Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Celestinsko prorocanstvo„Ima već nekih pola stoljeća otkako u čovjekov svijet ulazi nova svijest, nova svjesnost koju možemo jedino nazvati transcendentnom, duhovnom. Ako čitate ovu knjigu, možda već i sami naslućujete to što se događa, osjećate to iznutra; Kada jednom budemo razumjeli to što se događa, kada se uključimo u taj razvoj i nastavimo ga slijediti, ljudski će svijet izvršiti kvantni skok u potpuno novi način življenja, način za kojim se težilo tijekom cjelokupne povijesti.“
                                                                              James Redfield, iz uvoda

 

Postoje mnogi izmišljeni romani koji nas motiviraju, uzdišu nas, daju nam energiju, ali možda se niti jedan od njih, u ovom pogledu ne može mjeriti sa Celestinskim proročanstvom. Zbog svoje veličine, važnosti, dubine i opsežnosti tema koje obuhvaća, zbog želje da našim čitateljima što preciznije i jasnije dočaramo svu čaroliju ove priče, i zašto je ovaj roman i James Redfield promijenio na tisuće života, recenziju smo podijelili na dva dijela.

 

Naslov knjige: Celestinsko proročanstvo, avantura

Autor: James Redfield

Naslov izvornika: The Celestine Prophecy, An Adventure

Broj stranica: 235

 

Za početak, upoznat ćemo autora romana. James Redfield rođen je 1950. godine. Postao je poznat po romanu Celestinsko proročanstvo (1993.) po kome je snimljen i istoimeni film (koji je samo blijeda slika romana). Roman je prodan u više od 20 milijuna primjeraka diljem svijeta i preveden na 34 jezika. Kao mladić studirao je istočnjačku filozofiju, osobito taoizam i zen filozofiju. Po struci je sociolog s magisterijem iz psihologije koji se dugo vremena bavio terapeutskim radom zlostavljanih adolescenata. Godine 1989. napušta posao terapeuta i posvećuje se pisanju sinkretističkih (sinkretizam – pokušaj spajanja, sjedinjenja protuslovnih nazora) romana gnostičkog sadržaja. Kao mladić bavio se duhovnim, mističnim i vjerskim istraživanjima. Dio svoje filozofije našao je u gnosticizmu. Uskoro su se Celestinskom proročanstvu pridružili i nastavci: „Deseti uvid“ (1996.), „Tajna Shambhale“,Celestinsko proročanstvo iskustveni vodič“ (1998.), „U potrazi za jedanaestim uvidom“ (1999.) i „Dvanaesti uvid – Vrijeme odluke“ (2011.). U svojoj knjizi The Celestine Vision. Living the New Spiritual Awareness (1997.), Redfield otkriva pozadinu duhovnosti o kojoj piše u svojim romanima: „U tom trenutku ponovno sam gledao apele gnostika, koji su od crkve tražili da se više usredotoči na unutarnje, transformacijsko iskustvo, koristeći se Kristovim životom kao primjerom za ono što svatko od nas može postići. Promatrao sam kako crkva tone u strah, a njezini vođe naslućuju gubitak nadzora, gradeći doktrine oko moćne crkvene hijerarhije, koja je od sebe stvorila posrednike koji širokim masama udjeljuju duh. S vremenom su svi tekstovi povezani s gnosticizmom proglašeni bogohulnima i izostavljeni iz Biblije.“

James R., sa svojom je pričom pomogao nebrojenim ljudima jer je na jednostavan i svakome razumljiv način objasnio kako funkcioniraju međuljudski odnosi na energetskom nivou, i time probudio svjesnost kod čitatelja. Rijetko tko je sposoban na tako jednostavan način opisati naše ponašanje, kako naše odluke i postupci utječu na druge i zašto činimo određene stvari jedni drugima. Mi ćemo ovdje pokušati dodatno pojasniti njegove Uvide.

