Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

voce povrce 3 Naše ljudsko tijelo u potpunosti ima funkciju našeg „prijevoznog sredstva“, i zato ga treba i promatrati na isti način kao i, recimo, dragocjen automobil ili, još bolje, kao dobrog konja: ako hoćemo da nas dobro i kvalitetno služi, moramo i mi njemu adekvatno služiti. Sigurno je da ne možemo točiti loše ili neodgovarajuće gorivo, ili životinji davati pokvarenu hranu i ustajalu vodu, a očekivati besprijekorno kvalitetan rezultat. Kao što ne možemo očekivati ni od dobre krave da obilato daje ukusno i hranjivo mlijeko ako je loše i neredovno hranimo. – Ovo, naravno, svatko može lako da razumije, pa je čak i suviše očigledno da bi uopće bilo spomenuto; ali kada je riječ o tom ISTOM PRINCIPU u vezi našeg vlastitog života i življenja – e, onda je to već nešto „sasvim drugo“… nešto jako „osobno“, i naš EGO uvrijeđeno kaže da „u to ne treba dirati“!…

Svakako da ne treba otići ni u onu drugu krajnost, pa se prema tijelu odnositi kao prema onom „zlatnom teletu“, jer ćemo tako opet (po tko zna koji put…) promašiti cilj. Naravno da tijelo nije samo po sebi cilj, već je ono samo „dragocjeno sredstvo“ koje treba da posluži svojoj uzvišenoj svrsi – i ništa više (ali i ništa manje!) od toga. Zbog toga je neophodan jedan adekvatan, korektan odnos, koji podrazumijeva neophodnu pažnju i poštovanje, ali i odsustvo bilo kakve „vezanosti“. …Kada našim životnim stavom prevladava „Um“ tada zanemarujemo tijelo i prirodu općenito, a u korist određenih EGO-interesa; sa druge strane – kada prevladava „Srce“ tada se također iz EGO-interesa, emotivno vežemo za tijelo i prirodu općenito. U oba slučaja, bez razlike, neminovna posljedica je – Patnja. Zato, ono što je neophodno jest potpuna psihološka sloboda. Ta sloboda predstavlja Umjetnost Življenja: Tijelo i prirodu, poštovati kao da će nam vječno biti potrebni i neophodni, a opet uvijek, i svakog trenutka, biti spremni da sve to zauvijek napustimo! – Tek tada smo postali autentični smrtnici, istinski korisnici života, spremni i dostojni za besmrtnost.

Povodom svega ovoga što je rečeno o vegetarijanskoj ishrani, samo od sebe nameće se jedno centralno pitanje: Zbog čega ishrana biljem ne uvjetuje negativnu karmu, kad znamo da su i biljke također živa bića, koja mi radi prehrane nužno „ubijamo“?

Da bismo shvatili apsolutnu istinu po ovom pitanju, koja uopće nije „logična“, bolje je da prvo shvatimo odgovarajuće logične odgovore. Navedimo samo tri najupečatljivija:

 1. Biljke osjećaju naše prisustvo, naše misli i namjere, i to duboko intuitivno; i u skladu sa tim zauzimaju odgovarajući „unutrašnji stav“. Ako su naše misli ispunjene „tamnim“ vibracijama (niske frekvencije – bijes, mržnja, agresivnost) tada će i biljka sa kojom smo u kontaktu biti „uznemirena“, i sve što joj učinimo u tom stanju uvjetovat će nam negativnu karmu! Nije više nikakva tajna da biljke jako dobro „čuju“ i „osjećaju“ (dakle percipiraju) razne vanjske stimulanse i odgovarajuće reagiraju na njih; poznato je da mnogo bolje rastu i razvijaju se uz blage i harmonične tonove klasične muzike, kao što i „uživaju slušajući“ umiljati, pun ljubavi i harmonije, naš govor upućen njima – što najbolje znaju sami ljubitelji i uzgajivači kućnoga bilja. – Poznati su čak i slučajevi da su u takvoj atmosferi punoj ljubavi, pažnje i nježnosti i sami kaktusi poslije nekoliko godina odbacili svoje trnje, nastavljajući blaženu egzistenciju bez, dakle, dalje potrebe te vrste svoje prirodne zaštite; pa tko je onda taj tko će reći da biljke ne posjeduju „svijest“?!

