Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

robovi u lancimaPolitičke debate, suluda obećanja o tome što će uraditi ako se njih izabere, upiranja prstom, prikrivene prijetnje i uvrede konkurenciji te ostali predizborni folklor sve više preuzimaju medijski prostor kako se bliže za ovu napaćenu naciju još jedni “presudni” izbori, na kojima će biti određeno tko će upasti kao zastupnik u korporaciju HRVATSKI SABOR gdje će zastupati tko-zna-što i tko-zna-koga.

Izvor: zvono-istine.org

Njihovi dugački, ljepljivi prstići, imaju važnu zadaću – a to je pljačkanje produktivnih ljudi i trošenje tog novca za ono što ONI žele, i rado nazivaju “općim dobrom”. I naravno, ne treba zaboraviti da od tog otetog novca i oni dobivaju plaću… koliko čujem – 46% otetoga završava u njihovim džepovima kao plaća, a ono što ostane nakon toga, ide za to famozno “opće dobro”.

Može li se “opće dobro” uopće definirati? Naravno da može.

To je ono što je dobro za svakoga.

Pljačkanje ljudi i otimanje njihovog novca postaje moralan i opravdan čin jer je kroz političu verbalnu dijareju pljačka i otimačina nazvana “općim dobrom” i ljudi puše te spike bez da se uopće zapitaju – a što je to “opće dobro”?

Zato i nije nimalo čudno da pljačkaši to što čine ne zovu pljačkom već porezom. Jer pljačkaše nitko ne doživljava kao autoritet koji ima pravo na njihov novac – ali ako se pljačkaš nazove političarem koji sjedi u HRVATSKOM SABORU i donosi zakone – e onda je to već sasvim druga priča i ljudi su skloni misliti da on takav autoritet ima.

Nije pljačka, kažu oni, jer je na papir napisano da je porez nešto što svatko treba platiti u skladu sa papirima koje su ONI napisali i nazvali ih zakonima. A svatko zdrave pameti zna da se zakone mora poštovati, zar ne?

Volio bih da mi barem netko pokuša DOKAZATI da postoji pravo donositi zakone za druge ljude.

Znači li to da je nekakvom magijom, uz pomoć mlataranja jezikom i riječima – porez prestao biti pljačka?

Volio bih da mi netko barem pokuša DOKAZATI da postoji pravo oporezivati druge ljude.

Drugačija riječ kojom se moralno relativizira pljačka, i dalje ne znači kako nije riječ o nemoralnom činu pljačke.

A tek demokratski izbori i glasanje… ajme. I o tome valja nekoliko riječi napisati.

Idem vam za početak jednu heretičku izjavu nabiti pred oči, s nadom da ćete se uvrijediti, vi koji glasate.

Životinje se glasaju, a ne ljudi.

Uvrijedite se koliko god vas je volja, dragi glasači. Nemate POJMA što na biralištima radite.

Glasanje je čin NASILJA. Ako to ne razumijete, ne budite lijeni, suočite se s kognitivnom disonancom, ugrijte stolac i spoznat ćete vrlo brzo da je to ISTINA. Na ovoj edukativnoj platformi nebrojeno puta je dokazano da je to tako  a to što vam se moguće ISTINA ne sviđa, ne znači da će ona nestati snagom vaše vjere da ste dobri, moralni i pošteni ljudi.

Niste niti dobri, niti pošteni, niti moralni – jer nasilnici to nikada nisu bili, niti će ikada biti – koliko god političkih floskula kroz svoj život popuše.

Znate li tko ste vi?

Robovi i lanci

Ne znam tko je umjetnik zaslužan za ovu sliku, ali hvala mu velika.

Vi ste, dragi glasači, ekipa u pozadini ove slike, koja se ili čudi frajeru koji pokušava prepiliti svoje lance, ili ga uopće ne vidi jer ste previše zaposleni obožavanjem još jednog od svojih brojnih bogova.

