Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Svjesnost 16Svjesni ste da su mnogi ljudi kao živi mrtvaci, zombiji, žive samo da žive, robovi su sistema koji sve pred sobom guta? Svjesni ste da su velika većina ljudi robovi matrice? No postoji još jedna mogućnost, a to je, da koliko god da ste svjesni, vrlo vjerojatno ste i dalje nesvjesni? Tu se samo po sebi postavlja jedno iznimno važno pitanje?
Jeste li svjesni da ste nesvjesni?

Mislite da imate odjeću baš onakvu kakvu vi želite? Mislite da je odluka upisa na fakultet baš vaša želja? Optužujete vladu za tešku situaciju u državi? Pa vrlo vjerojatno ste u velikoj zabludi!

Sile koje upravljaju nama su odavno otkrivene. Ali ljudsko ponašanje nam ukazuje na to da je te sile potrebno razotkriti, ukazati da je car gol i na jednostavan način ih prikazati na svjetlu dana. Ljudsko ponašanje ukazuje na potrebu demistifikacije i transcendentaciju sila.

U ovoj seriji tekstova na jednostavnim životnim primjerima, bilo tuđim, bilo od autora teksta, pokazat ćemo, da se samo malom dubljom analizom prirode stvarnosti, može uvidjeti jednostavna činjenica, a to je da još uvijek nismo slobodna bića. Nećemo zalaziti duboko u metafiziku i tvrditi da si duša sama odabire lekcije (iz tog kuta gledanja to tako i je), nego ćemo se što više prizemljiti i na svima razumljiv način prikazati kako sile upravljaju našim životima i mislima.

Sile koje upravljaju nama, potrebno je demistificirati. To je jedna od ključnih stvari, jer među ljudima vladaju mnogi mitovi i zablude po pitanju sila iznad nas.

Neke od zabluda su:

-teško su uočljive

-ne vidimo ih jer su skrivene

-potrebno je mnogo truda da ih se oslobodimo

-sile su zamaskirane

-samo velikim naporom, one će nestati iz mojeg života

A zapravo istina je slijedeća:

-teško su uočljive jer ih ne želimo vidjeti

-ne želimo ih vidjeti jer bi nam razotkrile istinu da samo cijelo vrijeme zavedeni

-borbom samo hranimo sile

-sami smo zamaskirali sile slojevima koje smo stvorili

-samo unutrašnjim mirom i „nedjelovanjem“, sile će se otopiti kao led na suncu

Postoji samo jedna sila koja je ipak teže uočljiva, zamaskirana je ispod mnogo slojeva, lukava je i mudra, ta sila zove se ego. Ona je teško uočljiva za mnoge ljude, jer dolazi iznutra. Da bi lakše razotkrili i demistificirali sile, možemo im dati neke podjele. Sada ćemo ih predstaviti ovom podjelom, a kasnije još jednom, kako su ih podijelili neki filozofi. Dakle,sile  možemo podijeliti na:

 Podjela 1:

  1. 1.       Vanjske (sociološke ili društvene)
  2. 2.       Srednje (one se nalaze „između“ vanjskih i unutarnje sile, a to su prirodni nagoni)
  3. 3.       Unutarnja (ego)

Ova podjela je ovakva, čisto iz razloga da bi našem umu olakšali njihovo djelovanje na čovjeka. A kada ih uočimo, uvidimo od kuda i kako na nas djeluju, onda se počinju otapati kao led na Suncu. Tako, mogli bi smo ove „srednje“ sile staviti i pod unutrašnje, jer dolaze iz nas, ali ipak sam ih odvojio jer je velika razlika između ega i prirodnih nagona. A ego, on se pak krije iza svih tih sila i iskorištava ih u svoju korist. I tako, on postaje ovisan o njima. A s druge strane, pošto je ego ovisan o njima, onda se drugi, koji vuku konce, vrlo lako poigravaju egom (čovjekom). Ego ima samo privid da vodi igru, a u biti, vodi sebe (i druge oko sebe) u propast.

