Feminizam i rodne uloge

Povodom dana žena, odlučio sam objaviti post koji će reći nekoliko rečenica o feminizmu i rodnim ulogama u današnjem društvu. Ako pročitate  prijašnje postove, primjerice ´polarizacija moći i rodna nejednakost´ i ostale pod tagom ´društvo predrasuda i diskriminacije´, zamijetit će te, na temelju komentara, da mnogi čitatelji nisu baš potpuno otvoreni za teme ženskog pitanja. Za mnoge su to gluposti, bezvezarije, ´skretanje s teme´, a za neke sam bio i mason kojem je cilj svrgnuti tradiciju obitelji kroz feminizam, ˝pokret s ciljem depopulacije stanovništva˝. Onaj tko tako misli, može slobodno napustiti ovu stranicu ili se prebaciti na neki drugi post 🙂

Jednu tvrdnju ponavljam vrlo često a to ću učiniti i sada: ´sve teme objavljene na ovom blogu smatram jednako važnima i međusobno povezanima. Ukoliko ne uvidimo jednaku težinu problema prava žena, prava životinja, prava LGTB osoba, itd., time ne činimo svijet boljim, već ignoriranjem sastavnih komponenata jednog zajedničkog problema doprinosimo devastaciji ovog društva kroz predrasude, podjele i omalovažavanje.´ (duh-vremena)

S obzirom na vrlo malo vremena koje sam imao na raspolaganju pisanja ovog posta, svoj tekst sam kombinirao s tekstom o feminizmu s stranice ´alfaportal´, te diplomskim radom na temu ´dekonstrukcija majčinstva´ (zahvaljujem Andriji što mi je omogućila da se okoristim malim djeličkom istraživanja).

Značajke feminizma


Izgleda kao da smo od rođenja predodređeni svojom rodnom ulogom, međutim to nije tako, nju nam nameće odgoj u samim početcima. Kako muškarcima, tako i ženama. Za većinu žena koje se bave ženskim pravima, to je početak „podređenog društvenog položaja“. Žene se od uvijek uče relativnoj mirnoći, pasivnosti ili jednostavnom životu kućanice. Tako su djevojčice od malih nogu  navikavane na igračke koje simuliraju kućanske aparate, suđe, pribore za čišćenje, a roditelji im u ruke guraju umjetne bebe koje su danas, s sve sofisticiranijom tehnologijom, sposobne govoriti, obavljati nuždu, itd. Roditelji ih često prisiljavaju da se brinu o svojoj mlađoj braći i sestrama, te da rade kućanske poslove. Dječaci su toga uvijek pošteđeni. Njihova se uloga u životu pak sugerira na drugi način. Odgajani su tako da se igraju autićima ili da se igraju rata. Često im se brani da plaču ili budu pretjerano osjećajni kako bi naučili svoju ulogu u ovoj izvrnutoj ´stvarnosti´. Razlike se nameću od najranije životne dobi. Netko će tvrditi da je to sasvim normalno, no mnogi će zdravorazumski reći da to može biti normalno samo u društvu iskrivljenih vrijednosti. Svi svjedočimo činjenici da je društvo upravo tako. Jeste li sigurni da naša navika da iskrivljujemo, oskvrnjujemo i osuđujemo u ovom slučaju stvara iznimku?

Žene su odgajane tako da upoznaju i da se udaju za najboljeg mogućeg muškarca, da rode djecu, te žive dugo i sretno. Drugim riječima, tako to mora biti.  Jedan pokret koji se usprotivio ovakvim postulatima i koji je ustvrdio da tako ´ne mora biti´ jest feminizam. Nastao je kao posljedica industrijske revolucije, kada je, uključujući i prvi svjetski rat gdje su i žene pomagale muškarcima, muška snaga zahvaljujući strojevima počela biti sve nebitinija. Žene su tada postajale svjesne svojih mogućnosti i počelo je traženje ravnopravnosti, poboljšanja položaja i općenito statusa žene.

Borba protiv patrijarhata, gdje je muškarac osnovna društvena jedinica, te rodna neravnopravnost, osnova je borbe femistkinja ili pak sufražetkinja, kako ih nazivaju u prvom valu feminizma.

Razvilo se više vrsta feminizma, a skup raznih feminističkih ideologija čini definiciju univerzalnog feminizma. Sam početak feminizma počinje u zapadnim zemljama. U samom početku, zahtjevi žena su bili mali, iako tada veliki. Da dobiju pravo glasa ili da im se plaće izjednače sa onima muškog roda, samo su neki od sada malih stvari koje su žene zahtijevale od društva. S vremenom, kada je žena koje traže svoju slobodu i prava bilo sve više i kada su se počele događati neke promjene, zahtjevi su se širili, pa je i sam feminizam dobio novu značajku.

