Svjesnost 4Među raznim „kanaliziranim“ porukama koje se već duže vrijeme vrte ovim našim „cyber prostorom“, internetom, mnoge su u najmanju ruku i najblaže rečeno „problematične“  ne samo zbog njihova slatkasta sadržaja, neispunjenih obećanja i konkretne ne provjerljivosti istinske vjerodostojnosti toliko spominjanoga mehanizma „procesa Uzašašća“, kao ne ni zbog problematične ne argumentiranosti konkretno navođenih datuma takozvanih „otvaranja portala viših dimenzija“ (pa ostaje samo da vjerujemo u to ili ne) … pa čak nevezano ni za to što sam većinu tih tamo navedenih „simptoma uzašašća“ i sam u dobroj mjeri iskusio i is-trpio (bilo to zaista posljedica toga, ili čista koincidencija) no jedan od tih tekstova me se nedavno svojom dubinom i baratanjem činjenicama zaista posebno dojmio, za-intrigirao me i istinski inspirirao. I to ne samo zato što već odavno ne vjerujem u ma čija, kojekakva „slatkasta“ uvjeravanja i obećanja (jer niti vjerujem, niti sumnjam … jednostavno se odavno više ne hvatam na to, a sve što će biti neka bude onako kako biti treba i mora), već zato što duboko osjećam (dakle Znam) tu nepobitnu činjenicu da je sam Strah „ono“ čega se svako od nas ZAISTA jedino uistinu plaši! … I, što je u cijeloj toj priči još bitnije i zanimljivije: upravo MI SAMI jesmo isključivi kreatori samoga tog Straha – cjelokupnog njegovog fenomena. Ili još preciznije, on, Strah upravo čini naše biće – ono što mi (ovakvi kakvi smo) jesmo i zato ga se tako grčevito i držimo, u toj mjeri čak da smo mu bespogovorno podani „sluge i čuvari“: čuvari svog ropstva.

Dakle, ono što je u završnom dijelu tog teksta iskazano riječima:

Postoje priče iz svakog puta inicijacije o „Čuvaru ulaza“, a najčešće čuvar je strašno čudovište. Kada je jedan inicirani dovoljno razvijen da putuje u astralne svjetove, prva stvar koju će inicirani susresti je Čuvar. Inicirani mora pobijediti čuvara da bi dalje napredovao na svom duhovnom putu.

To se smatra testom, a test se mora proći, ili se instrukcije Učitelja zaustavljaju. Svaka ezoterična tradicija ima svoj način kako se nositi s čuvarom, i kako to prevladati. Jedna univerzalna istina o tom testu je, da taj čuvar ste vi. To strašno čudovište je jedno astralno    ukazanje vaših najgorih strahova.

Čudovište da, ali to nije ništa više nego iluzija. U svakoj tradiciji rješenje je za iniciranog da otpusti svoje strahove i osobne demone i onda će oni prevladati čuvara. On će samo nestati.“

nije ništa drugo do gola istina, činjenica o neophodnosti temeljitog Buđenja, otvaranja nam Svesti i Očiju za suštinsku istinu da: MI SAMI, naše osobno unutarnje biće, jesmo taj Čuvar, ta brana osobnom Bogo-ostvarenju ali ne iz razloga što smo u „konfliktu“ sa samim sobom (kao što i jesmo) … ili što bismo dok smo ovakvi kakvi smo, mogli unijeti nekakvoga nesklada i nereda u području savršenog Božanskog Poretka, neee – već zato što naš Izvor, naše Istinsko Biće, istinsko JA, ima samo jedan i jedini kozmički rukovodeći princip u okviru cjelokupne Egzistencije: našu OSOBNU najvišu dobrobit! Dakle: ono tom „branom“ ne štiti Sebe (Boga) od nas, pa čak ni nas od nečega trećeg, već štiti nas od NAS SAMIH, jer … da nije tog „kozmičkog mehanizma“, viječno bismo u svojoj nesvjesnosti bili izloženi istoj onoj neizbježnosti koja se sudbinski događa i recimo, samom leptiru kada se zaljeće ka smrtonosnoj vrelini plinske lampe ili svjetlosti razbuktale vatre, sanjajući u svom Snu da je njegova vlastita iluzija istina.

