Čitatelji mojih biltena znaju da godinama već trubim o planu stvaranja globalnog društva sličnog onom iz filma ‘Igre gladi’, što bi se ostvarilo, između ostalog, tako da se novca i imovine liše čak i oni koji se trenutno smatraju dobrostojećima. Na raznorazne načine, ‘Igre gladi’ već su ovdje.
Piše: David Icke (bilten od 27. listopada 2013.)
Izvor: nexsu-svjetlost.com
Nešto slično na sramotan se način dogodilo na Cipru, kad je uveden presedan izravne zapljene novca štediša kako bi se spasio bankarski sustav koji je hladno i proračunato srušen 2008., čime su preduvjeti za takvu pljačku i stvoreni. Sada stiže još jedna potvrda da globalna bankarska pljačka i grabež imovine samo što nisu započeli.
Međunarodni monetarni fond (MMF) objavio je ‘Izvještaj o fiskalnom stanju’ pod naslovom ‘Doba oporezivanja’ u kojem se, ukratko, kaže da je stanje svjetske privrede toliko loše da se mora razmišljati o povećanju poreza i zapljeni imovine:
‘Naglim propadanjem javnih financija u mnogim zemljama ponovno je oživljen interes za ‘porez na imovinu’ – jednokratni porez na privatnu imovinu – kao izvanredne mjere za ponovnu uspostavu dužničke održivosti. Smatra se da takav porez – bude li uveden prije negoli se pojavi mogućnost izbjegavanja istoga, a postoji uvjerenje da se to nikada neće ponoviti – ne remeti ponašanje (a neki ga mogu smatrati pravednim)… Uvjeti za uspjeh su veoma dobri, ali se također moraju odvagati naspram rizika alternativa, što uključuje odbacivanje javnog duga ili njegovo napuhavanje i potpunu eliminaciju. … Porezne stope potrebne za svođenje javnog duga na razine prije krize, štoviše, prilično su velike: smanjenje stopa duga na razine s kraja 2008. zahtijevalo bi (za uzorak od 15 zemalja eurozone) poreznu stopu od oko 10 posto za kućanstva s pozitivnom neto imovinom.’
PRIPAZI, ŠTEDIŠO
MMF je rotšildska tvorevina, utemeljena preko Sporazuma iz Bretton Woodsa na kraju Drugog svjetskog rata, kada je uz taj globalni problem ponuđeno ‘rješenje’ u vidu novog ekonomskog poretka.
Ako MMF poziva da nešto treba učiniti, tada je scenarij napisala dinastija Rothschild, a ovdje MMF poziva na ‘jednokratni porez na privatnu imovinu’ (jednokratni, kako da ne), što nije ništa drugo nego krađa imovine stanovništva koje nije bilo odgovorno za krah iz 2008., po zapovijedi onih koji su za to bili odgovorni.
Ovu pljačku MMF opisuje i kao porez na bogatstvo, dok su superbogati pospremili i sklonili svoj novac tamo gdje ga se MMF i organi vlasti ne mogu dočepati. Jer, zaboga, zašto bi oni koji stoje iza MMF-a koristili MMF da kradu svoj vlastiti novac? Račun ćemo platiti mi ostali.
Sve je češći slučaj da banke kradu imovinu svojih štediša, ali to se planira i ozakoniti. Kako? Tako da se iskoristi sljedeća, umjetno izazvana financijska kriza, gdje bi se propadajućim bankama i bankrotiranoj državi omogućilo da legalno kradu imovinu stanovništva preko tzv. ‘bail-in’ sanacija (situacija u kojoj će banke prvo sanirati dioničari i vjerovnici, a tek potom država), odnosno preko grabeža imovine.
Aktivistica za slobodu i ljudska prava te autorica više knjiga Naomi Wolf pokrenula je sudsku parnicu protiv banke WaMu (koja se prije zvala Washington Mutual) zato što je navodno ukrala 300.000 dolara s tri računa nakon što je prestala slati joj mjesečne izvještaje te je blokirala pristup njenom internetskom računu.
Ako je ono što Wolf govori istina, taj postupak banke je nezakonit – odatle i sudska tužba – ali takvo se postupanje želi pretvoriti u uobičajenu zakonsku praksu svaki put kad banka ustvrdi da je zapala u krizu s likvidnošću. To bi se tako nastavilo, sve dok se ne bude imalo što ukrasti od bilo koga tko ne spada u onih manje-od-jedan-posto unutar mreže privilegiranih krvnih loza. U tom trenutku društvo iz filma Igre gladi, uz sitan broj megabogatih kojima kao robovi služe megasiromašni, bit će gotova stvar.