Radikalan.  Radikalne feministkinje ističu važnost osvajanja ženskog prostora i izgradnju ženske kulture. Također, zalažu se protiv muškog nasilja nad ženama, silovanja, ženskog ropstva i pornografije, gdje ženu vide kao više nego podređenu.

3 vala feminizma


Burnije razdoblje feminizma donosi napade na brak kao instituciju, napade na muškarce koji žene tretiraju kao kućanice, one koje ništa ne rade, te su kod kuće i čuvaju djecu. Postavljala su se pitanja zašto to ne bi radio muškarac, zašto se statusni simbol žene kao majke ne bi promijenio?

Zašto, kada kažemo „tradicionalna obitelj“ svi pomislimo na isto? Odmah znamo što radi mama, a što tata. Tko je kod kuće, a tko nije. Zašto tradicionalno ne bi bilo nešto sasvim drugo, različito od čistog vjerskog fundamentalizma kakav nalazimo u zemljama Bliskog istoka.

Feminizam čine tri glavna vala:

  1. Prvi val feminizma traje kroz cijelo 19.st. i označava borbu žena, sufražetkinja, za osnovu, pravo glasa.
  2. Drugi val feminizma  se javlja 60-ih godina prošlog stoljeća i traje do 80-ih godina, gdje označava osnovne ciljeve feminizma poput organizacije masovnog pokreta, rodna ravnopravnost, antiimperijalizam, promjenu zakonodavstva, problematika muškog nasilja.. Od doba sufražetkinja i prava glasa do 70-ih promjene u položaju žena bile su spore i nezadovoljavajuće.
  3. Treći val feminizma  započinje krajem 80-ih godina prošlog stoljeća a traje i danas, pokušava negirati i nadilaziti rodne razlike, no također se bavi i svim novim problemima ženske populacije vezanih za neravnopravnost i slično.

Treći val, koji traje i danas, stvorio je i mnoge druge teorije koje se bave ženskim pravima, poput queer teorije, post-kolonijalnoj teorije, transnacionalizma, ekofeminizma, trans-feminizma.

Uz već spomenuti radikalni, postoje socijalistički i liberalni feminizam.  Za socijalistički feminizam je karakteristično udruživanje sa drugim ugroženim skupinama, bilo da se radi o politici ili pak seksualnoj orijentaciji. Liberalni pak, podržavaju one feministkinje koje vjeruju u postojeći društveni sustav, kojeg treba popraviti a ne rušiti. Najvažniji zadatak jest potaknuti žene na obrazovanje i političko participiranje.

Feminizam danas

Kako da žena bude u potpunosti samostalna kada su ženama primanja općenito manja od primanja muškaraca, što znači da većina žena nije u stanju samostalno uzdržavati obitelj? I danas, nakon toliko vremena, žena je vidljivo podređena muškarcu. Njeno tijelo prodaje muške proizvode, glavna je na reklamama, gola u filmovima. Na kraju krajeva, ona rađa njegovu djecu i čini njegovu obitelj. Iako s plaćom, bez njegove je, nerijetko, daleko od samostalne.

U svom odbacivanju autoriteta, hijerarhije i vodstva, feminizam prati anarhističku teoriju. Ipak, u tome feminizam odlazi korak dalje od anarhizma, jer pokazuje pravo lice autoriteta, hijerarhije i vodstva, ali i strukturu muške moći.

Danas feminizam kritizira liberalne politike koje su na štetu žena, ali pokušava utjecati na javne politike, jer feministkinje znaju da su mjesta odlučivanja izvan njihove moći budući da su na njima podzastupljene. Glavni fokusi feminizma su i jednaka građanska i politička prava muškaraca i žena, besplatna i sigurna kontracepcija te pravo na pobačaj, pravo na slobodu i život žena bez muškaraca te lezbijsko materinstvo, jednake plaće muškaraca i žene te jednake mogućnosti na radnom mjestu, reproduktivna prava i kontrola rađanja, problem nasilja u obitelji, seksualna eksploatacija, trafficking iliti žensko ropstvo, tema kojoj ću posvetiti nekoliko zasebnih postova jer je nevjerojatno koliko je malo ljudi je upoznato s tim.


