Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Prvo indigo dijete otkriveno je 1984. godine u Kini. Isprva je sve nalikovalo na izmišljotinu žutog tiska. Dječak nazvan “Super dijete iz Kine” bez poteškoća je prošao kroz sve mentalne testove kojima su ga izložili. Zamijetio bi čak i ako netko u drugoj sobi slučajno preokrene karte za testiranje. Novinari tada uglednog duhovnog magazina OMNI odlučili su priču provjeriti i umjesto prevare naišli na cijelu generaciju psihički nadarene djece koja su vidjela ljudsku auru, bića iz duhovnog svijeta, komunicirala telepatijom. Na stotine neobično nadarene djece. Uskoro, istražitelji su počeli otkrivati slične sposobnosti i kod djece u drugim zemljama. Lee Carol, jedan od autora svjetskog bestselera o neobičnoj djeci nazvao ih je indigo djeca tvrdeći kako je njihova aura indigo plave boje. O kakvom se fenomenu radi najbolje je opisao dr. Drunvalo Melchizedek:
«Riječ je o tri vrste djece. U prve dvije spadaju dječaci i djevojčice iznimnih fizičkih i duhovnih sposobnosti. Osobno su me zvali uzbuđeni roditelji koji nisu mogli prihvatiti činjenicu da njihovo dijete predškolskog uzrasta zna odgovor na svako postavljeno pitanje. Pojedina djeca vide vilenjake, anđele, sjećaju se neobičnih scena nalik na prijašnje živote ili razdoblja u kojima duša provodi vrijeme između dva života u fizičkom tijelu. Mnogi roditelji problem rješavaju za sve optužujući bujnu dječju maštu. Ali treća grupa, koju sam nazvao djeca AIDS-a meni je osobno najzanimljivija, jer ovdje je riječ o materijalnim promjenama koje se mogu dokazati:»

DJECA AIDSA
Prije desetak godina u Sjedinjenim Državama se rodila beba oboljela od AIDS-a. Beba je testirana šest mjeseci kasnije i dalje je bila bolesna. Sljedeći test na virus napravljen je za godinu dana i dijete je i dalje bilo pozitivno. Potom su testiranja prestala sve do šeste godine djetetovog života, kada je izvršeno novo testiranje. Svi su bili šokirani jer u njegovom tijelu više nije bilo virusa. Mali šestogodišnjak je bio potpuno zdrav.,Ali glavna iznenađenja tek slijede. Dr. Drunvalo nam opisuje nastavak jedne od najuzbudljivijih epizoda suvremene znanosti:
«Dječaka su odveli u UCLA-u kako bi provjerili što se događa. Ponovno su rađena detaljna testiranja koja su na kraju pokazala kako dječakov DNA nije bio uobičajen za čovjeka. DNA čovjeka se sastoji od 4 nukleinske kiseline koje se kombiniraju u garniturama po tri (kiseline) tvoreći tako 64 različita uzorka koje nazivamo kodonima. DNA kod čovjeka u čitavom svijetu uvijek sadrži 20 takvih uključenih kodona, dok su ostali isključeni ili neaktivni, osim 3 kodona koje možemo nazvati kodonini.a za označavanje početka i završetka. Nešto slično kao i kod kompjutora. Znanost je uvijek pretpostavljala kako isključeni kodoni predstavljaju stare programe iz naše prošlosti i uglavnom ih se drži nečim nalik aplikacijskim kompjutorskim programima. Uglavnom, taj dječak je imao 24 uključena kodona, dakle četiri više od bilo kojeg drugog ljudskog bića.
Zatim su dijete podvrgli testovima kako bi ispitali koliko je snažan njegov imunološki sustav. U posebnu posudu za uzgajanje kultura stavili su smrtonosnu dozu AIDS-a i pomiješali je s njegovim stanicama. One su u potpunosti ostale nepromijenjene. I dalje su povećavali smrtonosne smjese i na kraju došli do količine 3000 puta jače od količine potrebne da se zarazi čovjek, a djetetove stanice i dalje nisu bile zaražene bolešću. Zatim su počeli testirati njegovu krv drugim bolestima, na primjer rakom i otkrili kako je ovo dijete bilo imuno na apsolutno svaku bolest.»

