Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Dopustimo li da nas vodi um koji neprestano skače s misli na misao kao s grane na granu, beskrajno blebeće, ljuti se, prosuđuje i osuđuje, … gospodar nam je majmun. Evo kako ga ukrotiti i postati vladar svoga života.

sensaklub.hr

Želite meditirati, ali čim sjednete i zatvorite oči postajete nemirni, a na pamet vam pada što biste baš sad trebali obaviti? Ili još gore, unutarnji kritičar vas opominje da ste nešto odavno trebali obaviti, a vi tako besposleno sjedite. Tko ne zna zakonitosti uma, mogao bi odmah odustati od meditacije, misleći da će um prestati prigovarati kad obavimo sve što imamo.

No priroda uma je da ne miruje. Bez obzira na sve, on će uvijek prigovarati i upravo ga zato u istočnoj kulturi nazivaju majmunom. Majmun skače s grane na granu, s drveta na drvo, iritantno i prodorno ciči. Baš tako i naš um skače s jedne misli na drugu, svaku komentira beskrajno blebećući, prosuđuje, analizira i zaključuje. Hvata se čvrsto za misli poput majmuna za drvo i ne odustaje od ljutnje, straha, zavisti ili potrebe da je uvijek u pravu. Ta divlja zvijer može se umiriti meditacijom, no za to je potrebna praksa i iskustvo. Ne dajući energiju tom majmunu (a to znači ne hvatati se za svaki mamac u obliku misli koji nas vodi u razmišljanje) polako umirujemo um. Ali kako do toga doći? Tako da postanemo svjesni misli, da ih promatramo, umjesto da ih mislimo. Razlika je suptilna, no evo primjera.

 

Stojite na prozoru i promatrate automobile

Zamislite da stojite na prozoru i promatrate automobile koji voze ulicom. Vidite jedan, primjećujete boju, model, pratite ga pogledom od početka ulice i ispraćate kada mu se trag gubi na križanju. Dolazi drugi i činite isto. Majmunski um u toj se situaciji fiksira na automobil. Pita se tko ga vozi i zašto, kamo ide i zašto je baš skrenuo lijevo. Nošeni tom znatiželjom, naginjete se kroz prozor kako biste što bolje vidjeli automobil, zamišljate i sudite, pitate se zašto se tako star automobil uopće vozi po cesti, a ni boja mu nije baš lijepa; vozi li ga muškarac ili žena; čini se da ga vozi netko nesiguran, je li tek položio vozački?

Dok se vi tako bavite automobilom koji vam je odavno izašao iz vidokruga, cestom prolaze brojni drugi automobili koje uopće ne primjećujete. A ne primjećujete zato što ste se iz sadašnjeg trenutka izgubili u razmišljanju. Kad se misli tako vrte, postajete zbunjeni, iscrpljeni, ne znate više gdje ste. To je isto ono iskustvo kada i sami vozite i odjednom se ne sjećate kuda ste vozili i jeste li možda prošli kroz crveno. Jer misli su vas zavele i odvele negdje s ceste i iz automobila.

 

Nemamo vremena za sebe jer nam ga uzima um

Postanete li samo promatrač, misli mogu izroniti, no vi se za njih nećete vezati razmišljanjem. Nećete putovati s njima. Pustit ćete ih da prođu. Doći će druge i vi ćete i njih pustiti da prođu. I u jednom trenutku pojavit će se pauza između misli. Ta pauza ulazna su vrata u mir, relaksaciju, u kontrolu nad vlastitim životom. Što dulje u kontinuitetu meditiramo, te pauze postaju sve dulje.

Na početku treba prihvatiti jednostavnu činjenicu da je um kaotičan. Taj dio nas bavi se svakodnevnim stvarima na vrlo površan način i razasut je na sve strane. Upravo zbog njega postajemo razdražljivi, zaboravni, zbunjeni, osjećamo kao da nemamo dovoljno vremena i prostora za sebe. Što je u jednu ruku i istina jer netko drugi zauzima taj prostor i vrijeme – naš um.

No ne treba ga mijenjati, jer ga i ne možemo promijeniti, to je njegova priroda. Bilo bi to kao da od žabe želite napraviti pticu. Možemo mu samo uskratiti pažnju – umjesto da se povedemo za njim, možemo ga promatrati, baš poput majmuna u kavezu. Naučimo li nepristrano promatrati, uskoro ćemo iskusiti da smo mi zapravo izvan tog kaveza i upravo je to prvo iskustvo slobode – one slobode koji poznaju iskusni duhovni istraživači.

Iva Jerković

.

Previous postHoće li uzgajanje hrane za vlastite potrebe uskoro postati stvar prošlosti? Next postMlijeko - zašto ga ne konzumirati? (2.dio)

17 comments

  1. IAN says:

    Pro 18, 2012

    Odgovori

    Dobar tekst, dobar Mooji. Keep it rolling…

  2. Davor says:

    Pro 18, 2012

    Odgovori

    Lijepo napisan tekst i pokušaj da se približi ljudima koji nemaju to iskustvo. Iskustvo je bitno. Čovjek koji nije nikad osjetio bivanje izvan uma, izvan misli..nemože ni shvatiti o čemu se tu govori. Za njega taj um, te misli i jesu sve što postoji, i bivanje izvan njega je jednako smrti, ili je barem zastrašujuće kao plivanje u oceanu za nekoga tko nikad nije zaplivao u vodi. Nakon što doživi iskustvo čovjek se može o njemu razgovarati i sporazumjevati se s drugima koji razumiju o čemu priča. Zato će naprimjer većina ljudi u Hrvatskoj kad im netko spomene nirvanu, ili pokuša objasniti prosvjetljenje u budističkom smislu..”razumjeti” da je to nekakvo ništavilo, vakuum..upravo zato jer nemaju iskustvo ispunjenosti, života, sreće u ničemu osim privremenih i varljivih proizvoda uma poput uzbuđenosti, navezanosti, želje, požude i drugog..pa nešto u čemu nema toga bi trebalo biti NIŠTA :)

