Egipatska “REVOLUCIJA” – 2.dio

Prava uloga Mohameda Elbaradije

Piše: David Icke

Nikakav pretjerani šok nije predstavljao niti nedavni dolazak Sorosevog poslušnika u nastojanju da se “revolucija” protiv Mubaraka vodi u obličju Mohameda ElBardeija, bivšeg generalnog direktora Međunarodne agencije za nadzor atomske energije (pod kontrolom ujedinjenih naroda), i člana odbora Međunarodne krizne skupine. Ta se organizacija opisuje kao nezavisna, neprofitna, nevladina organizacija posvećena sprječavanju i razrješavanju pogubnih sukoba. Naravno, s obzirom da se radi o Sorosevoj organizaciji, istina je upravo suprotna.

 

Prvi dio članka možete pročitati ovdje

Međunarodna krizna skupština ključna je nit u Rothschildovoj/Sorosevoj mreži političke manipulacije , a među njima kadrovima koji su posvećeni “sprječavanju i razrješavanju pogubnih sukoba” jesu:

  • Bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski (samoproklamirani manipulator)
  • Rhodesov stipendist Welsy Clark, bivši vrhovni saveznički zapovjednik NATO-a za Europu, zapovjednik Operacije saveznička sila u kosovskom krvoproliću, odnosno ratu za Kosovo.
  • Javier Solana, bivši generalni direktor NATO-a i iluminatski kadar tijekom čitave svoje karijere.
  • Richard Armitage, podli zamjenik američkog ministra vanjskih poslova u vrijeme 11. rujna koji je bio duboko upleten u CIA-inu operaciju krijumčarenja droge tijekom Vijetnamskog rata.
  • Princ Turki al-Faisal, član saudijskoarabijske kraljevske obitelji i njezin bivši veleposlanik u SAD-u.

Sve od reda pravi miroljubljivi demokrati.

Međunarodnu kriznu skupinu također financiraju uzori poštenja, časti i borbe za vladavinu naroda kao što su Fordova fondacija, cjepivima opsjednuta zaklada Billa i Melinde Gates i Carnegiejeva zaklada.

Mohamed ElBardei

Međunarodna krizna skupina i ostatak Sorosove mereže samo su djelići u dugačkom nizu ustava izuzetih od plaćanja poreza i trustova mozgova koji raspiruju “događanja naroda” i manipuliraju svjetskim zbivanjima. Sorosev pijun Mohamed ElBardei rođen je u Kairu kao sin jednog egipatskog odvjetnika koji je najveći dio svog života proveo izvan te zemlje. On je još jedan od podobnika s etiketom “made in America” koji je stekao zvanje diplomiranog pravnika na Kairskom sveučilištu , a kasnije je pohađao Postdiplomski institut studija međunarodnih odnosa i razvoja u Ženevi i pravni fakultet u okviru Sveučilišta New York.

Bacio se u diplomatske vode i političku administraciju, uključujući i rad u Ujedinjenim narodima, a zatim je pristupio Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, da bi potom kupio svoju kartu za Egipat iz Austrije tek 27. siječnja, u pokušaju da iskoristi pobunu protiv Mubaraka i osigura moć za samoga sebe (i za Soroseve mreže.)

Krajem ovog tjedna za londonski Daily Telegraph izjavio je da se zaista priprema za predsjedničku kandidaturu. Ne znam zašto, ali uopće nisam iznenađen. U govoru održanom u travnju prošle godine na Kennedyevom fakultetu političkog upravljanja ElBaradei je rekao da traži “posao” te da želi biti “instrumen promjene i pobornik demokracije” u Egiptu. I sada, čiribu, čiriba, on dobiva svoju priliku; ali narod također ima priliku da ga odbije što bi, da je sreće i pameti, trebao i učiniti.

