Oprostite što smetam, fašisti nam truju hranu!

Uvaliti ljudima genetski deformiranu hranu bez ikakve nutritivne vrijednosti, bez minerala, natrpanu raznim pesticidima, ozračenu gamma i x-zrakama, začinjenu najraskošnijim varijacijama laboratorijski skrojenih, kancerogenih hormona, je oduvijek bio san ekonomske shizokracije. Međutim, taj san je već dugo vremena stvarnost.

Ujedinjeni narodi su još 1962. osnovali CAC (Codex Alimentarius Commission) – komisiju čiji je cilj postaviti uniformni globalni standard za hranu s namjerom da se na koncu uklone sva ograničenja u međunarodnoj trgovini hranom, uz pretencioznu maksimu “zaštite zdravlja krajnjeg potrošača”. Komisija se, točnije, bavi higijenskim praksama, proizvodnjom, procesiranjem, transportom i skladištenjem svih važnih grupa hrane koje se želi učiniti sigurnima i prihvatljivima za konzumaciju. CAC je deformirano dijete začeto na swingerskoj seansi UN-a na koju je potonji pozvao WTO (Svjetska trgovinska organizacija), WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), FAO (Organizacija za hranu i agrikulturu),  te dvoje debelih amerikanaca, FDA (Administracija za hranu i drogu) i USDA (Američki odjel za agrikulturu). Sredstva za lubrikaciju ovog strastvenog poduhvata su pak omogućili lobisti farmaceutske, kemijske, mliječne, biotehnološke industrije te industrije pesticida.

U komisiji CAC danas sudjeluje preko 180 zemalja, između kojih je i Hrvatska, a naravno i sve članice EU. EU po mnogima ima najveći utjecaj u ovoj organizaciji. Velika većina zakona EU je “harmonizirana” s Codexom, tj. bolje rečeno, obrnuto. Npr. smjernice za vitamine i minerale koje je donijela Codexova komisija su velikim dijelom preslika Direktive EU o Dodacima prehrani koja je donesena nekoliko godina ranije. EU, također, ima pravo kao organizacija članica Codex Alimentariusa glasati u ime svojih zemalja članica o nekim odlukama za koje posjeduje “ekskluzivnu kompetenciju” (sic). Iz te perspektive gledano, pripreme Hrvatske za ulazak u EU su ujedno i pripreme za ulazak u toksično carstvo Codex Alimentariusa, carstvo uzvišene kaste brahmana koji jedini imaju pravo pisati i tumačiti svete knjige tj. univerzalne zakone, dok su naše prehrambene tradicije, naše potrebe za zdravim okolišem, zdravom hranom, slobodnim zajedničkim životnim prostorom sasvim nevažne, čak i opasne.

Svu hranu treba ozračiti

Kratak pregled sadržaja ovog dokumenta pokazuje da njegov cilj ne samo da nije zdravlje ljudi nego da za konačan cilj ima potpunu kontrolu nad hranom čovječanstva, uništenje svake konkukrencije i eugeničku politiku u vidu milijardi mrtvih. Možda zvuči kao prenapuhana projekcija daleke budućnosti, ali činjenice govore suprotno. Jedna od njegovih ključnih stavki je ta da se sva hrana, da bi bila higijenski ispravna, mora podvrgnuti ionizacijskom zračenju. Namjena ovog procesa je da gamma zrake, x-zrake ili elektroni kojima se bombardira pojedina namirnica unište DNK-svih štetnih organizama koji se nalaze u toj hrani i na taj je način učine higijenski ispravnom. Takvo zračenje ubija štetne organizme, međutim, ono također uništava korisne enzime i ostale hranjive sastojke uključujući DNK same hrane, nakon čega imamo potpuno bezvrijednu i štetnu hranu, jer velikim korporacijama ne pada na pamet da je sav život na zemlji u srodstvu i da dijeli isti DNK. Na taj način prehrambena industrija puše u rog farmaceutima, a istodobno drastično štedi na higijeni uvjeta proizvodnje, pa tako čak i fekalije mogu proći kao hrana, samo je važno da je sav DNK u njima dobro nasjeckan.