 

Sa svojom suprugom Salle, utemeljio je globalni projekt molitve (http://www.globalprayerproject.com/). Prema njemu, molitva je most između vidljivog i nevidljivog svijeta. Ovaj projekt je vjerojatno i nastavak svjetski poznatog događaja „Harmonic Convergence“. Događaj koji je bio početak svjetski ujedinjenih (harmoničnih) molitvi za planetu Zemlju i čovječanstvo. Zlobnici vole reći da se je ovaj roman pretvorio u kult i svrstavaju ga (roman, Redfielda i njegova djelovanja), u već odavno propali New age pokret. U Iskustvenom vodiču, proces osvješćivanja (proučavanja Uvida) možda je previše šabloniziran, ali svatko će si pronaći metodu koja mu najbolje odgovara. No, to će nam samo poslužiti da stavimo ego na svjetlo dana. Jer ego uvijek ima potrebu da ocrni ono što je dobro. Velika je razlika između obične kritike, viđenja i mudrog zapažanja zamki, a drugo je ocrnjivanje. Ego uvijek ima bolesnu potrebu da se uspoređuje sa drugima, ta potreba je podsvjesna pa ju većina ljudi nije svjesna. I kada se uspoređuje sa drugim osobama koje u životu nešto postižu i napreduju (pogotovo za opće dobro), ego će uvijek tražiti manu jer se osjeća manje vrijednim. Jer kada nađe manu, onda mu je lakše, padne mu „kamen sa srca“. Kada vidi manu u nekome ili nečemu, tada je sretan, jer tada više nema osjećaj manje vrijednosti, nego se osjeća dominantnim i pametnim, iz razloga jer je uvidio da taj (to), ipak nije „savršen“ i dobar kako se mislilo. On njega (to), baca u niži položaj, jer u njemu (nečemu) navodno postoji nešto „crno“,  a on je „pozitivan“ i time se osjeća dominantno i osjeća da konačno nešto vrijedi jer se uspoređuje sa onim što je ocrnio.

No, ostavimo neka dobro ostane dobro i neka bude onako kako je.

 

„Prvi uvid zbiva se kada postanemo svjesni podudarnosti u našim životima. Te slučajnosti zbivaju se sve češće i češće i kada se tako dogode, djeluju na nas više nego što bi se očekivalo od čistog slučaja. Osjećamo kao da su predodređeni, kao da nam životom upravlja neka neobjašnjiva sila… Rukopis predskazuje, da će cjelokupna naša kultura početi ta podudarna iskustva shvaćati ozbiljno kad jednom dostignemo tu kritičnu masu. Svi ćemo se pitati kakav se to tajanstveni proces krije iza čovjekova života na ovom planetu. I upravo će to pitanje, koje će u isto vrijeme postavljati veliki broj ljudi, omogućiti druge uvide koji također ulaze u svijet – jer, prema Rukopisu, kada dovoljno veliki broj pojedinaca počne uistinu pitati što se to u životu događa, počet ćemo to otkrivati. Ostali uvidi će se otkriti… jedan za drugim.“

 