Ustvari, unutar sveukupnog Božanskog Poretka apsolutni prioritet jest na apsolutnoj, ultimativnoj dobrobiti SVEGA – svega postojećeg, cjelokupnog Postojanja i sve je u tom cilju i smislu Savršeno uređeno i organizirano. Zbog jednog kozmičkog zakona koji glasi: „ISTO PRIVLAČI ISTO  I PROŽIMA SE SA NJIM“, nitko se ne može „stopiti“ sa svjetlošću dok prethodno sam ne postane svjetlost! Stoga, mi sami jesmo najveći, najbolji i najodgovorniji Čuvari cjelokupne kozmičke tvorevine. Jer kada bi (samo hipotetički…) i najmanja trunka „tame“, „nečistoće“, odnosno „nereda“, dospjela unutar savršene božanske Harmonije, cjelokupni Univerzum (naše vlastito Biće) u trenu bi se raspao u neizrecivom i neopisivom kaosu i netragom bi isčezao. Zato i samo zato taj zaštitni mehanizam je implementiran u samom korijenu, samoj srži Tvorevine.

Zapravo, prava i puna istina jest u tome da nitko nama ništa ne brani i nitko nas nikada ni na što ne prisiljava (a što jeste u skladu sa vrhovnim principom slobodne volje) sve što se zbiva i što jest činimo mi sami sebi: sami sebi smo najveći i prijatelji i neprijatelji, i izrabljivači i dobročinitelji, i prosvjetitelji i obmanjivači, i žrtve i spasitelji… i to opet, iz samo jednog suštinskog razloga: jer nigdje i nikada u čitavom univerzumu nije postojao nitko drugi, nikakva „drugost“ osim NAS SAMIH … osim ovog našega slavnog „JA“!!!

Kako smo samo smiješni i djetinjasto zanimljivi u svoj svojoj plitkomislenosti, nezrelosti i naivnosti dok se krećemo i bivamo u ovom „velikom svijetu“ učahureni u toj vlastitoj ego-kreiranoj perspektivi „Žrtve“, promatrajući svijet i stvarnost u potpunosti „odvojenima“ od nas samih; ali i što je još gore  „konfrontiranima“ u odnosu na nas same!… I što se više budimo, pri osvrtu na to biće nam je sve smješnije i smješnije. Ne zato što je naše življenje u ovom svetu i na taj način samo po sebi smiješno i komično (jer uistinu, često i nije baš), već kad jasno i po prvi puta bez „iskrivljenih sočiva“, sagledamo sa kakvom smo samo „ozbiljnošću“ pristupali cjelokupnoj toj maškaradi i „herojskoj borbi sa svim tim vlastitim vjetrenjačama“! Budite sigurni, to buđenje vam neće biti niti zrnce manje urnebesno nego što vam je bilo nakon pročitanog Servantesovog „Don Kihota“. Zanesenost uma i opijenost vlastitom iluzijom je komično (ili ako baš hoćete – tragično ) ISTA. … Strofa onog Mahaprabuđijevog bađana savršeno oslikava to naše stanje:

U odaji sa ogledalima pas laje na likove uokolo, uvjeren da su to drugi psi od straha i panike umire.“

Kada gledam danas iz ove perspektive svuda oko sebe i u svijetu uopće, ove i ovolike gorljive „borce za oslobođenje čovjeka od ropstva i ugnjetenosti“, sa kakvim se žarom u riječima pa čak i u djelima bave kaosom i nepravdom u svijetu … a ni na sam rub pameti im ne padne makar samo trunka volje da se bar malo pozabave sa tim istim „ropstvom i ugnjetenošću čovjeka“ unutar njih samih i od strane sebe samoga, onda i same riječi pa čak i one krajnje dobrohotne, počinju gubiti inicijalni smisao, a Tišina sama se nameće kao vrhunski blagoslov…

Da ne bude zabune, nikome ja i ni za što ne sudim i nikoga ne krivim i osuđujem jer sam u potpunosti svjestan da je sve upravo savršeno i upravo onako kako treba biti, a za naše vlastito vrhovno iskustvo. Odnosno, konačno kompletiranje iskustava jeste naša Bogom dana i zacrtana Misija. Ali …kad samo vidim kako ti „borci protiv nepravde“ jurišaju na one koji vrše nasilje nad drugima (iako s više perspektive razumijevanja gledano – u sklopu nužnog karmičkog slijeda dešavanja), a potom po raznim slavljima, restoranima ili kad se vrate svojim toplim domovima ta ista ljudska nevinašca bez i trunke griže savjesti potamane zarad vlastitog gastronomskog zadovoljstva čitave gomile tih „brutalnih i nasilnički nastrojenih“ pilića, jarića, praščića, teladi, zečeva, srna, jelena i ostalih zlobnih i bezdušnih zvijeri … onda mi ostaje samo da se vratim samome sebi i u tišini, zamolim za Oproštaj: njima, sebi i  Sebe.

