Ako bi ste znali da će vaše djete za nekoliko godina (možda deset ili dvadeset) dobiti tumor na mozgu zbog korištenja mobilnog telefona (celularnog ili kućnog bežičnog) šta bi ste uradili?
Uzeti detetu spravicu koju sva druga djeca danas imaju nije ni malo lako. Mobilni telefon se poslednjih godina uvukao u naše živote kao nešto što nam je neophodno. Baš kao i televizor i automobil. Ne, to nije luksuz, reći će vam svi – to je potreba savremenog čovjeka.
Da, baš tako su generacije nakon Drugog svjetskog rata i naučene da razmišljaju – da žive danas i da se povijaju svojim potrebama i zadovoljstvima. Stvaranje potrošačke ideologije je upravo zadatak masovnih medija koji djeluju sa Zapada i djeluju globalno. O mogućim tragičnim posljedicama ovako napravljenog društva u budućnosti – niko još ne razmišlja.
Ali, bežične komunikacije nisu prva veoma riskantna i opasna sprava koju su ljudi iz potrošačkog i manipuliranog društva nekritički prihvatili. Tu su i rendgen aparati, kao i ultrazvuk, sprave bez kojih je savremena medicinska dijagnostika postala “nemoguća”. Tu su i mnogi ljekovi kao i brojne ljekovite i korisne supstance , sastavni dio mnogih proizvoda koje svakodnevno koristimo.
Ipak, najveći je problem kada su neki od ovih nekritički prihvaćenih tehnoloških izuma opasni po život i zdravlje čitavih generacija, a državne instutucije i nadležni o tome šute ili prikrivaju informacije kojima raspolažu. Šta reći o doktorima koji danas vide da su kancerogena oboljenja dobila epidemiološke razmjere, ali su i uvjereni da se uzrok ove bolesti i dalje ne zna. Naravno, oni čekaju da im neki znanstvenik ili medicinski autoritet to kaže. Ali, postoje interesi koji vrijede više i od milijardu ljudskih života.
Možda će ovaj tekst pomoći onima, koji imaju strpljenja da ga pročitaju do kraja, da počnu da razmišljaju bez tuđe pameti.
MOBILNI TELEFON NIJE ISTO ŠTO I DUHAN
Da je mobilni telefon štetan za zdravlje ljudi, posebno djece, moglo se već diskretno pročitati u nekim lokalnim medijima poslednjih godina. Sama riječ «štetan», međutim, asocira na upozorenje slično onom koje se nalazi na svakoj kutiji cigareta.
Mnogi će zato reći – “znam, mnogo toga je štetno, ali…” ljudi, ipak, ne ostavljaju cigarete tako lako. Ista priča će vjerojatno biti i sa mobilnim telefonima na koje su se već mnogi navukli i ne mogu više bez njih.
Na žalost, štetno djelovanje bežičnih komunikacija i štetno djelovanje cigareta (dima) dvije su potpuno različite stvari. Razlikuju se kao nebo i zemlja.
Duhan je biljka, dio je prirode i njegovo sagorjevanje ne razara genetski sadržaj ćelije u organizmu. Na protiv. Kada udišemo dim, organizam zna kako da se brani od onog što mu ne prija i on tjera pluća na kašljanje odnosno izbacivanje štetnog dima. Ova znanje (know-how) nalaze se na ćelijskom nivou.
Zamislte da ove informacije i reakcije nema. Naravno, čovek bi se brzo ugušio.
Naravno, kvalitetan duhan se samo miriše i on ne izaziva kašalj. Na protiv, organizam u njemu zna kako (know -how) da uživa i opušta se.
Ali, za razliku od dima mnogi radio valovi ultravisoke i ultra niske frekvencije kojima je čovjek neprestano izložen u elektromagnetnom polju sasvim slobodno prolaze kroz organizam i stanice na njih uopšte ne reagiraju. Ili možda reagiraju, ali mi to ne primjećujemo. Bar ne odmah. Na žalost, ova duga neprimetljivost jest najveće zlo.
Bilo kakva promjena u elektromagnetskom polju u čovjekovom okruženju očituju se najpre na staničnom novou. Jer čitav svemir, i sve na Zemlji i svaka čestica u ljudskom organizmu – vibrira. I sve vibracije su na neki način usklađene i vibriraju zajedno u određenom ritmu kao jedan veliki dobro uvježban orkestar sa udarljkama. Tako funkcioniše čitav Univerzum. Čovjek je samo šićušni dio Univerzuma.
Da li je nešto energija, meterija informacija, voda, zrak, kamen, plazma… mi razlikujemo samo na osnovu učestalosti vibracija.
Poznato je da neki operski pjevači jačinom svoga glasa mogu da razbiju staklenu čašu. To se dogodi kada se frekvencija određenog glasa poklopi sa frekvencijom na kojoj vibrira staklo i čaša jednostavno pukne jer se molekuli još jače protresu.
Na primer, mozak čovjeka vibrira u frekventnom opsegu od 0.5 do 500 Hz, a najčešće je to do 50 Hz. Svaki uređaj koji radi na tom frekventnom opsegu može utijecati na funkcioniranje mozga.
LJUDSKI ORGANIZAM JE SAVRŠENO UVJEŽBAN ORKESTAR MILIJARDI BUBNJARA
Iako je jedna ćelija u ljudskom organizmu tako majušna da je vidljiva samo na jakom mikroskopu, ona po svojoj funkcionalnosti i složenosti nadmašuje i najsloženije osobno računalo do danas napravljeno.
U svakoj stanici odvija se izuzetno kompleksan jedva primjetan proces elektromagnetskog vibriranja koje se odvija u svakom hiljaditom djelu sekunde, kada se stvaraju sve biokemijske molekule i proteini na kojima počiva život.
Samo jedna stanica u ljudskom organizmu može izvesti 50 000 različitih biokemijskih reakcija. Ona nosi u DNK molekulu milijarde bita podataka sa znanjem (know – how) kako da preživi. Jedan DNK molekul sadrži oko 100 000 gena od kojih su 5 000 aktivni i proizvode oko 5 000 različitih proteina. Protein je esens života. Samo je Priroda u stanju da napravi protein. Kada neka vrsta životinje ili biljke prestane da se razmnožava, ona se više ne može ponovo stvoriti. To je kraj te vrste jer više ne postoji informacija (know-how) za njeno stvaranje. Pod određenim promjenama u elektromagnetnom polju Zemlje koje se događaju periodično, manje ili više, vrste nestaju i nastaju nove. Tako će biti i sa ljudskom vrstom jednog dana.