Kao što je Redfield spomenuo u jednom intervju, inspiracija za knjigu, teško mu je dolazila. Dok se jednog dana nije našao u Sedoni, u državi Arizona. To mjesto je poznato po snažnim energetskim vrtlozima. Ovo mjesto proslavio je José Arguelles (napustio tijelo 2011. g.), koji je pak poznat po začetku događaja „Harmonic Convergence“ 1987. godine, koji je začet upravo u Sedoni. Tim događajem, počele su pripreme za uzdizanje planete Zemlje, slanje energije njoj i čovječanstvu, slanje molitvi i dobrih želja za Novu Zemlju. To je bilo prvi puta da su se na planeti Zemlji počele održavati usklađene molitve za uzdizanje čovječanstva i ove planete. To razdoblje (1987 – 2012) je bio 25 godišnji ciklus koji je završio 2012. g., time se je završilo razdoblje od nekih 5125 godina jednog ciklusa koje su Maye označile kao kraj petog svijeta i početak šestog svijeta. Prema njima, šesti svijet označava doba duhovnosti, uzdizanje čovječanstva, kvantni skok u Novu Zemlju itd.  Vjeruje se da na tom mjestu postoji struja energije koja egzistira u više dimenzija. Možda je New Age pokret najviše poznat po ovom događaju, pokret koji je i donekle zastranio jer su se pojavili kojekakvi samoprozvani gurui i sekte (baš kao i u svakom pozitivnom pokretu, čovjek uvijek zastrani), ali ona trunka istine i dobrote uvijek preživi i nadjača ljudsku glupost i po tome će José Arguelles ostati poznat. Kako god da bilo, Sedona je mjesto koje čovjek nastanjuje već tisućama godina (najmanje 6000. godina), i time neprestano privlači ljude. Danas, ovo mjesto okuplja ljude koji su duhovni tragači. Jedan od njih koji cijene Sedonu kao mjesto sa posebnom energijom je i James Redfield. I tako, prema njegovim riječima, jednom je sjedio u Sedoni i pokušavao nešto zapisati ali mu nije išlo. Odjednom, vrana je izletjela iz kanjona, preletjela preko njegove glave i vratila se u kanjon. Nakon nekog vremena, vrana je isto to ponovila. Tada je otišao u kanjon, sjeo i riječi za knjigu samo su počele dolaziti. Redfield u intervjuima izjavljuje: Svjesnost znači – izliječimo sami sebe kako bi mogli izliječiti planet, kada se pojavi promjena u nama i našoj kulturi, dramatično će se promijeniti i sve institucije; moja poruka je da svi imamo istinu u nama koju moramo reći; ostanite povezani i živite svoj san!

 

Da konačno krenemo sa samom pričom

Celestinsko proročanstvo, avantura

 

Pisalo  je da će vremenom ljudi sagledati kako se svemir sastoji od jedne dinamične energije, energije koja nas održava i koja odgovara na naša traženja. No, vidjet ćemo i da smo bili isključeni iz tog većeg izvora energije, da smo se otkinuli od njega i zato se osjećali slabima, nesigurnima, kao da nam nešto nedostaje. Suočeni s tim nedostatkom, mi ljudi uvijek smo tražili kako da povećamo našu osobnu energiju na jedini nam poznat način: psihološki je kradući od drugih – kroz nesvjesnu borbu koja leži u osnovi svih sukoba u svijetu.“

 

Priča počinje sa novootkrivenim rukopisom u Peruu. Charlene, poznanica našeg glavnog lika upoznaje sa ovim drevnim rukopisom. Glavnom liku ne doznajemo ime, i ono nam ostaje nepoznanica. No, pisac nam daje naslutiti da je dio sebe stavio u glavni lik i time mu izgradio osobnost, što se može vidjeti po time čime se bavi glavni lik; rad sa djecom, znatiželja za razvoj svjesnosti, buđenje čovječanstva i evolucijskom razvoju čovjeka. Charline upoznaje glavnog lika sa rukopisom koji predviđa velika promjena u ljudskom društvu. To će biti neka vrsta obnove svijesti i to duhovna. Otkrit će se što znači naše postojanje i to znanje će promijeniti ljudsku kulturu i život. Rukopis je podijeljen na odlomke ili Uvide, koji će se otkrivati jedan za drugim.

I tako, glavni lik sluša svoju intuiciju i odlazi u Peru, gdje polako počinje otkrivati uvide, sinkronicitet i nevjerojatne čarolije.

 

„Opažanje ljepote je neka vrsta barometra koji pokazuje svakome od nas koliko je blizu stvarnom zamjećivanju energije.“

 

Prvi Uvid, pojavljuje se nesvjesno i očituje se u dubokom osjećaju nemira. Počinjemo zamjećivati drugačije vrste iskustva koji su nadahnutiji i snažniji. Kada prođe to iskustvo, ponovno počinjemo osjećati nezadovoljstvo i nemir.  Prvi Uvid se događa kada postanemo svjesni podudarnosti u našim životima. Iako na početku sumnjičav prema spisima i onome što se u njima tvrdi, glavni lik polako počinje shvaćati da su glavni dokazi da se doista događa nešto veliko sa čovjekom i Zemljom (na što ukazuju spisi), naša iskustva i ljudska povijest jer „Povijest nije samo evolucija tehnologije, to je evolucija misli.“ Ubrzo upoznajemo i drugi Uvid.