 Svi mi znamo da određene sile utječu na naše ponašanje, emocije i misli. Primjere vidimo u patriotizmu, pa „ljubav“ navijača prema sportskom klubu, ponašanje vojnika itd. To su jednostavni primjeri za koje svi znamo. Ali, te sile utječu i na naše intimne emocije i misli za koje bi se zakleli da su samo naše. Jedan od tih primjera je tuga prema preminuloj osobi. To je vrlo duboka i intimna emocija. I zbog toga, cijelim svojim bićem zakleli bi se da je ona iskrena i naša. Ali ništa nije dalje od istine. Detaljnije o ovom primjeru, vidjet ćemo u nastavcima ove serije tekstova. Te sile se upleću i u to kako i čime se hranimo, govorimo, pa čak i u onaj događaj koji zovemo zaljubljivanje, ali i o tome ćemo u narednim člancima.

Ove sile su kao čarolija koju izvodi neki mađioničar. Ako ne znamo kako ide trik, lako će nas prevariti jer vidimo samo ono za što mislimo da postoji i za što smo programirani. Ako nam netko pokaže trik, čarolija odjednom nestane. Za nas više nema tajni, više nas nitko ne može varati, lagati i nama upravljati. I zbog toga, ovdje će se na čim jednostavniji način, a to su životni primjeri, pokušati razotkriti i demistificirati sile koje upravljaju našim životima.

Sama matrica je vrlo lukava. I kad vam se učini da ste se bar djelomično odmaknuli od nje i da ste na putu oslobođenja, ona vas tek tada drži u šaci. Kao što je spomenuto, jedina sila koja je čovjeku teško uočljiva i kojom se teško upravlja je zloglasni ego! Razlog tome je taj, jer je to sila koja dolazi iznutra, a ostale sile dolaze izvana i sami smo ih stvorili pa su time i lakše uočljivije. Ovdje možemo napomenuti i nagone, koji također dolaze iz čovjeka, ali ego ipak dolazi iz srži našeg materijalnog postojanja i zbog toga ćemo samo ego zvati unutrašnjom silom. Najgora stvar je kada je rob uvjeren da je slobodan. U današnje vrijeme, mnogi ljudi u alternativi vole spomenuti da ovom ludnicom koju zovemo ljudsko društvo, upravljaju kojekakva bića iz viših dimenzija. Znate ono, „svemirci ili zle sile drže nas u šaci, upravljaju elitom.“ itd. Ne bježim od toga, ali nebitno je da li vjerujete ili ne vjerujete u to, jer prikazat ćemo da je dovoljno samo malo više logički razmisliti i vidjet ćemo da smo robovi sila koje su spominjali najveći filozofi još iz vremena antike. Te sile su konopi, mi smo marionete. Nema potrebe zalaziti u ezoteriju i više dimenzije, jer su nam već odavno najveći umovi otkrili sile koje upravljaju našim životima. Te sile su ovdje na zemlji, i što je najbolje (najgore), mi sami ih kreiramo i zaplićemo se u njih. Mi smo kao pauci koji pletu svoju mrežu i na kraju se zapletu u nju. Pa i oni koji povlače te konope i upravljaju ovim svijetom, i oni se upliću u mrežu i više ne znaju pustiti. I opet, nemamo pravo nikoga okrivljavati za ovu situaciju jer smo sami kreirali paukovu mrežu. Drugi su nas samo namamili u nju. Pa upoznajmo te sile!