  3. zokib says:

    Pro 12, 2012

    Odgovori

    Um i ego su nametnuti programi ubačeni u svijest sa svrhom porobljavanja. Otkud naviru te silne misli, gdje im je izvor i što ih kreira? ONE NISU NAŠE.
    Naša svijest je hakirana od nekog ili nečeg, mi smo puno više od ove vreće govana koju nazivamo fizičko tijelo. Nitko ali nitko pametan se ne osjeća ugodno u ovom svijetu i ovom ranjivom tijelu. Isus je davno rekao da je ovaj svijet raj za budale.

  4. Dino says:

    Pro 11, 2012

    Odgovori

    Cemel Nosce :)

  5. Katastrofa says:

    Pro 11, 2012

    Odgovori

    Znate onu priču o prosjaku koji je ležao gladan i žedan ispod mosta i sada njemu dođe neki čovjek i kaže mu: ti nisi prosjak već si ti sultan od Bruneja
    i tako prosjak sav sretan ustane i krene za tim čovjekom, našto ga ovaj priupita, pa gdje si ti krenuo?
    pa za tobom odgovori prosjak, ja sam sultan od Bruneja.
    pa da i? odgovori čovjek

    ja idem doma a ti si sultan od Bruneja? kaže čovjek

    i koja je poanta ove priče?

    nema je

    kao što nema odgovora na ova pitanja. (eto vidite kako ne treba biti nekakav budistički činovnik kako bi se izmislila zen priča).

    • boni says:

      Pro 12, 2012

      Odgovori

      :) )))))))))))))))))))))))))))))

  6. Spin says:

    Pro 11, 2012

    Odgovori

    Pa je , izgleda da je to stvarno tako s tim UMOM,
    al opet mi smo taj UM i EGO bar gledajući iz perspektive istih,
    UM i EGO se ne mogu a niti ne žele odreći se sebe jer oni su živi ili se bar takvima smatraju.

    A opet mi smo bezgranična svijest i to je činjenica, isto kao što je činjenica da beskonačnosti nema kraja ili kao što je činjenica da ukoliko odlučimo usitniti svoju npr sjedalicu do najmanjeg djelića da nikada zapravo nećemo doći to tog nasitnijeg dijelića sjedalice, sve to nadilazi UM

    al što napraviti sa svim tim činjenicama

    sa razine UMA očito ništa jer UM ne zanima tamo nekakva bezgraničnost besprostornost i kojekakve zvizdarije (iz njegove perspektive naravno)

    tako da ostaje jedno neodgovoreno pitanje (barem za UM) što napraviti sa svom tom slobodom i ništavilom i besprostornošću i bezgraničnošću

    a možda je pitanje zapravo i odgovor

    STVORIT ĆEMO UM (on će znati što i kako)

  7. Marin says:

    Pro 11, 2012

    Odgovori

    @Kristijan i Tadde zasto je vas briga sto je on shvatio. Ovdje je vas ego odigrao ulogu i napravio ono sto tekst prica. Ovo uistinu nije lako postici. Ako je njegova poruka lazna a po tekstu se moze citati da je onda on vara sam sebe.

    • KRISTIJAN says:

      Pro 11, 2012

      Odgovori

      Ja sam demonska duša!!! =()

  8. boni says:

    Pro 11, 2012

    Odgovori

    Um i razmišljanje su dar. Toliki dar da im se zahvaljujem svaki puta kada rade. Kako se to ono kaže na njemačkom jeziku? “Denken” a korjen je u riječi “dank”- hvala!

    Opet Mooji gore – dole – desno. Egoistični um kaže on. Hehe kakav znalac!

    • KRISTIJAN says:

      Pro 11, 2012

      Odgovori

      Ma da?A što je s onima kojim je mozak vječno oštećen?

      • boni says:

        Pro 11, 2012

        Odgovori

        si gledao jučer na rubu znanosti? točno o tome se govorilo.

        • KRISTIJAN says:

          Pro 12, 2012

          Odgovori

          Nisam.Napiši mi ti.

  9. Ivan says:

    Pro 10, 2012

    Odgovori

    Dobro cime se vi zamarate? kolumbo otkrio ameriku … meni se ova promjena dogodila prije godinu dana…. sta ste ljudi tako zaostali…

    • KRISTIJAN says:

      Pro 10, 2012

      Odgovori

      Puknuo si kao kokica.

    • TaDDe says:

      Pro 10, 2012

      Odgovori

      Ajde Ivane reci nam ti lijepo koja se to tebi promjena jos dogodila, da znamo sta mozemo stavljat, a sta ne…

      • KRISTIJAN says:

        Pro 11, 2012

        Odgovori

        Haha!Ovo ti je odlično napisano.Super si mu odgovorio.Svaka čast!

A što Vi mislite o tome?

Ime obvezno

Stranica

XHTML: Za formatiranje možete koristiti ove oznake: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

*