Utjecaj i korisnost probiotika u ljudskom zdravlju

probiotici

.

Zdravstveni učinci prijateljskih bakterija na naš gastrointestinalni trakt su rijetko u potpunosti shvaćeni od strane većine medicinskih djelatnika, a još manje od strane javnosti. Manji dio potrošača doista shvaća važnost crijevne flore dok se često navodi da je upravo ona odgovorna za barem 60% našeg imunološkog sustava. 

Piše: Barbara Kovačević

Os Uma

Enterični nervni sustav (ENS) dio je perifernog nervnog sustava koji se nalazi van mozga. Definira se kao „unutarnja inervacija crijeva“, objašnjava doktor Michael Gershon, profesor i šef katedre za Anatomiju i staničnu biologiju na medicinskom centru sveučilišta Kolumbije i autor knjige „Drugi mozak“ izdane 1998. Kad je Gershon započinjao, bio je jedan od dvojice istraživača na cijelom svijetu koji proučavaju ENS dok je danas proučavanje neurona i neurotransmitera koji čine ENS predmet istraživanja na stotinu mjesta i odvojeno polje neurogastroenterologije čija je popularnost sve veća.

„Postoji između 200 i 600 neurona u ljudskom ENS–u što odgovara broju neurona u leđnoj moždini,“ piše doktor Emeran Mayer, direktor Centra za neurobiologiju stresa s David Geffen medicinske škole na UCLA–u u nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Nature. „Ovi neuroni reguliraju ponašanje crijeva i susjednih organa, uključujući žučni mjehur i gušteraču,“ kaže Gershon.

Ali uloga ENS–a ne prestaje ovdje. Nervus vagus povezuje ENS s mozgom koji, kad je stimuliran, kontrolira epilepsiju, ublažuje depresiju te poboljšava učenje i pamćenje.

Ovo implicira da signali iz crijeva mijenjaju raspoloženja, kaže Gershon.

Istraživači s UCLA medicinske škole utvrdili su da konzumiranje mlijeka fermentiranog probioticima mijenja moždanu aktivnost kod žena. Oni su 36 žena podijelili u tri skupine. Jedna je skupina primala mlijeko fermentirano probioticima dva puta dnevno, druga je konzumirala mlijeko bez probiotika dok treća nije koristila nikakve mliječne proizvode. Prije početka studije, žene su podvrgnute opsežnim istraživanjima mozga putem MRI istraživanja. Nakon toga su probiotici ili „placebo mlijeko“ konzumirani tijekom četiri tjedna nakon čega je sljedilo ponovno testiranje. Uz MRI, istraživači su testirali moždani odgovor na emocionalne izražaje i tijekom odmora.

Kod žena koje su tijekom 4 tjedana pile mlijeko s probioticima otkrivene su značajne promjene u moždanoj aktivnosti. Njihovi odgovori vezani uz zadatak su se povećali, a njihova aktivnost unutar senzornih područja korteksa se promijenila. Povezanost u srednjem mozgu se povećala na što su istraživači zaključili da to vjerojatno objašnjava povećanje u odgovorima vezanim uz zadatak.

Probiotici u fermentiranom mlijeku uključivali su bifidobacterium animalis, ctreptococcus thermophiles, lactobacillus bulgaricus i lactococcus lactis bakterije. Za svaku od ovih vrsta se u drugim kliničkim studijama dokazalo dapoboljšavaju zdravlje drugih organa i područja tkiva u tijelu.

Istraživanje je također povezalo crijevne probiotike s mozgom putem kanala koji povezuje središnji živčani sustav i enterični nervni sustav. ENS se nalazi u području abdomena oko probavnog trakta. Mnogi naši neurotransmiteri se proizvode u ovom području, a neuroni prenose odgovore između tijela i uma od crijeva do moždanog debla.

Istraživanje je zaključilo: „Četverotjedno uzimanje fermentiranog mlijeka s probioticima od strane zdravih žena utjecalo je na aktivnost moždanih područja koji kontroliraju centralno procesuiranje emocija i osjećaja.“

Još jedan aspekt ENS–a, a koji je intrigirao istraživače je obratna priroda signaliziranja između mozga i ENS–a. Obično se očekuje da mozak šalje signale ostatku tijela, no otkriveno je da ENS mnogo češće šalje signale mozgu.