„Biti svjestan doživljaja, misli i osjećaja koji su bili nesvjesni ne znači misliti o njima nego ih uvidjeti, slično kao što biti svjestan nečijeg disanja ne znači misliti o njemu. Svijest o nesvjesnom je iskustvo koje karakteriziraju njegova spontanost i iznenadnost. Oči se iznenada otvaraju: osobnost i svijet se pojavljuju u drugačijem svijetlu, bivaju gledani s drukčijeg stajališta. U toku doživljavanja obično dolazi do prilično velike uznemirenosti, dok se nakon toga javlja novi osjećaj snage. Proces otkrivanja nesvjesnog može se opisati kao serija sve većeg proširivanja iskustva što se duboko osjećaju i koja transcendentiraju teorijsko, intelektualno znanje.“

                                                                                                                                       Erich Fromm

Današnja psihoanaliza i filozofija, razvila se je do tog stupnja da i dalje pokušava biti prizemljena i što jasnija za šire mase, ali u zadnje vrijeme počela je primjenjivati i neke aspekte metafizike. Dobar zamah takvoj filozofiji, definitivno je dao Eckhart Tolle. Tako ćemo i u ovoj seriji tekstova o silama koje upravljaju nama, pokušati biti prizemljeni, ali i na momente zaroniti u metafiziku, jer tamo leže neki ključni dijelovi za sastavljanje cijele slagalice. Ovakva filozofija nije doživjela bum jer je u sada u trendu duhovni razvoj i zdrav život, nego je doživjela bum jer su se naše spoznaje i svjesnost o pravoj prirodi postojanja proširile. Pa time, ono što smo jučer zvali metafizikom, danas, to je već službeno priznata stvar.

Još su relativno nedavno neki od najvećih mislioca i filozofa u ljudskoj povijesti, kao što su Spinoza, Karl Marx i Siegmund Freud, utvrdili da je čovjek marioneta ili najobičniji rob jer njime upravljaju sile koje mu rade iza leđa a on toga nije svjestan. I prije njih, čovjek je razmišljao o višim silama, ali navedeni mislioci su dali jedan novi uvid u pravu prirodu stvarnosti. Ovdje bih dodao još neke mislioce koji su također otkrili određene sile koje upravljaju nama a to su C. G. Jung, koji je govorio o kolektivnom nesvjesnom polju i jednog od najvećih životnih učitelja i filozofa današnjice, Eckharta Tollea koji govori o velikoj sili koja upravlja našim životima a to je ego. Naravno, mogli bi nabrojati još neke filozofe koji su imali utjecaj na razvoj naše svjesnosti, ali za sada bit će nam dovoljna i ova imena. O tim silama, kroz povijest, napisane su na desetke tisuća stranica. One se nikada nisu pokušale objedinit. Prije to nije niti bilo moguće, jer se recimo ego, tek u današnje vrijeme počinje spoznavati. Pa tako, što god da će ovdje biti napisano, to je samo grebanje po površini, jer ispod ovoga leže mnoge istine. O ovoj temi bi se moglo napisati još na tisuće i tisuće stranica, stoga će ovdje biti u velikoj mjeri samo općenito navedeno ono što nam je bitno za primjenu u praksi!

Nebitno je tko vuče te konope, jer ako ih prerežemo, što možemo, postajemo slobodni

Dakle, ne treba bježati u neku alternativu i duhovnost, dovoljno je da konačno upotrijebimo taj mozak, jer valjda nam i on nečemu služi. Zašto je bitno razumjeti te sile, već smo dobili odgovor-da se oslobodimo! U suprotnom, robovi smo, patimo i mučimo se i tako u nedogled! Jedna od svrha ljudskog postojanja je i život u slobodi. Što je živo biće bez slobode? Naš smisao nije da se oslobodimo, nego da budemo slobodni. Jer, tek u slobodi dolazi do izražaja naša kreacija, sreća, radost, ispunjenje itd. I zato, sada u ovome svijetu, ne možemo u potpunosti doći do izražaja. Do izražaja dolaze naše plitkoumne i egoistične potrebe iz razloga jer su one izmamljene na površinu i zato jer ih je netko namjerno potencirao. Kada se izrazi jedna strana, druga ostane zatupljena. Ako se izrazi ego, svjesnost opada i obrnuto. Stvari su vrlo jasne.