Stanica je tako izuzetna elektromagnetska spravica. Od milijardi takvih spravica sastavljen je naš organizam u svakom svom djelu u svakom tkivu u svakoj kosti i živcu. Znanje (know how) kako da preživi i reagira, u svakoj stanici povezano je na nivou čitavog organizma i čini jedan sistem koji nazivamo – imuni sistem.
Frekvencija kojom nešto u prirodi vibrira zavisi od veličine komponenti sklopljenih u neku celinu. Postoje fizičke i električne vibracije. Evidentno je stoga da stanica kao cjelina vibrira na nižoj frekvenciji nego pojedini atomi i molekuli u njoj.
Molekul DNK je izuzetno dug niz kodiranog materijala, on se obnavlja tako što se djeli sam na dvije identične kopije. DNK molekula je savijena u majušnu loptu, ali kada se djeli on mora da se odmota i okrene pri brzini od 10 000 do 20 000 obrtaja u minuti (200 do 300 Hz). Oko 50 000 različitih biokemijskih reakcija i stvaranje 5000 različitih proteina je jedna kontinuirana bio-elektro-Kemijska igra sa električnim vibracijama na čitavom prostoru stanice. Svaka pojedina biokemijska reakcija je jedan elektronski proces za sebe. Te reakcije su stvar procesa redukcije i oksidacije. Redukcija uklanja elektrone, a oksidacija ih dodaje. To je suština kemije.
Električna frekvenca ovih procesa će varirati od veličine molekula. Tako život u okviru jedne stanice nalikuje “igri elektrona” pri čemu se koristi ogroman opseg elektromagnetnih frekvencija. Tu je suština života. Možete da zamislite kako je to dobar orkestar i sa kakvim preciznim ritmom on “svira”.
STIŽU NOVE FREKVENCIJE
U poslednjih 100 godina stvoren je veliki broj novih umjetnih kemikalija i one su došle u dodir sa stanicama u ljudskom organizmu, ali i mnogim drugim materijama u prirodi. Ove nove kemikalije imaju svoje frekvence na kojima vibriraju, ali u ritam prirodnog “orkestra” one se ne mogu uklopiti. Na protiv, one mogu samo da kvare ritam milijardi “bubnjara” koje je stvorila priroda. Zato ćelije iz ljudskog organizma pokušavaju takve kemikalije na svaki način da neutraliziraju i izbace iz organizma kako ne bi remetile “muziku”. Svako ovo izbacivanje, naravno, iziskuje rad čitavog imunog sistema i on se troši.
Možete samo zamisiliti kakav je to žestok napad , kada u ljudsku krv ubrizgate ono što ovoj vrsti ne pripada – vakcinu sa majmunskom ili kravljom limfom zaraženu virusima.
Ovo su dvije žrtve vakcinacije.
Remećenje vibracije jedne ćelije potiče organizam da tu stanicu vrati u ritam rada čitavog organizma. Zato svaka poremećena stanica mora poravnati svoju vibraciju. Stalni popravak stanica je proces koji se odigrava konstantno u organizmu, ali problem je u tome što se pri svakom popravk može pojaviti greška.
Posebno je greška moguća ako je dugo prisutan neki destabilizujući faktor koji stalno remeti oscilacije karakterične za svaku stanicu. Nije isto staviti konac u iglu u automobilu koji se trese ili dok sedite na miru u kući.
Mikrovalovi iz bežičnih aparata su upravo jedan takav remetilački faktor. Stalnim prolaskom elektromagnetnih valova kroz mozak, čak i kada ne razgovaramo mobilnim telefonom, na svim živim bićima se stvara remećenje prirodnih oscilacija ćelija.
Prosto rečeno – ljudski organizam nije kompjuter da bi ogromnu količinu informacija kopirao i replikovao bez greške. Greške su u živom organizmu moguće upravo zato što je to živ organizam i zato što je elektromagnetno polje Zemlje stalno aktivno.
KAKO MOBILNI TELEFON OŠTEĆUJE LJUDSKE STANICE
Čovjek i kada piše neki tekst savršeno koncetriran može napraviti grešku, a kamoli kada je napet , nervozan ili umoran. Umor je savršena predispozicija za pravljenje greške. Kada su ćelije kronično neuhranjene prave grešku.
S obzirom da se proces reparacije staničnog materijala stalno događa u organizmu, ne postoje alarmantni vidljivi signali da se na staničnom novou nešto nenormalno događa sve dok greška ne postane izražena u pogrešno formiranom tkivu. Ova prikrivenost može trajati godinama, pa se loša informacija može raširiti po čitavom tkivu ili organizmu.
Stotine vrsta kancera imaju jednu zajedničku karakteristiku- sve počinju na nivou stanice kada je genetski materijal jedne ili više njih oštećen. Ovo oštećenje može da pređe sa roditelja na djecu ili da se još više pogorša zbog nekih drugih faktora u djelovanju sa njima. Ponekad je dovoljno da samo u jednoj stanisi dođe do takve genetske mutacije (do greške) da se čitav proces završi fatalno – sa kancerom u metastazi.
Liječnici znaju da je dugotrajna anemija i pad imunog sistema glavni preduslov za nastanak raka.
Princip rada mobilnog telefona, kao i većine bežičnih uređaja, bazira se na emitiranju mikrovalova iste frekvencije. Na isti način radi i mikrovalna. A znamo svi šta se dogadja kada jelo stavimo u mikrovalnu. Unutar ozračenog predmeta mikrovalovi povećavaju temperaturu koja se iznutra širi prema van, a ne obrnuto kao kod infra-peći. To u kompleksnom ljudskom mozgu kao i na njegovoj površini pruzrokuje takozvane “vruće točke” (hot spot) u kojima povećana temperatura ima smrtonosan učinak na stanice.
Pogledajte pažljivo ove tri snimke jedne stanice u ljudskom organizmu izuzetno uvečane:
Na prvoj slici gore lijevo vidi se normalna stanica koja ima svoj blistav energetski sjaj u čitavom svom krugu koji je zaštićen staničnom membranom. Unutar membrane nalazi se DNK i drugi genetički materijal. To je ćelija djeteta koje nikada i ni na koji način nije bilo ozračeno rendgenskim zrakama.