Zaista je zanimljivo koliko je jednom ego-robujućem biću teško pojmiti bilo koju istinu, a pogotovo tu da je čišćenje sveta neophodno započeti u vlastitom dvorištu, vlastitom umu. I koliko je to zapravo nedokazivo onom tko to ne želi shvatiti.

Svaka istinska vrijednost se po pravilu drži i čuva van dosega onoga, odnosno onih koji su je ne dostojni i koji je ne zavređuju, a postaje dostupna onda i onom tko uspješno prođe test „inicijacije vatrom“ (znanjem, tj. spoznajom), odnosno onom tko uspije da prođe „iza vela“. … A zamislimo samo sad, iza kakvih „sigurnosnih brava i mehanizama“ se nalazi Najveće Blago i Apsolutna Vrijednost?! Ne … to um ne može niti da zamisli!

Kaže se da je Istina skrivena iza „sedam brava“. To je samo metaforična predstavka ali nije daleko od prave stvarnosti. Ona, Istina, je u potpunosti skrivena od mogućnosti dosega ovim relativnim umom koji funkcionira isključivo unutar svijeta dualnosti, relativnosti  a što to sve implicira, to je također nedostupna tajna ovome umu i onima koji se logike tog uma grčevito i bespogovorno drže. Zato, ništa ne brinite : naše blago je savršeno dobro skriveno i čuvano! Samo …to ima i svoju „lošu“ stranu: mi od toga nemamo apsolutno nikakve koristi dok god smo sa „ove strane brave“, odnosno sa ove strane Vela, jer naše dualističko postojanje neizlječivo je temeljeno na iluziji, samo na iluziji i isključivo na iluziji …pa čak i onda kada mislimo da najzad naziremo istinu (pogotovo tada!). Uzgred, negdje usput sam naišao na misao koja to sasvim adekvatno definira:

„Onaj tko misli da zna istinu taj je ne zna, jer istina ne samo da nema nikakve veze sa mišljenjem ove ili one osobe, već nema apsolutno nikakve veze sa mišljenjem uopće. Ona se ne spoznaje mišljenjem već direktnim iskustvom – doživljavanjem – odnosno, kako nas uče drevni mudraci: Kada znanje, predmet spoznaje i znalac postanu Jedno.“

Dakle onda i samo onda kada dospijemo „iza“ misli, iza uma, tada i samo tada realiziramo Istinu. Nema drugog puta i načina! Sve ostalo je tumaranje u iluziji i zabludama uključujući i sve naše ovozemaljske „borbe“, sukobe, traganja za „krivcima“ nastojanja i izgaranja za „pravdom“.

A Istina – „Iza Vela“ – otkriva Se(be), vječito, kao Jedno-Jedinstveno-Postojanje: Sve-Što-Jeste („All-That-Is“). ISTINA-JE-SVE-JE-JEDNO!

I opet ovdje, sa jakim razlogom, moram naglasiti (bar) dvije rečenice iz Upanišada:

- „Koje vidi mnoge i nijednoga, luta od smrti do smrti.

Čak se i umom može ta istina naučiti: ne postoji mnoštvo već samo JEDNO. Koje vidi raznolikost a ne jedinstvo, luta od smrti do smrti.“; kao i:

- Kao sva bića u svome ja sagleda i svoje ja u svim bićima, oslobađa se straha.