Dakle, pri agresivnosti koju izražavamo prema biljci, prilikom našeg „nasrtaja“ na nju, biljka biva veoma „uznemirena“ i trpi specifičan „strah“ – specifičnu „duševnu bol“ – a koja je, zapravo, izraz istovjetnog prikrivenog (podsvjesnog) bola koji u tom trenutku (pri tom protiv-prirodnom činu) trpi i naša vlastita duša – a kojeg nismo svjesni uslijed našeg EGO-sljepila. U tom stanju, ako je fizički povrijedimo, biljka podliježe čak i specifičnom osjećaju „fizičke boli“ – možda ne na isti način na koji i mi doživljavamo bol, ali svakako je to za nju jako traumatičan događaj. Na taj način mi povrjeđujemo „drugo živo biće“… – odnosno povrjeđujemo SAMOG SEBE, i uvjetujemo sebi negativnu karmu.

Međutim, sa druge strane, ako toj biljci pristupamo sa nježnošću, ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću, iskrenog i otvorenog srca, tada nas i sama biljka prihvaća na upravo identičan način. Njen prirodni „unutrašnji mir“ („duševni mir“) tada se ne remeti, i tada ne može biti povrijeđena (identično nama samima kada smo u duševnom miru)! U tom stanju, baš identično ljudskom biću, nema razdvojenosti i ona „ne osjeća bol“. Tada možemo slobodno reći: biljka „nema ništa protiv“ da se slobodno poslužimo njenom supstancom i da na taj način, i sama da svoj doprinos jednoj „višoj svrsi“. – Jedina bitna stvar u okviru cijele te priče (tog, prisjetimo se, vrhovnog ljubećeg principa: principa „Svjesne i dobrovoljne Žrtve“ u korist Više Svrhe) jest ta da bismo, u cilju izbjegavanja zloupotrebe našeg superiornog položaja a biljčine dobrovoljne žrtve, nužno trebali koristiti samo one njihove darove koji nam se i sami nude po završetku njihovog sezonskog vegetativnog ciklusa: dakle sazrelo voće, kao i podzemne i nadzemne dijelove jednogodišnjih zeljastih biljaka i žitarica, i sazrele plodove drugog višegodišnjeg bilja. Kidanje zelenih, i nesazrelih plodova, također povrjeđuje biljku.

Kada na taj način uzgajamo biljke i primamo njihove darove, i, općenito, kada se korektno i sa ljubavlju odnosimo prema njima, tada je i energija njihove živototvornosti kojom nam uzvraćaju, svakako vrhunske kvalitete.

 

NASLOVNA Meso voce povrce

 

 2. Biljna prehrana ne zahtjeva i ne potiče agresivnost (odnosno agresivnu crtu ljudskog – točnije životinjskog – karaktera), dok je kod ishrane životinjama upravo suprotan slučaj. Pa pogledajmo samo ponašanje i mentalitet, životinja biljoždera u odnosu na one koje se hrane drugim životinjama: prve su uglavnom dobroćudne, staloženije i većinom se bave „svojim poslom“… – dok su ove druge redom agresivne, krvoločne i krvo-žedne!

 3. Biljku je, dakle, moguće ne-povrijediti, dok je pojam „unutrašnjeg mira“ jednostavno nespojiv sa životinjskom prirodom, i životinja će UVIJEK trpjeti strah i bol prilikom (našeg) nasilnog čina oduzimanja joj života. – Baš kao što i sam čovjek u potpunosti robuje strahu, bolu i svakoj vrsti patnje, dok god ne nadiđe svoju vlastitu „životinjsku prirodu“.

Ima mnogo, mnogo čistih argumenata koji govore u prilog činjenici da je biljna prehrana prirođena (Bogom-data) čovjeku, odnosno ljudskom biću (ako zaista jest ljudsko biće). Uz to, ono što je prirodno – to ni ne uvjetuje karmu. Dakle, to je prirodan i čovjeku prirođen put ka suštinskom Oslobođenju.

Nakon svega ovoga, ni oni najmudriji i „najsmjeliji“ aspiranti ne bi trebali ostati lišeni one same, REKLAMNA sunceva hrana iskustvoapsolutne istine po ovom pitanju (kao uostalom ni po bilo kom drugom!), pa uvažavajući je, i sve u njenu slavu, moramo reći i sljedeću stvar – potencijalno jako „opasnu“, ali samo za one „nezrele“, što, siguran sam, nakon sveg ovog pređenog Puta, nitko od nas više nije – a koja glasi: Isto kao što čak i biljna prehrana može da nam uvjetuje negativnu karmu, tako, pod određenim uvjetima, čak i ishrana mesom ne mora nužno uvjetovati istu! Ali, sa tim se ipak ne treba igrati i eksperimentirati, jer: „Kad nas vrtlog već jednom zahvati – kasno je tada iskušavati svoju plivačku vještinu“.

