Sjeti se … 6. dio – Svjesnost

Ne postoje prijatelji, ne postoje neprijatelji, postoje samo učitelji.

 

Samo znanje nije dovoljno, ono nema srca, bez obzira koju količinu znanja sakupili, ono neće hraniti naš duh, ono nam nikada neće dati konačnu sreću ili mir. Život traži više od znanja, on traži snažne osjećaje i stalnu energiju. Život traži ispravnu akciju da bi znanje zaživjelo. Znanje je baš kao i sam život, vrijedi samo ako se živi.

 

Naš je problem da iako znamo, ne djelujemo, ne živimo to znanje.

 

Kad nam se oči otvore, vidjet ćemo da smo sami odgovorni za zdravlje, sreću i sve okolnosti svog života, svijesno ili nesvjesno.

 

Kad u potpunosti preuzmemo odgovornost za svoj život, postati ćemo u potpunosti čovjekom, sretni i slobodni.

 

Samo se vrhunski mudrac i potpuna neznalica ne mijenja.

 

Suosjećamo s prijateljem govoreći: oh, to iskustvo ti je uništilo nadu, a zapravo bi s njim morali proslaviti. Razbijanje privida znači oslobađanje od privida, ali nama su draži prividi.

 

Ako ne dobijemo što želimo, patimo. Ako dobijemo što želimo patimo. Čak i ako dobijemo upravo ono što želimo, opet patimo jer to ne možemo zauvijek zadržati. Razlog tome je naš UM, on želi biti izvan promijene, bez bola, bez obaveze na život i smrt. Ali, promjena je zakon i pretvaranje neće promijeniti tu stvarnost.

 

Mozak i um nisu jedno te isto, mozak je stvaran, um nije.

 

Mozak može biti oruđe, može se sjetiti telefonskog broja, adrese, ili pisati poeziju, na taj način on surađuje s ostatkom tijela. Ali kad ne možemo prestati razmišljati o nekom problemu ili telefonskom broju, sa svakom našom namjerom narast će i briga, tada se ne radi o radu mozga, već o lutanju uma. Tada nas um kontrolira.

 

Kad otpustimo um, vratit će nam se razum.

 

Vrijeme je da počnemo učiti iz životnih iskustva, umjesto da se žalimo na njih ili da uživamo u njima.

 

Ako ostanemo slijepi za svoje slabosti, ne možemo ih ispraviti, niti možemo izgraditi svoju snagu.

 

Naša ljutnja dokaz je naših tvrdoglavih privida.

 

Misli nastaju kada se um opire životu (promijeni). Kada se dogodi nešto što je u sukobu s uvjerenjem, nastaje nemir. Misao je nesvjesna reakcija na život.

 

Kada se opiremo onome što se događa, um počinje bježati, misli koje nas progone stvorili smo sami.

 

Svijest nije u tijelu, tijelo je u svijesti. Mi smo svijest a ne fantomski um koji nas mući, mi smo tijelo ali i sve ostalo jer sve jest svijest.

 

Tijelo je svijest, ono je besmrtno, ono samo mijenja oblik. UM, naša vlastita osobna povijest, identitet i uvjerenja su smrtna.

 

Riječi ne znače mnogo dok ih sami ne shvatimo.

 

Meditacija je akcija, ne reakcija.

 

Ljutnja je jedno od glavnih oruđa za preobrazbu starih navika. Ljutnja može spaliti stare navike. Strah i tuga sprječavaju akciju. Ljutnja je potiče. Kada naučimo na odgovarajući način upotrijebiti svoju ljutnju, moči ćemo strah i tugu pretvoriti u ljutnju, a zatim ljutnju u akciju. To je tajna unutarnje alkemije tijela.

 

Mudra osoba ne traži bol, ali ako bol dođe, ona je koristi.

 

Tajna promijene je usmjeriti svu svoju energiju ne u borbu protiv starih, nego u izgradnju novih navika.

 

Osnaživanjem dobrih navika, ukloniti ćemo beskorisne.

 

Djelovanje nije vjerovanje.

 

Smrt nije tužna, tužno je što većina ljudi nikada ni ne živi.

 

Isprazno je živjeti prema očekivanjima drugih ili očekivanjima vlastitoga uma.

 

Nema običnih trenutaka.

 

Nikada se nemojte boriti protiv nečeg. Kad te guraju vuci, kad te vuku guraj. Pronađi prirodni tijek i kreni s njim. Na taj se način pridružujemo moći same prirode.

