poglavica 3Davne 1854. godine slavni indijanski poglavica Seattle održao je govor koji ukazuje na značaj očuvanja prirode. Ove riječi postale su legendarne jer objedinjuju prirodu i čovjeka, a osuđujući loše ponašanje prema životnoj sredini.

Njegove misli zapisane su kao vrelo mudrosti o jedinstvu čovjeka i prirode, ali i načinu na koji će je ljudi podcjenjivanjem uništavati.

Evo što je tada poručio čovječanstvu:

 „Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu tla? Ta nam je ideja strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i svjetlucanje vode, kako ih vi možete kupiti od nas? Svaki dio Zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu mojega naroda.

Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje. Mi smo dio Zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće, jelen, konj, veliki orao, svi su oni naša braća. Stjenoviti proplanci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj porodici.

VIDEO – PRIMITIVNI vs CIVILIZIRANI

Učite djecu o svetosti tla. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta je zemlja sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda nego i krv naših predaka. Ako vam prodamo tlo, morate se sjetiti da je ono sveto i morate učiti svoju djecu da je ono sveto i da svaki odsjaj u bistroj vodi jezera priča dogodovštine i sjećanja mog naroda.

Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naše sestre, one nam gase žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naše i vaše sestre, pa morate od sada pružati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svojoj sestri.

Ljudski apetit progutati će Zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš je način drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči. A možda je to zato što smo divlji i ne razumijemo. Nema mirnog mjesta u gradovima. Nema mjesta na kojem bi se čulo otvaranje listova u proljeće ili drhtaj kukčevih krila. A možda je to zato što sam divlji i ne razumijem.

I što je život ako čovjek ne može čuti usamljen krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

VIDEO – Gdje je bijeli čovjek pogriješio

Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve su stvari povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Samo nit u tkanju života.

Da bi vaša djeca poštovala Zemlju, recite joj da je Zemlja sa nama u srodstvu. Učite svoju djecu kao što činimo mi sa svojom, da je Zemlja naša majka. Što god snađe nju, snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. Mi to znamo: Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji. Mi to znamo.

Sve su stvari povezane. Što god snađe Zemlju, snaći će i sinove Zemlje. Čovjek nije istkao tkanje života; on je samo jedna njegova nit. Zaprljajte li svoj krevet jedne noći ugušiti ćete se u vlastitom smeću.

“Gdje je šumarak? Nestao je. Gdje je orao? Otišao je. To je kraj življenja i početak borbe za preživljavanje.“

.

VIDEO – Mudrost starih indijanaca

Civilizirani čovjek se odbija prilagoditi okolini. Umjesto toga on je odlučio prilagoditi okolinu sebi. Što je više prilagođavao ambijent sebi kako bi si učinio život lakšim, to ga je učinio kompliciranijim.
Djeca civiliziranoga čovjeka osuđena su na 8 do 15 godina škole, samo da bi naučila kako opstati u ovom složenom i rizičnom prebivalištu.  I tako civilizirani čovjek koji se odbija prilagoditi okolini sada otkriva da se mora prilagođavati i prilagođavati svakog dana i svakog sata okolini koju je sam napravio.

Previous postOvisnost o “hrani-smeću” Next postPreispitujte sve - Državizam: Najopasnija religija