Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

nova vizija 38Život je samo za trenutak, jer ništa drugo od naše prošlosti nije opipljivo, fizički prisutno sa nama ovdje i sada, osim fizičkih predmeta. Sve ostalo su uspomene koje žive u našem sjećanju, ništa drugo ne ostaje od života, osim iskustva i osjećaja kojim smo ga živjeli.

Dakle, postavlja se pitanje, što je uopće važno u životu? Samo ovaj trenutak i koliko smo sretni u njemu! Sve drugo prolazi i nestaje. Mi nikada ne možemo živjeti u nekom drugom trenutku osim ovoga u kojem se nalazimo upravo sada, jer sve se događa u njemu, jedino on sadrži sav žar životnosti i esenciju onoga što znači biti živ. Jedino je ovaj trenutak stvaran, jer jedino je u njemu moguće doživjeti, jedino je u njemu moguće iskusiti. O prošlosti možemo razmišljati i preispitivati ju, budućnost možemo zamišljati i planirati, o svemu tome možemo samo misliti, ali samo SADA možemo BITI. Ovdje i sada je bezvremenska oaza mira u kojoj je jedino moguće čudo zvano doživljaj! Jer, u konačnici, ništa drugo osim doživljaja nije važno. Kad se osvrnete natrag na svoj život, shvaćate da uopće nije važno koliko smo imali, koliko smo postigli, koliko smo radili, nego samo koliko smo radosti, zadovoljstva i dobre energije usput podijelili s ljudima oko sebe dok smo to nešto radili. Nije važno gdje smo bili, nego je važno koliko smo ljepote uspjeli primijetiti i udahnuti, kako smo se osjećali dok smo tamo bili – samo taj doživljaj je važan, to je jedino što srce pamti od svega u ovom životu. Ljepota doživljaja leži u doživljaju ljepote!

A taj doživljaj ljepote ovisi isključivo od našeg shvaćanja samih sebe i našeg odnosa prema životu. Ako sami sebe doživljavamo kao osobu, neposredni doživljaj ovog trenutka nam neće značiti previše jer osoba svaki doživljaj shvaća tek kao usputni nusprodukt življenja koji se pojavljuje u očekivanju ostvarenja nekog budućeg cilja, za nju doživljaj sam po sebi nije cilj ni svrha, njezin cilj je uvijek negdje drugdje, u nekoj zamišljenoj točki budućnosti i zato nikada nije mirna, ona uvijek očekuje nešto sljedeće, nešto drugo, uvijek stremi prema nekom budućem postignuću. Osoba je sama po sebi usko i ograničeno područje percepcije koje nije sposobno obuhvatiti ukupnost života jer je sva njezina pozornost usmjerena prvenstveno na preživljavanje i kreće se u uskogrudnom frekvencijskom rasponu straha i brige. Osoba je proizvod društvenih normi i uvjerenja koja ne moraju nužno odgovarati istini života (a u većini slučajeva ta su uvjerenja u potpunoj suprotnosti s njom). Jedno od takvih uvjerenja je i uvjerenje o sreći. S obzirom da mnogi vjeruju da je sreća u stvarima i okolnostima izvan njih samih koje se tek trebaju dosegnuti i ostvariti, svoje vrijeme provode u neprestanim traganjima, gomilanju materijalnih dobara i stvari da bi na kraju neizbježno shvatili da od svega toga ništa ne ostaje i da su svoje vrijeme potrošili a da sreću nisu pronašli. Zašto? Zato što sreća nije u postizanju, nego u bivanju!

Sreća je u načinu na koji doživljavamo život, ona proizlazi iz našeg shvaćanja života kao dara, ona proizlazi iz zahvalnosti koju osjećamo na tome što jesmo. Sreća proizlazi iz mira i zadovoljstva kojim bivamo, iz sklada i harmonije kojima se krećemo kroz život u svakom pojedinom trenutku, tu je njezin izvor. Ključ sreće je u jednostavnosti i kvaliteti doživljaja, a ne u kvantiteti stvari koje posjedujemo, nego u količini uživanja i zadovoljstva koju njihovim korištenjem ostvarujemo. Koliko radosti unosimo u svaki trenutak, s koliko osjećaja i zadovoljstva pristupamo svemu što radimo, koliko smo zahvalni i koliko guštamo u naizgled običnim, jednostavnim svakodnevnim stvarima određuje koliko će bogato i kvalitetno biti naše životno iskustvo.