Drugi Uvid proširuje našu svijest o povijesnom vremenu. Taj Uvid opisuje razvoj naše svijesti kroz povijest. Prema njemu, u jednom trenutku naše povijesti, dogodilo se je to, da smo izgubili prividnu svrhu našeg postojanja koju je prikazivala crkva. Nakon raspada te slike, čovjek se je posvetio poboljšanju materijalnog dijela života. To nam je postala opsesija i tako smo zaboravili da smo duhovna bića. I sada je došlo vrijeme da se odmaknemo od te materijalne zaokupljenosti.

Nakon određenog puta naše evolucije, ponovno imamo veliku kolektivno potrebu da spoznamo svoju pravu prirodu postojanja. Materija nam je donijela dobre stvari, ali postali smo previše okupirani njome, što nas je odvelo u duhovnu zatupljenost. Time, počeli smo osjećati unutrašnji nemir, disharmoniju, bolesti itd. Posljedično tome, patnja se pokazala kao bič koji nas goni da tražimo odgovore. Ali sada, imamo priliku da spojimo materiju i duhovnost i vinemo se u neslućene visine.

Stigavši u Peru, glavni lik odlazi na jedno imanje, gdje se okupljaju znanstvenici koji istražuju uvide u praksi, kao što je „tretiranje“ biljaka energijom. Tamo upoznajemo i treći Uvid.

Treći Uvid opisuje novo poimanje fizičkog svijeta. Govori da će ljudi početi zamjećivati ono što je prije bio nevidljivi dio energije. Naše zamjećivanje te energije počinje sa povećanjem osjećaja ljepote.

 

„Biljke lišće i nebo sad su se isticali u svojoj prisutnosti, a laganje treperenje označavalo je život, možda i svijest, izvan granica naših uobičajenih pretpostavki. Nakon što sam to vidio, šumu više nikad neću uzimati zdravo za gotovo.“

 

Tokom povijesti, dugo vremena imali smo pogled na svemir kao jedan mehanizam. No, sa pojavom Einsteinovih teorija, svemir više nije bio samo mehanizam, on je bio više plastičan, prilagodljiv i savitljiv. Kvantna fizika, donijela nam je pak nove i još dublje uvide o samo prirodi svemira.

 

„Nakon najnovijih otkrića u suvremenoj fizici, s punim pravom možemo postaviti pitanje nije li svemir ipak dinamičniji. Možda je osnovno djelovanje svemira mehanicističko, ali možda i suptilno odgovara na mentalnu energiju koju u njega odašiljemo. Hoću reći, zašto ne bi bilo tako? ako možemo djelovati na biljke da brže rastu, možda možemo učiniti i da se neki događaji zbiju prije – ili poslije, ovisno o tome kako razmišljamo.“

 

Četvrti Uvid. On nam govori o tome kako se ljudi bore za energiju. Nakon povjesničara koji je objašnjavao razvoj ljudske svijesti kroz povijest, glavni lik upoznaje psihologa koja ga upućuje u ljudsku borbu za energiju.

 

„Oduvijek znamo da to nasilje proistječe iz ljudske potrebe za kontrolom i dominiranjem nad drugima. No tek smo nedavno počeli proučavati tu potrebu iznutra, s točke gledišta svijesti pojedinca. Upitali smo se što se to događa u ljudskom biću što ga tjera da upravlja nekim drugim; Bez obzira na pojedinačnu situaciju ili temu razgovora, pripremamo se reći što god je potrebno kako bi u razgovoru prevladali. Svatko od nas traži neki način kontrole kako bi stekao prednost u susretu; To je razlog zašto ima toliko iracionalnih sukoba u svijetu, kako na pojedinačnom, tako i na nacionalnoj razini; Sad shvaćamo koliko puno manipuliramo jedni drugima i shodno tome iznova procjenjujemo naše pobude. Tražimo drugačije načine za suradnju. Mislim da će ta nova procjena biti dio novog pogleda na svijet o kojoj Rukopis govori.“

