Dana 22. kolovoza tržišna cijena prirodnog plina kojom se trguje na burzi u njemačkoj (Trading Hub Europe) bila je više za 1000% nego u ovo vrijeme lani. Većini građana Scholzov režim govori da je razlog tome Putinov i ruski rat u Ukrajini, no istina je sasvim drugačija.
Piše: F. William Engdahl
Nije to zato što su političari poput Scholza ili njemačkog ministra za zeleno gospodarstvo, Roberta Habecka ili potpredsjednika Evropske komisije za zelenu energiju, Fransa Timmermansa glupi ili neupućeni, ne. Korumpirani i nepošteni, možda da. Jer oni točno znaju što rade. Čitaju scenarij. Sve je to dio plana EU-a za deindustrijalizaciju jedne od energetski najučinkovitijih industrija na planetu. Ovo je Zelena agenda UN-a, Agenda 2030. inače poznata kao Veliko resetiranje Klausa Schwaba.
Deregulirano tržište plina u EU
Ono što Europska komisija i vladini ministri u Njemačkoj i diljem EU-a pomno skrivaju je transformacija koju su napravili u načinu na koji se danas određuje cijena prirodnog plina. Još gotovo prije dva desetljeća Europska komisija, uz potporu mega banaka poput JP MorganChase ili velikih špekulativnih hedge fondova, počela je postavljati temelje za ono što je danas potpuna deregulacija tržišta prirodnog plina. Promovirana je kao “liberalizacija” tržišta prirodnog plina Europske unije, no sada omogućuje neregulirano trgovanje na slobodnom tržištu u stvarnom vremenu, radeći na principu fiksiranja cijena umjesto dugoročnih ugovora.
Početkom otprilike 2010. EU je počela gurati radikalne promjene pravila za određivanje cijene prirodnog plina. Prije tog trenutka većina cijena plina bila je utvrđena dugoročnim ugovorima za isporuku plinovodom. Najveći dobavljač, ruski Gazprom, opskrbljivao je plinom EU, posebice Njemačku, u dugoročnim ugovorima vezanim uz cijenu nafte. Sve do posljednjih nekoliko godina gotovo da se plin nije uvozio LNG brodovima. S promjenom američkih zakona kako bi se omogućio izvoz LNG-a iz goleme proizvodnje plina u 2016. američki proizvođači plina započeli su veliku ekspanziju izgradnje terminala za izvoz LNG-a. Izgradnja terminala u prosjeku traje od 3 do 5 godina. U isto vrijeme Poljska, Nizozemska i druge zemlje EU počele su graditi terminale za uvoz LNG-a, za primanje LNG-a iz inozemstva.
Izašavši iz Drugog svjetskog rata kao vodeći svjetski dobavljač nafte, anglo-američki naftni divovi, tada zvani Sedam sestara, stvorili su globalni monopol nad cijenama nafte. Kao što je Henry Kissinger primijetio tijekom naftnih šokova 1970-ih, “Kontrolirajte naftu i kontrolirat ćete nacije.” Od 1980-ih, banke s Wall Streeta, predvođene Goldman Sachsom, stvorile su novo tržište “paper oil”, odnosno trgovine budućim naftnim derivatima. Stvorile su ogroman kasino spekulativne dobiti koji je kontrolirala šačica divovskih banaka u New Yorku i London Cityju.
Ti isti moćni financijski interesi već godinama rade na stvaranju sličnog globaliziranog tržišta “paper gas” koje bi u budućnosti mogli kontrolirati. Komisija EU-a i njihova agenda Green Deal za “dekarbonizaciju” gospodarstva do 2050., eliminiranjem goriva iz nafte, plina i ugljena, pružili su idealnu zamku koja je dovela do eksplozivnog skoka cijena plina u EU-u od 2021. Stvoriti to “jedinstveno” tržište kontrole, globalistički interesi lobirali su EU da nametne drakonske i de facto nezakonite promjene pravila Gazpromu kako bi prisilili ruskog vlasnika raznih mreža distribucijskih plinovoda u EU da ih otvori konkurentskom plinu.
Velike banke i energetski interesi koji kontroliraju politiku EU-a u Bruxellesu stvorili su novi neovisni sustav cijena paralelan s dugoročnim, stabilnim cijenama ruskog plina koji nisu kontrolirali.
Do 2019. serija birokratskih energetskih direktiva briselske EU komisije omogućila je potpuno deregulirano trgovanje plinom da de facto odredi cijene prirodnog plina u EU, unatoč činjenici da je Rusija i dalje daleko najveći izvor uvoza plina. Uspostavljen je niz virtualnih trgovačkih “hubova” za trgovanje terminskim ugovorima za plin u nekoliko zemalja EU-a. Do 2020. nizozemski TTF (Title Transfer Facility) bio je dominantno trgovačko središte za EU plin, takozvano EU gas benchmark. Naime, TTF je virtualna platforma za trgovanje budućim ugovorima o plinu između banaka i drugih financijskih ulagača, “Over-The-Counter”. To znači da je de facto neregulirana, izvan svake regulirane razmjene. Ovo je ključno za razumijevanje igre koja se danas vodi u EU.
