.
Kaže se da je Isus rekao: “Saznajte istinu i istina će vas osloboditi”, no, sama pomisao kako bi nas nešto trebalo osloboditi ukazuje nam na činjenicu kako nismo slobodni. Tko ili što nas drži zarobljenima? Ako nas samo istina može osloboditi tada ono što nas drži u zarobljeništvu može biti samo njezina suprotnost, laž.
Kaže se da je najbolji rob onaj koji vjeruje da je slobodan. No, da li je današnji čovjek, čovječanstvo slobodno, te ako nije, kako se osloboditi okova ropstva ukoliko vjerujemo da slobodni jesmo? Kao što reče Jean-Jacques Rousseau: “Čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima” Vrlo je malo onih koji će poduzeti sve što je u njihovoj moći, kako bi potpuno spoznali pravu dubinu i istinitost ove tvrdnje.
Dok će neki od nas bar djelomično prihvatiti ideju da je ovaj svijet baziran na lažima i da su te laži izvor patnje ljudskih bića, istovremeno, vrlo je malo onih koji će tu zastati i zapitati se, zašto je tome tako. Odakle takvo stanje dolazi i koga bismo trebali kriviti za to? Da li vjerujemo da je sama priroda ta koja je za to kriva, ili postoje neke više sile koje se trude da to bude i ostane tako? Da li vjerujemo da se taj problem kao i njegovo rješenje nalaze tamo negdje drugdje, u nekom drugom, izvan nas?
Stvarnost je onakva kakva jest, ona ne laže, ne glumi, ne predstavlja se onim što nije, stoga sve laži i prevare nastaju i postoje samo u našim glavama i dolaze od nas samih. Dakle radi se o tome da je taj problem u nama, pa stoga i njegovo rješenje treba krenuti od nas, prvo na pojedinačnoj, a kasnije na kolektivnoj razini. To je prva i najvažnija stvar koju bi trebalo razumjeti, u protivnom mi ćemo uvijek biti podložni da postanemo žrtve nekog od mnogih “spasitelja” koji su se dobrovoljno izjasnili kako će nas zaštititi i preuzeti odgovornost za nas, na sebe.
Uzmimo za primjer političare, od njih ćemo čuti kako će sve učiniti za naše dobro, kako će nam omogućiti stalan i dobro plaćen posao, a samim time i život u izobilju. Korištenjem ovih nekoliko riječi političari uspijevaju hipnotizirati i programirati stotine tisuća ljudi da se odreknu svoje osobne odgovornosti i moći, pa tako i unutrašnje životne sile te ih predaju u njihove ruke. Nemoć naroda leži upravo u ovoj činjenici, da je vlastitu moć na temelju laži predao u ruke ljudi koje nikada nisu niti će upoznati. Da li biste predali nepoznatom čovjeku u ruke sudbinu vlastite djece? Ne biste, iako je to upravo ono što činite za vrijeme svakih izbora.
Tek kad čovjek vidi objektivno stanje stvari i odakle ljudska patnja stvarno dolazi, tek će onda biti u stanju da svjesno povuče, odnosno prekine podržavati i hraniti, a samim time i održavati ovu na obmanama i lažima temeljenu stvarnost.
Istina je suština stvari, ono što jeste, istina se ne stvara, ona jednostavno je, bila i bude, i ma koliko je mi prekrivali lažima, istina će i dalje biti i ostati istinom. No, prihvacanjem laži kao istine, istovremeno prihvaćamo istinu kao laž i pretvaramo je našim najvećim neprijateljem. Kada kažemo da “Istina boli”, nije istina to što nas je povrijedilo, već laž u kojoj smo živjeli, koju smo prihvatili i sa kojom smo se poistovjetili, a istina je tek svjetlo koje je obasjalo i razotkrilo tu laž.
Istina postoji. Izmišljati se može samo laž.