Potrebno je i razjasniti jednu činjenicu: mnoge žene se danas zalažu za ženska prava ali ipak ne žele da ih se povezuje s feministkinjama. Ne povezuju se nužno s prosvjedima, spaljivanjima grudnjaka i ukidanjem nekih statusnih ali i ženstvenih simbola koji im odgovaraju. Ne moraš biti feminist/feministkinja da bi se protiv toga borio/borila. Niti se moraš boriti na takav način ako se smatraš feministkinjom/feministom! Jer, nitko ne želi biti statusni simbol, objekt, komad ili vlasništvo.

Feministica ne mora biti lezbijka ili mrziteljica muškaraca kakvom ju mnogi pojedinci žele vidjeti. Takve predrasude se stvaraju isključivo iz razloga kako bi se ne poznavanje materije (zbog lakoumnosti) zamijenilo lakšim i plitkim ilustrativnim definicijama kakve je lakše shvatiti.  Ili čisto iz straha i zazira od mancipirane žene kao konkurencije.

Majčinstvo

Rađanje djece se, i dalje, tumači osnovnom značajkom ženskog identiteta. Kako je žena definirana u “Rječniku hrvatskog jezika”, izdanje Školske knjige i Leksikografskog zavoda? Suludi odgovor kaže;  nisi žena, ako nisi rodila.

Majčinstvo je kulturološki određeno, a društvo i okolina nameću njegov model; kakvo bi trebalo biti i izgledati, te kako bi ga se trebalo provoditi. Tako osim onih površnih, postoje dublje i teže uočljive dimenzije ovog fenomena koje je bitno definirati kao stvarno stanje, a ne idealni prikaz stvoren i nametnut od strane društva. Slika majčinstva je tako od ljudi manipulirana ciljevima i definicijama nametnutim izvana. Ta se slika razvijala i mijenjala paralelno s razvojem društva i kulture, te predstavlja proizvod cjelokupnog  povijesnog i društvenog procesa. Podvojenost u odnosu prema majčinstvu jest talog tradicionalno-društvenih, ali prije svega vjerskih načina na koji se majčinstvo stoljećima pa još i danas prikazuje. Stoga preispitivanje majčinstva mnogima znači preispitivanje nečeg gotovo svetog. Zato ga tradicionalni pristup ne preispituje, ne zadire u njega te on za njega predstavlja svojevrstan tabu.

Mit o majčinstvu i religija

U islamu i kršćanstvu prikazivanje majke se gradi na gotovo isti način, čak je i sama predaja jako slična jer je u oba slučaja utemeljena na priči o bezgrešnom začeću.

U islamu se ističe da je majčinstvo najteži zadatak koji žena može podnijeti. Ukoliko žena umre prilikom porođaja, nagrada su joj najviši stupnjevi u džennetu, to jest raju. U Kur’anu je Allah naložio da čovjek poštuje roditelje jer će njemu u džennetu odgovarati za svoje postupke: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.”


Budući da se u islamu pridaje mnogo pažnje odgoju; žena kao glavni i najčasniji stup obitelji nosi i najveći teret odgajajući svoje nasljednike pa se ističe da je; žena pastirica u kući svog muža. Dakle, u skladu sa svojom najdubljom i najplemenitijom biti, a to je majčinstvo, ona ima zadatak da čuva unutarnju sferu koja spada u domenu njezina rada, a to je kuća, te da odgaja djecu u skladu sa propisima vjere.  Jasno je da je porod najuzvišeniji čin, kao što je i majčinstvo najčasnija i najteža uloga žene. Zato je prema Kur’anu; Uzvišeni Allah stvorio muškarca sa jačim tijelom da bi mogao zarađivati za svoj opstanak, čak i u teškim okolnostima te da bi time mogao osigurati sve potrebno da se brine za ženu i djecu. Prema islamu žena je stvorena kao jedno nježno, ljubazno i osjetljivo biće, kako bi mogla odgajati buduće generacije.

“Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je,zaista, uzvišen i velik!” 

Naočigled je vrlo teško, pa gotovo i nemoguće u ovom okruženju biti žena koja, na temelju  slobodnog izbora koji pripada svakom čovjeku, jednostavno ne želi imati dijete ili još gore, ne biti u mogućnosti roditi. U krajnje seksističkoj i šovinističkoj religiji svijeta, ovo je najgora stvar koja može zadesiti jednu ženu – da nema dijete.