U 2021. samo 20 % ukupnog uvoza prirodnog plina u EU bio je LNG plin, čije su cijene uvelike određene terminskim trgovinama u čvorištu TTF, de facto referentnoj vrijednosti plina EU-a, u vlasništvu nizozemske vlade, iste vlade koja uništava svoje farme radi lažnih tvrdnja o onečišćenju dušikom. Najveći udio u uvozu europskog plina došao je od ruskog Gazproma koji je opskrbljivao više od 40% uvoza u EU 2021. Taj je plin bio isporučen na temelju dugoročnih ugovora o plinovodima čija je cijena bila znatno niža od današnje špekulirane cijene TTF-a. U 2021. države EU-a platile su procijenjeni trošak kazne za oko 30 milijardi dolara više za prirodni plin u 2021. nego da su ostale pri Gazpromovoj indeksaciji cijena nafte. Bankama se to svidjelo. Američkoj industriji i potrošačima ne.
Samo uništavanjem ruskog tržišta plina u EU-u financijski interesi i zagovornici Green Deala mogu uspostaviti kontrolu nad LNG tržištem.
Zatvaranje EU plinovoda
Uz punu potporu EU-a novom veleprodajnom tržištu plina, Bruxelles, Njemačka i NATO počeli su sustavno zatvarati stabilne, dugoročne plinovode za dopremu plin u EU.
Nakon što je u kolovozu 2021. prekinula diplomatske veze s Marokom zbog spornih teritorija, Alžir je najavio da će plinovod Magreb-Europa (MGE), koji je pokrenut 1996., prestati s radom 31. listopada 2021., kada je relevantni sporazum istekao.
U rujnu 2021. Gazprom je dovršio svoj više milijardi dolara vrijedan podmorski plinovod Sjeverni tok 2 od Rusije preko Baltičkog mora do sjeverne Njemačke. To bi udvostručilo kapacitet Sjevernog toka 1 na 110 milijardi kubičnih metara godišnje, što bi omogućilo Gazpromu da bude neovisan o ometanju isporuke plina putem svog plinovoda Soyuz koji prolazi kroz Ukrajinu. Komisija EU-a, uz podršku Bidenove administracije, blokirala je otvaranje plinovoda birokratskom sabotažom, a konačno je njemački kancelar Scholz 22. veljače uveo sankcije plinovodu zbog ruskog priznanja Narodne Republike Donjeck i Narodne Republike Lugansk. Uz sve veću plinsku krizu, njemačka vlada i dalje odbija otvoriti Sjeverni tok 2 unatoč činjenici da je završen.
Zatim je 12. svibnja 2022. iako su Gazpromove isporuke plinovodu Soyuz kroz Ukrajinu bile neprekinute tijekom gotovo tri mjeseca sukoba, unatoč ruskim vojnim operacijama u Ukrajini, režim Zelenskog pod kontrolom NATO-a u Kijevu zatvorio veliki ruski plinovod kroz Lugansk, izjavljujući da će ostati zatvoren sve dok Kijev ne dobije punu kontrolu nad svojim sustavom plinovoda koji prolazi kroz dvije republike Donbasa. Ta dionica ukrajinskog Sojuza smanjila je jednu trećinu plina preko Sojuza u EU. To sigurno nije pomoglo gospodarstvu EU-a u vrijeme kada je Kijev molio za više oružja od tih istih zemalja NATO-a. Soyuz je otvoren 1980. u vrijeme Sovjetskog Saveza dovodeći plin iz plinskog polja Orenburg.
Slijedio je ruski plinovod Jamal kroz Bjelorusiju i kroz Poljsku do Njemačke. U prosincu 2021., dva mjeseca prije sukoba u Ukrajini, poljska vlada zatvorila je poljski dio plinovoda čime je Gazprom prekinuo isporuku plina po niskim cijenama Njemačkoj, kao i Poljskoj. Umjesto toga, poljske plinske kompanije kupovale su ruski plin u skladištima njemačkih plinskih kompanija, preko poljsko-njemačke dionice plinovoda Jamal po višoj cijeni u reverznom toku. Njemačke plinske tvrtke dobivale su svoj ruski plin putem dugoročnih ugovora po vrlo niskoj ugovorenoj cijeni i preprodavale Poljskoj uz veliku zaradu. Ministar zelene ekonomije Habeck i kancelar Scholz te njemački mediji namjerno su umanjili značaj ove ludosti, iako je prisilila njemačke cijene plina još više i pogoršala njemačku plinsku krizu. Poljska vlada odbila je obnoviti ugovor o plinu s Rusijom te umjesto toga kupuje plin na slobodnom tržištu po znatno višim cijenama. Kao rezultat toga, ruski plin više ne teče u Njemačku preko Jamala.
