Mislite li da političari utječu na kvalitetu vašeg života? I što je to uopće kvaliteta života? Mjeri li se ona vanjskim faktorima ili bi to prije bila kvaliteta naših osjećaja i unutarnjih stanja? Kad malo razmislite i zapitate se zašto želite bilo što iz vanjskog svijeta, sve se uvijek svodi na osjećaj – zato da bi se osjećali ispunjeno, zadovoljno, mirno, sigurno… Da li biste radije bili sretni prosjak ili nesretni bogataš? Dakle, na kraju krajeva bitan nam je naš osjećaj, a ne naše životne okolnosti – vanjski svijet.
Mislite li da vlada, političari i ekonomska situacija imaju mogućnost utjecati na vaš unutarnji osjećaj? Tko je taj koji je taj osjećaj kreirao? Svi oni ili možda vi?
Svakodnevno vidim toliko ogorčenosti, zamjeranja, okrivljavanja, zauzimanja uloge žrtve… ukratko, odricanja odgovornosti za vlastiti život i svoje unutarnje stanje, u raznim odnosima, s tim da ovdje ističem takve osjećaje usmjerene isključivo na političare i ekonomsku situaciju.
Nikakvi političari ni ekonomska situacija u državi ne mogu utjecati na ono što nam je zbilja bitno, na ono kako se osjećamo, na našu sreću ili nesreću. Kreatori apsolutno svih svojih doživljaja i emocija smo upravo mi sami. To što doživljavamo su naše vlastite misli o ovome ili onome, a ne ovo ili ono samo po sebi. Izvor našeg iskustva nam je puno puno bliže – u nama samima.
Sad se postavlja standardno pitanje: da li takvo shvaćanje svijeta uzrokuje pasivnost i nedjelovanje? Netko bi rekao: ako političari ne utječu na našu sreću, onda ćemo ih bez prigovora pustiti da rade što god hoće. A ja vas pitam: zar ih sad već ne puštamo?
Kad se čovjek nalazi u vrtlogu osuđivanja, negativnih emocija i okrivljavanja nečeg izvana za svoje unutarnje stanje, tad ne vidi jasno, ne vidi dalje od svojih zamagljenih naočala. A iz te percepcije svijeta iskrivljene svojim konceptima, pojmovima ispravnosti, pravde, osudama i neprihvaćanjem, jednostavno ne vidimo rješenja. Ne vidimo kako i što mi možemo napraviti za zajednicu da život postane skladniji.
Odsustvo svih ovih dualističkih (dobro-loše), tj. osuđivačkih misli ne vodi nas u pasivnost nego upravo suprotno, daje nam bistrinu i jasnoću koja nam je potrebna da dobijemo mogućnost da u praksi promijenimo ono što nam se ne sviđa pa tako po mogućnosti i naše drage političare.
Da bi se riješili takvih misli, a s njima i osjećaja koji zamagljuju sliku, drže nas u stanju pasivnosti i ulozi žrtve, odriču nas odgovornosti za svoje stanje, potrebno je da shvatimo da smo isključivo mi sami ti koji svojim mislima stvaraju svoj doživljaj života i svijeta, a time i sva svoja unutarnja stanja i emocije. Nitko drugi nema tu mogućnost.
Koliko god se možda činilo nevjerojatno da je ovo zbilja u svakoj situaciji tako, zbilja je tako. Tako funkcionira univerzalni zakon, mehanizam prema kojem se stvara percepcija života.
Razumijevanje tog mehanizma ima mogućnost da nas oslobodi od uobičajenog shvaćanja života koje kaže: život se odvija izvana prema unutra, tj. naše emocije i unutarnja stanja su posljedica onog oko nas – naših životnih okolnosti, tj. mi smo žrtva svojih okolnosti. Zapravo nismo njihova žrtva već njihov kreator, a svijet je u ovom stanju disharmonije zbog vjerovanja u ovo prvo.
Ovo razumijevanje se na vrlo jednostavan i prijemčiv način prenosi kroz priču koja se naziva „Tri principa“. Ona u ljudima otvara mogućnost da uvide da je sve što su nas o funkcioniranju života naučili, samo hrpa praznovjernih vjerovanja i da sva ljudska patnja dolazi isključivo iz njih. Taj uvid dovoljan je da počnete živjeti novi život, život unutarnjeg ispunjenja, slobode i sklada sa Svemirom.
Autor: Darko Pribeg
Comments are closed.