti posvećen, ujedno znači i žrtvovati sebe. Posvećenje nije nikakav dar niti poklon, jer taj put zahtjeva veliku žrtvu i odricanje. Polaznik mora pokazati i dokazati, da je dostojan, postojan, trezven i snažan da uđe u jedan drugi svijet. Učenik mora odbaciti svoju samovažnosti i pokazati iznimnu samilost i mudrost. Mnoge zamke se nalaze na putu samospoznaje. Neke od tih zamki možemo upoznati u priopćenjima Pustinjaka. Posvećenik mora dostići savršeni unutrašnji sklad i harmoniju. Jedan od puteva prema Inicijaciji, mogli smo pročitati u prošloj knjizi, „Inicijacija“ Elisabeth Haich. Jedan drugi, ali opet sličan put samospoznaje, možemo pročitati u „Priopćenju pustinjaka“.

Već na samom početku, ulazimo u čarobne pustolovine pisca, kada doznaje da je on vođen višim silama i da ima pomoć ljudi koji su pored njega. Pustinjak na svojem putovanju odlazi u Indiju. Igrom slučaja (kasnije je doznao da ne postoje slučajnosti), saznaje nešto o svetim ljudima i krene u potragu za njima. Nije mu trebalo dugo da naleti na svete ljude i na čudne riječi što su dolazile iz njihovih usta.

“Ja sam došao, brate Amo”, reče mi, “da bih malo porazgovarao s tobom i da ti kažem neke stvari. Kao što sam ti već rekao, mi smo nekoć bili usko povezani na jednoj drugoj planeti. Tada smo zajedno studirali ali ti nisi završio studij, već si se oženio i živio na toj planeti do svoje smrti u krugu svoje obitelji. Mi smo tada znali da je na jednoj drugoj planeti, naime na ovoj Zemlji ovdje, sam Bog postao čovjekom. Znali smo i kakva ga je sudbina snašla na Zemlji. Sjećaš li se još kako smo se obojica zarekli, ukoliko bi nam jednom bila ukazana milost da se utjelovimo na ovoj Zemlji da bismo tada učinili sve kako bismo pomogli Njegovom radu? Sjećaš li se još toga?”

Ovo je priča o dušama koje putuju sa planeta na planetu da ispune misiju Svemira. Ovo je priča o tome kako te duše mogu utonuti u zaborav, ali vječna memorija koja je duboko u njima, ta sila, tjera ih da traže, propitkuju, i nikad ne staju u svojoj namjeri. Ovo je priča o dušama koje su došle na ovu planet zbog samilosti i zbog svoje zadaće, a to je pomaganje čovjeku, ljudskoj duši u rastu i razvoju. No, prije nego duše na zadatku krenu u misiju, prvo moraju probuditi sebe, odnosno jedni druge. A zato nam postoje vodiči. U ovoj priči, vidimo da vodiči mogu biti baš pored nas, ali često puta ih ne vidimo. Ako ih ne možemo prepoznati i vidjeti, to ne znači da ne postoje, to samo znači da smo nesvjesni. Ako ne čujemo i ne vidimo znakove koje nam postavljaju vodiči, moramo poraditi na sebi, svojoj svjesnosti. Naši vodiči postoje u materijalnom i nematerijalnom obliku, pitanje je samo, da li smo ih svjesni? Ali za onoga koji traži i propitkuje, za njega je neupitno da će naći svoj put, znakove i vodiče koji će ga uputiti na pravi smjer.

Pustinjak je krenuo na put do svojeg majstora (majstora „Z“, kako ga zove u priči). Na tom putu, našeg junaka čekaju ispiti i strahovi.

