Ulične svjetiljke

Upravo u ovo blagdansko vrijeme, kojemu jedinu svrhu vidim u eventualnom okupljanju s obitelji i atmosferi zajedništva, kao ne-religioznoj osobi, ljudi često posežu za običajima kao što su ´kupuj, kupuj, troši´. U potrošačkom društvu, svaki blagdan je zapravo blagdan (u pravom smislu te riječi) korporatistima i vlasnicima shoping mall-ova koji su u ove dane prepuni ljudima. Dok je, svima ostalima, to vrijeme trošenja novca i čekanje na blagajnama. No, postoje i oni ljudi koji predstavljaju suprotnost ovakvom blagdanskom naličju. To su ljudi koji se nalaze na rubu. Ljudi koji su beskućnici.

 

 

U ovom postu sam stoga odlučio predstaviti časopis pod nazivom ´Ulične svjetiljke´, kako bi vam pokušao skrenuti pažnju na segment ovoga društva koji se nalazi neposredno pored nas, no mnogi ga ne zamjećuju, ili potpuno ignoriraju. Upravo ovih dana, trebamo razmisliti o tome kakve se sve stvari događaju drugim ljudima i u kakvim se situacijama nalaze. Vjerujem da bi se mnogi od nas našli u situaciji da tada shvate kako bi mogli više cijeniti sreću koju imaju, ljude koje imaju oko sebe i njegovati odnose s istima. Tada bi shvatili koliko imamo sve, i previše, dok postoje ljudi koji nemaju osnovne stvari: hranu, krov nad glavom, pa niti zdravlje.

Časopis za ljude

U vremenu kada kioske i police s časopisima u shoping centrima krase tabloidi i ostalo smeće koje truje puk s skandalima vezanima za kvazi zvijezde i starlete  kako bi se stvorio bezumni trend za stvaranje profita, jedan časopis je krenuo sasvim drugom putanjom. Časopis Ulične svjetiljke, je odlično osmišljen projekt kojemu je osnovni cilj da pokuša poboljšati uvjete života socijalno najugroženijim osobama: beskućnicima, siromašnima, ovisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama, jednom riječju ljudima s ruba društva, te  osvijestiti javnost o postojanju istih. Izdavanje časopisa pokrenuo je franjevački svjetovni red s Trsata, koji je prije godinu i pol otvorio prvo riječko prihvatilište za beskućnike “Ruža svetoga Franje”2008.godine.

Ono što je veoma karakteristično u ovom časopisu jest da ga prodaju beskućnici i cjelokupan sadržaj (kolumne, tekstovi, pjesme, priče i ostalo) također izrađuju beskućnici i socijalno najugroženije skupine ljudi koji pišu o svojim iskustvima i razmišljanjima. Počevši od Rijeke, časopis se proširio se na Zagreb, pa zatim i na Vinkovce, Varaždin i Osijek. S vremenom će se prodavati i u drugim gradovima. Cijena je 8kn i od toga polovica ide prodavaču beskućniku, a pola za izdavanje slijedećeg broja časopisa. Časopis je primljen u Međunarodnu mrežu uličnih novina (INSP).

Distribucija

Od svakog časopisa pola zarade ide beskućnicima, a pola se uplaćuje za proizvodnju novih brojeva. Svi koji rade na proizvodnji novih brojeva su volonteri i ne uzimaju nikakvu proviziju. U slučaju da neki prodavač potroši novac na nepotrebne stvari a ne ulaže u nove primjerke, pokazuje da mu nije stalo do nove prilike i u tom slučaju onemogućena mu je prodaja novih primjeraka. Glavna zamisao jest upravo resocijalizira tih ljudi. Tj. potaknuti ih da taj novac ulažu u sebe, u iznajmljivanje stana, plaćanje režija, za hranu i slično, te da se odviknu alkohola ili ostalih poroka. Stoga postoji i nekoliko pravila pri prodaji časopisa kojih se prodavač mora pridržavati. Među njima jest i da ne smije biti alkoholiziran ili pod utjecajem opojnih sredstava. Zanimljivo jest i to što prodavači stoje mirno, držeći časopis, ne mašući s njim. Razgovaraju prolaznicima jedino kada im se obrate.