Eric Sprott i Shree Kargutkar, komentatori iz financijske rubrike u novinama, pišu:
‘Pljenidbom novca s računa štediša veće središnje banke zašle su tamo gdje se ranije ne bi usudile. Rubikon je prijeđen. Očekuje se da ovo, nadalje, bude ‘obrazac’ za bavljenje rizičnim, prezaduženim bankama i zemljama koje ih podupiru. Po prvi put od početka krize suočeni smo s novom paradigmom ili ‘obrascem’ načina na koji će se veće središnje banke pozabaviti slabostima u financijskom sektoru. Dok je stari obrazac uključivao tzv. ‘bailing out’, sanaciju banke kroz prebacivanje rizika s korporacijskog sektora na poreznog obveznika, novi obrazac poziva na tzv. ‘bailing in’, sanaciju banke gdje rizik ostaje unutar pogođene institucije nauštrb dioničara, vlasnika obveznica i na kraju štediša.’
(Vidi članak ‘Caveat Depositor’ (‘Pripazi, štedišo’) na adresi http://www.sprott.com/markets-at-a-glance/caveat-depositor/.)
BANKE NOVAC NEMAJU
Sve većem broju ljudi konačno postaje jasno da je strahoviti globalni krah neizbježan i da banke, u dosluhu sa svojim vladajućim strukturama, sve više otežavaju ljudima da podižu svoj novac. Informativni web portal The Activist Post javlja da banka JPMorgan Chase zabranjuje telegrafske transfere stranim bankama i da onemogućuje podizanje gotovine u iznosu od 50.000 dolara i više – što čini i banka HSBC, a za njima će slijediti i druge.
S obzirom da deponiranjem novca u banku on postaje njezina imovina, možete vidjeti kako je bankama jednostavno uzeti ono što žele. One ionako drže samo dio deponiranog ‘novca’, po principu posuđivanja na bazi djelomičnih rezervi, što im omogućuje da stvaraju novac ni iz čega, pod nazivom ‘kredit’. Kad bi svi čiji je novac teoretski u banci došli zatvoriti svoje račune vrata bi se zalupila za pola sata jer banke novac u stvarnosti nemaju. I bez obzira na razne sheme bankovnih jamstava, uključujući i one gdje jamstva daje država, novca za podmirenje jamstva nema. Američki istraživač Dave Hodges piše:
‘[Federal Deposit Insurance Corporation ili FDIC] ima svega oko 25 milijardi dolara u svom fondu za osiguranje depozita koji, prema zakonu, treba držati bilancu jednaku samo 1,15% osiguranih depozita. Kad bi na obzoru, i veoma blizu, bio bankarski kolaps, banksteri vas o tome ne bi obavijestili jer ne bi htjeli pokrenuti navalu ulagača (depozitara) na banke. Budući da je samo 1,15% svih depozita osigurano od strane FDIC-a, vaš bi novac bio ugrožen, a upozorena bi bila jedino elita koja bi novac potiho prebacila na neko sigurnije utočište. Kako to znam? Tako što sam, istražujući ovu temu, otkrio da se upravo to događalo s prebacivanjem novca netom prije izlijevanja nafte u Meksičkom zaljevu. Kako je utvrđeno, jutro uoči eksplozije Goldman Sachs je izdao ‘opciju prodaje za povlaštene insajdere’ u Transoceanu (vlasniku naftne bušotine Deep Water Horizon), pa je elita imala zajamčenu dioničku stopu dobiti, dok su svi drugi doživjeli financijski potop! To je neosporni model djelovanja svjetske elite.’
Glavno oruđe mreže iluminatskih krvnih loza jest bankarski sustav koji su one stvorile te nastavljaju držati pod svojom kontrolom. I zato se ne moramo fokusirati na ‘pojedinačne’ banke – one su tek nîti naspram cijele mreže, ili kompjuterski terminali naspram interneta. One nastaju i nestaju, ali bankarski sustav koji ih nadzire uvijek je tu, a događajima upravlja upravo on.
Nakon uspostave sustava i njegove strukture kako bi se izvitoperilo samo stvaranje novca koji je postao nekakvo fantazmagorično ‘bogatstvo’ u formi ‘kredita’, gospodari novca dočepali su se i ostatka sustava te su uspostavili strukture vlasti, korporacije, sudove, medicinu, ‘znanost’, ‘obrazovanje’, medije i tako dalje.
IGRA JE NAMJEŠTENA
Oni koji vladaju stvaranjem ‘novca’ vladaju i svime što ‘novac’ može kupiti – vidi gore – a sada smo stigli do točke u kojoj vrlo malo imovine nije u rukama bankstera. U posljednjih 300 godina, naime, odvijalo se neviđeno prebacivanje resursa od većine manjini, preko manipulacije ‘novcem’ koji ustvari ne postoji.