Krenimo redom.

Ovdje nećemo govoriti o silama planete Zemlje, koje također imaju znatan utjecaj na ljudski razvoj, nego ćemo govoriti o silama koje sami stvaramo ili su usko povezana sa nama kao što su nagoni i ego. Prema Marxu, sile koje utječu na ljudsko ponašanje su društveno ekonomskog karaktera a prema Freudu, te sile su biološkog karaktera a to je poremećen libido i dodao bih ostale prirodne sile, a to su nagoni. Dalje, tu imamo kolektivno polje u kojem se nalaze podsvjesne potrebe, želje i sl. (npr, potreba za samoodržanjem društva), i u novije vrijeme, dodan je i ego kao isto jedan od moćnih sila.

Čovjek vjeruje da su njegove misli autentične i proizvod njegove misaone aktivnosti dok su one u stvarnosti određene objektivnim snagama koje mu djeluju iza leđa.“

                                                                                                                   Erich Fromm

Dakle, da skratimo. Imamo slijedeće glavne sile koje su nam razotkrili veliki filozovi, kao što su Marx, Freud, Tolle i Jung:

Podjela 2:

1.Društveno – ekonomske ili sociološke

2. Prirodne sile ili nagoni

3. Ego

4. Kolektivno nesvjesno

Iz ovih sila, dalje se razvijaju posljedice koje osjećamo i vidimo kao ponašanje, misli i emocije. Kao što je navedeno, ovdje će biti riječ samo o silama koje sami stvaramo iz razloga jer su ovi tekstovi namijenjeni demistifikaciji tih snaga. Ali, kratko će biti spomena i o istinskoj životnoj snagi, koja također utječe na naše ponašanje, ali ta sila ne potječe od čovjeka niti sa ove planete. Primjer te sile, biti će naveden na ponašanju radnika u jednom od nastavaka. Bitno je i napomenuti i to, da se sve ove sile nadovezuju, umrežuju i nadopunjuju. Tako da se jedna sila može lakše uvidjeti i razumjeti kada se poveže sa drugom.

Postoje neke sile koje su jednostavno tu i za koje jednostavno nema smisla da maknemo iz našeg života. To ćemo nazvati spontano – društvene promjene. Te sile se javljaju spontano tokom naše evolucije, tokom vremena i povijesti. Recimo utjecaj društva na način koji se oblačimo. Danas se ne oblačimo na način kao prije 200 godina. Ili recimo jezik. Govorimo onim jezikom kojim govori i društvo u kojem se rodimo. Ili pak, danas govorimo malo drugačije nego prije 200 godina. Jednim djelom, to je uvjetovano tehnološkim napretkom (on je donio bolju povezanost, nove riječi, lakše i brže miješanje kultura itd.), a jednim djelom to je jednostavno spontani proces. Dakle, ima sila za koje nema smisla da se njima zamaramo, ali u svojoj suštini, ako ne pozabavimo silama iza kojih stoji netko sa opakim namjerama (u konačnici to smo mi sami), ostajemo njihovi robovi, živi mrtvaci, ostajemo u nemilosrdnim rukama nevidljive ruke, kao što je to rekao Adam Smith. U filmu Matrix, lik koji je agentima predao članove svoje ekipe, izjavio je da je ne znanje blagoslov! Za neke, to doista može biti istina, ali samo neko vrijeme. Ne znanjem prebacujemo odgovornost na nekoga ili nešto drugo. Takva izjava je dokaz naše nemoći i jada. Takvim stavom u životu, desit će nam se jedna grozna stvar a to je otuđenost! Kada se javi otuđenost, u životu će se pojaviti sve moguće i nemoguće teškoće, za koje ćemo naravno okrivljavati sve živo i neživo, samo nećemo htjeti pogledati istini u oči. Otuđenost donosi patnju, ovisnosti, neuroze, strahove, zablude, podložnost manipulaciji i tako dalje.

