Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

raj pakaoZa gotovo dvije trećine svjetskog stanovništva život je borba. Polovica njih bori se za opstanak. Je li ikome stalo?

U današnjem svijetu u kojem se 95% ljudi izjašnjava kao vjernicima, svakoga sata od gladi umire 400 djece. SVAKOGA SATA. Pa ipak, bilo bi moguće nahraniti svu tu pregladnjelu djecu na planeti, bilo bi ih moguće zaštititi od svih tih smrtonosnih bolesti, kada bi se izdvojilo ne više od tri posto sveukupne svote koja se u svijetu godišnje troši na prodaju oružja (ratove), iako u svim svetim spisima jasno stoji “Ne ubij”.

 

Tri posto! Devedeset i pet posto vjernika!

 

Zar je to moguće? Da, moguće je.

 

Kakav je to dokaz neuspjeha religija i teologija?

 

Zanemarivanje vlastitog potomstva do te mjere da ono umire od gladi, može se dogoditi samo u onom društvu čiji pripadnici sebe smatraju odvojenima od Boga i odvojenima od drugih ljudi, koji smatraju da među njima ne postoji gotovo nikakva povezanost – a tome ih uče njihove religije. Samo bi takva kulturološka priča mogla opravdati svijet u kojemu od gladi umiru djeca i njihovi roditelji, ne zato što nema dovoljno hrane, već zato što ti ljudi nemaju novca.

 

Ako dopustimo da neki ljudi gladuju, to je oblik nasilja.

 

Ako dopustimo da lijekovi koji spašavaju živote i najbolja medicinska njega budu izvan dohvata milijuna ljudi zbog komada papira, to je oblik nasilja.

 

Održavanje svjetskog društva u kojem su izrabljivanje, ugnjetavanje i nepravda svakodnevna pojava također je oblik nasilja. Nasilje nije samo fizičko. Što je sa mentalnim, emocionalnim i psihičkim nasiljem?

 

Je li ikome stalo?

 

Kada bi teologija bila znanost, primjerice biologija ili fizika, njezine bismo podatke odavno označili nepouzdane i nesposobne za stvaranje dosljednih rezultata, makar je stara već nekoliko tisuća godina. Ako ništa drugo, počeli bismo propitivati njezine podatke.

Ima li čovječanstvo hrabrosti propitivati vlastite podatke o životu i o Bogu – religijama? Jesu li ljudi dovoljno hrabri za razmatranje pitanja koja je nemoguće postaviti, Što ako?

Što ako je nešto jako važno što ljudi misle da znaju o Bogu jednostavno netočno? Bi li to išta promijenilo?

Koliko bi tada ljudi pristali patiti prije nego što bi počeli tragati za temeljnim razlogom zbog kojega je ovaj svijet takav kakav jest? Neki tvrde da je vjera u Boga dovoljno snažna da postane lijek za sve svjetske probleme – koliko je takvih u stanju uvidjeti da bi netočno uvjerenje moglo biti dovoljno snažno da bude uzrokom tih problema?

 

Promatrajući život i promatrajući svijet koji vas okružuje, mislite li da su to odrazi onoga Što Bog Želi?

Zapitajte se, stvaramo li pakao ili raj?

Jednog dana, jedan je sveti čovjek dobio priliku popričati s Bogom, pa ga je upitao: “Gospode, želio bih znati kako izgledaju Raj i Pakao”.
Bog je odveo svetog čovjeka do dvoje vrata. Bog je zatim otvorio jedna i dozvolio svetom čovjeku da pogleda unutra. Tamo se nalazio ogromni okrugli stol. Na sredini stola je stajala velika posuda puna hrane ukusnog mirisa. Svetom čovjeku su navrle sline na usta.
Ljudi koji su sjedili za stolom, bili su mršavi, blijedi i bolesnog izgleda. Svi su izgledali jako gladni. Svi su imali žlice s dugačkim drškama koje su im bile privezane oko ruku.
Svako od njih je mogao zagrabiti hranu iz posude i staviti je na tanjur ispred sebe, ali kako su drške žlica bile duže od njihovih ruku, zalogaj nisu nikako mogli unijeti u usta.
Sveti čovjek se naježio od pogleda na njihovu mizeriju i patnje. Bog je rekao: “Upravo si vidio Pakao”.
Bog i sveti čovjek su se zatim uputili prema drugim vratima. Bog je i njih otvorio. Scena koja se ukazala pred svetim čovjekom, bila je identična prijašnjoj. I tu se također nalazio golemi stol s velikom posudom hrane dobrog mirisa na sredini, od čega su svetom čovjeku opet došle sline na usta. I ovdje je svim ljudima koji su sjedili oko stola, oko ruke bila privezana žlica s dugačkom drškom.
No ovdje, u Raju, za razliku od Pakla, svi su ljudi izgledali dobro uhranjeni i sretni. S osmijehom na licu, ljudi oko stola su razgovarali jedni s drugima.
Sveti čovjek je uzdahnuo: “Ne razumijem”.
“Stvar je jednostavna”, odgovori mu Bog, “ovi ljudi koje vidiš tu u Raju su za razliku od onih u Paklu koji misle samo na sebe; naučili zajedno jesti i jedni druge hraniti”.

Raj i Pakao su potpuno isti po strukturi, razliku između njih nosimo u sebi!

.

Previous postZar stvarno vjerujete da to Bog želi?