Tajna istinski “bogatog” života nije u koliko, nego kako – na koji način. Je li naše iskustvo prožeto ljubavlju, dubokim osjećajem zahvalnosti i divljenja nad ljepotom koja nas okružuje? Je li ono skladno, mirno, ispunjeno suosjećanjem, toplinom, pažnjom, radošću, vedrinom, širim shvaćanjem stvari i okolnosti, razumijevanjem i dobrotom? Najveće bogatstvo od svih koje ljudsko biće može posjedovati je upravo taj osjećaj ispunjenog bivanja koji nam daje mir i potpuno zadovoljstvo samima sobom u svakom trenutku i u kojem nema nikakvih nedostataka i potreba. To je sreća.

Sreća je moguća isključivo i samo u potpunoj predaji ovom jedinom, uvijek svježem, uvijek živom trenutku OVDJE I SADA, bez razmišljanja o prošlosti i budućnosti, samo SADA – nigdje drugdje ju nećemo pronaći! Stoga, da bismo mogli doživjeti život onakav kakav on jest, potrebno je odvojiti trenutak da bismo neposredno, u svom vlastitom doživljaju i iskustvu, sami za sebe pogledali, što se krije iza te maske osobe za koju vjerujemo da jesmo. Kako izgleda život neposredno, bez identifikacije s tim prisvojenim identitetom koji postoji tek kao zamišljena slika u našoj glavi. Kako izgleda život bez onoga koji bi ga mogao procijeniti kao ovakvog ili onakvog? Kakav je on kad ništa ne lijepimo na njega, kad ga ne gledamo kroz obojane naočale naših naučenih kulturoloških predrasuda?

Da bismo to mogli vidjeti, potrebno je da učinimo nešto drugačije, da ostavimo po strani sve što smo dosad naučili, sve što smo mislili da znamo o životu, svijetu i sebi i da otkrijemo što život jest – neposredno, ovdje i sada, svježe, kao da nikada prije nismo živjeli. Potrebno je da učinimo nešto što je u skladu s našom istinskom prirodom, nešto što ne trebamo naučiti, nešto što ne treba usvajati, nešto čemu se samo treba dopustiti da ispliva na površinu već kao takvo, nešto što je oduvijek izvorno naše, a što smo zaboravili – kako biti prirodno ljudsko biće. Dopustite da, nakon svih tih godina užurbanosti, stresa, tjeskobe, vječne napetosti i života po navici i striktnim pravilima i normama društva, vaš dan, barem jednom, počne prirodno i mirno, bez žurbe i imperativa. Uzmite si vremena koliko vam je potrebno da se opustite i uskladite s njegovim prirodnim ritmom i dajte mu priliku da bude onakav kakav on želi biti, nemojte ga siliti, nemojte ga procjenjivati ili očekivati bilo što od njega. Ne trebate biti na oprezu, nikamo nećete zakasniti, ništa nećete propustiti, ništa vam neće pobjeći, samo zastanite i odvojite trenutak da ga doživite onakvog kakav on uistinu jest, upravo sada, u svoj njegovoj jednostavnosti, bez razmišljanja, bez ikakvih vrijednosnih prosudbi, jednostavno udahnite i uronite u trenutak sa svim svojim osjetilima. Postanite, koliko god je to moguće, svjesni svih zvukova, boja, mirisa, okusa, dodira i ostalih osjeta koji vas okružuju upravo sada. Osjetite mekoću zraka koji struji kroz vaš nos i ispunjava vam pluća svježinom života, postanite svjesni svog disanja, svog tijela i tla pod svojim nogama, osjetite neraskidivu povezanost vas i vaše okoline. Pogledajte malo taj svijet oko sebe, svježim očima, kao da ga gledate prvi put. Zamijetite ljepotu i jedinstvenost tog veličanstvenog čuda koje vas okružuje. Dopustite da vam se život otkrije u svoj njegovoj prirodnosti, opuštenosti, blagosti i dobroti. Ono što ćete otkriti u tom procesu je da je život, sam po sebi, izvan onoga što se u njemu događa. On je uvijek miran, prirodan, slobodan, svjež i nedirnut aktivnostima i događanjima koja se u njemu zbivaju. Dubok mir i prostranost proizlaze iz dopuštanja da se sve odvija onako kako želi. Otkrit ćete skrivenu ljepotu, tihu radost i sklad koji prirodno proizlaze kao posljedica neopiranja životu. Kad niste u konfliktu sa životom, vi ste u miru sa svijetom oko sebe, i to je jedno od najljepših stanja u kojem možete biti. To je ono gdje počinjete otkrivati svetost života i njegovu mističnost, to je ono gdje otkrivate vječno i nepromjenjivo, ono istinito. Otkrit ćete kako se otvara prostor slobode da dišete duboko punim plućima i da svakim djelićem svog bića osjetite život u svoj njegovoj punini, raskoši i ljepoti. Osjetit ćete kako vaše iskustvo ispunjava slatki mir koji uvijek prebiva u srži života, uvijek dostupan, upravo sada. Dopustite da vas preuzme taj nektar spokoja i bezbrižnosti i da se usidri u vašem umu. To je čarolija sadašnjeg trenutka.

