Piše: Krešimir Mišak
Već prije nekog vremena počeo sam se pitati u kojoj mjeri sam sam uvjetovan i izdresiran, mogli bismo reći – hipnotiziran. Koliko moje misli pripadaju meni, a koliko po glavi vrtim neke tuđe misli – koje me pritom čak i ne zanimaju ili su potpuno dosadne, ali ja ih ipak vrtim, čak i raspravljam ponekad o njima, ali bez entuzijazma, kao neki robot.
Tu je opet na snagu stupio slavni ‘Šokreov zakon obratnosti’ o kojem sam detaljno pisao prije nekoliko mjeseci. Neću sad trošiti vrijeme na njega, ali iz moje nove perspektive opet je ispalo da su neke stvrai koje su se činile loše, zapravo – dobre. Imam na umu razdoblja u životu kad sam bio na sramotnom stupnju nepoznavanja što se zbiva. Do, recimo, dvadeset i četvrte godine nisam nikad gledao dnevnike na televiziji niti sam čitao novine, niti su ih moji roditelji kupovali. Tako da sam nekad znao doživiti prave blamaže. Sjeam se neke nesreće u u nekom rudniku, još tamo krajem osamdesetih, dok sam iša u srednju školu, o kojoj su baš svi pričali u busu, riječ je bila o tragediji i svi su suosjećali i bili upućeni. Osim mene. Ja nisam ni čuo za to, pa bih bio izvrgnut podsmijehu da moji prijatelji nisu već bili naučeni na moj stupanj medijske lobotomije.
Nebrojeno puta sam ispao vrlo neuk kad su se spominjala imena poznatih političara, sportaša, manifestacija, politike – uopće bilo kakvih događaja o kojima je informiran čovjek koji sluša radio u autu ili samo prolista novine i samo jednim uhom čuje dnevnik iz druge sobe. Moj je ponor bio tako dubok da mi je, tamo negdje sredinom devedesetih, urednica Obrazovnog programa Hrvatskoga radija u kojem sam radio, zapovijedila da svaki dan izvolim pročitati novine, a ne da više sramotim struku.
Pa sam ih počeo čitati – i bilo je zabavno. Kad ih čitaš svaki dan, onda to postaje napeto, kao da čekaš novi nastavak nekog krimića. Skroz si u priči, poistovjećuješ se s likovima i uživljavaš u fabulu. Sad kad razmišljam, shvaćam da se događa slijedeće – počneš živjeti tuđe misli i situacije. To znam jer se sjećam vremena kad nisam imao pojma što se zbiva po novinama, niti sam ikada osjetio ikakve posljedice toga u svom svakodnevnom životu. Ima sam neke svoje prioritete i interese, koji su mi bili istinski zabavni.
A ovako, kad sam se svaki dan izlagao vijestima, one su na mene počele imati emocionalni učinak – novinski naslovi bi me razljutili, razveselili, rastužili….Osjećao bih se pun straha bez ikakvog stvarnog razloga. A ništa korisnoga od svega toga za mene. Ako se i zbivalo išta vrijedno ikakvog pamćenja, zbivalo bi se i bez da sam se ja živcirao zbog toga. O onom nebitnom da i ne pričam.
POVRATAK U PRVOBITNO STANJE
I onda sam se, nakon par godina, opet vratio prvobitno stanje i prestao pratiti vijesti. I opet mi se ništa nije dogodilo. Ponekad mi je bila očigledna besmislenost uvučenosti u vijesti, kad bih u prolazu čuo umirovljenike na ulici kako raspravljaju o tezama koje mi stvarn nisu zvučale autorske, već je bilo lako prepoznati nepogrešiv otisak glavne novisnke teze toga dana. Naravno, sve informacije koje su imali nisu nadilazili ono što je pisalo u vijesti, pa tako niti zaključci nisu bili drugačiji od onih koje su mediji plasirali.
U zadnje vrijeme sam povremeno pratio novine, kako bih iz njih iščitao što Elita slijedeće kuha, a pokazalo se da tamo to dosta jasno piše, samo treba izokrenuti smisao. Ali to je već druga priča.