Druga slika pokazuje kako izgleda stanica nakon jonizirajuće radijacije jednake dozi zračenja od 1600 snimanja pluća X-zrakama. Stanica se skvrčila, izgubila svoj blistav energetski sjaj, a iza nje se pojavio rep kao kod komete i on predstavlja rasut genetski materijal koji čine fragmeni DNK nazvani mikronuklei. Oni su djelimično ispali kroz oštećenu opnu stanice. Ovo je tipična mutacija koja nastaje nakon prevelike doze X-zračenja kao i kod djelovanja gama valova nakon nuklearne eksplozije.
Treća slika dolje pokazuje kako izgleda ćelija nakon 24 sata izlaganja valovima sa mobilnog telefona. Sličnost sa stanicom ozračenom nakon 1600 snimanja pluća X-zracima je evidentna. Kroz oštećenu membranu iscurio je dio genetskog materijala.
Frekvencija koju su znanstvenici koristili dok nije došlo do oštećenja opne u zoni “vruće točke” i prosipanja miklronukleja iznosila je 1.8 gigaHerca (1800 megaHerca). Najnoviji modeli multimedijalnih telefona, kao i kućni bežični telefoni, emitiraju valove frekvencijom od 1.9 gigaHerca.
Snaga koja je korištena za izazivanje curenja materijala iz ćelije imala efekat 1.3 W/kg Specifične Apsorbcione Brzine (Specific Absorption Rate -SAR). SAR je mjera kojom se računa količina energije koji ljudski organizam (u kilogramima) absorbira putem, mikrovalova iz mobilnog telefona. Treba napomenuti da se ona temelji samo na pretpostavci(!) da mozak može uspešno podnjeti temperaturno povećanje od jednog Celzijusovog stupnja na sat. Ali, te standarde i pretpostavku su odredili elektro-inženjeri, a ne medicinski stručnjaci. Tako je u SAD standard za SAR iznosi 1,6 W/kg, dok je u EU vrednost 2 W/kg.
SAR od 1.3 Wata po kilogramu (u pomenutom slučaju primenjen) ispod je onog što mnogi modeli telefona, koju djeca danas masovno koriste, emitiraju.
To znači da 24 sata razgovora mobilnim telefonom izaziva isto oštećenje ćelijskog materijala kao i 1600 rendgenskih snimanja pluća! Jedno ovakvo rendgen zračenje ima jačinu od 6 milirema.
Ako bi smo ovo grubo podjelili sa 24 sata razgovora ispada da jedna minuta razgovora ima isti efekat na stanicu organizma kao 1,1 izlaganje X-zracima prilikom snimanja pluća.
Za svaki sat u kome djete koristi bežični telefon ili bežični laptop za komunikaciju i video igrice i sl., njegov mozak koji je još u razvoju, oči i tkivo unutrašnjih organa mogu biti izloženi oštećenju ćelijskog materijala kao kod radijacije nakon 66.6 snimanje pluća X-zrakama.
ČITAV ORGANIZAM U MIKROVALNOJ PEČNICI
Istraživači projekta REFLEX izjednačavaju poslJedice strujanja VALOVA visoke frekvencije iz Wi-slušalica (Wi-phones) sa posljedicama X- zračenja pa je zato i stvoren nove termin “OZRAČENE GENERACIJE”.
Ovo je suština najnovijeg istraživanja koje je zaprepastilo znanstvenike koji su sudjelovali u projektu “REFLEX” i na kome je radilo dvanaest grupa istraživača iz sedam europskih zemalja i koji su objavili nevedene snimke oštećenih stanica. Istraživanje je vršeno od 2000 do 2004. i financirala ga je najviše EU. Ukupna cjena projekta je bila preko 3 miliona eura.
Cilj projekta REFLEX je bio da ispita efekte bežične radijacije na ljudsko zdravlje. Ovako obimno istraživanje je počelo prije osam godina, iako je mobilna telefonija u SAD počela komercijalno da se koristi još 1980. Zanimljivo je da prije toga NIKAKVA medicinska istraživanja nisu ni vršena.
Preko 800 miliona ljudi u svjetu, uključujući i djecu, već više od deset godina koristi bežičnu telefoniju (tu spadaju i svi kućni bežični aparati). Danas je sve više ozbiljnih znanstvenih istraživanja koja otkrivaju već vidljive posjedice korištenja ove tehnologije.
Jedna studija koja je završena u Indiji 2005. godine dala je zaista zastrašujuće rezultate o tome koji postotak oštećenja na staničnom novou može da nastene usljed korištenja mobilnih telefona. Objavljena je u “Indian Journal of Human Genetics”.
Studija je istraživala genetska oštećenja stanica u krvi i tkivu usne duplje kod ljudi koji su koristili mobilne telefone dnevno od jednog do petnaest sati.
Kontrolna grupa u ovom eskperimentu nikada nije koristila mobilni telefon, pa su oštećenja njihovih ćelija iznosila oko 4 posto.
Kod korisnika mobilnih telefona prosječno oštečenje ćelija je iznosilo 39.75 posto. Krv jednog ispitanika starog 24 godine pokazala je oštećenje 63 posto stanica. On je koristio mobilni 1 do 2 sata dnevno dvije godine. To je danas norma miliona djece u SAD-u.
Pored mobilnih telefona na organizam djeluju i odašiljači mobilne koji se nalaze u sred naselja, radio i TV antene, GPS. Mnogi autobusi gradskog prometa su u Wi –Fi (Wireless Fidelity) sistemu (samo da bi emitirali reklame na monitoru), kao i mnogi prometni terminali, kancelarije, bolnice, tržni centri, hoteli, škole i mnoge stambene zgrade sa nadzornim kamerama. Tu su i igrica za djecu kao i igračke sa daljinskim upravljanjem, bežične tastarure na kompjuterima, miševi i sl.
Svi onu sudjeluju u kumulativnom djelovanju mikrovalova na ljude i djecu.
Dakle, kada se ljudskom organizam nalazi veliki broj sati ili konstantno u sredini koja nalikuje mikrovalnoj pečnici i kada mu je organizam sa svih strana pod utjcajem raznih mikrovalova (uključujući i prirodnu radijaciju koja u SAD godišnje iznosi oko 150 milirema), dolazi neizbježno do velikih poremećaja u funkcionisanju organizma na ćelijskom novou. Kao što sve ove vibracije mi sjesno ne registriramo, ne možemo regirati na poremećaje na staničnom novou sve dok se ne pojavi manifestacija koja nam je vidljiva. To je najčešće tumor.