Ono što je predivno u vezi sa sadašnjim trenutkom je to da u njemu nikada nije dosadno. Dosada je moguća jedino u umu onoga koji je stalno u iščekivanju nekih budućih uzbuđenja i doživljaja kako bi pobjegao od sebe samoga i tereta svoje osobnosti koji ga pritišće i sputava. Dosada proizlazi kao posljedica nepoznavanja sebe i neprihvaćanja sebe onakvih kakvi jesmo po svojoj prirodi. No, za onoga koji istinski živi u trenutku, nesputan ograničenjima i problemima ega, život nikada ne može biti dosadan kad ima toliko ljepote oko nas kojoj možemo svjedočiti, toliko čudesnosti, toliko stvari koje možemo zamijetiti i opaziti, toliko toga što možemo doživjeti. Jedan čitav novi svijet se otkriva u naizgled svakodnevnim okolnostima i događajima, u sasvim sporednim i naizgled beznačajnim radnjama, skriveni svijet ljepote i sklada koji se može jedino doživjeti neposrednim bivanjem lišenim bilo kakvih utega osobnosti. S obzirom da ne čekate što će se sljedeće dogoditi nego ste potpuno uronjeni u vlastito bivanje, sve što se u njemu događa je već samo po sebi zanimljivo. Vi ste potpuno prisutni u neposrednom odvijanju svega što se zbiva oko vas tako da nemate vremena za dosadu. Vaša strast za životom i uvijek svježa radost doživljaja proizlazi iz potpunog prihvaćanja ovog trenutka onakvog kakav on jest i zahvalnosti na tome što jeste upravo tu gdje jeste. Prihvaćanje proizlazi iz dubokog osjećaja vrednovanja života i divljenja nad ljepotom onoga što on jest. Nema se što postići, nema se što čekati, jednostavno ste ovdje, otvoreni za doživljavanje. Prihvaćanje i zahvalnost su temelji bivanja u sadašnjem trenutku. Jer, samo kad prihvatiš onda možeš biti u miru, a samo u miru možeš istinski doživjeti svu puninu i ljepotu trenutka kakav jest.

Tu shvaćate da je život u svojoj suštini beskrajna dobrota i milost koja se daje svemu bezuvjetno.

Život je uvijek svjež, uvijek nov i u svojoj srži prožet iskonskom dobrotom kojom isijava cijelo postojanje. Svaki novi dan donosi svježu energiju opuštenog bivanja koje je ispunjeno mirom i prostranošću u kojoj je sve moguće i koja ništa ne prosuđuje, dajući svakome i svemu priliku za nov početak, dajući prostor i bezuvjetnu slobodu svakome za odlučivanje o vlastitom načinu i kvaliteti života u skladu sa svakim novim i dubljim razumijevanjem tog istog života u svakom pojedinom trenutku. Život je jedno svježe, neposredno polje bivanja koje ne poznaje prošlost i budućnost. Dok je osoba, sama po sebi, iznimno iscrpljujuće i ustajalo stanje bivanja jer u sadašnji trenutak za sobom povlači teški teret prošlosti i pridaje joj pretjeranu važnost, život je u svakom trenutku svjež i lagan jer nije opterećen vremenom i osobnim problemima, jer nije u konfliktu sam sa sobom. Život je u skladu i miru sam sa sobom kao cjelinom. Jedino je osoba u konfliktu sa sobom i sa životom oko sebe. Kad prestanemo doživljavati sebe kao osobu i počnemo živjeti kao svjesno živo ljudsko biće koje po svojoj prirodi jesmo, otkrivamo ogromno olakšanje i svježinu bivanja koja se nalazi u samoj srži života. Tada shvaćamo da ono što je bilo jučer nema nikakvu moć da određuje naš doživljaj života danas ukoliko mi sami iz nekoga razloga (bilo iz navike ili vjerovanja) to ne odaberemo. Jedino mi svojim vjerovanjem u stvarnost osobe dajemo snagu svojim mislima te tako obnavljamo i ojačavamo privid osobe u svom umu.