 

Mubarak broj 2

Egipatski potpredsjednik Omar Sulieman još je jedan insajder kojeg se proklamira kao mogućeg Mubarakova nasljednika, ili barem kao glavnog vladinog pregovarača za Mubarakov odlazak sa scene. On bi zasigurno imao podršku Egipatske vojske (koju financira SAD) te bi naprosto bio Mubarak broj 2. Sulejman je postavljen za potpredsjednika tek nakon početka prosvjeda, a od 1933. vodi zloglasnu ,,generalnu obavještajnu upravu”, od koje drhti egipatski narod zbog njezine bezobraznosti i okrutnosti.

Omar Sulieman

Taj nadasve krasan čovjek vodi egipatsku stranu tajnog programa izručenja za Sjedinjene Države. U skladu s tim programom provode se mučenja navodnih terorista zarobljenih od strane SAD-a te ih se podvrgava tehnikama mučenja koje bi u americi bile nezakonite. Ako je u sve ovo uključen Suleiman, tada znaju da on predstavlja američke vlasti, kao i vojne i obavještajne mreže koje pak predstavljaju Rothschilde i njihovo leno – Izrael.

 

Muslimansko bratstvo

Još jedna skupina koju tijekom ovog čitavog procesa treba pratiti pomno poput sokola naziva se Muslimansko bratstvo, ili točnije društvo muslimanske braće, koje je 1928. u Egiptu osnovao Hassan al-banna. U Egiptu pod Mubarakom Bratstvo je zabranjeno, ali njegovi su ljudi osigurali političke položaje predstavljajući se kao neovisni kandidati. Slijedi sažetak njegovih ekstremnijih uvjerenja, barem iz prošlosti:

Džihad u svom doslovnom značenju znači unijeti se cijelim bićem u riječi idjela; prema Svetom zakonu to znači kasapljenje nevjernika, uz srodne konotacije kao što su batinanje istih, pljačkanje njihovih imetaka, uništavanje njihovih svetišta i razbijanje njihovih idola …

…nama je obveza da se protiv njih borimo nakon prenošenja poziva čak kada se i oni protiv nas ne bore.

Neki kažu da je Bratstvo s vremenom postalo umjerenije i da sada ne podupire nasilje (budemo vidjeli), ali njegov je utjecaj kao najstarije i najveće islamske političke skupine, vrlo značajan širom muslimanskog svijeta te predstavlja još jednu mogućnost za dodatnu demonizaciju islama.

Važno je iznova naglasiti da premda se neka osoba ili organizacija naizgled zauzima za određenu stvar, to ne znači da je to istina. Ustvari, istina je često upravo suprotna. Andreas von bulow, bivši njemački ministar obrane i obavještajni stručnjak, prije mnogo godina mi je rekao da je palestinac Abu Nidal, nekoć “islamski terorist” broj jedan, zapravo bio u službi izraelskog Mossada (protiv kojega se, kako je tvrdio, borio). Dobro nam je znana priča o tome kako Osamabin ladenkreacija CIA-e, a dokumenti WikiLeaksa razotkrili su Mahmouda Abbasa, sadašnjeg samoimenovanog ravnatelja Palestinske vlasti, kao plaćenika Izraela koji palestince prodaje vragu.

Abbas je isti onaj grozni gospodin koji je zahtijevao ograničavanje prosvjeda i bunta na palestinskoj Zapadnoj obali koji su održavani u znak potpore egipatskoj pobuni protiv njegova prijatelja Mubaraka. Muslimansko bratstvo ima davnašnje veze s britanskom i američkom obavještajnom službom te, kao i uvijek, s izraelskim Mossadom. U srži svoje segmentirane strukture Bratstvo je poput cionizma, tajno društvo, a golema većina njegovih pristaša, sljedbenika i nižih operativaca nemaju pojma o silama koje stoje iza njegovog vodstva. U svom raskrinkavanju Mossada pod nazivom Druga strana obmane nekadašnji agent te službe Victor Ostrovsky rekao je kako su muslimansko bratstvo oružjem opskrbljivale Sjedinjene Države, preko Izraela.