Kad mudrac sagleda ovo veliko jedinstvo njegovo Ja postanu sva bića, kakav mu strah i kakva žalost zaprijetiti mogu?“

Kada se u dubini svoga bića sagleda ta Jednost-Postojanja, tada konačno završavamo sve svoje priče u vezi „mnoštva“ …u vezi „drugih“ u vezi „odvojenosti“ i u cijelosti spoznajemo pravu i punu suštinu sveobuhvatnog i sveprisutnog Jedinstva Energije/Svesti/Svega. Tada više ne vidimo sliku „nereda i nemira u svetu“, već jasno Pro-buđeno sa-gledavamo nered i nemir unutar sebe samoga – i shvaćamo činjenicu da je „izvanjski“ nemir samo i ništa drugo do refleksija, odaslana projekcija (uslijed) postojanja tog našeg vlastitog, korijenskog, unutarnjeg konflikta, nemira i nereda. Tada shvaćamo istinu! A kada to razumijemo, tada nas samo to razumijevanje dovodi u rezonanciju sa energijom istine, sa stvarnošću i tada po prvi put preuzimamo (ali zaista!) potpunu odgovornost za sebe, svoje postupke, stavove, namjere, svoj život i življenje, odnosno preuzimamo POTPUNU I ISKLJUČIVU ODGOVORNOST za SVIJET i sveukupno stanje u njemu (u Svemu)! I tada, savršeno spontano i po prirodnom automatizmu samoregulirajuće „kozmičke neodložnosti i neminovnosti“, neizostavno se okrećemo sebi i aktivno počinjemo raditi na mijenjanju/harmoniziranju svijeta i stvarnosti i to: mijenjanjem/harmoniziranjem SEBE!

Realizirajući istinu, gdje god da gledam vidim SEBE.  Sukobi koje vidim na planeti su sukobi u MENI – neriješeni konflikti unutar mog vlastitog bića i jedino tu u mojoj nutrini i zahtjevnim radom na sebi oni mogu zaista biti riješeni. Zli ljudi, turobna realnost i mračna perspektiva u svijetu … glad i siromaštvo u Africi, razaranja na Bliskom i Srednjem Istoku, američki ekspanzionizam, krah europskog gospodarskog sistema, svjetski korporativni manipulizam i vampirizam, kompletni udruženi-zločinački-poduhvat globalne svjetske banksterske „Elite“ (sve sa I i II sv. ratom i svim ranijim i kasnijim manjim i većim planetarnim sukobima i nepravdama), kao i svo ovo nezajažljivo uništavanje i izrabljivanje cjelokupne planete, životnog prostora i samoga života na njoj zarad „šake dolara“: MOJA su odgovornost i zasluga! Da, JA sam odgovoran za sve to! I tako bih volio da to neko već jednom konačno i shvati pa da ME javno razotkrije, raskrinka i stavi na optuženičku klupu cjelokupne svjetske javnosti … jer tada bi konačno, sve maske pale i najzad bi postalo savršeno jasno da JA, koji prezentira ovaj Ego, jesam svo „Zlo“ (no, uistinu i sve „Dobro“) koje oduvijek postoji i djeluje na ovom svijetu i u okviru ovoga sveukupnog Dualizma. Da, priznajem – JA, Ego, odgovoran sam po „Komandnoj Odgovornosti“ za sve ono što putem bilo čijih ruku, nogu, uma, mozga ili namjere, realiziram unutar cjelokupnog ovog svijeta relativnosti. Jer, kao što jest neporeciva činjenica, tu ne postoji ničega „drugog“ osim MENE – sveprisutnog i sve-pitajućeg Ega: apsolutnog gospodara svijeta dualnosti, ovog svijeta relativnosti. JA sam ta materijalizirana energija koja čini i tvori cijeli ovaj manifestirani univerzum i od MOJE tvari sve je sačinjeno. Uistinu, odgovorno i apsolutno kompetentno tvrdim: ne postoji nikoga i ničega „drugog“ osim MENE. JA sam EGO!

