Maja Sačer – Imamo ključ do slobode. Zašto ga onda ne upotrijebimo?

Maja Sačer

Ljudi često izbjegavaju neugodnu istinu o našem svijetu, što je i razumljivo jer je istina uglavnom neugodna. Nije ugodno znati da ekipa zlih manijaka upravlja svime, od toga što ćemo oblačiti, što ćemo jesti, kako ćemo misliti, što ćemo osjećati, što ćemo raditi, do toga za koga ćemo glasati i kako ćemo naše drage ljude ispraćati s ovog svijeta.

Piše: Maja Sačer

Osim toga, čini se da ionako ništa ne možemo promijeniti pa zašto se uopće zamarati i uzbuđivati oko toga. KRIVO! Zapravo, možemo učiniti jako puno. Čak toliko puno da izmijenimo cijeli svijet. Ali to se ne bude dogodilo ako nam je draže držati glave zakopane u pijesak.

Kako ćemo išta promijeniti u svojim navikama i ponašanju ako ne znamo što stoji iza toga? Kako ćemo se obraniti ako ni ne znamo da smo napadnuti? Primjerice, ako ne znamo da je životinja koju jedemo živjela u konc-logoru, mučki ubijena i posljednje što je osjećala bila je čista jeza, koja je sad energetski zarobljena u tome mesu, što u suštini znači da mi jedemo STRAH, odnosno energija straha postaje dio nas, ako to ne znamo, hoćemo li moći promijeniti svoje ponašanje?

Sustav bjesomučno forsira neumjerenu potrošnju, no možda je baš konzumerizam jedno od rijetkih područja života u kojem imamo nešto kontrole, ako osvijestimo naše navike i ponašanja i štetu koju nesvjesno činimo okolini i samima sebi. Jel baš nužno da svake sezone obnavljamo garderobu ili svaki mjesec kupimo neki drek koji nam ne treba? Zašto često kupujemo više hrane nego što možemo pojesti pa onda bacamo? Jel baš moramo imati novi glupofon svake godine ili čim izađe novi model? Jesmo li svjesni koliko je vode i resursa potrebno da bi se uzgojio jedan kilogram hrane? Znamo li da je 90% odjeće plastika, što znači nafta, što znači ogromno zagađenje i devastacija okoliša? Znamo li da su farbe kojima se bojaju tkanine toksične, toliko da radnicima koji stalno golih nogu stoje u toj ofarbanoj vodi otpadaju dlake? Jesmo li uopće svjesni što svaki naš pojedinačni izbor znači za Cjelinu?

Može i drugačije. Ali prvo moramo znati kako se proizvodi koje trošimo zbilja proizvode i pod koju cijenu. Promjene naših potrošačkih navika možda se čine sitnima i nebitnima, ali što bi se dogodilo kad bi milijuni ljudi prestali bezumno kupovati stvari koje im ne trebaju? Naravno, za ovo bi se morao dogoditi dramatični klik u glavi i morali bismo shvatiti zašto zapravo bezumno kupujemo, koje su to praznine koje popunjavamo i na koji način to možemo učini konstruktivno (jer potrošnja je čista destrukcija). Ovo je samo jedan primjer na koji način možemo utjecati na promjenu na bolje.

Ali možemo ići još dalje. Možemo skroz otkazati poslušnost sustavu jer upravo tu se krije ključ za izlazak iz zatvora. Ne možemo pobijediti u igri koja je namještena tako da smo mi, robovi, uvijek gubitnici. Znate kak se veli u Vegasu: ‘Kuća uvijek pobjeđuje’. Sustav uvijek pobjeđuje dok god mi igramo u njihovom kasinu. Mi možemo pobijediti samo ako prestanemo igrati tu pokvarenu igru. Možemo prestati djecu slati u njihove škole, možemo prestati ići njihovim doktorima i farmaceutima, možemo prestati ići u njihove bogomolje, možemo prestati uzimati i plaćati njihove kredite i kamate, možemo prestati ići u njihove ratove, možemo prestati gledati njihovu televiziju i čitati njihove novine, možemo prestati ići u njihove šoping centre, možemo prestati živjeti u njihovim gradovima, možemo prestati koristiti njihovu ‘pametnu’ tehnologiju, svašta možemo. Ali jesmo li zbilja spremni na to? Toliko dugo živimo u ropstvu da ga uglavnom nismo ni svjesni i zapravo ga volimo. Dapače, sloboda nas užasava jer nam je nepoznata, a naš reptilski um boji se nepoznatog. Draži su nam mekani okovi nego neizvjesna sloboda.

Ako smo svjesni mnogih negativnih aspekata našeg svijeta, to nikako ne znači da sad moramo biti depresivni, tjeskobni, ljuti. Ne uopće. Na nama je da nađemo fini balans između znanja o pravoj prirodi ove igre i našeg doživljaja te igre. Možemo znati za sranja, a ne potonuti u očaj. Ključ je zapravo u napuštanju straha i okretanju ljubavi. Dakle, djelovanje ili nedjelovanje iz ljubavi, a ne straha. Ovo je lakše reći nego učiniti, ali možemo poduzeti taj prvi korak. Možemo izvaditi glavu iz pijeska.

Maja Sačer

Izvor: maja-sačer-o-istinama-i-lažima