 

Ponuda koju se ne može odbiti

Usred silovitih sukoba između onih koji podupiru Mubaraka i onih koji traže da on odstupi, metoda zavadi pa vladaj, vidjeli smo egipatski narod, dok u prikrajku čekaju Rothschildov/Sorosev kadar Mohamed ElBaradei i fasada zapadnih obavještajnih službi tj.Muslimansko bratstvo. Zvono za uzbunu odjekuje iz svih pravaca. Sjedinjene Države držale su diktatora Mubaraka na vlasti 30 godina uz političku i ogromnu financijsku podrđku zato što je to odgovaralo njihovom rodšildskom/iluminatskom planu, a sada ga tjeraju da odstupi s vlasti jer se počinje odvijati sljedeća faza plana.

Franka Georgea Wisnera II, insajdera, diplomata i biznismena, u egipat je poslala Obamina administracija da pregovara o ostavci njegova bliskok prijatelja Mubaraka te, ne sumljivo, da mu ponudi kakvu zgodnu svoticu za njegovu suradnju, što bi, onako usput, potkrijepio s par prijetnji. Njegov otac, frank Wisnwr stariji, bio je jedan od značajnijih operativaca CIA-e te je bio umiješan u državni udar kada je svrgnut Mohammed Mossadegh, izabrani iranski premijer, zbog svog opiranja američkim i britanskim naftnim interesima, kada je zamijenjen ubilačkim diktatorom, iranskim šahom. Frank Wisner mlađi, koji je također služio u Bushevoj i Carterovoj administraciji, bio je predsjednik sada zloglasnog primatelja sredstva za saniranje posrnulih

MOSSAD

financijskih institucija, osiguravateljske korporacije American International Group; bio je vrlo tijesno povezan s korumpiranim energetskim divom Enronom: a supredsjedao je i radnom skupinom koja je razvila model za američku postinvazijsku strategiju u Iraku. Kladim se da je Egipat jedva dočakao da Wisner dođe. Predsjednik Mubarak održavao je bliske odnose s Američkim administracijama, a američkoj tvrtki Podesta Group plaćao je 1,1 milijun dolara godišnje da lobira za njega u Washingtonu. Kompaniju podesta Group osnovali su Tony i John Podesta, a ovaj potonji bio je šef Clintonovog kabineta, ravnetelj Obaminog predsjedničkog tima za prijenos vlasti nakon izbora 2008., i autor je rečenice: Ako želite da se za vas nešto obavi u Washingtonu, obratite se Tonyu Podesti.

 

Podesta je kasnije utemeljio Center for American Progress, liberalni trust mozgova, tijesno povezan s Obamom i financiran od strane … Georgea sarosa i njegovih Instituta otvoreno društvo. Kotačići unutar kotačića s kotačićima, ali, kao što su mnogi ustanovili, a Mubarak sada doživljava, kada oni procijene da im odgovara vaš odlazak, tada odlazite, ma kako ih servilno bili služili. Smiješno mi je kada vidim kako ti diktatori i podobnici poput Mubaraka i lažnih Arapskih kraljevskih obitelji misle da imaju moć i da doista drže stvari u svojim rukama, iako su na vlasti samo zato što globalnom Kontrolnom sutavu odgovara da su na vlasti.

Čim njihov odlazak s scene bude bolje odgovarao tajnom planu, kaput, nema ih više, odoše sljedećim avionom u egzil, ili pak nešto gore. Kladim se da, upravo sada, arapske kraljevske obitelji prebacuju svoja sredstva na inozemne račune, premda je većina tih sredstva već tamo.