Majčinstvo na našim prostorima

Fenomen majčinstva na našim prostorima još uvijek odolijeva promjenama koje su zahvatile razvijene zemlje ili neke zemlje u tranziciji. Riječ je o tradicionalnom društvu koje je uvelike zadržalo konzervativan sustav vrijednosti, posebno kada je riječ o obitelji i majčinstvu kao temeljima društva. Običaji i moral predstavljaju uporište za izgradnju normi koje između ostalog, nameću majčinstvo kao temeljnu i glavnu zadaću svake žene.

U tradicionalnom društvu, gdje vladaju patrijarhalni zakoni i vrijednosti, te religijske norme, položaj žene ne može biti povoljan. Država s velikim i brojnim socijalnim problemima ne prepoznaje emancipaciju žena i unaprjeđenje njihova položaja u društvu kao bitan problem. U toliko lošim socijalnim uvjetima, religija je bitan saveznik u jačanju i definiranju identiteta  te se gotovo izjednačava sa nacionalnom pripadnošću. Upravo se nacionalno profiliranje etničkih skupina odvija kroz prizmu religije zbog čega poslijeratna zbivanja nisu dovela do većeg društvenog napretka i stvaranja pozitivnog i konstruktivnog diskursa, kojim bi se unaprijedila i poboljšala postojeća situacija u državi. Naprotiv, došlo je do još izraženije segregacije entiteta kroz veličanje nacionalnog jedinstva na temelju povijesnih zbivanja. Procesom retradicionalizacije se značaj religije obnovio i raste, kao i uloga vjerskih institucija. Sve su to čimbenici koji vode do podjela, konflikata i razdora unutar društva.

Najsnažniji pritisak se očituje kroz religijsku prizmu, gdje je istovremeno i najizraženija dihotomija koja reflektira stav prema ženi. Manipulacija se očitovala u afirmaciji i veličanju žene kao one koja stvara novi život, da bi njezina uloga izostala u bilo kojem drugom kontekstu. Sve pod krinkom lijepo definiranih izraza i slika koje aludiraju na moralnost i uzvišenost, služeći se primjerom Djevice Marije u kršćanstvu i Merjeme u islamu. Društvo je na temelju toga stvorilo vlastitu definiciju dobre majke koju je nametalo i u skladu sa svojim potrebama mijenjalo. U društvu se najčešće propagiraju obiteljske vrijednosti kao temeljne i krucijalne, da bi se potaknulo stupanje u brak i rast nataliteta, a da se uglavnom pri tome država nije pobrinula za osiguravanjem uvjeta za kvalitetan život.

Ukoliko smatrate da ovi problemi ne postoje ili da to uopće nisu problemi, vjerojatno se nalazite u sredini koja je, ili potpuno lišena ovakvih podjela i nametnutih uloga (što je vrlo rijetko), ili svjesno negirate stvari odbijajući  suočiti se s drugim načinom pogleda na stvarnost oko sebe. Činjenica jest da, unatoč neprestanom forsiranju rađanja djece, kao da nam prijeti nestanak, broj stanovnika u svijetu ubrzano raste i veliki dio svijeta je još uvijek omeđen debelim zidinama tradicionalnih poimanja koji nalažu strogu hijerarhiju unutar društvenih zajednica utemeljenih na čvrstim stupovima patrijarhata. Tamo su stari muškarci kao glavne figure, nosioci moći, simbol autoriteta koje nasljeđuju mlađi muškarci, a ženama se gubi trag na dnu tog sustava.

Žena bi trebale odrastati u društvu bez nametanja identiteta kao i muškarci. Kako smo govorili u prethodnim postovima, naše uloge, naša zanimanja, naši identiteti su nešto što dobivamo kada dođemo na svijet. Bez takvih utjecaja (koji se svode na manipulaciju i nametanje) stvari bi bile drugačije ne samo na polju odnosa muškarca i žene već i na polju razlika među kulturama, rasama, nacijama itd. Žene trebaju same definirati pravo značenje majčinstva i to na temelju vlastitog iskustva, stvarnih potreba i mogućnosti a ne na temelju onoga što propisuje religija i tradicija. Stvarnu sliku majčinstva svaka žena mora za sebe sama odabrati, a ne samo jednu, iskonstruiranu i nametnutu verziju koja se postavlja kao imperativ cjelokupnoj polovini čovječanstva.

Čestit Dan žena, želi Vam Duh Vremena 🙂

Pročitajte vezani post: ´polarizacija moći i rodna nejednakost´ (link)

linkovi;

preporuke;

Izvor: duh-vremena

 

Comments are closed.