U kontekstu tih razmišljanja naletio sam na raznim mjestima na prosvijetljujuće podatke o načinima kako su osvaja nečiji um, a posebno mi je zanimljivo bilo ono što je u svom govoru na Svjetskom kongresu profesionalnih hipnotizera održanom u Las Vegasu u Nevadi pričao Dick Sutphen, profesionalni hipnotizer.
Sutphen je osjetio poriv da razotkrije hipnotizerske metode kojima smo izloženi, a koje je on moga prepoznati zbog svog zanimanja. Pri tom nije znao zloupotreba ovih tehnika može zaustaviti jer je teško zakonski spriječiti ono što se često ne može otkriti. A osim toga, i oni koji provode zakone koriste ove tehnike.
No, prvi je korak – upoznaj neprijatelja. Osviještavanje neke situacije ili problema najlakši je način da se ona – skoro trenutno – neutralizira.
Suthpen i sam izrađujem kasete s hipnozom i subliminalima, na nekim svojim seminarima koristi taktiku obraćenja kako bi pomogao sudionicima da postanu neovisni i samodostatni, ali svaki put kad koristi te tehnike pritom naglašava, kao svaki profesionalni hipnotizer, da ih koristi, pa prisutni mogu izabrati hoće li sudjelovati ili ne. Oni također znaju koji će biti željeni rezultat sudjelovanja.
KAKO TO RADE KULTOVI
Za početak, elementarna činjenica o pranju mozga glasi:
U cijeloj ljudskoj povijesti nitko kome je bio ispran mozak nije shvatio ili povjerovao da mu je ispran mozak.
Oni kojima je ispran mozak obično će strastveno braniti svoje manipulatore, tvrdeći da su im jednostavno «pokazali svjetlo» .
Obraćenje je zapravo «lijepa» riječ za pranje mozga. Svako proučavanje pranja mozga treba početi s proučavanjem kršćanske vjerske obnove u Americi osamnaestog stoljeća. Čini se da je Jonathan Edwards slučajno otkrio tehnike tijekom vjerske kampanje 1735. u Northamptonu u Massachusettsu. Izazivajući krivnju i akutnu tjeskobu te povećavajući napetost slomio bi i potpuno pokorio «grešnike» koji su prisustvovali njegovim sastancima obnove.
Tehnički, ono što je Edwards radio bilo je stvaranje uvjeta za «brisanje ploče» u mozgu na način da um prihvati novo programiranje. Problem je bio u tome što je novi unos bio negativan. Govorio bi im: «Ti si grešnik! Suđen ti je pakao!» Kao rezultat toga jedna je osoba počinila samoubojstvo, a druga se pokušala ubiti.
A susjedi suicidalnih obraćenika pričali su da su i oni bili toliko duboko pogođeni da su, iako su pronašli «vječni spas», bili opsjednuti dijaboličnim iskušenjem da okončaju vlastiti život.
Kada neki propovjednik, vođa kulta, manipulator ili autoritativna figura stvori fazu u mozgu koja «briše ploču», njegovi su subjekti širom otvoreni. Novi unosi, u obliku sugestija, mogu zamijeniti njihove ranije ideje. Kako Edwards svoju poruku ne bi učinio pozitivnom sve do kraja obnove, mnogi su prihvaćali negativne sugestije i djelovali, ili htjeli djelovati, u skladu s njima.
Charles J. Finney bio je još jedan kršćanski obnovitelj koji je koristio iste tehnike četiri godine kasnije, na masovnim vjerskim obraćenjima u New Yorku. Iste tehnike i danas koriste kršćanski obnovitelji, kultovi, treninzi ljudskih potencijala, neki poslovni skupovi i oružane snage . Većina propovjednika shvaća ili zna da koriste tehnike pranja mozga. Edwards je jednostavno nabasao na tehniku koja je stvarno djelovala, a drugi su je kopirali.
MOZAK U TRI FAZE
Iako su kršćani vjerojatno bili prvi koji su uspješno formulirali pranje mozga, tehničko objašnjenje trebamo potražiti kod ruskog znanstvenika Pavlova. Početkom 1900-ih njegov rad na životinjama otvorio je vrata za daljnja istraživanja s ljudima. Poslije revolucije u Rusiji Lenjin je ubrzo prepoznao potencijal primjene Pavlovljevog istraživanja za svoje ciljeve.