…Nekoga se ovo (naše vlastito, u prvom licu jednine!), priznanje/saznanje/otkrivenje može dojmiti veoma iznenađujuće, „zbunjujuće“, pa čak i pre-grubo, ali UPRAVO U TOME jeste prava i puna poanta i one biblijske priče o „Palom Anđelu“, Luciferu, „Svjetlonoši“, Lažovu i Smrtonoscu … odnosno, u krajnjem, o Đavolu samom – jer istina jest da NE POSTOJI DRUGI ĐAVO OSIM EGA SAMOGA!!! (oprostite na tri znaka uzvika, jer to svakako nije „deranje i dizanje buke“ već uistinu nužno naglašavanje stvari od vrhovnog značaja za shvatiti).  Što znači ništa drugo do da cjelokupan ovaj Materijal(izira)ni Univerzum, skupa sa svime stvorenim fino i grubo postojećim formama i entitetima, kao i svim „dešavanjima“ u okviru njega/prostora-i-vremena, jest „Đavolska Igraonica i Carstvo“. Da! To jeste prava i puna konačno neprešutna  istina o ovom i ovakvom Univerzumu, odnosno: o ovom i ovakvom „Palom-stanju“ naše vlastite svijesti. (Kao bliskoj potpori ovome, tko želi može se podsjetiti i Utine veoma zanimljive poruke od 13.11. prošle godine). A taj Ego, taj „Đavo“, jesam JA. Da – JA koji čita-m/š ove redove; JA koji jesam TAJ „Mračni, bez-dušni, apsolutno egoistični i seb-ični ameboidni Entitet“, koji SE manifestira kroz i putem svih ovih sedam milijardi takozvanih „ljudskih individua“ na ovoj planeti, ali koji SE također manifestira u vidu čitavog ovog univerzuma pojavnosti i svega što se u njemu prikazuje kao individualne „odvojene“ forme postojanja. JA, dakle, jesam ovaj Univerzum! To je cijela i nepobitna istina, onako kako je JA, sa pouzdanjem vidim! JA sam EGO!

Dakle zaista, to je prava istina onoga kako jeste (odnosno onoga kako se nama, tj. našem umu, čini da zaista jeste). No, ne brinite: uistinu možete odahnuti, jer Prava Stvarnost nije ni izbliza tako mračna i sumorna kako nam se u ovom „palom“ stanju svesti čini da jeste. Prava Stvarnost, ona koja Jeste „iza“ Uma i misli, „iza“ Ega, odnosno „iza“ cjelokupne iluzije ovog Materijal(izira)nog Univerzuma – Koja Je Pravi i Suvereni Izvor i Gospodar Svega Postojećeg (a čiji je Ego, odnosno „Đavo“ samo savršeno pokorni sluga i izvršitelj Zapovjedi) – jest naš Vrhovni Dobročinitelj, naš vlastiti i sveukupni Izvor, Korijen … naša vlastita i sveukupna Suština (a vrhovna mudrost kaže „Suština nečega je isto što i ono samo!“). I, upravo Ta Vrhovna Stvarnost jest ono o čemu Krist govori kada kaže „Carstvo Božje“ i o čemu Krišna govori kada kaže „Moje Transcendentalno Prebivalište“, a što Mahaprabuđi u viziji naziva „Jedno Neopisivo Bez Potpore“. Evo kako Krišna u Bhagavad-giti („Božanskoj Pjesmi“) kaže o Tome:

Svojim neizraženim oblikom prožimam čitav ovaj univerzum. Sva bića su u Meni, ali Ja nisam u njima.

A ipak, sve što je stvoreno počiva u Meni. Pogledaj Moje mistično obilje! Mada sam održavalac svih živih bića i mada sam prisutan svuda, nisam dio ove kozmičke manifestacije, jer je Moje Jastvo sam izvor kreacije.“ (Bg. 9, 4-5)

I ne dajte se zbuniti: Krišna govori u Prvom licu ne zato što govori o „sebi“, već zato , dragi „čitaoče“, što govori o TEBI. Da – o tom SEBI koji jesi TI koji slušaš i čitaš ove redove. TAJ JE-SI KRIŠNA: Svevišnja Božanska Osoba! … Da li shvaćaš? Čitajući Bhagavad-gitu, ti, draga dušo, čitaš o – S E B I !!!

Dakle, ništa ne brinite, sve je savršeno uređeno: SVE JE SAVRŠENO. A kako bi drugačije i moglo biti?! …Samo, ova Istina se i dalje „krije“ iza Sedam Brava; jer savršeno je nebitno što je evo i ovdje otkrivena i izrečena, ukoliko smo (i dok smo) mi i dalje „Sa ove strane Vela“ – ništa nam neće značiti i biti od ikakve pomoći jer će nam je um i dalje, konstantno predstavljati kao Laž … a nama će uvijek biti lakše da to tako i primamo.

