Aerobni sportovi: Velika šteta po ljudsko zdravlje?

Znojenje je jedno od najjednostavnijih ali i najučinkovitijih mogućnosti koje naše tijelo ima kako bi se riješilo toksina, otrova… Znojimo se obično radeći nešto fizički, bilo kroz sport ili teški rad. Oboljeli od raka trebali bi provoditi određene sportske aktivnosti i to uglavnom anaerobne, dakle rad s utezima u teretani, naravno u skladu s njihovim mogućnostima.

Aerobno vježbanje ( osim laganih šetnji najbolje u sunčanim dijelovima dana ) kao što su jogging, vožnja biciklom, aerobic i slično treba izbjegavati.

aerobik teretana

Zašto izbjegavati aerobne aktivnosti.

 Pojasnimo prvo zašto su važne anaerobne vježbe, vježbe sa utezima. U prvom redu anaerobni treninzi optimiziraju aerobno disanje koje je osnovno pitanje fiziologije živih organizama. Dok stanica diše aerobno, uzima kisik spaljivanjem glukoze mi smo zdravi i nema šanse da dođe do pada pH i pojave neoplazije, maligniteta… rad s utezima podiže i razine ENDORFINA u slijedećih 5 – 6 sati, a endorfini uništavaju moguće tumorske stanice i podižu imunološki sustav.

 Rad s utezima podiže i razine dušikova oksida ( NO ), tzv. molekule života koja je važan regulator homeostatskih procesa i mehanizama obrane organizma od mikroorganizama. Dušikov oksid stvoren u stanicama vaskularnog endotela djeluje vazodilatatorski održavajući tonus krvnih žila i time regulira krvni tlak.

 U SZS-u ( središnjem živčanom sustavu ) dušikov oksid je neurotransmitor koji djeluje na više funkcija uključujući i memoriju. Na periferiji dušikov oksid djeluje preko neadrenergičnih nekolinergičnih živaca regulirajući razne gastrointestinalne, respiratorne i genitourinarne funkcije. Dušikov oksid (NO) kontrolira i sprječava agregaciju trombocita. NO ima citotoksično svojstvo.

Aktivacijom makrofaga u njima se stvara NO koji djeluje citotoksično na bakterije, gljivice, protozoe i tumorske stanice, te tako ima ulogu u nespecifičnom imunitetu.

NO sudjeluje u patogenezi septičkog šoka, upalama i hiperdinamičkom stanju ciroze.

Čak i inhibitori ACE (angiotenzin-konvertirajući enzim) koji snižavaju krvni tlak ne djeluju tako samo zbog inhibicije enzima, nego također i zato jer potenciraju djelovanje bradikinina koji stimulira sintezu i otpuštanje NO.

Dušikov oksid ( NO ) utječe i na relaksaciju korpus kavernosuma i time na erekciju penisa, dok ju inhibitori ( blokatori ) NO-sintaze sprječavaju.

Nadalje, NO pridonosi neadrenergičnoj, nekolinergičnoj vazodilataciji i relaksaciji trahealnog mišića.

U tijelu postoji rašireni sustav živaca koji trebaju NO (dušikov oksid) kao neurotransmitor, pa poremećaji u sintezi NO izazivaju različite poremećaje u organima koje ti živci inerviraju uključivši i impotenciju.

Ukratko, redovitim odlaskom u teretanu povećava se energija, pospješuje apsorpcija hranjivih sastojaka, protok krvi po cijelom tijelu i sprječava nastajanje naslaga na stjenkama krvnih žila, a pomaže i kod uspostavljanja ravnoteže šećera u krvi.

 AEROBNI SPORTOVI I PROIZVODNJA SLOBODNIH RADIKALA

 Izvođenjem aerobnih vježbi trošimo više kisika. Više molekula kisika znači i više slobodnih radikala, koji napadaju naše stanice, te se radikali moraju neutralizirati s vitaminima.

Možete se nadati da će organizam proizvoditi dovoljno enzima, no nažalost to baš neće biti tako što ćete shvatiti kada pretrpite nepopravljivu štetu.

U europskom „ Časopisu za primijenjenu fiziologiju „ ( Journal for Applied Physiology ) objavljeno je 1995.g. da samo jedan sat joggiranja ili vožnje bicikla uzrokuje dramatično povećanje slobodnih radikala u crvenim krvnim stanicama.

Istraživači sa Sveučilišta Utah i Centra za istraživanje vojske SAD-a otkrili su nešto drugo. Više slobodnih radikala pojavljuje se kad aerobno vježbate u planinama, kad je vruće, kad je hladno, a što mnogi sportaši rade.

Koliko god to nevjerojatno zvučalo, bolje je obuzdati se od svakodnevna joggiranja, ili vožnje bicikla i sličnih aktivnosti.

Isto vrijedi i za visinsko vježbanje, osim ako se ne pripremate za Olimpijske igre i vaše tijelo treba mnogo crvenih krvnih zrnaca, te ne marite toliko za zdravlje….

Idemo dalje… povećana apsorpcija ozona..

 Christian Schonbein, kemičar, je davne 1840.g. otkrio ozon. Tek 1913.g. su francuski znanstvenici razjasnili da se ozon oblikuje na većim visinama i da se pojavljuje zahvaljujući sunčevom zračenju.

J.C. Farman je 1985.g. otkrio da postoji rupa u ozonskom sloju iznad Antartika i tek tada smo postali svjesni da je ozon TOKSIN te da oštećuje naša pluća.

Tako da ispada da je najzdravije za nas ( ako baš to toliko želimo, a nitko nas ne prisiljava ) trčati rano ujutro kroz šumu kada su najniže razine ozona.

Danas se sve češće nailazi na visoke razine ozona, te se u naprednijim zemljama putem televizije ili radija obavještava javnost da se suzdrže od sporta.

Ako su koncentracije ozona veće od 350 ug/metar kubni na plućima su tada moguće nepopravljive štete.

Čini se čudnim da je koncentracija ozona navečer veća na mjestima gdje je manja zagađenost, na prostorima gdje nema automobilskog prometa i industrijskih zagađenja. To je zato jer se ozon stvara kada sunce osvijetli dušični dioksid u atmosferi te se iz pojedine molekule dušičnog dioksida otpušta atom kisika koji se spaja s molekulom kisika ( NO2 – NO+O, O2 + O = O3 ).

Vjetar raznosi novo nastali ozon u šume koje su blizu gradova gdje je teže razgraditi ozon. U gradu se ozon lakše veže sa dušikovim atomima te je ozonska koncentarcija navečer u gradovima niža nego u šumi. Tako ako želite trčati šumom trčite ujutro.

Ako je vrijeme uistinu vruće, onda se morate pobrinuti da izbjegnete bilo što, što vam može ubrzati puls. Ubrzanjem pulsa pod takvim okolnostima uzrokujete veću štetu vašem organizmu nego što mislite.

Roso Nenad, dr.Naturopatije

www.valetudo-drroso.com

Comments are closed.