Ono najvažnije tek slijedi. Znanstvenici iz UCLA-e su uskoro pronašli još jedno dijete sa istim uključenim kodonima, pa još jedno, zatim još jedno, zatim 10.000, 100.000, pa milijun takve djece. U ovom trenutku, promatrajući ispitivanja DNA širom svijeta, u UCLAi procjenjuju kako je taj novi DNA moguće pronaći kod 1 % stanovništva. Dolazimo do brojke od otprilike 60 milijuna ljudi koji prema dosadašnjim kriterijima više nisu ljudska bića!

KRAJ SVIH BOLESTI
A u ovih jedan posto nisu uključena samo djeca, već i odrasli ljudi što pred istraživače postavlja nova pitanja. Sam dr. Drunvalo na njih ovako odgovara:
«Sve mi nalikuje na onu teoriju o stotom majmunu. Kao da promjena unutar fizičkih tijela djece utječe da se mijenjaju i njihovi roditelji. Zapamtite dobro ovaj podatak. Sve je počelo prije nešto više od pet godina, kada je promjena DNA zamijećena na nekoliko primjera, samo kod djece. A sada se širi poput epidemije. I među djecom i među odraslima. Sjećate li se bestselera THE BIBLE CODE u kojem se kompjutorski dokazuje kako je Stari zavjet zapravo prošaran proročkim šiframa. Probali smo otkriti kakav će odgovor dati kompjutorska analiza Biblije na riječ AIDS. Isprva su došli očekivani odgovori, riječi “HIV”, “u krvi” i “imunološki sustav”, a onda se pojavio neočekivani odgovor – “kraj bolesti’: I to je ono za što vjerujem da se počelo događati. Indigo djeca su u stanju svladati svaku zemaljsku bolest:»

Drunvalov kolega, Gregg Braden cijeli fenomen indigo djece podijelio je u tri dijela. Prvi dio je zajednička mentalna osobina indigo djece. Ona posjeduju izražen osjećaj jedinstva i zajedništva. U razgovoru ističu povezanost svih živih bića i ništa oko sebe ne vide osvojeno i otuđeno od cjeline. Drugi dio je njihova sklonost da vole jedni druge i cijeli život oko sebe. A u trećem dijelu njihove izuzetnosti pokazuju sklonost izbjegavanju svake osude tuđih grešaka i slabosti. Ova djeca jednostavno ne sude svijetu u kojem su se zatekla. Lee Carol je zapazio
kako većina njih vjeruje kako se ovdje nisu zatekla slučajno i pokazuju veliko iznenađenje kada kod odraslih zamijete kako ne dijele njihov osjećaj.
Ako su gore navedeni podaci barem približno točni, moramo se zapitati zbog čega indigo djeca nisu vodeća tema svih novina, radio i televizijskih emisija? Zašto se o ovom fenomenu ne organiziraju masovni znanstveni i medicinski seminari i rasprave? Jer događa se upravo suprotno. Znanstvena zajednica šuti i stidljivo stoji sa strane. Napisano je tek nekoliko kompetentnih knjiga koje su odmah postale svjetski bestseleri.
Rezultati sa UCLA-e zbunjuju i nemoguće ih je objasniti dosadašnjim znanstvenim spoznajama. Možda razlog povučenosti znanstvenih autoriteta pred fenomenom indigo djece leži u prirodi jedinog mogućeg načina da se prihvati stvarnost nove generacije ljudi, kojeg nam nudi dr. Drunvalo:
«Svi smo pred izborom. Možemo izabrati šutnju i ignoriranje ili pustiti da nas ova djeca vode u nešto novo. Ako im se prepustimo i povjerujemo, kao što sam ja učinio prije dvije godine, jedna od mogućih posljedica je imunost na svaku bolest. Tko zna što nas još čeka»!

Vrijedi saslušati savjet još jednog liječnika koji je smogao snage suočiti se s izazovom indigo djece. Dr. Robert Gerard kaže za kraj ove fantastične priče:
«Sada svi roditelji žele da je njihovo dijete ono posebno, da od svojeg rođenja ima promijenjen DNA. Sve je postalo nalik na natjecanje. Već duže vrijeme radim s ovom djecom. Ona su ljudi, ona su samo humanija, mudrija i zdravija ljudska bića. Stoga savjetujem roditelje, liječnike, pisce i novinare – opustite se i učite od svojeg indigo djeteta»!

Preuzeto iz časopisa “Svjetlost”


Previous postMisteriozna DNA Next postDNA i njezina važnost