.
Od gubitka sna preko debljanja do autizma, depresije… posljedice digitalne revolucije mogu biti više nego loše.
Izvor: nexus-svjetlost.com
Najnoviji izvještaj Svjetske zaklade za istraživanje raka (World Cancer Research Fund – WCRF) trebao bi zazvoniti na uzbunu u glavama roditelja širom svijeta. Nažalost, većina njih zaokupljena su baš kao i njihova djeca istim razlogom za brigu – digitalnom tehnologijom.
WCRF je pojasnio da previše vremena provedenog za ekranom potiče pretilost u djece. Dječja pretilost, pak, povećava rizik za razvoj barem 12 smrtonosnih karcinoma.
„Povećana interakcija s pametnim telefonima, tabletima i igraćim konzolama jedan je od glavnih razloga debljanja, jer ti gadgeti pridonose sjedilačkom načinu života u razdoblju kad bi se djeca trebala baviti fizičkim aktivnostima.“
Nedovoljnom vježbanju i kretanju pridružio se još jedan štetan faktor. „Poznato je također da kada djeca provode vrijeme ispred ekrana bombardirana su oglasima za brzu hranu” – objašnjava Caroline Cerny iz Saveza za borbu protiv pretilosti. „Ovaj novi izvještaj ukazuje na opasnosti nezdravog načina života te izloženost djece oglašavanju”.
Digitalna miopija
Prije negoli su došli do zaključaka, članovi WCRF-a proučili su 80 istraživanja s preko 200.000 ispitanika. A karcinomi koje pretilost pospješuje su neki od najsmrtonosnijih, uključujući rak dojke, prostate, debelog crijeva, jetre, jajnika, bubrega i gušterače. Jednako je zabrinjavajuće, prema nalazima istraživača s King’s Collegea u Londonu, da svaki sat igranja računalnih igrica povećava rizik od kratkovidnosti kod djece za 3%. Tako nastali poremećaj naziva se ‘digitalnom miopijom’.
U posljednjih 50 godina broj kratkovidne djece udvostručio se: sa 7,2% na 16,4%. U Aziji je kod zapanjujućih 96% tinejdžera zabilježen ovaj poremećaj. – upozorava dr. Mohamed Dirani iz Singapurskog nacionalnog oftalmološkog centra koji je napisao članak povezan s istraživanjem na King’s Collegeu.
Dirani, koji smatra da bi trebalo uvesti smjernice o položaju tijela i razmaku lica od ekrana, dalje navodi da je „dob pristupa pametnim uređajima sve ranija, pa tako npr. mnogi dvogodišnjaci provode i do dva sata dnevno na tim uređajima”.
„Liječnici već imaju izraz za dvogodišnjake prekomjerno izložene digitalnim napravama – virtualni autizam.“
Dr. Leah Light, osnivačica Instituta za proučavanje mozga u djece iz mjesta Hollywood na Floridi, opisuje ponašanje dvogodišnjeg mališana kojeg su u njenu ordinaciju doveli zabrinuti roditelji. Taj dječačić „ne govori, ne reagira na vlastito ime, odašilje nekoliko repetitivnih zvukova i kao da ima oslabljen sluh. Izbjegava kontakt očima i ne pokazuje stvari prstom. Nemiran je i teško mu je zadržati pozornost”.
U svoj upitnik za roditelje Light je sada uvrstila pitanje o vremenu što ga ispred ekrana roditelji dopuštaju svojoj djeci. U Danielovom slučaju radi se o više od četiri sata dnevno. „Roditelji su mi rekli da ga jedino tako mogu natjerati da jede, da bude miran ili da se odjene.” – objašnjava Light. „S ekranom ispred nosa posve bi se smirio, ‘isključio’ i podnosio bi gotovo sve”.
Zašto?
„Zato što istraživanja moždanih prikaza pokazuju da pretjerano korištenje ekrana može utjecati na prednji korteks mozga baš kao i kokain”.