Ideja je sljedeća: ono što je ostalo treba pokupiti preko sanacija tipa ‘bail-ina’ (pljačke štediša) i putem skidanja imovine s privatnih računa, a ljude bi se također cijedilo kao spužve kroz povećanje poreza u raznim oblicima i nemali porast cijena osnovnih potrepština kao što su hrana i grijanje, te kroz rezanje ili brisanje čak i najnižih socijalnih davanja za siromašne i nezaposlene.
U mojoj najnovijoj knjizi Percepcijska obmana (The Perception Deception) opisao sam kako su cijene hrane umjetno povećane ne bi li se još više izmuzli već ionako stanjeni kućni budžeti, često dramatično, zbog učinaka orkestriranog financijskog kraha. Ovaj mjesec u Ujedinjenom Kraljevstvu korporacije što se bave distribucijom električne struje i plina te stvaraju goleme profite najavile su nakaradna povećanja cijena svojih usluga i do deset posto. Za to ne postoje nikakva financijska opravdanja, ali ih ne mora ni biti kad mreže koje drže pod kontrolom energetske korporacije diljem svijeta drže pod kontrolom i strukture vlasti koje bi ih trebale regulirati i pobrinuti se da igraju pošteno. Gdje god se okreneš, igra je namještena.
U prvoj fazi komunalna poduzeća koja su nekoć bila u državnom vlasništvu prodaju se (praktički poklanjaju) privatnim korporacijama – od kojih su mnoge u stranom vlasništvu kako bi bile distancirane od zemlje u kojoj djeluju – a u drugoj, omogućuje im se da povećavaju cijene kako bi još više rasli nečuveno visoki profiti te isplate dioničarima.
Tijekom prve faze država – koja bi trebala djelovati u javnom interesu – lišena je kontrole nad komunalnim poduzećima, a tijekom druge faze otvoren je još jedan front u ratu protiv financijskog opstanka ljudi. Pokojna britanska premijerka Margaret Thatcher gotovo je bogolika pripadnicima političke desnice u Britaniji, zbog njene rasprodaje komunalnih i drugih poduzeća, no ona je zapravo pokrenula slijed postupaka osmišljenih s ciljem da se ukrade njihova imovina ako nisu dio onih manje-od-jedan-posto.
Padaju mi na pamet purani koji bi glasali za Božić ili Dan zahvalnosti.
Ista se priča odvija u Sjedinjenim Državama i cijelom svijetu, gdje dohodak pada, a troškovi osnovnih životnih potreba stalno se povećavaju, zato što globalna, mračna klika vodi ovaj proračunati grabež imovine preko bankarskog sustava što sada diktira svakoj državi na Zemlji.
Svakim se danom plan sve više ostvaruje, a skriva se iza naizgled slučajnih i pojedinačnih događaja koji prividno nemaju nikakve međusobne veze, dok su, ustvari, itekako povezani. U jednom od prošlih biltena pisao sam o načinu na koji je ‘prekid rada’ američke vlade služio interesima ljudi koji žele uništiti ono što je preostalo od američkog gospodarstva, a ovaj tjedan je autor Ed Klein, bivši Newsweekov urednik tema iz svijeta i glavni urednik časopisa New York Times Magazine, rekao da je ‘prekid rada’ bio namjerno orkestriran.
Nakon razgovora s više službenika Bijele kuće i bivših predsjedničkih savjetnika, Klein je rekao da je cijela stvar bila unaprijed planirana od strane Valerie Jarrett, Obamine sadašnje bliske savjetnice. Politika tako funkcionira: vlastodršce boli briga za njen utjecaj na živote ljudi sve dok njezin ishod koristi njihovim političkim ciljevima.
Klein je kazao da je to napravljeno kako bi se dobili glasovi u izborima na pola mandata u 2014., okrivljujući za Vladin prekid rada republikance zbog njihova osporavanja Obamacarea (Obamine reforme sustava zdravstvene skrbi) i podizanja plafona duga, što je put u slijepu ulicu, službeno odgovornu za obustavu aktivnosti državnih tijela koja pak nije utjecala na političke staleže.
Paaa, da… to je doista mogao biti razlog na razini stranačke političke manipulacije, ali mnogo dublji razlog na mnogo dubljoj razini zavjere bila je, između ostalog, namjera da se potkopa američka privreda, a da Obamacare posluži za odvraćanje pozornosti s najvećeg od svih problema: katastrofalne razine američkog nacionalnog duga koji se povećava iz minute u minutu.
CIJELI TEKST PROČITAJTE U NAJNOVIJEM NEXUSU 76 KOJI VAS ČEKA NA KIOSCIMA!
Izvor: nexsu-svjetlost.com
Comments are closed.