Um je plodno tlo za pojmove, ideje i mišljenja, te ako smo poistovjeceni sa umom i netko kaže laž, a mi povjerujemo u nju, ta se laž ukorjenjuje u našemu umu i postaje sve većom i snažnijom, poput stabla. Jedna mala laž može biti vrlo zarazna, a kad je podijelimo s drugima, njezino se sjeme širi od jedne osobe do druge.
Znanje nam ulazi u um i u glavi nam stvara ustrojstvo svega onoga što znamo. Zbog znanja koje imamo u glavi možemo zamjećivati samo ono u što vjerujemo; zamjećujemo samo vlastito znanje. A kakvo je to znanje?
Uglavnom lažno.
Stoga pohod ka istini je pohod koji mora da prožima svaki aspekt našeg bića, pa tako i života. U realnosti koja je bazirana na lažima, gdje su ljudska bića samo sredstvo uz pomoć kojih se laži rasprostiru, promoviraju i održavaju, drugi način ni ne postoji da bi se došlo do bilo kakvih promjena.
Pitanje koje bi si svatko od nas trebao postaviti, je: ako je ovo društvo temeljeno na istinama, kako je onda moguće da se nalazi u potpunom kaosu na svim razinama??
Manipulirajući znanjem, odnosno istinom, manipulira se percepcijom stvarnosti, na taj način iako je istina svuda oko nas, za nas ostaje sakrivenom, jer živući u laži, mi postajemo slijepi za istinu. Ključ manipulacije leži u manipulaciji znanjem, percepcijom stvarnosti, jer percepciju stvarnosti određuje naša razina znanja, odnosno koliko smo ukorijenjeni u istini.
Iluzorna istina, “istina” koja je temeljena na lažima i vjerovanjima podrazumijeva iluzornu nestvarnu egzistenciju, borbu za preživljavanje dok smo okruženi izobiljem koje nam priroda pruža.
Razina znanja i osviještenosti je to što određuje percepciju stvarnosti, postojanja a samim time i djelovanje unutar tog postojanja. U koliko bi nekima pošlo za rukom da stave pod kontrolu znanje, odnosno istinu, onda bi oni kontrolirali tu stvarnost kao i sva ona bića čija egzistencija ovisi o toj istini-znanju.
Da li moramo strahovati da će se nešto takvo desiti, pa ne moramo, jer to je ono što se već davno desilo i dešava se upravo sada, ovog trenutka dok čitate ovaj članak milijuni djece su u svojim je školama, crkvama, ispred televizije gdje ih se uči što je laž, a što je istina na temelju koje će ukoliko je prihvate, percipirati svijet u kojem žive i djelovati unutar njega. Pa stoga nije ni čudo da ljudi ubijaju jedni druge, uništavaju životinjski i biljni svijet, uništavaju planetu, jer koliko oni znaju, koliko su ih naučili, svijet je oduvijek bio okrutno mjesto, a život tek borba za opstanak – preživljavanje. No kako bi uvidjeli da je sve to tek obična laž, dovoljno se samo osvrnuti oko sebe, priroda nam nesebično pruža sve što nam treba, hranu, vodu, zaklon, … a što mi činimo, potkrijepljeni “znanjem”, diplomama sa najskupljih fakulteta, uništavamo je i zagađujemo na sve moguće načine nesvjesni da time uništavamo i same sebe. Bolesti su samo jedan vid posljedice djelovanja sa razine krivoga znanja, pa se sa razlogom kaže da je krivo znanje opasnije od neznanja.
Ljudi koji su doživjeli prosvjetljenje kažu kako se nije promijenilo ništa, a ipak, promijenilo se sve. Prosvjetljenje je jednostavno pomak u percepciji – postojanje u istini, a ne stvaranje istine. Biti u istini, biti istina, je biti slobodan od iluzija i laži.
MOĆ JE U NAŠIM RUKAMA – SAMO ŠTO TOGA NISMO SVJESNI
.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.