Prekomjerna dostupnost
Prekomjernom korištenju pogoduje prekomjerna dostupnost. U jednom istraživanju iz 2015. utvrđeno je da je 92,2% jednogodišnjaka već koristilo neki mobilni uređaj, a da većina dvogodišnjaka koristi takve uređaje svaki dan. „Mnogi roditelji misle da djeci pomažu tako što ih zarana upoznaju s digitalnom tehnologijom.” – kaže Light. „Umjesto toga, oni ometaju njihov kognitivni razvoj”.
Ta je procjena, rekao bih, čak i preblaga. Istraživači sa Torontskog sveučilišta te iz Dječje bolnice u Torontu otkrili su da svakih 30 minuta provedenih pred ekranom povećava rizik od pojave teškoća u govoru za 49%. I premda postoje smjernice o tome koliko bi vremena djeca smjela provoditi ispred zaslona kompjutera, mnogi roditelji ne shvaćaju da su ručni uređaji jednako problematični. „Ručni uređaji danas su posvuda.” – kaže dr. Catherine Birken, pedijatrica u Dječjoj bolnici. „Iako nove pedijatrijske smjernice sugeriraju da bi trebalo ograničiti vrijeme provedeno ispred ekrana za bebe i malu djecu, vidimo da je korištenje pametnih telefona i tableta od strane djece u ranoj dobi gotovo postalo uobičajeno”.
Sveučilišni koledž iz Londona dodaje novu kap disfunkcije u ovu toksičnu kašu, otkrivajući da svaki sat koji mala djeca provedu koristeći ove uređaje znači 16 minuta manje sna po noći, u dobi kada je spavanje izuzetno važno jer je ‘plastičnost živčanog sustava’ tada na svojoj najvišoj razini. Znanstvenici su istaknuli da plavo svjetlo što ga emitiraju ovi uređaji ometa cirkadijane (dnevne) ritmove mozga. Dodatno, iznijeli su pretpostavku da stimulacija potaknuta videoigrama i raznim programima stimulira psihološko i fiziološko uzbuđenje.
Svoju djecu štite
Kolumnist Henry Fersko tumači da privučenost društvenim medijima što omogućuju ovi uređaji nije slučajna i da su „platforme društvenih medija namjerno napravljene tako da drže pažnju korisnika što je duže moguće, koristeći psihološke sklonosti i ranjivosti povezane s našom željom za prihvaćanjem od strane drugih ljudi i strahom od odbijanja”.
„Možda je to razlog da mnogi tehnološki titani koji proizvode ove programe i uređaje strogo doziraju korištenje tih uređaja vlastitoj djeci.“
Koliko je raširena opsjednutost društvenim medijima?
Prema jednom izvještaju, do vremena kad dijete napuni 13 godina njegovi su roditelji već postavili oko 1300 njegovih slika i videa na društvene mreže, a sama djeca objave svoje slike gotovo 70.000 puta u dobi između 11 i 18 godina. „Moramo dobro promisliti o toj tehnologiji jer u njoj ima mnogo toga što ima za svrhu mijenjati ponašanje korisnika, a takvi programi dopiru do djece u sve ranijoj dobi.” – kaže Monica Laurent čiji je suprug Peter radio za Microsoft i Intel.
Mijenjanje ponašanja korisnika – poticanje ideološke prilagodbe? Nije tajna da vodeći liferanti društvenih medija i uređaja korištenih za prenošenje njihovih informacija nedvojbeno naginju ljevici i da su spremni iskoristiti tehnologiju kako bi potaknuli temeljitu transformaciju Amerike u državu gdje bespogovorno vlada ‘društvena pravda’ (ovdje je to pogrdan naziv jer tzv. ‘borac za društvenu pravdu'[social justice warrior – SJW)] je osoba često ekstremnih stajališta s uporištem u prenapuhanoj političkoj korektnosti, koja zagovara društveno progresivna gledišta, uključujući feminizam, građanska prava, multikulturalizam, politiku identiteta itd.; op. prev.).
„A kada se djeci u dobi od samo jedne godine usađuje način života koji sve više daje prednost kibernetičkom prostoru (virtualnom svijetu) umjesto stvarnosti tada doista hodamo po skliskom, opasnom terenu.“
Izvor: nexus-svjetlost.com
.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.