Vi ste ti koji kreirate lance svaki puta kada se krenete glasati.

I ponosite se time.

Ljuti ste na one koji ne žele biti okovani.

Tražite da ih se kazni.

Zagovarate čak da se zakonski propiše obveza biranja vaših političkih gospodara.

Govorite im da se isele iz svoje domovine ako im se ne dopada biti okovanima.

Kažete, odseli se u Somaliju.

Na Mars.

U drugu galaksiju.

Kažete – ako ti se ne sviđa biti rob, naprosto se odseli – tko ti brani?

Ja kažem – odselite se vi – ili se probudite, pronađite pilu i krenite piliti lance. Jer dolazi vrijeme, brzinom zahuktalog vlaka, kada će se na vaše nasilje početi odgovarati primjenom adekvatne količine sile.

Ako ne razumijete da postoji razlika između sile i nasilja – i o tome podosta možete naučiti na Zvonu Istine. Možete naučiti kako prepoznati što je to nasilje, a što je to sila. Možete naučiti da nasilje nitko nema pravo inicirati, te da silu ima pravo primijeniti svatko da se od nasilnika obrani.

O sili i nasilju može se ponešto, zapravo podosta, naučiti OVDJE i OVDJE i OVDJE.

Fascinira me koliko je ljudi danas ponosno time što su robovi.

“Nitko ne može staviti lance na noge drugog čovjeka, a da naposlijetku ne otkrije kako je drugi kraj lanca pričvršćen za njegov vlastiti vrat.” – Frederick Douglas

Znate li, dragi glasači, tko je bio Frederick Douglas?

Ne znate? Vrijedilo bi da saznate. Taj frajer bio je ekspert za lance.

Anarhija – i sa tom riječi vas političari plaše. Kažu, bez njih nastala bi anarhija, a onda lažu o tome što anarhija uistinu jest, i lagali su stoljećima, sve dok im ljudi nisu povjerovali da anarhija 2anarhija znači kraj civilizacije koja će biti ugušena u krvi nevinih.

Idemo malo o toj strašnoj riječi utvrditi gradivo.

Anarhija znači – bez vladara.

I to je sve što ta riječ znači.

Dakle – ako kažete da niste anarhist – kažete da želite imati vladara. Ako želite imati vladara, po definiciji niste ništa više od običnog roba. Izlaskom na izbore – između brojnih drugih stvari – potvrđujete svoj robovski status – kako u materijalnoj, tako i u duhovnoj ravni postojanja. Broj ljudi koji se javno deklariraju kao robovi zapanjujuće je velik.

Jeste li i vi među njima?

Ako 11. rujna iziđete na birališta makar da poništite svoj listić – jeste, među njima ste i vi.

Naime, što će se dogoditi kao posljedica tog čina glasanja?

151 guzica, u najmanju ruku sumnjivih namjera i još sumnjivijeg morala, zasjest će u meke saborske fotelje. Sjedeći u njima, imat će mogućnost činiti ono što ne mogu činiti ako u njima ne sjede. Jer su prije sjedanja u fotelju, bili isti kao i vi. Nisu imali pravo donositi “zakone” za druge ljude.

Zašto nisu imali to pravo?

Zato što to pravo uopće NE POSTOJI. Nitko ga od nas nema. Jer smo svi jednaki.

A ono što nemamo – ne možemo dati drugome. Nije li to očito svakome?

Ako nemamo pravo pisati zakone za druge ljude, kako se to pravo, i odakle, najednom stvorilo u onih čija su se dupeta našla u saborskim foteljama? Kako smo im dali pravo da čine nešto što nitko od nas nema pravo činiti? Mislimo li da im to pravo možemo dati (iako ga sami nemamo pa ga ne možemo dati) time što smo zaokružili njihovo ime ili stranku na komadu papira, u mističnom ritualu naziva glasanje na demokratskim izborima?

Teško pitanje, zar ne?