 

U jednom trenutku naše povijesti, koja spada u zabranjenu povijest ljudskog roda, čovjek je bio nasilno odvojen od jedne velike cjeline kojoj smo dali mnoga imena. Time, ostali smo i uskraćeni za energiju koja nas je hranila, isto kao da nam netko uzme hranu. Podsvjesno, težeći tome da preživimo, uzimali smo hranu jedni drugima i tako smo jedni drugima postali paraziti. Jedni drugima smo postali neprijatelji jer smo samo htjeli preživjeti. Određeni pojedinci koji su bili na višoj razini svjesnosti, mogli su dobivati energiju iz višeg izvora i podučavali su ostale ljude kako da učine isto. Prema Uvidima, upravo taj nedostatak energije je glavni uzrok svih sukoba na planeti i to od najmanjih u obitelji pa sve do svjetskih sukoba. Uzmimo za primjer sukob koji smo svi doživjeli a to je obična debata. Kada ste nekoga „pobijedili“ u nekoj debati ili raspravi, imali ste osjećaj dominantnosti, osjećaj da ste pametniji i mudriji, možda lagani osjećaj ushita i u konačnosti, u svim aspektima osjećali ste se jačim. Naravno, uzrok tom osjećaju je bio taj jer ste uzeli drugoj osobi energiju. Vi ste imali ulogu parazita. S druge pak strane, ako ste imali osjećaj poraza (koji naravno nikad ne želimo priznati), onda ste se sigurno osjećali smeteno, možda malo jadno, imali ste osjećaj bezvoljnosti itd. Svi ti osjećaji imali su uzrok u jednoj stvari, a to je da ste izgubili energiju od strane osobe koja je „dobila“ debatu. Takvu parazitsko hranjenje možemo vidjeti kod nesvjesnih ljudi koji vode borbe i preko komentara na internet stranicama. I tako, izgubljeni u nesvjesnosti, u iluzornosti ovoga svijeta, nastavljamo borbu međusobno si kradeći energiju i time uništavajući međuljudske odnose i cjelokupno društvo. Nakon mnogo tisuća godina, počinjemo spoznavati pravu prirodu međuljudskih sukoba. Spoznaja nas vodi onkraj zabluda i patnje. Spoznaja nas vodi prema slobodi. A sada, došla su vremena kada istina izlazi na vidjelo i kada se sve više ljudi počinje tražiti istinu o životu i o samome sebi. Ta potraga će nas konačno odvesti na davno izgubljene staze.

Peti Uvid. Peti uvid govori o iskustvu novog stanja svijesti.

 

„Ali za sve veći broj ljudi, ova će svijest postati iskustveno stvarnom – jer ti će ljudi iskusiti bljeskove i kratke uvide u to stanje svijesti tijekom svog života. U rukopisu je pisalo da je to iskustvo ključ za rješavanje ljudskih sukoba u svijetu, jer za vrijeme takvih iskustava energiju primamo iz drugog izvora – izvora koji ćemo vremenom naučiti koristiti po volji.“

 

Dok nam četvrti Uvid govori zašto se sukobljavamo, peti Uvid nam daje naslutiti gdje su izlazna vrata i gdje leži ključ rješenja. Svemir je neiscrpan izvor energije, ali problem je u tome da smo u jednom trenutku naše povijesti ostali odvojeni od tog izvora. Čovječanstvo će pomalo preko pojedinaca, kojih će biti sve više i više, učiti kako se spojiti sa višim izvorom. Pojedinci će ili sami ili uz pomoć učitelja (zemaljskih ili onozemaljskih), dolaziti u viša stanja svijesti i time dobivati energiju. Ta viša stanja svijesti, polako će nam postati normalno stanje. To bi mogli opisati kao prelazak u petu dimenziju i izgradnju svjetlosnog tijela. Kako ćemo se hraniti tom energijom, u nama će se javljati božanski mir. Time, svaki takav pojedinac biti će akumulator energije koja će se širiti na one koji će ju tržiti.