Depopulacijska politika pomoću GMO-a i hormona rasta

Codex svesrdno promovira široku upotrebu GMO hrane, štoviše, on promovira uvođenje neoznačene GMO hrane što bi je potpuno izjednačilo sa svom drugom hranom. To se čini unatoč tome što se ne zna mnogo o posljedicama konzumiranja takve hrane. Naime, kod genetskog inžinjeringa vrlo često se koriste geni pojedinih virusa. Ti geni se onda u dodiru sa vanjskim virusima rekombiniraju stvarajući nove, potpuno nepoznate vrste virusa. Također, u GM industriji se koriste tzv. antibiotic resistance markers – geni koji nose u sebi otpornost na antibiotike – a koji se koriste kao alat za prepoznavanje uspješne implantacije željenih gena. Čak su i znanstvenici koji rade na afirmaciji GM-a priznali da geni otporni na antibiotike mogu dospjeti u pojedine bakterije koje onda i same postaju otporne na antibiotike.

GMO
Codex svesrdno promovira široku upotrebu GMO hrane, štoviše, on promovira uvođenje neoznačene GMO hrane

Dr. Walter Doefler sa Instituta za istraživanje GM-a je napravio studiju kojom je dokazao da sintetizirani geni i fragmenti takvih gena dospijevaju u mozgove miševa. Doefler je dao sljedeću izjavu nakon završetka svoje studije: “Ideja da fragmenti DNK pomoću virusa mogu dospijeti u stanice novorođene djece je zastrašujuća…unatoč tome Monsanto je priznao na World in Action sastanku da oni ne provode dugoročna testiranja ovih genetski modificiranih proizvoda.”

Phill Angell, direktor korporativnih komunikacija u Monsantu (inače najveća korporacija koja se bavi genetskom masturbacijom) je izjavio još 1998. da zadaća njegove tvrtke nije brinuti o sigurnosti biotehnološki uzgojene hrane već prodati koliko god je moguće više, a briga o sigurnosti je zadaća FDA. Monsanto je u Americi svoje tržište počeo širiti prvo na zapadnom dijelu budući da na njemu pušu većinom vjetrovi prema istoku što je onda rezultiralo rasprostranjenjem GMO polena i sjemena prema istoku. Mnogi farmeri koji rutinski skupljaju sjeme za sljedeću godinu su tuženi zbog krađe intelektualnog vlasništva i redovito osuđivani na ogromne novčane kazne.

Postoje mnogi ljudi koji i dalje vjeruju u obećanja ovakvih korporacija da će se njihove žetve udvostručiti i da će jednim potezom zaustaviti glad u zemljama trećeg svijeta.
Monsanto-najveća svjetska korporacija koja se bavi genetskom masturbacijom

Međutim, beskonačan broj primjera pokazuje da biljke otporne na jednu životinjsku vrstu nemaju nikakvu otpornost prema drugim vrstama. U Indiji su polja genetski modificiranog pamuka potpuno uništena od nekih vrsta insekata, iako je taj pamuk bio reklamiran kao otporan na apsolutno sve. Pokazalo se također da većini takvih biljaka treba dvostruko više vode, da ne govorimo o sumnjivoj nutritivnoj i zdravstvenoj vrijednosti nečega što je nastalo u laboratoriju u istim ionizacijskim procesima koji se koriste i za dezinfekciju hrane. Bilanca ulaska Monsanta i drugih kompanija na Indijsko tržište je oko 125 tisuća suicida (negdje se govori i o 200 tisuća) indijskih farmera koji su upali u teške dugove nakon što su na svojim usjevima počeli koristiti njihovo sjeme. Vandana Shiva, nuklearna fizičarka i borac protiv takvih fašistoidnih korporacija, je danas jedan od glavnih stupova otpora toj ideologiji. Sjeme koje se čuva u bankama koje je ona pokrenula u Indiji, je odgovor na svjetsku glad, a ne GMO. U tim bankama se nalazi sjeme nekih od najhranjivijih biljaka na svijetu. Te biljke trebaju beskonačno malo vode, neke samo oko 300 mm godišnje, a narastu za puno manje vremena, nekima treba samo dva mjeseca. A sve te pomno odabrane biljke nastale su u potpunoj slobodi kroz tisuće godina. Međutim takvi poduhvati su uvijek ozbiljna prijetnja gore navedenim swingerima. Vandana Shiva se proganja (dodijeljena joj je nagrada “Bullshit” kojom se želi difamirati njezin rad), a takve banke sjemena najčešće završe u ruševinama baš kao one u Afganistanu, Ruandi i Abu Ghraibu blizu Bagdada 2004., koja je bila među najvećim svjetskim bankama sjemena (a vi pretpostavite tko ih je uništio).