Zato prvi i zapravo jedini, naš fokus mora biti upravo – odlazak „iza“ Uma. Jednom kada se nađeš tamo, sve će ti biti kristalno jasno. Kako i zašto je to tako? Pa zato što tada konačno Kompletiraš cjelokupnu energiju svoje egzistencije. Svu energiju koju si do tada, do sada, trošio, nemilosrdno rasipao na oživljavanje i oživotvorenje svih ovih demona tvoga iluzornog, „odvojenog“ i „odsječenog“ postojanja – svih vlastitih unutarnjih žudnji, strahova, nedorečenosti, iskustava oskudice, slabosti i nemoći, nedoumica i konflikata, borbi i bijega… – sada stavljaš pod SVOJU KONTROLU, pod svoju SVIJESNU kontrolu, pod kontrolu same Izvorne Punoće Postojanja, Izvorne Jednote: Svoga Vlastitog Istinitog i Sveprisutnog Bića. I tada, Sada, nastupa Mir …nebeski i nepovredivi Mir. Jer, kao što je i u spomenutom tekstu rečeno (Lord Metatron…): „Jedina razlika između Avatara i običnog čovjeka je lokacija održive energije unutar energetskih tijela. Običan čovjek ima svu svoju energiju „zaključanu“ u pohranjenim emocijama i sjećanjima u emocionalnom tijelu i uvjerenjima, dogmama i mislima u mentalnom tijelu.Običan čovjek ima ravno duhovno tijelo jer nema energije na pretek od zahtijeva emocija i misli. Avatar ima jasna emocionalna i mentalna tijela. Sve energije sadržane u Avatarovom suptilnom tijelu, pohranjene su u duhovnom tijelu. …To ostavlja Avatarovu energiju slobodnom za korištenje po njegovoj volji. Duhovna energija je dostupna Avataru jer ona nije potrošena od misli, uvjerenja, emocija i sjećanja. To je energetska struktura svakog od vas koju morate stvoriti u vašim energetskim tijelima.

Mada sam osobno (u A.I.) to bio izrazio na neznatno drugačiji način (unaprijed se izvinjavam što zbog pojašnjenja konteksta imam navesti još nekoliko pasusa):

- „Pravo ogledalo istinske moći jeste, zapravo, u njenoj Nemanifestiranosti. Njena kvaliteta leži u oceanu Sveukupne Potentnosti: oceanu „Svepotencijalnih Mogućnosti“. Moć koja se manifestira (zlo-upotrebljava) ustvari je Ne-moć – samo blijeda sjenka moći; i suština svake iluzorne moći leži upravo u toj njenoj zloupotrebi. … Što može biti moćnije od ogromnog oceana kada je u stanju tihog i uzvišenog mirovanja; koji svu svoju neizmjernu energiju drži u potpunoj kontroli i na okupu?! Što može da izazove veće strahopoštovanje: zar nekoliko valova, pa ma koliko ih bilo i ma koliki bili!? – I najmoćnija bura koju uopće možemo zamisliti samo je, ali ZAISTA, ništavna sjenka one neizmjerne Sile koja skrivena leži u samoj Prirodi nepreglednog oceana! Iz njegove bonace može SVAKOG TRENA da proključa silovita ekspanzija neslućenih energetskih manifestacija, čineći da nam u usporedbi sa tim i sama predstava „Sudnjeg Dana“ izgleda poput kakve proslave dječjeg rođendana… – a, opet, NE MORA se desiti ništa!!!

Zato, neusporedivo je veća moć onoga tko zna svoju energiju i svoje „valove“, držati pod kontrolom, nego onoga tko uslijed svoje slabosti (i nemoći!), bahato rasipa istu – misleći da je to zapravo prikaz njegove moći. Samo u toj potpunosti samokontrole je i potpunost samoispunjenja; nema rasipanja – nema odsutnosti – i blaženstvo iskustva istinske Moći je tu.

Stoga; da bi mogao SVE – treba prvo da nećeš, odnosno da ne moraš NIŠTA. Kad to postigneš, onda možeš što god hoćeš – a ne moraš više ništa! Samo tada i samo tako. To je Istinska Moć.