Čovjek teži da nadopuni praznine koje osjeća. On ih nadopunjuje stvarima iz vana, bilo to materijalne stvari ili isprazna vjerovanja u ovozemaljske ili onozemaljske sile kao što su ideologije ili bogovi. Te zakrpe nikada ne mogu popuniti rupe. Rupe stalno mora krpati i kada otpadnu, osjeća kao da je otpao dio njih, da je dio njih nestao. Time osjećamo otuđenost odnosno neku ispraznost koja izaziva patnju, bijes, mržnju i strahove.

Dakle, ljudi žive u nesvjesnom stanju jer njime upravljaju više sile. One utječu i na naše mišljenje. Recimo, volite okrivljavati vladu za tešku situaciju u državi? Koliko god da je to teško prihvatit, ali takvo razmišljanje dolazi zbog nesvjesnog stanja. Naša ili bilo koja vlada (sa malim v, jer je nepotrebno i nisu zaslužili da ih spominjemo sa velikim v), nije kriva za tešku situaciju. Ako okrivljavate vladu za takvu situaciju, onda niste svjesni cjelokupne situacije baš kao i sami političari. U svojem velikom djelu „Nova Zemlja“, E. Tolle, jako dobro zapaža da ne možemo okrivljavati nekoga tko nam učini nešto u nesvjesnom stanju! To je čista logika! Probudimo se! Ako ćemo okrivljavati nekoga tko nam je učinio nešto nažao, recimo vlada, poslodavac, prolaznik, onda, tom logikom, moramo optužiti i ljude sa mentalnom retardacijom ako učine neko loše djelo!!! A to ne činimo! Zašto! Pitanje je zašto smo tako licemjerni?! Zato jer smo nesvjesni!

O probudi se ti nesvjesni čovječe, ti licemjeru, postani svjestan da nisi svjestan

I ljudi sa mentalnom retardacijom i političari su nesvjesni svojih postupaka, samo ovi prvi, postanu svjesni svojih postupaka tokom vremena, ali malo sporije. Da bi razumjeli, to je kao da malom djetetu date u ruke daljinski upravljač za veliki kran koji se nalazi među neboderima. Dijete će se igrati daljinskim, a kran će se okretati i razbijati sve oko sebe. Ali dijete nije svjesno što radi, ono se samo igra. I kako ga onda možemo optužiti? Kako ga možemo okriviti, zapitajte se vi koji optužujete. Kriv je onaj koji mu je dao daljinski. A tko je dao vladi daljinski? Ali, ima jedna još važnija stvar koja promakne nesvjesnima. Ogroman broj ljudi je nesvjestan, i tu se javlja borba nesvjesnih, borba između tlačitelja i tlačenih. Ovi prvi tlače, ovi drugi okrivljuju i upiru prstom. Za one ljude koji vole okrivljavati vladu i svoje tlačitelje, postavlja se jedno pitanje koje oni sami sebi naravno ne mogu postaviti jer su nesvjesni, kad nađu krivca, tad se postavlja pitanje: Što onda? Što onda kada ga nađete? I što onda? Javlja se još jedno vrlo važno pitanje kojeg nesvjesni nisu svjesni a to je – Da li je uopće bitno naći krivca? Što vam to uopće znači? Krivac je potreban egu, egu koji će usmjeriti borbu prema nekomu. Jer borba mu je hrana da osjeća odvojenost, borbom nastaje mržnja, bijes, i jad. A sve je to hrana i droga našem egu. Zar ne bi bilo logičnije da svu tu energiju i vrijeme koje trošimo za optuživanje i mržnju, preusmjerimo i transformiramo u nešto pozitivno? Recimo u traženje rješenja nastalog problema. Kako samo volimo optuživati druge. To volimo raditi i zbog prebacivanja odgovornosti za naše neuspjehe, kao i zbog straha od preuzimanja odgovornosti da pokrenemo stvari na bolje. U ovakvim situacijama, kod čovjeka, često puta pojavi se podsvjesni strah da slučajno ne bi spoznali da smo nesposobni suočiti se sa situacijom i da smo nesposobni naći rješenje. I tako, traženje krivca ili njegovo optuživanje, recimo vlade, nije ništa više nego odraz čovjekove nemoći! Upiranje prstom u krivca, nije ništa više od fašničkog igrokaza kojom čovjek prividno i iluzorno želi prikazati nadmoć nad višim silama. Na žalost, izlaganje krivca svjetlu dana, ne uzrokuje promjenu u svjesnosti i transformaciju, nego izaziva borbu. Borbu koja vodi ljudski rod u propast, za što nam je cijela ljudska povijest najbolji dokaz. Došlo je vrijeme, da se krivci ne izlažu javnosti sa ciljem da se spale i da si tako samo privremeno i iluzorno olakšamo srce, da iskaljujemo bijes na njemu i dobijemo iluziju da smo mu pokazali tko je glavni. Došlo je vrijeme, da se uzročnici ovakvog društvenog uređenja, prikažu, demistificiraju i nakon toga transcendentiraju. Ove sile su tu, da budu naši učitelji. Oni nas uče kako da ojačamo, kako da budemo pametniji i mudriji. A kada se izvučemo iz toga, patnja i te sile, više nam neće biti potrebne. Oni su naši učitelji, ali ne i zauvijek.  