Bilanca ulaska Monsanta i drugih kompanija na Indijsko tržište je oko 125 tisuća suicida (negdje se govori i o 200 tisuća) indijskih farmera koji su upali u teške dugove nakon što su na svojim usjevima počeli koristiti njihovo sjeme

Dosta toga se može napisati i o hormonima rasta kao što su Monsantov rBGH hormon koji je korišten na mliječnim kravama. Pokazalo se da krave koje su tretirane takvim hormonima dobijaju razne infekcije, osipe, bolesti i neplodnost te se stoga redovito moraju tretirati i različitim antibioticima. Mlijeko takvih krava ima ostatke antibiotika i povišene razine hormona IGF-1 koji je poznat uzročnik raka dojke, crijeva i prostate. rBGH je zabranjen i maknut iz Codex Alimentariusa pukom slučajnošću nakon mukotrpnog procesa raskrinkavanja od strane novinara i znanstvenika međutim još oko stotinjak drugih, sličnih hormona se nalazi na listi dopuštenih veterinarskih sredstava sa svojim propisanim dopuštenim razinama

Hranjive supstance i dodaci prehrani su otrov

Dr. Laibow, direktorica američke Natural solutions organizacije procjenjuje da svaki dolar potrošen na dodatke prehrani i prirodne ljekove u SAD-u košta farmaceutsku industriju oko četrdeset dolara. Što više ljudi kupuje takve proizvode to manje ljudi treba usluge farmaceutske industrije. Ekonomski gledano ispada da farmaceutima ne odgovara zdrava populacija. Je li moguće da je profit u takvoj industriji važniji od zdravlja ljudi?

Jedan od 27 odbora komisije Codex Alimentariusa, točnije CCNFSDU – komitet za nutricionizam i hranu namjenjenu posebnoj djetetskoj upotrebi je još 1994. proglasio sve hranjive sastojke i dodatke prehrani toksinima. Time je gotovo sva hrana prešla u nadležnost toksikologije, discipline koja se bavi procjenom rizika unošenja pojedinih “toksina” u organizam. Predsjednik tog odbora, dr. Rolf Grossklaus je izjavio da “hranjivi sastojci i dodaci prehrani nemaju ulogu u zdravlju ljudi”. Grossklaus je ujedno i vlasnik kompanije koja se bavi procjenom rizika, a njezine studije koristi CAC da bi se ljude zaštitilo od “loših” posljedica korištenja svih mogućih hranjivih sastojaka. Ona propisuje dopuštene doze vitamina i minerala i ostalih nutrijenata koji se koriste kao alternativne metode liječenja određenih bolesti. Codex Alimentarius želi ograničiti doze svih takvih sastojaka, posebno vitamina i minerala koje želi smanjiti na smiješne doze koje nemaju nikakav terapeutski učinak (kompanija za procjenu rizika je procjenila da su npr. tablete vitamina i minerala najsigurnije za čovjeka ako imaju 15 posto preporučene dnevne količine) i sve ih prebaciti u nadležnost farmaceutske industrije tj. učiniti ih dostupnima jedino preko recepata.

Ekonomski gledano ispada da farmaceutima ne odgovara zdrava populacija. Je li moguće da je profit u takvoj industriji važniji od zdravlja ljudi?