Iako je obujam studija o štetnosti bežičnih komunikacija (gde spadaju sve Wi-Fi, Wi-Max RFID tehnologije) objavljena četrdestih godina prošlog stoljeća, bežična tehnologija je ipak komercijalizrana i proširena nevjerojatnom brzinom.
Baš kao što su prihvaćena umjetna gnojiva, kojih se i sam izumitelj odrekao.
Naravno, profit je bio odlučujući faktor, a korisnicima nije dato nikakvo upozorenje o njenoj štetnosti.
Kao kada bi minijaturni rendgen aparati bili u slobodnoj prodaji.
Zamislite da postane moderno pravljenje fotografija X-zracima? Neki umJetnici kao američki fotograf Nik Vesi to i promoviraju. A posljedice? Naravno, sve je pod kontrolom i u pitanju su male doze, reći će vam stručnjaci. Ali koliko danas stručnjaci zaista poznaju ovu oblast i da li su svi bili u situaciji da djelovanje X-zraka istražuju, ili su jednostavno potrebne informacije preuzeli iz udžbenika? Ovim pitanjem ćemo se još pozabaviti kasnije.
Vjerovatno ne znate, ali upravo su rendgen aparati bili u slobodnoj prodaji početkom 20. stoljeća. Ljudi su bili fascinirani X-zračenjem smatrajući ga izuzetnim pronalaskom, pa su se rendgen aparati u SAD nalazili u mnogim kozmetičkim i frizerskim salonima, gde su između ostalog služili i za depilaciju. O ubojitom djelovanju x-zračenja niko nije imao pojma.
Nije poznato ni sa kojom dozom radijacije se tu baratalo, a sa aparatima su radili potpuno neuki kozmetičari i frizeri. O ovome je pisao doktor Henri Hejzen još 1930. I to je danas jedina informacija o ovakvom korištenju rendgen aparata. Posljedice su se verovatno vidjele tek godinama kasnije, ali koliko ljudi bi to povezalo da Hejzen nije ostavio informaciju o tome u svojoj knjizi?
Impresivan način rada organizma na ćelijskom novou pokazuje i podatak da ćelija “prepoznaje” bežičnu radijaciju kao opasnu i reagira proizvodnjom takozvanih stresnih proteina. Stresni proteini mogu konačno zaštititi kancerozne stanice i učiniti ih otpornim na mnoge medicinske tretmane.
DJECA I MOBITELI
Djeca su danas velikim brojem reklama potaknuta na korištenje mobilnih spravica. Mobilni se u Americi čak reklamira sa malim djetetom koje se smije držeči ga na uhu. Djeca se mame bojama, muzikom, igricama…
Djeca su postala toliko opsjednuta mobilnim aparatima da čak i spavaju sa njima, slušajući muziku u krevetu. Dok šetaju ulicom mobilni telefon ne ispušaju iz ruke, dok iz njega trešti muzika. Roditelji više puta dnevno zovu djecu pa čak i kada se igraju ispred zgrade i mogu ih dozvati preko terease. Ali to više nije u modi i dozivanje I grdnju djece preko prozora u Hrvatskoj više ne možete čuti. Kumulativno djelovanje mikrovalova, poslije pet i deset godina korištenja mobilnog telefona ima svoje već vidljive posljedice – brojna su oštećenja nervnih stanica, izražene su mentalne nesposobnosti adolscenata i drastično povećan broj tumora mozga.
Alarmantna upozorenje već stižu iz čitavog sveta.
“Journal of the American Academy of Pediatrics” je još 2005. potvrdio da su djeca posebno osetljiva na promjene u elektromagntenom polju zbog toga što im je nervni sistem još u fazi razvoja. Njihovo moždano tkivo je provodljivije za ove valove, kao i njihov manji kostur.
Znanstvenici su otkrili da zračenje mobilnog telefona odmah uzrokuje promjene u protoku krvi u mozgu I potiće curenje kalcijuma iz stanica mozga, čime stanična membrana slabi I počinje da propušta.
Istraživači u Finskoj su zaključili da jedan sat ovog zračenja potiče stanice mozga da se skupljaju što ima za posljedicu trajno oštećenje stanične strukture.
Instutut Maks Plank u Nemačkoj izvještava da strujanje iz mobitela djeluje kao vruči šiljak u mozgu koji može da probije stanične membrane. Temperatura u “vrućoj točki” je na nivou ključave vode.
Britanski istraživači su pokazali da slaba mikrovalna radijacija može promjeniti oblike moždanih proteina u oblik kojji liči na patološki fibrils vezan za Parkinsonovu I Alchajmerovu bolest.
Švedski naučnici su prvi demonstrirali kako radijacija iz mobilnog pravi rupe (lezije) u mozgu štakora I predvidjeli da će doći do povećanja broja oboljelih od Alchajmerove bolesti kod mladih korisnika mobilnog telefona.
Poznat je i eksperiment ruskih istraživača koji su stavili kokošije jaje u posudu od porculana (koji je dobar provodnik topline) i sa obje strane jajeta postavili po jedan mobilni telefon. Nakon toga su sa prvog mobilnog telefona pozvali onaj sa druge strane jajeta. Nakon prvih petnaest minuta trajanja “razgovora” na jajetu nije bilo promjena. Ali, nakon 20 minuta ljuska jajeta je počela da se zagrijava. Nakon 40 minuta skuhao se bjelanjak, a nakon 65 i žumanjak.
Drugi eksperiment je izvršen sa mladim lukovicama. Mobilni telefon je postavljen ispred niza sa po pet lukovica, od kojih je svaki postavljen na različitoj udaljenosti od mobilnog. Lukovice su puštale korjenje u vodu koja je bila izložena zraćenju radio valovima sa mobitela.
Jedan kompjuter je tri dana na svakih dvadeset i dvije minute pozivao taj mobilni telefon. “Razgovor” je trajao samo jednu minutu, što je značilo jedan sat razgovora dnevno.
Stanice (čelije) korjena lukovica koje su bile najbliže mobilnom (oko 2 cm) imale su najviše kromosonskih oštećenja.