Više od 90% nervnih vlakana u nervus vagusu prenose informaciju od crijeva do mozga. To je šokantno mnogo veće od broja vagusnih vlakana koji prenose informaciju od mozga do crijeva, kaže Gershon.

Kao rezultat tih signala poslanih iz trbuha do mozga, dolazi do učinka na tugu, stres, pamćenje, učenje i odlučivanje. Studija objavljena u časopisu „Neurogastroenterologija pokretljivosti“ ukazuje da neuroni i neurotransmiteri u trbuhu nisu jedini koji igraju ulogu u slanju signala mozgu. U stvari, velik dio posla obavlja „crijevna mikrobiota“ u crijevima, odnosno mikrobi u trbuhu. Naša tijela nose veliku zajednicu bakterija koje su ključne za naše zdravlje i dobrobit. U ljudskom tijelu se nalazi veći broj tih bakterija nego što je broj stanica – oko stotinu tisuća milijardi u odnosu na deset tisuća milijardi tjelesnih stanica. Naša urođena mikroflora se pretežno nalazi u crijevima, no moguće ju je pronaći i na koži kao i u respiratornom i u genitourinarnom traktu. Svaki od ovih područja sadrži svoju jedinstvenu i balansiranu populaciju bakterija. Znanost je identificirala neke od sojeva koji žive u našim tijelima, no oko 20 – 40% je ostalo neidentificirano (a kod starijih ljudi taj broj raste na skoro 80%).

Ipak, važnost mikroflore za ljudsko zdravlje je danas dobro prihvaćeno. Zdrave razine dobrih bakterija su ključne za učinkovito funkcioniranje imunološkog sustava, sprječavanje alergija, kontroliranje upala, hormonalnu ravnotežu, sintezu B vitamina, vitamina K, kratkih lanaca masnih kiselina, recikliranje aminokiselina i opće gastrointestinalno zdravlje. Poznato je da možemo poboljšati i potpomoći zdravlje naših crijeva korištenjem probiotika.

Baš kao što probiotici (pro = za; bios = život) podržavaju život,  tako su antibiotici (anti = protiv; bios = život) dizajnirani za ubijanje. Kura antibiotika može ubiti ne samo štetne nego i dobre bakterije u crijevima što osobu čini osjetljivijom na bolesti. Primjerice, vrlo je dobro dokumentirano da kratkoročno korištenje antibiotika može poremetiti ekološku ravnotežu između domaćina i normalne mikroflore, a noviji dokazi ukazuju da njihov štetni utjecaj može potrajati i dulji period vremena. Prekomjerno korištenje antibiotika može smanjiti količinu dobrih sojeva u crijevima što zauzvrat omogućava razvoj patogenih sojeva i njihovo zadržavanje.

Prema istraživačima s Medicinske škole sveučilišta Pennsylvania, liječnici često zloupotrebljavaju antibiotike pri liječenju pacijenata koji su hospitalizirani zbog infekcije respiratornog trakta. Temeljeno na bolničkim zapisima 196 pacijenata kojima je dijagnosticirana virusna infekcija, a tijekom dvogodišnjeg razdoblja, istraživači su otkrili da su 125 ili oko 63% pacijenata propisani antibiotici iako je poznato da oni nisu učinkoviti kod virusnih infekcija. Istraživači su još otkrili da ne samo da liječenje nije bilo učinkovito nego je uzrokovalo i negativne učinke, osobito razvoj dijareje vezane uz korištenje antibiotika.

Korištenje probiotika može pomoći pri reduciranju rizika od pojave proljeva uzrokovanog antibioticima i do 50%, a posebno bi to moglo biti korisno za osobe koje se nalaze u visokorizičnoj skupini koja uključuje osobe starije dobi, one oboljele od raka i slično. Velika meta-analiza iz 2012. provedena nad 63 nasumično kontroliranih tretmana, što je uključivalo 11.811 pacijenata, pokazala je da su probiotici bili učinkoviti tretman i preventivna mjera za dijareju uzrokovanu antibioticima.