Antioksidanse se ovom odlukom također proglašava toksinima, a oni su inače jedan od glavnih načina borbe organizma protiv slobodnih radikala tj. glavnih uzročnika tumora. Ograničenjem i eliminacijom antioksidanasa i ostalih prirodnih načina liječenja ljudima kao metode preostaju još samo lijekovi i operacija.

Runda cijanida za ekipu

Codex Alimentarius zastupa i interese industrije pesticida. Popis dopuštenih otrova koji se koriste u agrikulturi i prehrambenoj industriji i njihovih dopuštenih razina je zastrašujuć. Na stranici www.codexalimentarius.net može se ustanoviti da lista dopuštenih pesticida sadrži šest visokootrovnih, kancerogenih spojeva koji su bili izbačeni iz upotrebe, a Codex ih sada vraća iz mrtvih. To su DDT, Aldrin, Dieldrin, Chlordane, Endrin i Heptachlor . Lako je provjeriti da su samo ovih šest spojeva nazvani POP (persistant organic pollutants) dugotrajni organski onečišćivaći. Svaki od njih je kancerogen, smrtonosan u vrlo malim dozama za ljude i životinje i dugo se zadržava u okolišu gdje je korišten. Procijenjeno je da je 85 do 90 posto tumora uzrokovano unošenjem ovakvih spojeva u organizam, a neke od blažih posljedica su podivljali hormonalni sustav čovjeka i uništenje velikog broja enzima koji omogućavaju normalnu staničnu funkciju.

Članice WTO-a, među kojima je opet Hrvatska, teoretski ne moraju prihvatiti standarde Codex Alimentariusa, ali čak i u slučaju da ih ne prihvate, postoji Sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS agreement) koji ih obvezuje na niz različitih standarda koje moraju poštovati

Dr. H. J. Roberts napisao je medicinski rad “Bolest aspartama”: Zanemarena epidemija u kojem je naveo 1038 stranica simptoma i bolesti uzrokovanih ili pospiješenih aspartamom. Naime, to je još jedan otrov koji nam uz smješak servira Codex Alimentarius u preko pet tisuća različitih vrsta hrane. Samo neke od tih bolesti su tumor mozga, fibromyalgia, lupus, dijabetes, kronični umor, alzheimerova bolest i depresija. Jedna trećina molekule aspartama je metanol koji se oslobađa pogotovo onda kada zadihani debeljko posegne za coca-colom bez šećera, tj. prilikom povećanog gubitka tekućine, a znamo da metanol nije naročito dobar za ljudski organizam. Aspartam je također zaslužan za epidemiju pretilosti jer uzrokuje povećanu potrebu za ugljikohidratima. Iako je maksimalna dnevna količina unosa aspartama po EFSA (Europski autoritet za sigurnost hrane) 42mg/kg, Codex Alimentarius za neke namirnice dopušta čak dvjesto puta veću količinu dnevnog unosa. Za aspartam u žvakačim gumama dopuštena količina je čak 10 000mg /kg tjelesne mase. (dopuštene razine aspartama). Popis otrovnih tvari koje Codex dopušta je beskonačan (fluor, BHA, BHT, kalijev bromat, tartrazin…) i tek stvaran pogled na njega govori o razmjerima fašističkih tendencija u suvremenom društvu

Revolucionarni subjekt na kemoterapiji je najbolji revolucionarni subjekt

Dok Hrvatska ne uđe u EU, i objeručke prigrli Codex Alimentarius, on će nam i dalje visiti nad glavom kao Damoklov mač. Naime, članice WTO-a, među kojima je opet Hrvatska, teoretski ne moraju prihvatiti standarde Codex Alimentariusa, ali čak i u slučaju da ih ne prihvate, postoji Sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS agreement) koji ih obvezuje na niz različitih standarda koje moraju poštovati. Najvažniji među njima su standardi procjene rizika pojedinih namirnica koje su ustanovile “relevantne europske institucije”, a te relevantne institucije primjenjuju Codex Alimentarius i tako dolazimo do istog mjesta s kojega smo krenuli. Također, u bilo kakvim međunarodnim trgovinskim nesuglasicama prilikom arbitraže se opet koristi sveto pismo Codex Alimentariusa. Tako da niti jedna zemlja ne može zabraniti uvoz raznog bezvrijednog smeća ako ono odgovara standardima CA.