U druga tri niza, koji su od telefona bili udaljeni 10, 20 i 30 centimetara, postotak oštećenih stanica je bio 28,68, 28,76 i 28,26, što pokazuje da oštećenja nije uzrokovano samo energetskim djelom zračenja, koje gubi snagu što se dalje prostire, već i informacijski. Dakle, ne postoje male i velike doze mikrovalova, već postoji ili ne postoji informacija, a to je frekvencija vibracije. I to je ključno i analogno djelovanju x-zračenja. O tome da se x-zračenje ne može djeliti na manje i veće doze upozorio je odavno još doktor Džon Vilijam Gofman.
SVE POČINJE I ZAVRŠAVA U PENTAGONU
Zadržimo se malo na Gofmanovim istraživanjima i iskustvima u radu sa američkom vladom, da bi smo vidjeli kako strašna može biti analogija sa bežičnim komunikacijama. Naime i i jonizujuće zračenje i bežični prenos energije danas su okosnica u proizvodnji savremenog naoružanja gde se nuklearne bojeve glave navode na metu sistemom daljinskog upravljanja. Globalno rasporostiranje bežične mreže za prenos energije upravo je dio nekih prekrivenih vojnih projekata.
Džon Vilijam Gofman je bio profesor na Berkliju na odjeljenju za nuklearnu fiziku u medicinu. On je 1940. dokazao za vrijeme spremanja svog doktorata sporu i brzu podložnost fisiji neutrona uranijuma 233. Na zahtev J. Roberta Openhajmera, glavnog Pentagonovog nuklearnog fizičara, Gofman je pomogao da se proizvede plutonijum za “Projekt Menhetn” koji je tada u najvećoj tajnosti radio Pentagon. Openhajmer je bio na čelu projekta. Bio je to program pravljenja prve atomske bombe i rezultirao je i prvom njenom praktičnom primjenom u Hirošimi i Nagaskiju. Posljedice delovanja ovog oružija su onda pažljivo analizirane, i kako ćete videti kasnije, rezultati «malo» izmjenjeni i dotjerani.
Kada je počeo suradnju sa R. Openhajmerom nije postojao ni djelić miligrama plutonijuma tvrdi, doktor Gofman.
Pod pokroviteljstvom američkig Ministarstva za Energiju (DOE), Gofman je kasnije osnovao Odjeljenje za biomedicinska istraživanja gdje je proučavao djelovanje nuklearne radijacije na ljudski organizam. Tako je pratio efekte djelovanja atomskih bombi bačenih u Japanu. Iako su njegova istraživanja pokazala da radijacija može biti izuzetno opasna i u najmanjim dozama, DOE je ove njegove nalaze obezvrijedila.
Doktor Gofman je zaljučio da je jedini zadatak DOE bio da nađe dokaz da je niska doza radijacije bezopasna. Taj njihov cilj je bio ” svetinja nad svetinjama i ništa nije smijelo da ih pokoleba”. Stvarni učinak jonizujućeg zračenja na ljudsko zdravlje nije ih plašio. Na protiv, po Gofmanu ljudi iz DOE su vjerovali da ako bi javnost na bilo koji način postala sumnjičava prema jonizujućem zračenju i primjeni atomske energije ovo ministarstvo više ne bi postojalo.
I to je bio cilj svih istraživanja koje ova vladina institucija radila. Nikada im nije bio cilj zaštita zdravlja ljudi.
Još jedan zanimljiv podatak Gofman navodi u svojoj knjizi iz 1990.-te: “Radijacija – kancer potaknut izlaganjem malim dozama zračenja “ (Radiadion- Induced Cancer from Low-Dose Exposure). To su “sitne” modifikacije podataka stvarnih efekata radijacije na ljudski organizam nakon djelovanja atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju. Kao neposredni učesnik Gofman iznosi kako su američka DOE i japansko ministartvio zdavlja mjenjali vrijednosti unjetog zračenja kako bi dobili rezultat koji su željeli i time prekršili osnovno pravilo u medicinskim istraživanjima koje glasi: nikada ne mjenjajte podatke kada već znate krajnji pokazatelj. Tako su ova istraživanja zaključena sa «nalazom» da oni stanovnici koji su bili udaljeniji od mjesta eksplozije (zero point), i koji su po tome dobili manje doze radijacije, imali su i manju stopu smrtnosti od onih koji su primili jače doze radijacije.
Gofman tvrdi da takav zaključak jednostavno ne stoji jer za njega ne postoje stvarni dokazi. Kakav je to “dokaz” ako se mjenja vrijednost unjetih podataka o primljenim dozama u zavisnosti od rezultata?
Ljudi iz DOE su jednostavno tražili “dokaz” da male doze radijacije nisu opasne i na tome bazirali svoju, kako Gofman kaže , gebelsovsku propagandu. Upravo taj “dokaz” im Gofman nije pružio i 1969. se vratio na univerzitet Berkli. Tu je nastavio sa svojim tvrdnjama da te ”male doze” radijacije ni na koji način ne smanjuju rizik od oštećenja ćelije.
Gofman još tvrdi da je nakon ovog istraživanja stvorena lažna baza podataka o djelovanju jonizirajjuće radijacije i da je ta baza podataka data kao osnovna mera koja je ušla u sve medicinske udžbenike širom svijeta i na osnovu nje se i danas vrše naučna istraživanja i donose naučni zaključci. Posljedice su katastrofalne, jer se x-zračenjem takozvanim “malim dozama” ubijaju stotine hiljada ljudi godišnje, a da toga liječnici uopšte nisu svijesni.
Ovo je isti arsenal prikrivenja i laži u propagande svrhe kao i priča o korisnom efektu fluora za zube ako se koristi u malim dozama.
Na osnovu čega se izvlači zaključak da su male doze nekog otrova ili zračenja – sigurne?
Po doktoru Gofmanu to dolazi iz čiste teorije ukoliko biološki mehanizam za popravku oštećenih stanica – radi savršeno. Onda male doze toksina i radijacije i oštećenja koja oni izazivaju mogu biti potpuno sanirana.
Stanica u sredini može da se popravi.
Ali, šta ako ovaj mehanizam ne radi savršeno? Postoje oštećenja u DNK materijalu i kromosomima koja su nepopravljiva. I one vrste oštećenja koja su popravljena sa greškom. “Možemo reći da se 50 i 90 posto oštećenja nastalog jonizirajućom radijacijom popravi savršeno. Ono što onda vidimo su ostaci od 10 ili 40 ili 50 posto koja nisu popravljena savršeno”.