Kako pomoći?

Ukoliko želite pomoći u stvaranju časopisa, možete to učiniti na više načina. Možete pomoći pri distribuciji (volontiranje), pisati članke, ankete, oglase (na kontakt: ulicne.svjetiljke@yahoo.com, sms: 099/3191201). Možete pomoći razgovorom s beskućnicima ili pak volontiranjem i u udruzi Ulični suputnik (mail: info@ulicnisuputnik.hr) ili pak aktiviranjem u kolektivu´Hrana, a ne oružje´ (hnozagreb@gmail.com) koji se bavi recikliranjem odbačene hrane i potom dijeljenjem iste na javnim mjestima pri čemu se obavještavaju prodavači Uličnih svijetiljki, koji potom dolaze jesti.

No, svakako je najbolji način da, kada sljedeći puta vidite časopis, odvojite 8kn (ili više) i kupite ga, te da isto savjetujte svim svojim prijateljima. Govorite o ovom časopisu, poticajte druge ljude da ga kupuju. Ukoliko se nalazite u jednom od gore navedenih gradova, pokušajte pronaći ljude koji prodaju časopis na ulici. Često se nalaze na nekoliko lokacija unutar užeg centra grada tijekom dana.

Časopis Ulične svjetiljke će nesumnjivo imati poseban utjecaj na vas. Zateći će te se zadubljeni u tekstu kojeg čitate, makar i dok hodate gradom. Priče koje pišu ovi ljudi nagnat će vam suze na lice i prije nego budete toga svjesni. Iskušajte se u tome:)

Jedan od tekstova unutar zadnjeg broja:

Kraljevi, ljudi, masa. Svatko u svom u svom blještavilu ili blatu nosi svoju krunu na glavi ili ju pak vuče kroz život u svojim sjećanjima. No, teško je zamisliti da netko s krunom izgubi posao, pa čak i krov nad glavom. Nerijetko u tim trenutcima odlaze i svi prijatelji i podanici koji su za vrijeme kraljeva bili uz tu osobu. Odjednom ju više ne poznaju. Osoba ostaje sama, tek s odjećom na sebi. Nekadašnji kralj sada tetura ulicama i traži poznata lica kako bi zatražio pomoć. No, nekad poznata i draga lica sada postaju stranci. Prolaze kraj njega čak i bez pozdrava, ali, on se ne ljuti. On čeka i nada se, čemu da se nadaju smrznuti prsti i ozebla stopala? Čemu da se nadaju raspadnute cipele, mokre od kiše? Tko će mu pružiti nadu? Zasigurno ne one skupocjene vrećice koje svakodnevno prolaze kraj njegove glave dok oči traže samo smiješak. I ne dobivaju ga. No, on se i dalje ne ljuti, prisjeća se vremena svog kraljevanja kad je isto tako s ženom, djecom i krunom na glavi prolazio tim ulicama ne gledajući niže od izloga dućana. Gdje je sad ta žena, gdje su ta djeca? Možda su jednostavno otišli, možda je i on kriv zbog toga. Možda su poginuli, možda je baš taj tragičan događaj doveo na pločnik. Tko će ga to pitati? Kome će to reći? Možda i žali za svojim grijesima koji su ga doveli do situacije u kojoj se nalazi. Kome da se ispriča? Njegove obitelji više nema kraj njega. Zar mu ne preostaje ništa drugo nego da za onih devet izgužvanih kuna u džepu kupi pivu i uz suze u očima počne žaliti samoga sebe? A kraljevi i dalje samoi prolaze pokraj njega, tek neki pogled pun gađenja, možda čak i mržnje. Taj zloban pogled nije svjestan da već sutra može sjediti tik uz njega. Jedan krivi korak i kruna pada s glave. Eto ga, još jedan kralj sjeo na ulice Zagreba. Tek nekoliko metara od osobe koju je prije nekoliko dana promatrao s gađenjem. No, ta mu osoba pruža ruku utjehe. On se nikad ne ljuti. On će mu sada biti prijatelj u mračnome podzemlju grada. On će mu pomoći. On – čovjek.

Magdalena V.

Za one koji žele više:

duh vremena

Comments are closed.