Zaista, istinski: Nije bitan čin, već svijest u kojoj se taj čin vrši! Ako ne poštujemo te biljke kojima se hranimo, bahato i bez svjesne zahvalnosti se odnosimo prema njima, onda činimo gotovo sasvim isti grijeh kao i da se hranimo životinjama; u tom slučaju razlike jednostavno nema. A isto tako; ako smo u situaciji da smo sudbinski prisiljeni koristiti se mesom kako bismo očuvali goli život – a inače imamo stav poštovanja prirode, života i ljubavi – tada nam sama činjenica da smo okusili meso ne mora nužno uvjetovati negativnu karmu.

Zaista, ali zaista (jednostavno je nemoguće to dovoljno naglasiti!), jedino što je istinski bitno jeste: SVIJEST! Svi propisi, zakoni i odredbe – pa čak i svi sveti spisi – postoje samo zbog naše nesavršene svijesti (svijesti ne-prosvijetljene Znanjem), da bismo pridržavajući se istih, odnosno „Pravila Igre“, napredovali putem poštovanja prirodnih zakona (pa i samih ljudskih, društvenih, kao i onih moralnih) te išli putem lišavanja negativne karme. …Međutim; za onoga (Heroja iznad svih heroja!) koji je realizirao Prirodu (koji je postao Priroda) možemo slobodno i ispravno reći da je on „završio svoj posao“. – On je realizirao apsolutnu Slobodu i njega se nikakve odrednice više ne dotiču! On egzistira u svjesnosti „Čiste svijesti“ i svaki njegov čin je, kako god on naizgled djelovao bilo kom „vanjskom“ promatraču u apsolutnoj suglasnosti sa Prirodom, pa samim tim i – LIŠEN KARME.

Čuveni mistik, Vivekanandin božanski Učitelj – Šri Ramakrišna, rekao je:

- „Božanske inkarnacije u samadiju mogu uvijek doseći spoznaju Apsoluta. Istovremeno, one mogu sići sa visina u ljudsko obličje, tako da Gospoda vole kao oca ili majku, itd. Kada kažu: „Ne to! Ne to!“ oni jednu za drugom ostavljaju stepenice iza sebe, dok najzad ne stignu do krova. A zatim kažu: „To je to!“ No, uskoro otkrivaju da su stepenice sazdane od istog materijala kao i krov. Tada se mogu penjati i spuštati, odmarajući se ponekad na krovu a ponekad na stepenicama. Krov predstavlja Apsolut, stepenice pojavni svijet.“

Dok god ne dođemo do „Krova“, moramo slijediti put „stepenica“ i strogo poštovati sve njihove nivoe. A kad jednom konačno stignemo na „Vrh“, tada se cijela percepcija iz korijena mijenja i sve postaje Božansko: i cvijet, i ptica, i rijeka, i kamen, i „krov“ i „stepenište“, i „prijatelj“ i „neprijatelj“… – u svemu uviđamo samo Njega, i kroz sve tada služimo samo Njega. Tada nam „uputstva“ više ne trebaju, jer je konačno dostignut Cilj! Stoga, onaj koji je Oslobođen više nije vezan zakonima ovoga relativnog svijeta – svaki njegov čin biva u skladu sa Zakonom, jer on, sada, jest Zakon: „Zakon-u-djelovanju“ (živi, odnosno živući, „Zakon na dvije noge“)!

Dok god ne realiziramo Prirodu treba svijest usmjeravati ka Ljubavi i poštovanju prema njoj i prema Životu. Također se treba pridržavati odgovarajućih odrednica koje su postavili oni koji su bili mudriji od nas i koji su već prošli tim putem, kao i smireno podnositi zasluženu sudbinu – pa ma kakva nam ona (sad) bila. A kada se konačno DOGODI! – kada Je konačno Realiziramo – tada Je više nećemo „ljubiti“ i „poštovati“, već ćemo sami Biti Ljubav i Poštovanje, pa će i svaki naš čin, ma kako on izvana izgledao („dobar“ ili „loš“, „pozitivan“ ili „negativan“), odisati tom istom energijom: Energijom istinske Prirod-nosti. Tada smo konačno i nepomerljivo, utvrđeni na transcendentalnom nivou – nevezani suprotnostima svijeta relativnosti.

 

I TADA, KONAČNO OSVOJIVŠI VJEČNU I VRHOVNU SLOBODU, MOŽEMO SVE – A NE MORAMO, VIŠE, NIŠTA!

Alakh Niranjan

Izvor: apsolutnaistina.com

.

Vegetarijanstvo i vrhunski sport

http://www.youtube.com/watch?v=hkXDkgIDl4U

http://www.youtube.com/watch?v=MzVcut1x-0c

http://www.youtube.com/watch?v=hWIeA2F4Gk4

Previous postMedicina onakva kakva jest Next postČetiri stepenice do ljubavi - Osho