“Ne moraš se sramiti, brate! Tvoje ponašanje je bilo sasvim prirodno. Ali naše isto tako!” Kada jednom budeš posjedovao toliko znanja kao mi- Latah i ja – bit ćeš isto tako miran kao i mi. Nama se više ništa ne može dogoditi jer čitavo naše postojanje povjeravamo Stvoritelju. Vidiš, čitav naš život, čitavo naše djelovanje i ponašanje je jedna molitva, sve činimo u Njegovo ime! To nas štiti od svih životnih neprilika. Sve dok na takav način naš život usmjeravamo prema Bogu- a pritom se uvijek izvršava Božja, a nikada naša volja-ne može nam naškoditi nikakva oluja, nikakva munja nas ne može pogoditi, nikakva životinja napasti, ni jedan lovac ili neprijatelj pogoditi iz puške ili ubiti. Uvijek će se u pravo vrijeme dogoditi nešto što će nas zaštititi. Ali samo onda, ako se svojevoljno sjedinimo s Bogom i osjećamo se jedno s njime.”

U školi posvećenih;

Nakon napornog i dugog putovanja, pustinjak dolazi u samu školu posvećenih u kojoj će ostati godinama. Godine i godine učenja i treninga, od čovjeka napravi biće puno samilosti, ljubavi i kozmičke svjesnosti.

„No, ne dozvoli da te odbije to što će u početku i dalje sve biti jednolično. Ne smiješ postavljati pitanja, premda s tvoga sadašnjega gledišta sve izgleda zbrkano i pogrešno. Sve što ti je sada nerazumljivo služi tome da ojača tvoje tijelo, izoštri tvoju dušu i tvoju vječnu neprolaznu “Ja-svijest” toliko ojača, da bi u buduće samoga sebe uvijek mogao imati pod kontrolom. Kasnije ćeš sa zahvalnošću spoznati kako su te vježbe od samog početka bile korisne za tvoju samodisciplinu.“

Poduka u školi posvećenih

Tek u dijelu, školi posvećenih, Pustinjak nam otkriva neke dijelove poduke. Poduka u školi se sastoji od teškog treninga nedjelovanja. Kao što i sam Pustinjak kaže, niti sam ne bi mogao izdržati taj dio školovanja, da se prije toga, kao vojnik nije naučio disciplini. Potrebna je iznimna mirnoća i disciplina tijela, uma i duha da bi se postiglo pravo majstorstvo. Kao što smo mogli pročitati u knjigi Inicijacija, tokom niza vremena, određena bića su se prilagodila evolucijskom razvoju svijeta i čovjeka, i time su i prilagodili Inicijaciju. Inicijacija se ne održava više u piramidama, ne održava se samo visoko u pećinama i spiljama. Onaj tko je svjestan svoje situacije, postojanja, svijeta, onaj tko je svjestan zašto je došao ovdje i sada, taj zna da upravo sad proživljava Inicijaciju, ovdje i sad, gdje god da se nalazi!

Sumnjam da bi itko od onih koji čitaju ove retke mogao izdržati ovo prvo vrijeme školovanja….

„Tijekom vježbanja tijela i duše istovremeno se odvija i buđenje duha i individue koja sve više postaje svjesna svog božanskog izvora i jedinstva s Bogom; duh postaje svjestan da je on od Boga stvorena misao, ali vječna kao što je Bog vječan. Uskoro padaju sve koprene koje su do tada obavijale duh individue ( za njezino dobro ) i pred čovjekom leži kao panorama vidljivo sve što je njegova individualnost do tada proživjela, učinila i radila; vidljivi su svi životi i egzistencije na drugim planetima i suncima, na drugim razinama postojanja takozvanog duhovnoga svijeta. Tada se stječe razumijevanje zašto je čovjek morao proći kroz ovo ili ono. Vlastita ograničenost koja nije dozvoljavala da se stvari vide u pravome svjetlu postaje zabavna kao i ono zbog čega je čovjek dolazio u sukobe i time sam sebi stvarao neprilike i patnje. Istovremeno s tom spoznajom uzroka i posljedica čovjeka prožima plima samilosti i ljubavi prema braći ljudima koji još nisu dosegli taj stupanj spoznaje da ostaje prožet samo jednom jedinom željom: pomagati, pomagati i pomagati! Međutim, kako čovjek postaje sličan Bogu, tako dolazi i do spoznaje da je moguće samo savjetovati, učiti i podučavati, ali nikada prisiljavati na bilo što.“

Gdje god da jeste, potrebna je iznimna mirnoća, svjesnost i ljubav da izdržite ljude koji su oko vas, teške situacije i okruženje. Jeste li uopće svjesni da bi za vas to mogla biti Inicijacija, Inicijacija za ulazak u bratstvo ljubavi koje služi čovječanstvu i Stvoritelju?