“Dokaz da mehanizam za popravak nije perfektan je danas veoma pouzdan. Ali, ono što smo mi tada htjeli da imamo je bio dokaz da li će, kako više idemo ka nižim dozama zračenja (jedan rad ili desti dio reda)to proizvesti rak? Određujući odgovor po standardima epidemiološkim to bi značilo da rak kao bolest obuhvati milione ljudi, i to nismo imali. To je stvrilo prostor za DOE : da kažu “Mi to ne znamo”. Ali ja sam 1986. veoma pažljivo tražio bilo kakvu studiju koja bi bacila svetlo na sva ta važna pitanja. I to sam našao i predstavio Američkom Društvu za Kemiju na skupu u Anhajmu”, kaže doktor Gofman.
Upravo Gofman eksplicitno tvrdi da ne postoji mala doza x-radijacije koja ne može da bude smrtonosna, jer čak samo jedana x-zraka može izazvati cjepanje jezgre stanice i to onda može biti početak raka.
“Jonizujuća radijacija nije kao otrov u određenoj koncentraciji koji razblažujete i razblažujete dok ne dođete do podnošljive doze. Najniža doza jonizujućeg zračenja je jedan nuklerni trag . Vi ne možete imati podjelu doze takve vrste. Ili trag ide kroz nukleus (jezgru) ćelije i utiče na njega ili ne. Zato ja kažem: Koji dokaz mi imamo da se radi o jednom, dva tri ili deset tragova koji su prošli kroz ćeliju?”
“Tako sam iznjeo devet studija o raku koji je proizveden kada smo imali možda 8 ili 10 tragova po stanici. Četriri su uključivale nastanak raka dojke. Dakle, niko nije mogao da kaže da mi nismo znali za te efekte”, napisao je u svojoj knjizi doktor Gofman.
“DOE nikada nije opovrgnulo tu evidenciju. Oni su to jednostavno ignorirali jer im je smetala. Zato možemo reći: ne postoje sigurne doze radijacije. Ne postoji sigurnosni prag. Ako se ovo zna, onda svako odobravanje zračenja je odobravanje da se izvrši ubojstvo”.
Danas se rendgen aparati i x-zračenje sa malim i bezbednim dozama zračanje primjenuju u medicinskoj dijagnostici masovno i svakodnevno. I javnost se uvjerava da je to sigurno. Teško je danas naći gradskog čovjeka koji nije bio pod rendgen aparatom.
Drugi “biser” američkog Ministarstva za energiju (DOE) je bila ideja da se x-valovi uspore prilikom prolaska kroz organizam. Smatrali su da time ćeliji ne bi odjednom nanjeli oštećenje. Za Gofmana je ova ideja dokaz potpunog nerazumevanja principa delovanja x-zraka jer dovoljno je za izazivanje raka da samo jedana zraka prođe kroz ćeliju, da trag nakon tog prolaska postoji ili ne postoji. Ako zraka prođe on postoji i savim je nebitno da li je to bilo usporeno. “Ovo je besmislica, ali su ovakve besmislice ušle u medicinske udžbenike”.
“DOBRO DOŠLI” U NOVO DOBA – DOBA RADIJACIJE
U poslednjih 150 počelo je masovno korištenje električne energije. Danas se svako civilizirano ljudsko naselje nalazi u još jednom umjetno stvornom elektromagnetnom polju sa velikim brojem frekvencija koje ljude bombarduju sa svih strana. Nije poznato da su ljudi prije više hiljada godina, možda i prije velikog potopa koristili elektrčnu energiju, mada postoje neke veoma slobodne pretpostavke da su piramide u Egiptu I drugim krajevima svijeta imale možda neku takvu funkciju (kao skladišta električe energije).
Početkom 20. stoljeća kreće i poplava nižih frekvencija od 50 ili 60 Hz. Sa stanovišta onoga što je definirano prirodnim stvaranjem današnje elektromagnetno polje, u kom živi čovijek, prilično je kontaminirano frekvencijama za koje se još pouzdano ne zna kako utjču na evolucijski proces i dugoročno na zdravlje ljudi. Ili se zna, ali se prikriva zbog nečijih interesa. U svakom slučaju efekat zagrevanja stanica iznad onoga što je prirodom definirano je evidentan i izaziva temperaturu na staničnom novou.
Da li mikrovalovi mogu djelovati na DNK “igru” elektrona namećući drugi “ritam”?
Ne postoji za sada ni jedna zvanično prihvaćena teorija niti dokaza za ovo, bar ne dostupna javnosti. Za obične građane čitava ova oblast još je u domeni ispitivanja, ali već ima dosta podataka o tome da se neki rezultati već koriste za vojne potrebe i razvoj specijalnog neokortikalng oružija. I to je vjerovatno razlog “broj jedan” zašto se posledice djelovanja mikrovalova na ljudski organizam prikrivaju. Tek onda dolazi komercijalni efekat.
Možemo samo zamisliti kakva bi bila snaga integrisanog kola kada bi, se na primer, iz jednog mjesta pozvalo istovremeno milijardu mobilnih telefona. Ovakva integrirana bežična mreža ogromne snage mogla bi lako biti “podignuta” i stavljena u neku funkciju, a da to građani širom planete uopšte ne bi ni primetili. Jer, ono što je u bežičnoj tehnologiji komercijalno, samo je dio jednog mnogo šireg sistema koji je javnosti uglavnom nepoznat i koristi se za vojne potreba.
Opasno je i što se pojedine ultra frekvencije koje emituju razni uređaji mogu poklopiti sa frekvencijom nekih stanica i imati sličan efekat kao razbijanje čaše glasom. Tada nastaju teška oštećenja stanica.
Problem s ovakvom mikrovalnim oružjem je i kombinacija otrovnih supstanci i mikrovalova.
U ovaj “koktel” se mogu dodati i razni virusi i bakterije (koji takođe rade na svojim frekvencijama) kao i genetski modificirana hrana, na primer soja. Na žalost, već postoje saznanja da se u nekim vojnim laboratorijama rade eksperimenti sa ovakvim koktelima. Virus H5N1 (ptičija gripa), koji je izgleda već i testirana (in vivo) pre dvije godine, o čemu su pisali doktor Leonard Horovic, ali i doktor Robert. Dž. Vebster, rekombinacije na više načina u skladu sa tipom ishrane karakterističnom za određena područija u svijetu. Tako virus negdje može biti smrtonosan, a negdje ne. Ono što za Kineze može biti smrtonosno, za Europljane ne mora. Dakle, idealno sredstvo za nevidljiv specijalni rat.