A život se u svojoj beskrajnoj dobroti prilagođava svakoj našoj odluci, stavu ili uvjerenju, on je jedno bezuvjetno polje slobode koje nas podržava u svemu bez prosuđivanja, bez uplitanja. Možemo vjerovati u što god želimo, ponašati se kako god želimo, životu ništa od toga ne smeta, on svemu daje slobodu da bude to što želi biti iz jednostavnog razloga – jer je esencija i istina onoga što mi jesmo vječna i nepromjenjiva ovdje i sada u svoj svojoj jednostavnosti i cjelovitosti, takva kakva jest, neovisno od naših misli, a to je – mi smo jednostavno živa bića koja već po svojoj prirodi jesu i ništa što bismo mi mogli učiniti to ne može promijeniti. Dakle, životu je svejedno što mi mislimo ili radimo, on ne pati od naših misli ili akcija, jedino tko pati je naš ego-um (osobnost) kad djelujemo u suprotnosti s našom unutarnjom istinom i kad se opiremo prirodnom tijeku života, to je ono gdje osjećamo pritisak, to je ono odakle proizlaze sve naše frustracije, boli i patnja.

Svi nemiri, svi sukobi, sva patnja i ludilo koje svakodnevno zajednički doživljavamo u ovom iskustvu života u konačnici proizlaze iz jednog jedinog izvora – iz neznanja o našoj istinskoj prirodi i uvjerenju da smo mi osobe. Osoba za koju vjerujemo da jesmo sebe doživljava kao odvojenu od svog okruženja, drugih ljudi i ukupnosti života, zbog čega je nesigurna i sve što vidi promatra kao nešto njoj strano, kao svoju suprotnost i kao potencijalnu prijetnju ostvarenju svojih ciljeva i svom “opstanku”. U skladu s time i druge ljude doživljava kao strance, kao svoje protivnike s kojima se mora nadmetati i kao neprijatelje koje mora poraziti pod svaku cijenu kako bi opstala, a ne kao dio sebe. Ta percepcija je korijen i sjeme svog neznanja i, u konačnosti, zla, jer, nemajući u vidu širu sliku, potiče na podjelu, nadmetanje i borbu, umjesto na suradnju. Ta je situacija vrlo slična prispodobi o našim prstima. Svi naši prsti, počevši od palca, kažiprsta, srednjaka, prstenjaka i malog prsta su naizgled različiti u svojoj pojavnosti, neovisni su, autonomni i potpuno funkcionalni sami za sebe. Kad bi svaki naš prst bio svjestan samoga sebe kao zasebne osobnosti i “jedinke” koja sebe zove palcem, kažiprstom, srednjakom, prstenjakom i malim prstom, njima bi bilo neshvatljivo kako oni mogu biti jedno kad su toliko različiti jedan od drugoga i kad su potpuno samostalni u obavljanju svojih “poslova” i “obveza”. To bi im bilo toliko neshvatljivo samo iz tog razloga što bi njihova pozornost bila usmjerena isključivo na usko područje njihovog fizičkog izgleda. No, nama, koji ih gledamo iz jedne šire perspektive, je potpuno očigledno da su oni, iako na površini različiti u svojoj pojavnosti, svi zapravo sastavni dijelovi jedne šire cjeline koja se zove ruka, a koja je opet, sama po sebi, dio jedne, još šire cjeline koja se zove tijelo. Sve dok prsti nemaju tu svijest o sebi kao o dijelu cjeline, oni će se svađati, boriti, nadmetati i ozljeđivati jedni druge, samim time narušavajući cjelinu koje su dio. Ako dva prsta zbog svog sljepila, arogancije, sebičnosti i nerazumijevanja počnu grebati, ozljeđivati ili trgati druge prste, krajnji rezultat će biti povreda cijelog tijela jer će prsti biti neupotrebljivi i ruka kao takva neće moći obavljati svoju izvornu namjenu. Tek kad prsti, unatoč svojoj pojavnoj različitosti i jedinstvenosti dođu do dubljeg razumijevanja i shvaćanja da su oni svi dio jedne zajedničke cjeline koja se zove ruka, tek tada će njihove različitosti pasti u drugi plan i počet će surađivati kako bi ta ista ruka mogla izvršiti konstruktivnu radnju koja se zove podizanje određenog predmeta ili bilo koju drugu radnju zbog koje je i osmišljena. Ono što je pritom zanimljivo je, da samom tom spoznajom da su oni dio jedne zajedničke cjeline, prsti nisu prestali postojati, ili nestali, nego su jednostavno shvatili da je njihova različitost dar a ne prepreka, i da je svaki od njih različit s razlogom, i da samo zajednički mogu ostvariti nešto korisno, lijepo i vrijedno.

