Permakultura: Neka vaš vrt bude u skladu s prirodom

permakultura hrana vrt
U permakulturi čovjek više nije na prvom mjestu, nego Zemlja, a blagostanje se ne postiže eksploatacijom nego obogaćivanjem resursa od kojih živimo 
Miroslav Kiš, dipl. permakulturni dizajner

Permakultura osmišljava i razvija sustave te primjenu etičkih smjernica i načela za planiranje, projektiranje i održavanje održivih životnih prostora ljudi u skladu s prirodom.

Riječ “permaculture” su sredinom sedamdesetih godina skovali Australci Bill Mollison i David Holmgren od riječi permanent agriculture. Permakulturu može se opisati kao etički oblik sustava koji je pogodan za proizvodnju hrane, uporabu zemljišta i izgradnju kuća.

Glavni elementi permakulture su:

  1. Zajednička etika brige za Zemlju, za ljudsku vrstu i za budućnost
  2. Ekološki principi nastali proučavanjem prirodnih sustava. Postoji  12 načela koja oponašaju način ponašanja prirode
  3. Dizajniranje alata i procesa koji se koriste u konceptualizaciji obrazaca ponašanja prirode, mapiranje zemljišta i implementacija
  4. Vaša aktivnost! Uz Vašu ćemo pomoć dizajnirati principe koji se mogu primijeniti na svaki postojeći ekosistem – od pustinja do prašuma, od tropskih otoka do planina – radeći s prirodom koja je sklona samoorganizaciji, a ne protiv nje.

Permakulturni dizajn naglašava obrazce pejzaža, funkcije i grupe vrsta. Određuje gdje bi ovi elementi trebali biti raspoređeni kako bi pružili maksimalnu korist lokalnoj sredini. Centralni koncept permakulture je maksimiziranje korisnih veza među komponentama sistema i sinergija krajnjeg dizajna. Fokus permakulture je dakle ne na svakom elementu odvojeno, nego na vezama koje se stvaraju među elementima usljed njihovog organiziranj u sistem i kreiranje cjeline koja je veća od svakog zasebnog djela. Permakulturni dizajn traži načine za smanjenje nastanka otpada, ljudskog rada i ulaganja energije putem izgradnje sistema koji daje maksimum koristi među dizajniranim elementima i na taj način obezbjeđuje sinergiju sistema. Permakulturni dizajn se razvija tokom vremena uzimajući u obzir veze među elementima i same elemente i može postati izuzetno kompleksan sistem, koji proizvodi mnogo hrane i materijala sa minimalnim ulaganjima.

Danas, diljem svijeta, više je od 40% kopna lišeno svog gornjeg sloja tla. Krčenje šuma za jednopoljni sustav obrađivanja jedan je od glavnih krivaca za klimatske promjene, čak veći nego naftna industrija (i svi proizvodi nafte). Moramo imati na umu da prirodni resursi Zemlje nisu neograničeni, kad ih iscrpimo, nema ih više. Zapravo, način obrađivanja zemljišta nije se promijenio već više od 10 000 godina. Za sve to vrijeme gotovo se uopće ne odstupa od osnovnog modela otkad je on izumljen.

Taj osnovni model, može se opisati u četiri koraka:

  1. Krčenje šuma
  2. Pripremanje zemljišta kopanjem ili oranjem
  3. Sadnja nekoliko korisnih vrsta, većinom trava i žitarica
  4. Žetva usjeva kako bi se prehranili ljudi i stoka

Taj se ciklus ponavlja sezonu za sezonom, godinu za godinom sve dok se tlo ne iscrpi. Nakon toga, ponovo se krči još šume i proces se ponovno započinje na tom novom iskrčenom području i tako stalno ispočetka. Cilj permakulture je iskorijeniti taj loš način obrađivanja zemljišta.

No, kako riješiti taj veliki problem? Permakultura uvodi slojeve tla koji su dizajnirani da stvaraju stalne, obilne i uravnotežene agro sustave, kako bi ljudi mogli napredovati čak i s minimalnom količinom obradive površine, dok bi se istovremeno ostatak zemljišta pošumljavao. Ta se vizionarska perspektiva odražava i u samoj riječi „permakultura“, koja se dobije kad skratimo sintagmu „permanent agriculture“ (prev. stalna poljoprivreda).

Svako je mjesto na planetu Zemlji drugačije po pitanju klime, reljefnih oblika, tla, vode i jedinstvenih kombinacija biljnih i životinjskih vrsta koje na njemu uspijevaju. Potrebe, sklonosti i sposobnosti lokalnih ljudi također se razlikuje, stoga svako mjesto i zajednica zahtijeva svoj vlastiti dizajn. Ako koristimo permakulturu pod ovim uvjetima možemo reći da je ona recept za kulturnu transformaciju.

Glavna pitanja koje permakultura postavlja su: „Gdje ide taj element?“ i „Kamo ga treba postaviti da bi se iz njega izvukla maksimalna korist?“. Svrha permakulture je maksimiziranje korisnih veza između komponenata i sinergija završnog dizajna ekosustava. Permakultura se ne bavi elementima pojedinačno već odnosima koji se stvaraju između elemenata kada se stave zajedno. Permakultura traži način kako bi minimalizirala otpad, ljudski rad i energiju koja je potrebna za izgradnju ekosistema u kojemu će svaki element davati svoj maksimum baš zbog te kombinacije elemenata koja im to omogućuje ta kombinacija i nijedna druga.

Kroz permakulturu prihvaćamo ekološku etiku – novi način življenja za nas koji predstavlja harmoniju suživota sa Zemljom, a to zahtjeva promjene u načinu našeg pogleda i razmišljanja o životu na Zemlji. Jezgra etike permakulture je briga za zemlju – omogućavanje svim eko sustavima da se razmnožavaju i napreduju, briga za ljude – osigurani pristup resursima nužnim za opstanak i dijeljenje viška – zdravi ekosustavi koriste viškove svakog elementa kako bi hranili druge. Moramo ponovno uspostaviti odnos s okolišem koji nas uzdržava, a ne ga sustavno uništavati neodgovarajućim tehnikama obrade zemljišta, čime izravno uništavamo i našu vrstu.

Izvor: wikipedia, geek.hr