 

Dosadašnje lekcije iz Egipta

U svijetu se sutavno izaziva podvojenost putem , s jedne strane, Velikog stiska, u ekonomskom smislu i preko mašinerije orvelovske države, te, s druge strane, putem sve intenzivnije reakcije naroda na sve to. Planirano je da se oba ta elementa u nadolazećem razdoblju uvelike intenziviraju. Iz onoga što vidimo moramo prozrijeti stvari kakve jesu kako ne bismo bili uhvaćeni u kliješta između uzroka (izrežiranog ekonomskog sloma i policijske države) i posljedice (prosvjeda i pobuna koje vode do onih sila u pozadini sloma i policijske države čiji su ljudi bili na vlasti prilikom započete promjene režima).

Evo nekoliko dosadašnjih lekcija iz Egipta, a bit će ih još mnogo:

  • Moć masovne ne suradnje – kad odbijamo pridržavati se policijskih satova i drugih diktata vlasti. Vlastodršci imaju moć jedino ako im se pokoravamo (kada našu moć, dajemo, predajemo njima)
  • Internet i mreže, mobilne telefonije prve su na udaru kad ustanak dosegne značajan zamah pa stručnjaci za kompjutersku tehnologiju i internet trebaju tražiti sve moguće načine da se takva situacija prebrodi. Također treba razviti ostale kanale masovne komunikacija, u slučaju da internet bude isključen.
  • Prosvjedi se ne bi smjeli temeljiti ni na kakvoj ideologiji, jedino na istoj slobodi za sve, bez obzira na boju kože, uvjerenja ili religiju. I ne smije biti nikakvih unaprijed planiranih ideoloških ishoda, već samo posvečenost ostvarenju jednake slobode za sve.
  • Pobuna se ne smije okončati dok ne bude osigurane gore sve navedene točke, nema kompromisa s predstavnicima tiranskih sila, jer, date li im prst, oni će sjesti u avion i odletjeti.
  • Sve reakcije moraju se zasnivati na nenasilnoj masovnoj ne suradnji. Na nasilje ne smijemo uzvraćati nasiljem da ne bismo stvorili dvostruko nasilje a time i iste one okolnosti koje su plodno tlo za metodu, zavadi pa vladaj, i druge vrste manipulacije.

 

Jako puno ljudi ne želi istinsku slobodu, oni samo žele imati slobodu da zamijene tiraniju koja im se ne sviđa, tiranijom koja im se sviđa, a time se samo produžuje drugačiji oblik statusa quo. Hajdemo jednom isprobati pravu slobodu i poštovanje, a ne osuđivanje drugačijih gledišta i načina života. Pokret čajanki u Sjedinjenim Državama nije revolucija koja podrazumijeva slobodu za sve, u velikoj je mjeri to ideološko lažna revolucija. Naravno da to ne vrijedi za svakog uključenog pojedinca, ali vrijedi za ogroman broj njih. Kao prvo, svaki pokret koji vođom smatra Saru Palin sam sebe ne uzima za ozbiljno.

Sarah palin kao ratnica za slobodu i jednaka prava za sve? Ajoj. Ustanci i prosvjedi javnosti mogu donjeti pozitivne promijene jedino ako se zasnivaju na ne nasilnoj ne suradnji sa silama i strukturama kontrole, ali oni također mogu biti, a često i jesu, ono što bih nazvao, ispuštanjem pare kako bi gnjev i ogorčenost javnosti pronašli oduška i splasnuli, da bi se na kraju stvari vratile u kolotečinu, gdje su i bile. I još jedna lekcija, neprestano se moramo pitati kakve pobude stoje iza svakog prosvjeda i pobune. I tko će i što biti na vlasti kada prosvjedi završe? Ukoliko to bude itko tko je povezan sa starom garniturom tada se svaka buna mora nastaviti sve dok to više ne bude tako. S tiranijom nema kompromisa. Ovo su izuzetno teška, ali potencijalno čudesna preobražujuća vremena kroz koja prolazimo. Koji ćemo put odabrati? Ovisi o nama samima.

 

Vezani članci:

Ne sudjelujte u neredima, to je upravo ono što oni žele

Kriza, stvarna ili potaknuta?

KRIZA- Stvarnost ili iluzija?

Ekonomija – Instrument manipulacije