Tokom svojeg učenja, pustinjak saznaje mnoge istine. Zašto su se morale dogoditi određene katastrofe, zašto su morale izumrijeti neke životinje, civilizacije. Što znači i kako je nastao asteroidni pojas između Marsa i Jupitera. Pa tako, svaka nesreća koja nas snađe ima smisao, a razlog tim nesrećama nije nitko drugi nego sam čovjek. Ali ljudski duh je stvoren na taj način da se razvija u slobodi, da na njega nitko ne utječe. Ali ipak su se našli neki odmetnici u svemiru koji su se usudili utjecati na našu slobodu. Ali to je uvjetno rečeno. Jer oni ne utječu na našu slobodu izravno. Oni samo mame čovjeka i tako njime upravljaju neizravno. Time, cjelokupna odgovornost pada na nas i nikoga drugoga. Patnja se događa jer mi to dopuštamo. Kada je položio nekoliko ispita, Pustinjaku je bilo dozvoljeno da pristupi u „unutrašnji krug“. Tek je tamo mogao dobiti veličanstveni uvid i kontakt sa međuplanetarnim bićima. I već pri samom kraju škole, sam Pustinjak nije bio niti svjestan dokle je došao. Dogodilo se je to, da je postao opijen učenjem. Postao je kao pijanac, postao je fanatik, još jedna zamka za ljude koje teže duhovnom razvoju. On je bio pod utjecajem, umjesto da gospodari situacijom. Ali, pored svih tih učenika, uvijek je bio Majstor, koji ih je sa puno ljubavi upozorio i usmjerio na pravi put.

„Stapanje spolova na razini majstorstva je isto kao i stapanje spolova u nebu, gdje se, kao što je poznato, sklapaju “pravi brakovi”. Stapanje spolova na razini majstorstva ili “na nebu” sastoji se u tome da se negativni, dakle ženski dio, stopi u savršenu cjelinu s muškim dijelom bića u “jedno biće” što se tiče mišljenja, djelovanja i stvaranja. Ukratko, to je stanje najvećega sklada kakvo jedva možemo zamisliti. Negativni dio popušta i tim popuštanjem navodi pozitivni dio da se dopušta voditi i upravljati u svome djelovanju.“

Zapisi pustinjaka su pisani vrlo jednostavnim jezikom koji svatko od nas može razumjeti, a opet, te poruke su vrlo duboke koje tako da prožimaju naše biće. Ti uvidi, daju mir našem srcu. Kako kaže učitelj našem pustinjaku, za razgovor sa Bogom ne treba nam posrednik, on od nas ništa ne traži, nego nas samo upućuje na put. Saznajemo kako se životinjske duše transformiraju iz manjih životinjskih oblika pa sve na više sve do transformacije u ljudsku dušu. Na svom putu, pustinjak susreće svoj drugi Ja. Drugi Ja, je onaj koji tražimo. To je ona osoba sa kojom se nakon ponovnog rođenja opet spajamo u jednu cjelinu. To je kozmičko spajanje koje je nezamislivo za čovjeka koji nije iniciran. Ovo je predivna priča o pronalasku svoje druge polovice sa kojom se sjedinjujemo kada završimo zadatak na ovoj planet Zemlji, a tada, dalje nastavljamo raditi u službi Boga.

„Ti ćeš postići učeništvo. Ali Učitelj ili Majstor je samo onaj koji je to nad samim sobom.“

Do čitanja!

Priopćenje pustinjaka.pdf by Natasa Savic

Previous postŠest zapanjujućih paralela između cjepiva i GMO-a Next postMonsanto truje Argentinu: porast oboljenja od raka i djece koja se rađaju s poremećajima, a poljoprivrednici postaju "zarobljenici pesticidnog začaranog kruga"