Napokon je prekinuta isporuka plina podmorskim plinovodom Sjeverni tok 1 zbog potrebnog popravka plinske turbine koju je proizveo Siemens. Turbina je poslana u poseban Siemensov pogon u Kanadi gdje ju je proturuski Trudeauov režim držao mjesecima prije nego ju je konačno pustio na zahtjev njemačke vlade. Ipak, namjerno su odbili odobriti isporučiti je njegovom ruskom vlasniku, već su je isporučili Siemensu u Njemačkoj, gdje se nalazi, budući da njemačka i kanadska vlada odbijaju odobriti pravno obvezujuće izuzeće od sankcija za prijenos u Rusiju. Na taj način Gazpromov plin kroz Sjeverni tok 1 također je dramatično smanjen na 20% normale.
U siječnju 2020. Gazprom je počeo slati plin iz svog plinovoda Turski tok kroz Tursku i dalje u Bugarsku i Mađarsku. U ožujku 2022. Bugarska je jednostrano, uz potporu NATO-a, prekinula opskrbu plinom iz Turskog toka. Mađarski Viktor Orban, nasuprot tome, osigurao je nastavak plina Turskog toka s Rusijom. Kao rezultat toga, Mađarska danas nema energetsku krizu i uvozi ruski plin iz plinovoda po ugovorenim vrlo niskim fiksnim cijenama.
Sustavnim sankcioniranjem ili zatvaranjem isporuke plina iz dugoročnih, niskobudžetnih plinovoda u EU, plinski špekulanti putem nizozemskog TTP-a uspjeli su iskoristiti svaki problem ili energetski šok u svijetu, bilo rekordnu sušu u Kini ili sukob u Ukrajini , za ograničenja izvoza u SAD-u, za nadmetanje EU veleprodajnih cijena plina preko svih granica. Od sredine kolovoza terminska cijena na TTP-u bila je 1.000% viša nego prije godinu dana i svakodnevno raste.
Njemačko ludilo s najvišom cijenom
Namjerna sabotaža cijene energije i struje postaje još apsurdnija. Dana 28. kolovoza njemački ministar financija Christian Lindner, jedini član vlade iz Liberalne stranke (FDP), otkrio je da prema nejasnim uvjetima složenih mjera reforme tržišta električne energije EU-a, proizvođači električne energije iz solarnih elektrana ili vjetro elektrana automatski dobivaju istu cijenu za svoju “obnovljivu” energiju koju prodaju elektroprivredi.
Lindner je pozvao na “hitnu” promjenu njemačkog zakona o energetici kako bi se razdvojila različita tržišta. Fanatični ministar zelene ekonomije Robert Habeck odmah je odgovorio da “naporno radimo na pronalaženju novog tržišnog modela”, ali upozoravajući da vlada mora paziti da ne intervenira previše: “Potrebna su nam funkcionalna tržišta i, u isto vrijeme, moramo postaviti prava pravila kako se pozicije na tržištu ne bi zlorabile.”
Habeck zapravo čini sve što je u njegovoj moći da izgradi Zelenu agendu i eliminira plin, naftu i nuklearnu energiju, jedine trenutno pouzdane izvore energije. Odbija razmatrati ponovno otvaranje tri nuklearne elektrane zatvorene prije godinu dana ili ponovno zatvaranje preostale tri u prosincu. Dok je u intervjuu za Bloomberg izjavio da “neću ideološki pristupiti ovom pitanju”, u sljedećem je dahu izjavio: “Nuklearna energija nije rješenje, to je problem.” Habeck kao i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen opetovano su izjavili da su veća ulaganja u nepouzdane vjetroelektrane i solarnu energiju odgovor na krizu cijena plina koju su njihove politike namjerno stvorile. U svakom pogledu, samoubilačka energetska kriza koja je u tijeku u Europi je “napravljena u Njemačkoj”, a ne u Rusiji.
O autoru: F. William Engdahl konzultant je za strateški rizik i predavač, diplomirao je politiku na Sveučilištu Princeton i autor je najprodavanijih knjiga o nafti i geopolitici.
DODATAK (TS)
Deindustrijalizacija EU o kojoj govori William Engdahl sve je očitija. Pa tako nakon plina na red dolazi i nafta. Naime, zemlje G7, između ostalog Njemačka, Francuska, Italija i Ujedinjeno Kraljevstvo žele ograničiti cijenu ruske nafte, što bi ako uzmemo u obzir iskustvo sa plinom moglo značiti ogroman rast pa i nestašicu nafte u budućnosti.
U to vrijeme hrvatski plaćenički mediji hvale Scholza i Njemačku vladu koja je najzaslužnija za katastrofalnu situaciju u kojoj se našla cijela EU, kako će osigurati više od 65 milijardi eura vrijednog paketa pomoći svojim građanima, kako bi se lakše nosili s povećanim troškovima energije i inflacijom za koju su upravo oni sami odgovorni.
Dakle vlada koja je dovela narod do katastrofe istom tom narodu sada velikodušno, poput Robin Hooda daje ruku spasa??? Tako to rade Nijemci, piše poslovni.hr
Nažalost i cijela EU.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