 

Ljudi prenose razvitak svemira prema sve višim i višim vibracijskim složenostima.“

 

Šesti Uvid. On opisuje evoluciju naše svijesti tokom povijesti. Mi smo bili nesvjesna bića, ali sada živimo u vremenima kada se osvještavamo i to će nam omogućiti nagli uzlet u našoj evoluciji. Ovaj Uvid govori o svjetskoj duhovno raširenoj svijesti. Tokom naše povijesti, činili smo određene stvari na duhovnoj razini. Sa iznimkom određenih pojedinaca, ta djelovanja su bili nesvjesni činovi. Danas, u ovim vremenima, čovječanstvo se više nego ikada prije pita što se to događa, tko sam, što sam? Ta pitanja nas tjeraju da na svjestan način primjenjujemo metode za duhovno uzdizanje. Taj svjestan čin služi nam kao pračka koja će nas odbaciti u kvantnu evoluciju. Ovaj Uvid govori o tome kako moramo osvijestiti naše pokušaje kontroliranja drugih ljudi, jer taj čin je nesvjestan. Kada dođemo do tog nivoa, doživljavamo radikalnu promjenu. Ne događa se samo to da krećemo u potragu za višim izvorom i počnemo tražiti svrhu, nego ujedno iz naših života čistimo nesvjesnu dramu kontrole.

 

„Kad se dogodi nešto više od obične slučajnosti i povede nas korak dalje u životu, postajemo stvarniji i konkretniji ljudi. Osjećamo se kao da postižemo ono što je sudbina namijenila za nas. Kad se to dogodi, razina energije koja je isprva dovela do podudarnosti, zauvijek ostaje u nama. Možemo biti izbačeni iz nje i izgubiti energiju kad smo preplašeni, ali ta razina služi kao naša nova vanjska granica koju možemo dostići sasvim lako. Postajemo nova osoba. Živimo na razini više energije, na razini – zapamtite – više vibracije.“

 

Put prema osvješćivanju procesa, i to duhovnog razvoja, toka energije, manipulacije drugim ljudima, ponekad i nije lagan upravo iz vrlo jednostavnog razloga a to je: u pravilu smo nesvjesna bića. Tako, postupak osvješćivanja pokušaja kontrole ljudima može biti naporan put, jer je ego tokom vremena, kao i predator, osmislio lukave i skrivene načine manipulacije i krađe tuđe energije i pustio je duboke korijenje u ljudsko biće. Osim svima svjesnih načina manipulacije i krađe energije, postoje i oni suptilniji i manje vidljivi. Nije samo zlostavljanje, bilo fizički bilo psihički, uzimanje energije, nego i potpuno drugačije, kao što je povlačenje u sebe, može biti pokušaj manipulacije, upozorava J. Redfield. I baš kada bi pomislili da onaj koji je povučen i tih, da ne želi tuđu energiju, upravo je on jedan od tih lovaca, to je samo lukav i nama nesvjestan način pridobivanja pažnje. I baš kada mislimo da ne želimo tuđu pažnju, duboko u nama leži potreba za pažnjom jer stvaramo svoju osobnu dramu. U ovoj drami, naša uloga je uloga patnika, a ta uloga ne može opstati bez uloge koja će ga podržavati a to je osoba koja će nas žaliti, nazvat ćemo  ga žalitelj.