Kakav efeket mikrovalovi u takvom “koktelu” mogu imati? Da li mikrovalovi mogu za otrove biti katalizatori koji im omogućavaju život u organizmu i širenje? Da li je tu sam početak kanceroznih stanica? Odnosno da li je to kombinacija koja SAMO jednu kancerogenu stanicu može učiniti dovoljno jakom da je nezaustavljiva u svom množenju?
Nikakvih znanstvenih dokaza javno objavljenih za ovo još nema, ali pretpostavki ima mnogo. Za izvođenje dokaza, međutim protreban je financijer koji bi to želio da sazna. Na žalost oni koji imaju novac nemaju interes od takvih istraživanja, osim ako nije u pitanju istraživanje za potrebe vojske ili pravljnje opasanog neokortikalnog oružija.
Moram ovdje da dodam da je sa političkog aspekta, u domenu koji mnogi nazivaju “teorijom zavere”, ovdje evidentan uticaj nevidljive oligarhije koja drži SAD kao svoju koloniju, a američku vladu kao svoju marionetu.
Ljudi iz DOE očigledno nisu bili ti koji su se za bilo šta pitali, a kamoli odlučivali o vođernju američke državne politike, posebno ne u nacionalnom interesu. Bile su to manipulirane i dobro plaćene marionete koje nisu smjele da rade drugačije i razmišljaju drugačije od onoga što im je imputirano sa nekog određenog mjesta. Najčešće su bili “opijani” strahom od Sovjeta i mogućim nuklearnim udarom sa Istoka. I u to su američki generali i mnogi znanstvenici vjerovali. Oni, koji su mislili svojom glavom, a jedan od njih je očito bio doktor Gofman, brzo bi bili isključeni iz daljeg rada i stavljani tamo gdje nisu imali mogućnost bilo kakvog uticaja u donošenju završnih zaključaka.
I to je američka znanost i politika danas. Mozgovi iz čitavog svjeta se dovode, iskoriste, a onda sklone sa uticajnog mjesta da ne smetaju. Mogu poslje iz penzije ili sa profesorskog mjesta da pišu i pričaju šta hoće (osim ako ne ugroze nečije vitlne interese), ali dok su u državnoj službi oni služe samo kao intelektualna sirovina za eksploataciju. Odluke se donose na drugom mestu. To mesto, po nekim naznakama, uopšte i nije u SAD, već u Londonu.
Doktor Gofman je umro 2007. u 88 godini.
“MALE DOZE” – MANTRA ZA OBMANJIVANJE GRAĐANA?
Od nadležnih državnih organa nekih zemalja već se čuju upozorenja da se korišTenje mobilnih telefona maksimalno smanji. Tako će se, valjda, primati manje doze štetnog zračenja. Iako su upozorenja veoma ozbiljna, nemaju alarmantni karakter, kako se ne bi pokvario nečiji profit.
Ruski ZNANSTVENICI su nedavno ubrzano reagirali sa preporukom da djeca mlađa od 18 godina koriste mobilni samo u izuzetnim situacijama.
Francuski ministar zdravlja savetovao je januara 2008. da se djeci ne dozvoli više od 6 minuta razgovora dnevno. Nakon nuklearne katastrofe u Černobilu radnici na raščišćavanju elektrane radili samo po nekoliko minuta(!) Kakva sličnost!
I britanska i austrijska ministarstva zdravstva upozorili su da postoje “ozbiljni zdravsteni problemi” od korištenja bežičnih aparata.
U SAD i Kanadi profit je potpuno blokirao sva ozbiljna upozorenja i istraživanja. U Americi se profit od bežičnih komunikacija mjeri milijardama dolara .
U SAD ima najviše korisnika bežičnih komunikacija, ali američka federalna vlada nikada nije razvila adekvatne sigurnosne standarde za dugoročno korišćenje bežične tehnolgije pre nego što je ona puštena u masovnu upotrebu. Postoje samo neke kalkulacije rađene za kratkoročnu upotrebu.
Američka Federalna agencija za komunikacije (FCC) koja izdaje dozvole i za rad mobilnih operatera i proizvođača uređaja u SAD kaže da “ne postoje poznati rizici od izlaganja RF zračenju od bežičnih telefona…”, ali i da “ ne postoji ni dokaz, da su bežični telefoni apsolutno sigurni…
Ova kontradiktorna verbalna smicalica je usvojena kao mjerilo i od američke Federelna Agencije za hranu i lijekove (FDA) iako je jedno istraživanje iz devedesetih godina, koje je napravila telekom industrija financirajući takav jedan program pokazalo “ da radijacija mobilnog telefona na nivoima koji su čak ispod “sigurnog” može imati za posljedicu oštećenje krvno-moždane barijere, tumore kod životinja i 300 posto povećano oštećenje DNK u ljudskoj krvi”.
Zašto je 2007. godine četrnaest svjetskih zdravstvenih ekeperata i istraživača u oblasti radijacije objavilo u svom izveštaju nazvanom: “BioInitiative Report on Electromagnetic Radiation”, da da su standardi u javnom izlaganju mikrovalovima PREVIŠE BLAGI? Oni, na osnovu brojnih studija koja su do sada rađene, predlažu njihovu DRASTIČNU reviziju jer postojeći APSOLUTNO nisu zaštita za javno zdravlje.
Vlada Hrvatske, pod potpunom kontrolom stranog korporativnog biznisa, uopšte se ne oglašava po ovom pitanju iako je pojava raka i kod djece i odraslih u ogromnom porastu posljednjih godina.
Pošto je i u Hrvatskoj mobilna telefonija pod kontrolom stranih kompanija koje ubiru ogroman profit kao i mediji koje ovaj biznis obilato financira plaćanjem reklama za usluge mobilne telefonije i za prodaju celularnih aparata, roditelji će verovatno još veoma dugo biti uskraćeni za alarmantne podatke o štetnosti ovih bežičnih spravica. Posljedice će biti katastrofalne i hrvatska djeca će tako biti priključena američkim OZRAČENIM GENERACIJAMA.