Pavlov je identificirao tri odvojena i progresivna stanja transmarginalne inhibicije. Prva je ekvivalentna faza u kojoj mozak daje jednaku reakciju na jak kao i na slab podražaj. Druga je paradoksalna faza u kojoj mozak aktivnije reagira na slab negoli na jak podražaj. A treća je ultraparadoksalna faza u kojoj se uvjetovane reakcije i obrasci ponašanja pretvaraju iz pozitivnih u negativne ili iz negativnih u pozitivne.
S napredovanjem kroz svaku od tih faza obraćanje postaje sve djelotvornije i potpunije. Načini da se postigne obraćenje brojni su i raznoliki, ali prvi korak u vjerskom ili političkom pranju mozga obično je rad na emocijama pojedinca ili skupine dok se ne postigne abnormalna razina bijesa, straha, uzbuđenja ili živčane napetosti. Progresivan rezultat tog mentalnog stanja ograničavanje je sposobnosti rasuđivanja i povećana sugestibilnost. Što se duže to stanje može zadržati ili intenzivirati, to je dublje programiranje.
Kada se dosegne katarza, ili prva moždana faza, potpuno mentalno preuzimanje postaje lakše. Postojeće mentalno programiranje može se zamijeniti novim obrascima mišljenja i ponašanja.
Druga psihološka oružja koja se često koriste za modificiranje normalnih funkcija mozga su gladovanje, radikalna prehrana ili prehrana bogata šećerom, tjelesne neugodnosti, regulacija disanja, ponavljanje mantre u meditaciji, otkrivanje zadivljujućih misterija, posebni svjetlosni i zvučni efekti, programirana reakcija na tamjan ili opojne droge.
Prema Suthpenu, hipnoza i taktika obraćenja su dvije bitno različite stvari te da su tehnike obraćenja daleko moćnije. Međutim, to dvoje se često kombinira i to s upadljivim rezultatima.
VJERSKA HIPNOZA
Svijet je prepun religijskih propovjednika, a obrazac je obično ovakav: na mjestima propovijedi svirati repetitivna glazba dok se ljudi skupljaju. Repetitivan ritam, idealno u rasponu od 45 do 72 otkucaja u minuti (sličan ritmu ljudskog srca), vrlo je hipnotičan pa kod vrlo velikog postotka ljudi može izazvati izmijenjeno stanje svijesti s otvorenim očima. Kada se uđe u alfa stanje osoba je barem 25 puta podložnija sugestiji nego u punoj beta svijesti. Ljudi se podsvjesno sjete svog stanja uma iz prethodnih službi i reagiraju u skladu s posthipnotičkim programiranjem. Na mnogima će biti vidljivi vanjski znakovi transa: opušteno tijelo i blago raširene oči. Često se počnu njihati naprijed-natrag s rukama u zraku dok sjede na svojim stolicama. Potom izlazi pomoćnik, kojiobično govori «kotrljajućim glasom».
To je stil određenog tempa i uzorka koji koriste hipnotizeri kod izazivanja stanja transa. Također ga koriste mnogi odvjetnici, od kojih su neki visoko uvježbani hipnotizeri, kada žele usaditi neku tvrdnju duboko u umove porotnika. Kotrljajući glas može zvučati kao da govornik govori prema taktu metronoma ili može zvučati kao da naglašava svaku riječ monotonim, šablonskim stilom. Riječi će obično izgovarati tempom od 45 do 60 otkucaja po minuti, radi maksimalnog hipnotičkog učinka. Pomoćnik sada započne proces «dizanja napetosti». On izaziva izmijenjeno stanje svijesti i/ili započinje stvarati uzbuđenje i iščekivanje kod publike. Poslije toga možda skupina, recimo, mladih žena može otpjevati pjesmu. Još ako usred pjesme jedna od djevojaka postane «obuzeta duhom» i padne na pod – tim bolje za povećavanje napetost u prostoriji. To je točka gdje se miješaju taktike hipnoze i obraćenja.