Traženje i upiranje prstom u krivca za nastalu situaciju, nije ništa više od fašničke parade

Patnja je oruđe kojim ego dolazi u centar pažnje jer ga drugi sažalijevaju, omogućuje mu da održi ulogu koju je odabrao. Kad nam se dogodi nešto loše, onda smo ljuti, padnemo u depresiju i tada želimo pokazati drugima da nam je teško. Na žalost, to radimo tako da se onda još čvršće uhvatimo za patnju i ne puštamo ju. To se pretvara u ovisnosti, padamo sve dublje i dublje i na kraju ne znamo se sami izvući. Krivac nam se češće nalazi u našem centru pažnje. Sve više postajemo fokusirani i okupirani njime.

I tako, postajemo ovisni o navodnom uzročniku naših tegoba, jer bez njega, ego bi izgubio svoj arhetip – ulogu patnika.

Te pojave i sile, su ovdje da naučimo kako ih nadići. To je oštro kamenje kojima oštrimo svoj duh. Tako postajemo snažniji i mudriji. Na sve treba gledati kao na priliku. Tako nam neprilika daje mogućnosti za naše nove uvide, da uvidimo greške, pouke, i kako da ispravimo stvari. Često puta, iz materijalističkog kuta gledanja, ovo je jako teško shvatiti ako se nađemo u situaciji kada nemamo posao ili ga izgubimo itd. Ali sve ima smisao.

Sa višeg kuta gledanja, krivac i patnja su tu da ih naučimo transcendentirati. Patnja je samo oruđe, a patnik je uloga ega koju je preuzeo

U prvom dijelu, samo smo općenito opisali sile, dali njihovu podjelu i dali neke jednostavne primjere kako živimo u zabludama. Zablude ili fikcije su tu da popunimo praznine u svojem umu. Izbjegavamo ih popuniti istinom, jer bi one urušile koncept svijeta kakvog smo si izgradili. Rušenje starog svijeta, značio bi i rušenje naše osobnosti, ega, odnosno rušenje arhetipa (uloge) koji si je ego izgradio, recimo uloge patnika. Fikcije nam omogućuju da ne budemo izbačeni iz društva i ostanemo dio njega. Jer, izbacivanje iz društva, prastari je strah utisnut u polje. Ali ne više. Ti strahovi i fikcije nestaju i tope se kao led na suncu. Došlo je vrijeme za promjene!

Toliko za sada

Ivan

Previous postBljesak Jasnoće Next postDom Je Tamo Gdje Je Srce