Evo nekih od tih najnovihh podataka:
1. Valovi iz mobilnog telefona slabe dječiji sluh: Na osnovu istraživanja Akademije za otorinolaringologiju predstavljenom 2007., radijacija iz mobilnog telefona postepeno oštećuje unutrašnje uho pa nastaje gubitak sposobnosti za slušanje zvukova visoke frekvencije. Najveća oštećenja imaju oni koji često slušaju Wi-Fi uređaje (MP3) i koji razgovaraju bežičnim telefonom sat ili više dnevno. Djeca će već u ranoj mladosti imati nepovratno oštećen sluh.
2. Mobilni telefoni slabe vid. Mikrovalovi su uzročnik neprozirnosti očnog sočiva koje je slično kataraktu zaključio je još 1970. dr Milton Zaret. On je demonstrirao kako slabo mikrovalno polje utiče na subkapsularne očne lezije, koje ponekad nastaju godinama nakon izlaganja mikrovalovima.
Izraelski istraživači su potvrdili da mikrovalovi iz mobilnog telefona mogu izazvati makro i mikro oštećenja u čitavom vidnom sistemu uključujući i stvaranje sićušnih mjehurića koji se mogu formirati na očnom sočivu. Doktor Om Gadi iz Jute je utvrdio da sočivo desetogodišnjeg djeteta absorbira pet puta više radijacije iz mobilnog nego oko odrasle osobe.
3. Mobilni telefoni oštećuju mozak. Skeniranjem dječijeg mozga otkriveno je da mikrovalovi prodiru duboko u njegovu unutrašnjost.
Za samo nekoliko minuta mikrovalovi iz mobilnog telefona mogu stvoriti rupu u krvno-moždanoj barijeri. To je zaštitna opna koja kontrolira prelaz materija iz krvi u centralni nervni sistem. Samo mala količina mikrovalova oštećuje ovu opnu i ona postaje porozna i propušta mnoge štetne materije koje zatim mogu doći do centralnog nervnog sistema.
Ovo curenje štetnih materija uzrokuje nopovratan oksidativni stres i oštećenje nervnog tkiva. Moždani hormoni, koji uključuju melatonin, dopamin, norepinefrin i tiroidni stimulišući hormoni, brzo se poremete mikrovalovima.
4. Mikrovalovi visoko povećavaju rizik od nastanka karcinoma. Krajem 2007. izraelski eksperti su objavili da razgovor od samo 10 minuta može pruzrokovati promjenu u moždanom tkivu koja vodi nenormalnoj diobi stanica. Mikrovalovi mobitela su već dokazano proizveli tumore oka i pljuvačnih žlezda. Nakon 2000 sati izlaganja mikrovalovima djeca se suočavaju sa 240 puta većim rizikom od nastanka tumora na mozgu.
Evidentan je i porast nekih bolesti kod djece posebno u SAD, za koje se sada sve više vjeruje da su povezane sa djelovanjem mikrovalova.
DEBLJINA KOD DJECE: Hormoni tiroidne žljezde su od kritične važnosti za pravilan razvoj mozga i metaboličku funkciju. Tiroidna žljezda ne razvija se dobro u polju visoke x-radijacije, a vodeći uzrok pojave raka tiroidne žljezde je baš prekomjerna jonizujuća radijacija. Tiroidna žljezda u predjelu vrata se prekomjerno izlaže mikrovalovima iz mobilnih telefona i pri tom ona ih absorbira. Zračenje mobilnih telefona takođe smanjuje rad hipofize u mozgu koja treba da stimulira tiroidni hormon THS. Nedovoljno lučenje TSH uzrok je deficitarnosti djeteta sa tiroidnim metaboličkim hormononima T3 i T4, što za posljedicu ima prekomernu debljinu.
DJEČIJI DIJABETES: Nedavna studija toksikologa Magde Hevas kaže da neke od elektromagnetnih frekvencija mogu imati razoran efekat na pojedine dijabetičare i da takozvani prljavi elektricitet može izazvati brze promjene novoa šećera u krvi.
DEČIJE ALERGIJE: Švedski znanstvenici su potvrdili da bežična radijacija može biti uzročnik jakih inflamatornih procesa i alergijskih reakcija aktiviranjem susptanci kao što su histamin i heparin koji se nalaze u velikim vezivnim ćelijama mnogih tkiva. Upalni proces u koži, koji se manifestira ospicama, oticanjem i svrabom, uobičajen je i kod trovanja mikrovalovima i astmi. Danas skoro jedno od desetoro djece u Americi ima astmu i promuklost, za koju liječnici ne mogu da utvrde uzrok. Astma je upravo jaka alergijska reakcija na nešto u okruženju. Da li su mikrovalovi to “nešto” što niko ne vidi?
POREMEĆAJ IMUNOG SISTEMA: Dečiji organizam koji se kronično nalazi pod alergijskim stresom zbog bežičnih uređaja može imati kao krajnju posledicu iscrpljen imuni sistem. Pored toga što on više ne funkcioniše dobro dolazi i do elektromagnetne preosetljivosti. Ovakvim osobama svako i najmanje prisustvo elektromagnetnog polja stvara ozbiljne smetnje.
Oko 1.75 miliona mladih od 8 i 9 godina, koji u SAD koriste mobilne telefone samo pola sata dnevno, biće u velikom riziku od dobijanja tumora na mozgu u vreme adolescencije.
Generacije današnje djece širom svjeta konstantno bomarduju svoj organizam ogromnim brojem umjetnih kemijskih suptanci i mikrovalnim zračenjem što u stanicama konstantno izaziva oštećenja i rasipanje genetskog materijala. Ovdje treba uključiti i ultra-zvuk koji se obilato primjenjuje još u trudnoći. Sve ovo ima kumulativni efekat i dovodi dugoročno do dekonstrukcije stanica.
OZRAČENE GENERACIJE će po svemu sudeći biti pogođene karcinomom najviše u modernoj povijesti ljudskog društva. Fondovi za skupo “liječenje” kemoterapijom i x-zračenjem (!) će se osnivati i puniti na sve strane. Biće to dobar biznis. Za one koji prežive.
Naravno, prethodno je potrebno nove generacije što više zaglupljivati kako ne bi shvatile igru. Zato i Hrvatska i ostale države bivše YU i istočne Europe moraju u euro-atlantske integracije. Za globalno vladanje i globalno tržište, i zaglupljenost mora biti globalna.