 

Pad ili gubitak milosti događa se svakome od nas kada počnemo razmišljati, kad postanemo znalci i počnemo davati imena stvarima. Ne radi se samo o Adamu i Evi, već o svima nama. Rađanje uma je smrt osjetila.

 

Stvari su nam postale dosadne jer za nas postoje samo kao nazivi: ovo je stol, stolac, mačka, pas, auto, kuća, cvijet, kokoš, muškarac, žena, zalazak sunca, ocean, zvijezde, … Na sve gledamo kroz zavjesu “znanja” o stvarima. Poput gledanja filma po dvadeseti puta, vidimo samo zapamčene stvari pa nam je dosadno.

 

Dosada je znak ne svjesnosti o životu, dosada je znak da je svjesnost zapela u umu (znanju).

 

Tajna sreće nije u tome da tražimo više, već u razvoju sposobnosti da uživamo u manjem.

 

Gdje god da jesmo, OVDJE smo, Vrijeme je SADA a mjesto je OVDJE.

 

Napustite očekivanja da će vas vanjski svijet (izvanjsko) zadovoljiti i nestati će razočarenje.

 

Ne možemo promijeniti prošlost, a budućnost nikada neće biti onakvom kakvom se nadamo. SADA i OVDJE.

 

Tuga, strah, ljutnja, žaljenje i krivnja, zavist, planovi i žudnja žive samo u prošlosti ili budućnosti, umu.

 

Prošlost je historija, budućnost je misterija a sadašnjost je dar.

 

Nemojte dozvoliti nikom i ničem a najmanje svojim vlastitim mislima da vas odvuku iz sadašnjeg trenutka.

 

Naša zadaća nije da nekud stignemo, već da budemo ovdje i sada.

 

Prosvjetljenje je tu, pred nama, samo otvorimo oči, SADA!

 

Izvor svih neprijatelja je naš um. Demon kroz kojeg se moramo probuditi

 

Ljubav nije nešto što se može razumjeti, već samo osjetiti.

 

Znanje o budućnosti zasnovano je na realnom zapažanju sadašnjosti.

 

Sreća je jedina moć koja vrijedi, a sreću ne možeš dohvatiti, ona će dohvatiti tebe- ali tek kada predaš sve drugo.

 

Sve dok se uistinu ne probudimo, mi ustvari spavamo i sanjamo da smo budni.

 

Prosvjetljenje nije postignuće, to je shvaćanje. Kad se probudiš sve se mijenja i ništa se ne mijenja. Ako slijepac shvati da vidi, dali se svijet promijenio?

 

Djelovati sretno, osjećati sreću i biti sretan bez razloga u svijetu, je voljeti i biti slobodan.

 

Svi ljudi svijeta zarobljeni su u pećini vlastitog uma. Samo nekolicina koja vidi svjetlo, koji su se oslobodili i predali sve, mogu se smijati u vječnost.

 

Prosvjetljenje je iznad potrage i iznad straha. Jednom kada se dogodi, vidimo da je očito, jednostavno, budno i sretno.To je jedina stvarnost.

 

Život je privid, ništa više od šaljivog događaja kada svijest zaboravi na sebe.

 

Mi smo svijest koja sve promatra i koja jest sve.

 

Zemlja, nebo, sunce, drveće, jezero, potok, … sve smo mi, zarobljeni u iluziji pokušaja uma da budemo netko.

 

Izgubiti um znači pasti u svoje srce.

 

Ljubav je jedina stvarnost svijeta jer je sve JEDNO.

 

“Probudite se, probudite! Uskoro će osoba za koju vjerujete da jeste, umrijeti. Dakle sada probudite se i budite zadovoljni s ovim znanjem: nema potrebe tražiti: postignuće ne vodi nikuda. Nema nikakve važnosti pa jednostavno budite sretni SADA! Ljubav je jedina stvarnost svijeta, jer je sve JEDNO, znate. Jedini zakoni su paradoksi, humor i promjena. Nema problema, nikad ih nije bili i nikad ih niti neće biti. Shvatite svoju borbu, otpustite svoj um, odbacite brige i otpustite se u svijesti. Nema potrebe da se opirete životu, samo djelujte kako najbolje možete. Otvorite svoje oči i vidjet ćete da ste veći nego što ste zamišljali. Vi ste svijet, vi ste svemir, vi ste vi, ali i svi drugi također. Sve je to čarobna božanska igra. Probudite se, povratite osjećaj za šalu. Ne brinite, samo budite sretni, već ste SLOBODNI!”

 

Comments are closed.