Nekontrolirana, nepripitomljena područja se smanjuju, a bezvrijedna hrana čija je molekularna struktura nečije intelektualno vlasništvo polako preuzima tržište

Većina u tekstu navedenih stvari je već na snazi. Međutim, zakon o mineralima, vitaminima i ostalim dodacima prehrani još nije definiran, ali samo njegovo uvođenje bi po priči dr. Rime Laibow moglo imati katastrofalne posljedice od NEKOLIKO MILIJARDI MRTVIH. Postaje više nego jasno da osim ogromnih profita koje na ovaj način zgrću industrije ljekova, pesticida, hrane i drugih proizvoda postoji i druga agenda ovog zakona, a to je potpuna kontrola nad svim aspektima života na zemlji. Aktualno uklanjanje kumica sa vrhnjem i sirom sa placeva, uništavanje malih gospodarstava, uvođenje rigidnih zakona na putu prema EU, koje samo rijetki mogu poštivati i novčano popratiti, uništava svu konkurenciju velikim korporacijama(ako je uopće bilo), ali uništava i sve izvore zdrave slobodne hrane koja nije podvrgnuta perverznim procedurama smrti. Nekontrolirana, nepripitomljena područja se smanjuju, a bezvrijedna hrana čija je molekularna struktura nečije intelektualno vlasništvo polako preuzima tržište.
Logika koja govori da sve što predstavlja apsolutnu razliku direktno ugrožava našu čistoću je logika fašizma

Najsimptomatičnija stvar u vezi Codex Alimentariusa je da on spada u takozvane “napoleonske zakone”, što znači da sve što nije navedeno u tom zakonu nije dopušteno ili jednostavno rečeno nije vrijedno postojanja. Uvođenje takvih zakona zapravo govori o prirodi samog projekta EU i šire gledano, projekta jedinstvenog svjetskog tržišta i Novog Svjetskog Poretka. Codexom se u zbilji želi samo zaokružiti opsežan proces podvrgavanja totaliteta svih aspekata društvenog eurocentričnom tehnoznanstvenom kapitalističkom pogledu na svijet. Sve ono što se ne uspije transformirati dovoljno dobro da bi ušlo u striktno propisani (tržišni) standard, postaje sumnjivo i postaje prijetnja. Logika koja govori da sve što predstavlja apsolutnu razliku direktno ugrožava našu čistoću je logika fašizma. To je logika koja želi potpuno ukinuti tu razliku (jer u njoj vidi sebe). Ali, ta razlika, to Drugo, je neuništiva, uvijek prisutna prijetnja da se čitav sustav parlamentarne diktature, policijske države i hijerarhije općenito, uruši.

Nikakva slučajnost nije da su neke od najvećih banaka sjemena na svijetu, pogotovo Abu Ghraib za vrijeme američke okupacije Iraka, misteriozno sravnjene sa zemljom. Razmjere psihopatologije koja stoji iza ovakvih činova i ovakvih zakona je teško opisati riječima jer nasilno uvođenje globalnog standarda za čitav svijet je apsurdno koliko i pokušaj uvođenja jedinstvenog jezika, jedinstvene religije, jedinstvenog načina razmišljanja, sve redom ideje iz glava najvrlijih i najmoćnijih. Ali hrvatski političari su fascinirani takvim idejama koje bezglavo i nekritički žele preslikati i priključiti se megadržavi koja nema ništa s demokracijom.

Stoga, ako zbog ničeg drugog, onda barem zbog zadržavanja kakvog takvog suvereniteta nad slobodnim i zdravim izvorima hrane, koji ulaskom u EU mogu biti nepovratno kontaminirani i uništeni za sve buduće generacije, na referendumu za ulazak u EU honorirajmo napore naših političara jednim masnim debelim NE. I prvi koračić je napravljen…

Izvor:  http://h-alter.org