Japanski majmun Macaca fuscata, koji živi na otoku Koshima udaljenom od japanske obale, bio je predmet istraživanja barem 30 godina. 1952. su istraživaci hranili majmune slatkim krumpirimam koje su bacali na pijesak. Krumpir je bio necist i premda su majmuni voljeli slatkocu krumpira, ocito nisu voljeli necištocu. Mlada majmunska beba je našla rješenje i oprala krumpire u blizom potoku i predala ih svojoj majci. Kada je jedamput naucila svoju majku tom triku, postupno je sve više majmuna ovladavalo njime.
Izmedu 1952 i 1958 kriticna grupa majmuna – procjenjuje se oko stotinu majmuna – je naucila trik s pranjem krumpira. Majmuni sporo uce zar ne? Medutim, nakon što je pretpostavljeni stoti majmun naucio trik s krumpirom, odjednom je cijelo pleme na otoku ovladalo tim trikom. Što je još iznenadujuce, kolonije majmuna na drugim otocima i glavnom kopnu, odjednom su pocele prati svoje slatke krumpire. Iz nekog neobjašnjivog razloga je sposobnost prenesena na druge majmune na udaljenim lokacijama. Uz to je potreban broj – kriticna masa – za taj fenomen nesiguran, postao poznat kao ‘Fenomen sto majmuna’.
Provedena su istraživanja kako bi se vidjelo je li ucinak primijenjiv i na ljude, pa se pokazalo kako i ljudi takoder dijele nesvijesno znanje kao što dijelimo zajednicku bazu podataka. Kada se odredene zagonetke poucavaju pojedinim clanovima grupe, zagonetku je moguce znacajno lakše i brže riješiti kada ‘stotinu majmuna’ grupe nauci trik. Prema biologu Rupert Sheldrake-u, koji ‘razmišlja na prednjem rubu radnog okvira establishment-a znanosti’, naša svijest je povezana s nevidljivim kolektivnim poljem, koga naziva morfickim poljem. Svaki clan grupe doprinosi kolektivnom morfickom polju, a totalna svijesnost tog morfickog polja je dostupna svakoj individui grupe. Postoji bezbroj morfickih polja, barem po jedna svake vrste. Shelrdrake takoder vjeruje kako morficka polja sadrže informacije za izgradnju živih organizama. Iako se uobicajeno vjeruje kako DNA sadrži sve informacije potrebne za gradnju nekog organizma, to sigurno nije
istina. DNA sadrži samo informacije za konstrukciju materijala potrebnog za izgradnju organizma, no ona ne sadrži sam plan asembliranja. U prvoj fazi embrija sve stanice su 100% identicne, a razlikovanje se dogada nakon pete diobe stanica (32 stanice). No od kuda dolaze informacije za specijalizaciju diferenciranja u diobi – koji ce dio embrija postati stanice glave, a koji kralježnice? Informacije ne mogu doci iz same DNA, jer se stanice ne mogu razlikovati medusobno – pa što onda orkestrira rast embrija?
Rupert Sheldrake misli da je ta informacija pohranjena u vanjskom morfickom polju. To može biti objašnjenje i za prilicno cudni fenomen oporavka gena u vocnoj muhi. Biolozi su odstranili gene odgovorne za vid iz DNA u koloniji muha. Sve su muhe postale slijepe. Medutim, cudom nakon nekoliko generacija, geni su bili restaurirani u DNA i muhe su opet mogle gledati! Danas se vjeruje kako su informacije u nedostajucim genima obnovljene iz DNA morfickog polja vocne muhe.