Odgovor na njega je samo jedan jedini, ali neće se dopasti svakome. Neće se dopasti niti jednom jedinom zagriženom glasaču i zagovorniku tiranije koja se skriva iza riječi “demokracija”…

Odgovor je zaista jednostavan.

NE POSTOJI u stvarnosti proces niti ritual (kako god ga nazvali) kojim se nepostojeće pravo transformira u postojeće.

Oni koji to unatoč tome pokušavaju uraditi, zapravo pate od psihičkog poremećaja.

Naime – iz tih tipova koji će zasjesti u saborske fotelje, formirat će se nova ekipa ljudi koja će raditi pod korporacijom naziva VLADA REPUBLIKE HRVATSKE.

A “vlada” je zapravo vrlo slična psihičkom poremećaju.

Zašto?

Zato što se teorija da “vlada” kao izvršni entitet uopće postoji ne može dokazati primjenom nečega što se zove znanstvena metoda. Dakle – ne može se nikako dokazati da “vlada” postoji.

Što nam onda preostaje? Preostaje nam samo VJEROVANJE da “vlada” postoji, i stoga se vjera u vlast uopće ne razlikuje od religije. Ta se religija naziva DRŽAVIZAM i rekao bih da je riječ o najdestruktivnijoj i najopasnojoj religiji fundamentalističkog tipa koja je nastala od zore čovječanstva do danas. Riječ je o religiji s najbrojnijim članstvom na ovoj planeti, a ono što bi u tome bilo smiješno da nije žalosno, je to što većina od njih uopće ne znaju da su pripadnici te religije čija je razorna moć planetarnog karaktera.

Ta religija postoji jer ih je društveno programiranje uvjetovalo da VJERUJU kako postoji autoritet – i da je “vlast” jedan od mnogih autoriteta čije se osporavanje smatra herezom najgore vrste.

Dakle – budući ne postoji niti jedan jedini empirijski dokaz koji bi podržao ispravnost teorije da postoji “vlada” – ali postoji GOMILA empirijskih dokaza koji izvan svake sumnje pokazuju počinjenu ŠTETU zbog VJEROVANJA da “vlada” postoji, jasno je da prvo što pojedinac treba uraditi da bi krenuo sanirati počinjenu štetu, jest krenuti izbacivati ničim utemeljene bedastoće uprogramirane u njegov vlastiti um – poput one da postoji pravo da se nad ljudima vlada.

Oni koji će glasati – opet će imati priliku odabrati lažove da im kroje živote.

Znajte da su lažovi bespomoćni bez onih koji u njihove laži vjeruju. Bez vjernika, lažovi su nemoćni NIŠTA ne mogu uraditi i stoga je državizam osuđen na propast, zahvaljujući mnogim ljudima koji su odabrali zagrijati stolicu, pogledati u svoje srce i dušu, suočiti se sa vlastitim demonima i kontradikcijama unutar vlastitog uma, riješiti ih, i koji su potom odlučili prestati surađivati s robovlasničkim sustavom kontrole na bezbrojne načine.

Spoznaja o tome što čin glasanja jest – i odbijanje da se u tom ritualu sudjeluje – samo je jedan od koraka na putu otvaranja svijesti.

Jedino to će nam osigurati bolje sutra. Svijest o tome tko mi jesmo.

Političari to neće uraditi. Oni žele ljude dovoljno pametne da pritiskaju gumbe i dovoljno glupe da izvršavaju naređenja te da ne postavljaju ovakva pitanja kakva možete čitati na ovim stranicama.

Povijest je dokazala da je razmjer štete zbog čovjekove vjere da postoji autoritet nevjerojatnog obima, gotovo nepojmljivog ljudskome umu. Ali dovoljno je pogledati oko sebe, i vidjet ćete kako je riječ o Istini.

Izvor: zvono-istine.org

.

Previous postPROPAGANDA: Dokumentarni film koji razotkriva sve laži, zla i obmane zapadnog društva