Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

 ogledalo-odrazKaže se da je ljubav slijepa. Da li je zaista tako? U stvarnosti, ništa na ovom svijetu ne vidi tako oštro kao ljubav. Nije ljubav ta koja je slijepa, već veza, ovisnost, navezanost. Navezanost je stanje u kojem se netko grčevito drži nekog objekta, lažnog uvjerenja da je to neophodno za njegovu sreću. Imate li takve veze, za koje pogrešno mislite da ne možete živjeti bez njih? Još jednom ih prebrojite u mislima, prije nego što krenemo na analizu kako vas one čine slijepim.
Zamislite nekog političara koji je uvjeren da ne mo­že biti sretan ako ne osvoji političku moć – njegova utrka za osvajanjem moći otupljuje njegovu senzibilnost za svaku drugu životnu manifestaciju. On s naporom odva­ja djelić vremena za porodicu i prijatelje. Istovremeno, on sva ljudska bića vidi isključivo kao poluge ili prepreke na putu ka ostvarenju svoje ambicije. One koji ne predstav­ljaju ni polugu ni prepreku on uopće ni ne gleda, za nje­ga oni ne postoje. Ako se u toj trci za osvajanjem moći kaci i veže i za druge stvari, kao što su seks ili novac, taj jadnik postaje tako ograničen u svom viđenju svijeta da se može smatrati gotovo slijepim. A to svi vide. Svi osim njega.

Takvo je duhovno stanje koje vodi odbacivanju istine, ljepote i dobra, jer nastaje potpuno sljepilo za takve stvari.

Zamislite da se nalazite u sali za koncerte gdje slu­šate orkestar u kome snažni udarci po bubnjevima zaglušuju svaki drugi zvuk. Međutim, da biste uživali u nekoj simfoniji, potrebno je da čujete svaki instrument u or­kestru. Da biste zaista dospjeli u stanje koje nazivamo ljubavlju, morate postati osjetljivi za jedinstvenost i ljepotu svake pojedine stvari ili osobe oko vas. Teško je reći da voliš nešto ako to jedva primjećuješ; ukoliko vidiš sa­mo neke detalje i osobine, isključujući sve ostale, to također nije ljubav, jer ljubav ne isključuje bilo što niti bilo koga – ona obuhvaća sveukupnost života, sluša simfoni­ju kao cjelinu, ne samo ovaj ili onaj među raznim instru­mentima.

Zastanite na trenutak da razmotrite kako vaše navezanosti amputiraju i čine svaki vaš doživljaj jalovim, baš kao što slijepo vezivanje političara za moć, ili vezanje poslovnog čovjeka za novac čine takve ljude gluhim za sveukupnu melodiju života.

Sada pogledajte na sve to sa druge točke gledišta, ogromna količina informacija svakodnevno se obrušava na vas, preko vaših čula, preko mreže organa u vašem tijelu. Od svih tih informacija samo mali djelić dopire do vašeg svjesnog duha. To je kao beskrajna količina informacija ko­ja dolazi predsjedniku neke države – samo minimalan dio nalazi put do njega, jer neko odvaja samo ono što smatra važnim da mu se iznese na stol. Tko odlučuje što od svega što vas zatrpava iz vanjskog svijeta treba da dospije do vašeg svjesnog duha? Postoje tri glavna filtera: prvi su vaše veze; drugi su vaše fiksacije; treći su vaši strahovi.

Vaše veze: vi neizbježno posvećujete pažnju onome
što takve veze unapređuje ili ih ugrožava; ostalo vas ne
zanima, kao što škrtog i pohlepnog biznismena ne zanima ništa što mu ne donosi dobit.

Vaše fiksacije: uzmite nekog fanatika – takvi obraća­ju pažnju isključivo na ono što potvrđuje njihova uvjerenja, ignorirajući sve što ih može dovesti u sumnju; tako ćete shvatiti što u vama proizvode fiksacije.

Na kraju strahovi: kada biste znali da ćete za tjedan dana biti osuđeni, to bi vam do te mjere obuzelo duh, da bi isključilo svaku drugu misao. To je ono što nam či­ne strahovi – oni neodoljivo usmjeravaju našu pažnju na određene stvari, potpuno ignorirajući sve ostalo. Vi pogre­šno mislite kako vaši strahovi služe da bi vas zaštitili, da su vaša najnepokoljebljiva uvjerenja napravila karakter­nu osobu od vas, dok su vaše veze učinile vaš život uz­budljivim i sigurnim. Međutim, uopće ne primjećujete da je sve to samo podiglo zid između vas i života.
Naravno, gotovo je nemoguće svjesno pratiti svaku pojedinu notu u simfoniji života; ali, ako vaš duh i čula nauče da se otvore, početi ćete da vidite i reagirate na stvari onakve kakve jesu, i osjetiti ćete kako vas ispunjava harmonija. Tada ćete konačno osjetiti što je lju­bav.
Razmotrite sada sve ovo iz drugog kuta: vi vidite stvari i ljude ne onakve kakvi su, već kakvi ste vi. Ako želite da ih vidite onakve kakvi stvarno jesu, morate obratiti pažnju na svoje veze/navezanosti i strahove koje te veze izazivaju u vama. Jer, baš te veze i strahovi odlučuju što tre­ba da vidite, a što da ignorirate. Što god da vam se ukaže, vaša pažnja je već unaprijed monopolizirana; od trenutka kada je vaše viđenje postalo suštinski selektivno, vi ima­te potpuno iluzornu viziju stvari i ljudi oko sebe. Što du­že živite u toj iskrivljenoj viziji, bivate sve više uvjereni kako je to jedina slika svijeta, jer vaše veze i strahovi na­stavljaju da vrše selekciju svega što dopire do vas, na na­čin koji sve više sužava vaš pogled na svijet. Eto što leži u osnovi vaših fiksacija – unaprijed stvorena, nepromjenjiva vizija stvarnosti, dok stvarnost, suprotno toj viziji, uopće nije takva, već se stalno mijenja i teče. Ispada da svijet koji volite i od koga je sačinjen vaš život uopće nije stvaran svijet, već je to svijet stvoren u vašem mozgu, umu.

Samo kada se oslobodite svojih uvjerenja, strahova i veza koje ih neprestano hrane, osjetiti ćete da ste se oslo­bodili neosjetljivosti koja vas čini tako gluhim i slijepim u odnosu na svijet i sebe.

Anthony De Mello

Previous postOsho: Razbijanje ljuske ega