Istinska, apsolutna moć jeste kad živiš tu realnost da možeš sve, a ne moraš ništa. Dok je apsolutna nemoć kad bivaš u stalnom grču da ne možeš ništa – a htio bi sve. Samo rijetki su se izborili za napuštanje te pozicije Opće bespomoćnosti, dok svi ostali bivaju u širokom dijapazonu tog poražavajućeg iskustva relativne moći, odnosno, istovremeno, relativne nemoći.“

Zato cjelokupna poanta naše vlastite Bogo-realizacije – realizacije Apsolutne Istine – jest upravo u ponovnom uspostavljanju apsolutnog suvereniteta nad svim svojim (otuđenim, tj. samo-otuđenim) energijama. Tada konačno bivamo Sam Ocean! … Jako pogrešno bi čak bilo reći „postajemo“ ocean, jer istina jeste da mi NIKADA nismo to ni prestali biti … niti je to ikako i ikada i bilo moguće, već je cijela stvar samo i oduvijek u Buđenju: Buđenju Svijesti (za Ono-Što-Jeste, za Ono-Što-JeSMO). Jer Buđenje jest ništa drugo do samo i jedino: Pri-sjećanje Sebe!

Kada se to desi, više nitko nikada neće moći manipulirati s tobom, jer će korijeni manipulacije biti presječen tamo gdje i jeste njihov pravi i istinski „komandni Centar“: unutar Tebe samoga! Uistinu, nitko nikada i nije niti je ikako to i mogao, manipulirati tobom – svo vrijeme, zapravo čitavu Vjećnost si ti sam i isključivo TI SAM manipulirao sobom … dok si sve te „druge“ i cijeli svijet uopće kreirao (iz-mislio) samo zato da ti posluže skinuti Odgovornost sa tvojih vlastitih, „nejakih“ i ne-odgovornih pleća. No, jednom se sa istinom moraš suočiti, jer od Sebe pobjeći ne možeš! I dobro je što je tako. Jer iluzija, pa koliko god da se naizgled čak i ugodno predstavljala, jeste „đavolja rabota“: čak i zlatni lanci te okivaju i od tebe čine roba (pogotovo oni!).

A tada, kad se jednom Probudiš, napustit ćeš i jednom za svagda – Dez-integritat ćeš – zidine tvoje vlastite konceptualne tamnice. Tom iznenadnom „Čudu“ prethodit će tvoje jasno i ne dvosmisleno uviđanje da su i oni, „zidovi“, bili ništa drugo do samo sastavni dio tvoga vlastitog Sna. I realizirati ćeš sve do tada krajnje nedostižno i ne zamislivo, Apsolutno Blago – Apsolutnu Slobodu i Divotu Postojanja, a na apsolutnu vlastitu Dobrobit … i to iz samo jednog jedinog prostog razloga: jer ćeš tada konačno to i za-vrijediti, bez ikakve bojazni da će ta sloboda na ma koji mogući način biti nesvjesno zloupotrebljena na štetu ma kog dijela (Tvoje Vlastite) Tvorevine.

Ti Si Bog – Izvor i Vrhovni Upravitelj – cjelokupne Tvoje Tvorevine. Svi konci Tvoje egzistencije su samo u Tvojim rukama. SVE samo o Tebi ovisi i samo od Tebe zavisi. Zato, samo zato i jedino zato – Tvojim Buđenjem i Oslobođenjem Budi se i Oslobađa cijeli Univerzum! Nikada ne sumnjaj u to!

Kada su jednom Osho-a pitali: „Dragi Osho, jesi li ti zaista samo čovjek koji je postao prosvjetljen?“

Njegov odgovor je bio: „Ne, naprotiv: Bog koji se izgubio i opet se pronašao; Bog koji je počivao i spavao duboko i sanjao da je čovjek i sada se probudio. A isto je i sa vama. Vi niste samo ljudi. Vi ste Bogovi koji sanjaju da su ljudi. Ne treba ljudi da postanu Bogovi. Samo Bogovi treba da postanu malo budniji; tada san o “čovjeku” nestaje.“

Uistinu, „Kako je gore, tako je i dolje“. Što dalje upiremo pogled ka nepreglednim kozmičkim Visinama, to zapravo više poniramo ka neslućenim vlastitim Dubinama. Nigdje u cjelokupnom kozmosu ne postoji ništa što nije u nama samima. Nema druge istine.

SVE-JE-JEDNO! („Tat Tvam Asi!“: To Si Ti!)

Namaste!

Alakh Niranjan,  apsolutnaistina.com

Previous postSamotransformacijom do transformacije svijeta Next postPriča O Dva Vuka