 

„Kažete samo sebi da ste oprezni, ali zapravo se nadate da će netko biti uvučen u tu dramu i da će pokušati otkriti što se događa u vama. A kad to netko učini, vi ostajete nedorečeni, prisiljavajući ga da se bori i kopa i pokuša razotkriti vaše stvarne osjećaje. Dok to činite, ti ljudi vam poklanjaju svoju punu pažnju i to vam šalje njihovu energiju. Što ih duže držite zainteresiranima i opčinjenima, više energije primate. Na žalost, dok igrate ulogu nedostupnosti, vaš se život sporo odvija, jer taj prizor stalno ponavljate.“

 

Svatko od nas igra neku dramu. Stručno, takvo ponašanje zove se kompleks. Kompleksi su skupina događaja koji utječu na naše ponašanje a da toga nismo svjesni. Takva pojava u pravilu dolazi iz obitelji, što i napominje Redfield. Naša drama ne mora se odraziti samo u obliku kojekakvih ponašanja, nego i u bolesti u što sam se i sam uvjerio kada sam dobio alergiju. To je bila moja osobna drama, kojom sam pokušao pridobiti pažnju i energiju. To je bila poruka moje podsvijesti da osjeća nepravdu zbog onoga što joj je učinjeno! I onda je željelo ono što svi mi tražimo, a to je mir, sigurnost i ljubav. Naše drame su često puta tako skrivene da ih niti ne vidimo. I zato, svako naše neprimjereno ponašanje bi trebali preispitati, jer takva ponašanja (recimo ona koja nas tjeraju u sukob, tugu, žalost…), samo su posljedica naših drama, kompleksa… Taj proces buđenja, najlakše možemo primijeniti u obitelji (jer smo u pravilu stalno u obiteljskom okruženju, ako je imamo naravno) i od tuda bi i trebali početi. S druge pak strane, vidio sam ljude koji ne podnose svoje bližnje i svjesni su zbog čega (zbog prošlosti), ali jednostavno nisu bili spremni prestati igrati svoje uloge, odbaciti dramu i zaboraviti prošlost. To je iznimno bitno da učinimo, jer dramu ćemo igrati tako dugo (ako treba i u idućim životima, a zato i jesu mnogi ljudi zapeli), dok ne izvučemo pouke iz njih. Dakle, drama nas koči u razvoju, kako nas same, tako i druge uloge (osobe) koje su uvučene u našu (zajedničku), predstavu. Možemo dati i primjer bolesnika. Vidio sam ljude koji su bili bolesni (imali teške bolesti, recimo rak), ali ponašali su se kao mala djeca. Iako su bili sposobni fizički se kretati, raditi lagane poslove, bilo je vidljivo da zahtijevaju veliku količinu pažnje. Njima je trebala tuđa ljubav, briga, nježnost. Ali ako se previše uhvatimo za ulogu patnika i žrtve, onda za sobom povlačimo i one koji nisu svjesni prave prirode stvarnosti i one koji nemaju viđenje ovakve situacije. Ali i obratno, ako se previše uhvatimo uloge dušebrižnika neće biti dobro, jer takva osoba podržava i održava na životu ulogu patnika i žrtve i na kraju, ta osoba koja brine o drugima, sama prelazi u patnika i žrtvu. Pravo viđenje situacije, prava je sloboda za osobu koja se našla u ulozi dušebrižnika. Oni koji su doživjeli taj proces osvješćivanja (recimo satoro trenutak), znaju kakva je to sloboda! Znate i sami kako se ljudi koji brinu za bolesne, znaju žaliti kako im je teško. To nije samo zbog toga jer su fizički izmoreni, nego i zato jer im je iscrpljena energija. Ali na ljude koji crpe tuđu energiju, ne treba gledati kao na energetske vampire, nego kao na malu djecu (što i jesu iz pogleda duhovnosti, oni su nerazvijene duše). I na taj način im treba i pristupiti. Redfield napominje da je bitno sagledati svoju prošlost i vratiti se u djetinjstvo.

 

Toliko za prvi do recenzije. U idućoj nastavljamo sa šestim Uvidom i pričom o razvoju svijesti i pročišćavanje situacija u kojima se nalazimo.

Do čitanja

Previous postPotresna ispovijest liječnice koja je napustila korumpirani medicinski sustav: 'Cijepljenje je najopasnija medicinska praksa u povijesti klasične medicine' Next postUživajte u sunčanju, ne nasjedajte na laži!