Jednako tako, napuštanjem osobe mi se ne odričemo onoga što jesmo, ne odričemo se svog tijela, funkcioniranja, djelovanja ili uživanja u samom životu kao takvom, nego samo napuštamo zabludu da smo nešto što nikada po svojoj prirodi nismo ni mogli biti. Štoviše, tek kad odbacimo osobu, možemo potpuno, u punom smislu i opsegu uživati u životu, neopterećeni brigama i strahovima, u potpunoj slobodi.

Kad to jasno sagledate, shvaćate da je sve ono što se svakodnevno događa oko vas na pozornici svjetskih zbivanja i vašem neposrednom okruženju a što nije u skladu s tim vječnim prirodnim odvijanjem života u njegovoj beskrajnoj dobroti i milosti, isključivo posljedica bolesti uma, posljedica dezinformacija i manipulacija uskogrudnih egoističnih sebičnih interesa. Pohlepa, nadmetanje, zavist, ljubomora, mržnja, gnjev, bijes, okrivljavanje, osuđivanje – ništa od toga se ne pojavljuje prirodno u životu samo od sebe, to su sve mentalne bolesti koje nastaju posredstvom bolesnog i poremećenog uma kao posljedica neznanja i kao takve ne zavrjeđuju vašu pozornost. Jer vaš život je samo vaš, danas, ovdje i sada, i on je ono što od njega napravite.

Sve od vas zahtjeva vašu pažnju, vašu pozornost, ali samo vi imate moć odabrati kome ili čemu ćete ju pokloniti! Bez vaše pozornosti, ništa od toga što se za nju bori ne može zaživjeti, ništa ne dobiva “oglasni” prostor u vašem neposrednom iskustvu, u vašem životu, jer nije napajano energijom vaše pozornosti. Zato, držite svoju pozornost na ljepoti života i na svom vlastitom miru. Držite svoju pozornost na istini! Tu leži vaša snaga. I onda će, sve što pogledate, biti viđeno u tom svjetlu, svjetlu istine, dobrote i ljubavi, onakvo kakvo uistinu jest. To ne znači da zatvarate oči pred onim što nije lijepo, to samo znači da, svjesni svega, uvijek odabirete dati prednost ljepoti pred neznanjem. Jer ljepota uvijek nepogrešivo vodi ka unutarnjem miru i ravnoteži, ona je kreativna i nadahnjuje nas da činimo ono što je dobro, ono što podržava život, ono što je za najveću dobrobit sviju, dok je neznanje jalovo, sebično, impulzivno i razarajuće i u svom sljepilu vodi ka uništenju sebe i svega oko sebe, pa samim time ne zaslužuje naše dragocjeno vrijeme. Jer, ako si mi sami ne stvorimo ljepotu u svom životu, nitko ju drugi neće stvoriti za nas.