U Kineskoj studiji, objavljenoj u časopisu Pedijatrija, kod djece u dobi od 3–5 godina, a koja su liječena s dvije vrste probiotika, imala su za 63% nižu pojavnost groznice, za 54% smanjen kašalj i za 44% smanjen sekret iz nosa. Uz to, korištenje antibiotika je smanjeno za 80%, a djeca koja su koristila probiotike imala su simptome koji su trajali samo 3,4 dana u odnosu na placebo skupinu u kojoj su simptomi u prosjeku trajali 6,5 dana. Rezultati su istraživače naveli da zaključe da svakodnevna konzumacija probiotika značajno smanjuje učestalost i trajanje infekcije respiratornog trakta kod djece.

Prirodni izvori probiotika

Ravnoteža između dobrih i loših bakterija u crijevima se može poremetiti ne samo korištenjem antibiotika nego i pretjeranim korištenjem alkohola, kao i stresom, bolestima i otrovima u tijelu koji omogućuju razvoj štetnih bakterija. Probiotici se mogu uzimati u obliku suplemenata no oni se u svojem prirodnom obliku nalaze i u hrani. Možda je najpopularniji izvor probiotika iz hrane jogurt, većinom zahvaljujući uspješnoj promotivnoj kampanji proizvođača mliječnih proizvoda. Mliječni proizvodi su učinkovit prijenosni sustav probiotika. Mliječni dio u jogurtu djeluje kao tampon koji probiotike štiti od želučane kiseline kako bi oni preživjeli put do debelog crijeva. Pri kupnji jogurta važno je potražiti „žive, aktivne kulture“ na etiketi kao i organske inačice.

Ostala fermentirana hrana koja je prirodan izvor probiotika uključuje:

  • Sirovi kiseli kupus
  • Kisele krastavce i kiselo povrće
  • Kimchi
  • Kombuchu, fermentirani zeleni ili crni čaj
  • Kruh od kiselog tijesta
  • Kefir

Mnogi proizvodi na tržištu se reklamiraju kao oni kojima su dodani probiotici, no vrlo je teško znati koliko učinkoviti oni mogu biti. Pobiotici su iznimno osjetljivi na toplinu, vlagu, kiselinu i kisik te često moraju biti spremljeni na hladno mjesto. Možda se najbolje držati neprocesuirane, prirodno fermentirane hrane kao izvora prehrambenih probiotika. Osobito jer se većina probiotika koji se koriste kao dodatak ishrani u tajnosti formulira genetski modificiranim sastojcima koji se obično ne nalaze navedeni na naljepnici. Najuobičajeniji takav sastojak je maltodekstrin.

Maltodekstrin se, zajedno s ostalim punilima, dobiva od genetski modificiranog kukuruza. Nažalost, sav dostupan maltodekstrin danas se dobiva iz GM kukuruza. Savjetuje se potražiti probiotike koji sadrže prijateljske sojeve bakterija dobivenih iz praha organski uzgojenog korijena yacona (yacon je super hrana iz Perua).

Probiotici su također učinkovit način za rješavanje otpornih sojeva bakterija. Jedna je klinička studija, koja je pratila 155 hospitaliziranih pacijenata, otkrila da svakodnevno dodavanje mješavine lactobacillus acidophilusa, bifidobacterium bifiduma, lactobacillus acidophilusa i bifidobacterium animalisa uz liječenje antibioticima smanjuje broj sojeva otpornih na antibiotike za više od 70%. Bakterija h.pylori, koja uzrokuje čir, također postaje otporna na liječenje antibioticima. Otkriveno je da se uz dodavanje probiotika režimu liječenja smanjuju negativni učinci za 11–23% i da mogu poboljšati iskorjenjivanje h.pylori za 5–15%. Najučinkovitiji probiotički sojevi do sada primijećeni su l.casei i lactobacillus johnsonii La1.

Probiotici se često propisuju na razdoblje koje je jedan do tri tjedna duže od trajanja liječenja antibioticima. Potrebno ih je uzimati s hranom jer prazan želudac sadrži vrlo kiseo okoliš čija se kiselost nakon obroka smanjuje. Probiotički sojevi općenito mogu preživjeti barem 2 sata u želučanom okruženju čiji je pH 4,0 (pH praznog želuca iznosi od 1,5 – 2,5 dok se pH želuca nakon obroka kreće od 4,0 – 6,0). Stoga uzimanje probiotika na pun želudac povećava vjerojatnost preživljavanja prijateljskih bakterijskih sojeva.

Barbara Kovačević

Os Uma

.