Naša sklonost da uvijek i u svemu tražimo ljepotu, naša usmjerenost prema njoj je ono što je važno. Zato, budite uvijek u prisutnosti ljepote. Neka ljepota bude vaša životna muza u svemu što radite. Okružite se svime što je lijepo, što je skladno, što je ugodno, poklonite svoje vrijeme stvarima koje vas vode vašem dobrom osjećaju, koje vas dovode u stanje prirodne opuštenosti i mira. Tako će vaš život postati kontinuirano druženje s ljepotom iz trenutka u trenutak, a to je jedino što je važno. Jer, vaš život nisu izvanjske okolnosti nego vaš jedinstveni intimni subjektivni doživljaj, svijet kojeg vi u svakom pojedinom trenutku stvarate svojim mislima, svojom interpretacijom. Ako je ta interpretacija temeljena na istini, dobroti i ljubavi, vaš život će biti radosni ples ljepote i sklada.

Život je samo za trenutak jer vrijeme brzo prolazi i zato je svaki trenutak dragocjen. Mnogi ljudi zaziru od starosti i boje se smrti, ali to nije ono čega bi se itko ŽIV trebao bojati. To je nešto što treba osvijestiti i prihvatiti kao takvo. Jer jednom kad prihvatimo promjenu i prolaznost kao neminovnost ovog svijeta vremena, ona nas usmjerava prema onome što je jedino bitno i u čemu se cjelokupno vrijeme i naš život događa, prema vrijednosti ovog trenutka upravo sada! SADA nam je uvijek dostupno, u svakom trenutku, ispod nemirne rijeke vremena i žubora misli. A ako se već uopće nečega treba bojati, onda se prije svega treba bojati neproživljenog života, života koji nije proživljen na najbolji mogući način u skladu s našim mogućnostima i okolnostima u svakom pojedinom trenutku, života potčinjenog pravilima i sputanoga mišljenjima drugih, treba se bojati svih propuštenih prilika da podijelimo ljubav, svih onih trenutaka kada sami sebi uskratimo ono što nam pričinjava zadovoljstvo, što nam donosi radost i što nas čini sretnima zbog nekakvih umjetno stvorenih ograničenja i pravila koja nemaju nikakve veze s našom istinskom prirodom. Treba se bojati života koji se uvijek žrtvuje danas u korist nekog boljeg budućeg vremena. To je ono od čega treba zazirati. Jer, ne postoji niti jedno bolje vrijeme od ovoga u kojem se nalazimo upravo sada, to je ono što prije svega treba osvijestiti! Sadašnjost je naš prezent. Prezent je engleska riječ koja označava sadašnje vrijeme ali ona istodobno znači i dar, poklon. Sadašnjost je dar. Kako zanimljiva podudarnost. Dok mi razmišljamo i trošimo vrijeme žaleći za onim što je bilo i razmišljajući o tome što smo mogli učiniti drugačije i zašto nismo, ili dok brinemo o budućnosti i strahujemo od toga kakva će ona biti, zlatni pijesak naše sadašnjosti curi u nepovrat i događa se upravo ono čega se pribojavamo, mi uopće ne živimo, mi smo mrtvi već danas, samo što to ne znamo.

Ne dopustite da vam cijeli život prođe dok ne shvatite da je samo dobrota vječna i jedina istina onoga što vi jeste. Jer, na kraju, samo ono što je lijepo i dobro ostaje u srcu kao istinito, kao stvarno.

Koliko ljubavi, smijeha i radosti uspiješ podijeliti s dragim ljudima i živim bićima oko sebe danas, to je jedino što je važno. Zato, nikada ne propustite priliku da budete ljubazni danas, da poklonite osmijeh i lijepu riječ podrške i razumijevanja. Jer, svi mi koji doživljavamo ovaj život kao živa bića smo u ovome zajedno. Svi drugi oblici komunikacije među ljudima su isključivo posljedica neznanja i nepotrebno oduzimaju vrijeme vašoj sreći.

Iskoristite to shvaćanje danas i napravite od svakog dana dan uživanja, smijeha i sreće, dan razumijevanja, suosjećanja i oduševljenja, dan radosti i divljenja. Budite potpuno prisutni u svemu što radite i živite ga punim plućima u svakom trenutku, slobodno u ljepoti, bez obzira na okolnosti jer znate da je on neponovljiv i jedinstven dar. Gledajte uvijek samo ono najbolje u drugima, bez obzira u kakvim odnosima trenutačno bili s njima, gledajte njihovu bit, budite svjesni da se ispod svačijeg nerazumijevanja i sljepila sebičnosti i arogancije skriva ljudsko biće koje pati zbog neznanja, i na taj način ćete otvoriti prostor razumijevanja i osloboditi se potrebe za osuđivanjem i samim time eliminirati mogućnost da padnete u zamku mržnje i neprijateljstva. Ako netko ne želi biti vaš prijatelj, to je u redu, ne mora biti, to je u potpunosti njegov slobodni izbor kojeg treba poštovati. No, ono što je važno je da vi uvijek budete njegov i da nikome nikada ne poželite nikakvo zlo bez obzira kakav on bio prema vama. Jer, onaj koji zna, ne može biti sarkastičan, zajedljiv i osoran, nego susretljiv i dobronamjeran. Ako netko ne razumije zašto vi živite i ponašate se na određeni način, tada mu objasnite kao prijatelju kako biste proširili prostor razumijevanja. Držite svoje srce otvorenim za prijateljstvo i svježim za oprost i novi početak u svakom trenutku, bez obzira koliko se vaš osjećaj ponosa protivio tome i sugerirao vam drugačije. Jer vi niste svoj ponos. Vi ste ono što jeste po svojoj prirodi bez napora – Ljubav, radost, dobrota i mir. Tu vam postaje jasno da drugi ljudi, druga živa bića koja svakodnevno s vama dolaze u dodir s raznih strana života nisu vaši protivnici i neprijatelji, nego da svi mi zapravo imamo jednu zajedničku prepreku koja nas razdvaja – a to je neznanje. A jedini način da se riješimo neznanja nije borba protiv njega ili podcjenjivanje onih koji “ne znaju”, nego širenje saznanja o istini onoga tko i što mi jesmo sa onima koji sami još nisu došli u priliku da ju spoznaju u svom iskustvu. Jer ni mi nismo uvijek sve znali. Netko nam je u nekom trenutku morao ukazati na nešto što nam je otvorilo nove vidike i spoznaje. Zato, umjesto da se dijelimo na one koji znaju i one koji ne znaju, stvarajući tako nepremostiv jaz ponosa jedni između drugih, podijelimo kad god je moguće istinu onoga što znamo o životu kako bismo pomogli onima koji još nisu imali priliku saznati da razumiju, stvarajući tako most razumijevanja koji povezuje i pridonosi općoj dobrobiti sviju. To je način koji vam omogućuje da kročite kroz život s lakoćom, ne ostavljajući iza sebe teške spone negativnih uspomena i nerazriješenih odnosa koji proizlaze iz neznanja i koje vas drže prikovanima za prošlost, odvodeći vas daleko od ljepote, mira i sklada koji prebiva u srži sadašnjeg trenutka. Držeći svoju pozornost na onome što je neposredno ovdje i sada vi se krećete zajedno sa životom, prirodno opušteni i mirni, stvarajući harmoniju i sklad gdje god da jeste.

A s obzirom da je naše sjećanje zbir svih trenutaka i doživljaja koji sačinjavaju naš život, živeći opušteno, mirno i skladno u svakom trenutku, mi za sobom ostavljamo sretne i lijepe uspomene koje u nama bude zahvalnost. Svaki potpuno proživljeni trenutak života postaje sjajni zlatnik u škrinji s blagom našeg sjećanja. A ako nam sjećanja na te trenutke ljepote i radosti izmame i pokoju suzu, to će uvijek biti suze radosnice, suze zahvalnosti, a ne žaljenja. To će uvijek biti drage uspomene koje će ostati takve zauvijek, jer će nas uvijek grijati toplinom Ljubavi koja je udahnuta u njih. Zato je, pored svega ostaloga, toliko važno kako živimo danas i s kakvim ćemo ga osjećajem proživjeti.

Jer, život proživljen s Ljubavlju pruža osjećaj potpunosti i cjelovitosti u kojem nema žaljenja, nema osjećaja nedorečenosti i propuštenoga, samo mir i slatki spokoj koji jedino Ljubav može dati, jer znamo sa potpunom sigurnošću da smo napravili najbolje što smo mogli i da ni u kojem drugom slučaju, kad bi nam se opet pružila prilika, ne bismo postupili drugačije nego prema vječnoj istini svoga bića – Ljubavi.

http://novavizija.blog.hr

.

.

Previous postLjubav umjesto straha Next postTTIP i TTP omogućavaju stvaranje Orwellijanske distopije nalik na noćnu moru!