Upravo u tom trenutku, kada publika masovno zuri u alfa mentalnom stanju, obično se šalje zdjelica za milodare. U pozadini bi, kotrljajućim glasom u ritmu od 45 otkucaja u minuti, pomoćni propovjednik mogao poticati: «Dajte Bogu… Dajte Bogu… Dajte Bogu…» A publika doista daje. Bog možda neće dobiti novac, ali njegov već imućan predstavnik hoće. Nakon toga izlazi propovjednik koji govori o «vragu», «odlasku u pakao», ili predstojećem Armagedonu.
Na većini obnoviteljskih okupljanja poslije strahom ispunjene propovijedi obično slijede «svjedočenja». Ljudi iz publike dolaze na podij i iznose svoje priče. «Bio sam bogalj, a sada mogu hodati!» «Imao sam artritis, a sad je nestao!» To je psihološko manipuliranje koje djeluje. Nakon što čuje brojne povijesti slučajeva čudesnih ozdravljenja prosječan čovjek u publici s manjim problemom bit će siguran da može ozdraviti. Prostorija je nabijena strahom, krivnjom, intenzivnim uzbuđenjem i očekivanjima. Sada one koji žele biti iscijeljeni često postroje u red na rubovima prostorije ili im kažu da dođu naprijed. Propovjednik ih može čvrsto hvatati za glavu i vikati: «Ozdravi!» To oslobađa psihičku energiju i kod mnogih dovodi do katarze. Katarza je čišćenje potiskivanih emocija. Pojedinci mogu plakati, padati na pod ili čak dobivati spazme. Ukoliko se izazove katarza imaju izgleda da budu iscijeljeni. U katarzi (jednoj od tri ranije spomenute faze mozga), «ploča» u mozgu privremeno se briše i prihvaća se nova sugestija.
Za neke to ozdravljenje može biti trajno. Kod mnogih će trajati od četiri dana do jednog tjedna što je slučajno upravo onoliko koliko obično traje hipnotička sugestija dana subjektu koji mjesečari. Čak ako ozdravljenje i ne potraje, budu li se vraćali svaki tjedan moć sugestije može kontinuirano premošćivati problem… ili ponekad, nažalost, može maskirati fizički problem što se dugoročno može pokazati kao vrlo štetno za tu osobu. Događaju se i stvarna ozdravljenja, ali to nije predmet ovog teksta.
Hipnotizer Dick Sutphen eksplicitno tvrdi:: ako mislite da možete prisustvovati takvim skupovima bez da to djeluje na vas, vjerojatno ste u krivu.
Savršen je primjer slučaj žene koja je otišla na Haiti uz pomoć Guggenheimove stipendije kako bi proučavala haitski vudu. U svom je izvještaju opisala kako glazba s vremenom izaziva nekontrolirane tjelesne pokrete i izmijenjeno stanje svijesti. Iako je razumjela proces i smatrala da je iznad njega, kad je počela osjećati da je i sama osjetljiva na glazbu pokušala se oduprijeti i otići. Bijes ili otpor gotovo uvijek jamče obraćenje. Nekoliko minuta kasnije obuzela ju je glazba i počela je plesati u transu po kući u kojoj su se okupljali sljedbenici vudua. Glazba i uzbuđenje izazvali su fazu u mozgu i ona se probudila osjećajući se preporođeno.
Kad smo kod šest znakova obraćanja – sastavni dio žestoke vojne obuke jest lomljenje ljudi prije nego ih «ponovno izgradi» kao nove ljude – sjetite se drila američkih marinaca. Na isti način kao što kult slomi svoje ljude i ponovno ih izgradi kao sretne prodavače cvijeća na uglu ulice. Ljudima se praktično ispere mozak.
DEKOGNICIJA
Jednom kad se ostvari početno obraćenje, kultovi, oružane snage i slične skupine ne mogu imati cinizam među svojim članovima. Članovi moraju odgovarati na zapovijedi i raditi kako im se kaže, inače su opasni za organizacijsku kontrolu. To se obično postiže pomoću procesa dekognicije koji uključuje tri koraka.
Prvi korak je smanjenje pozornosti: Kontrolori izazivaju poremećaj rada živčanog sustava, zbog čega postaje teško razlikovati fantaziju od stvarnosti. To se može postići na nekoliko načina.
Jedan je loša prehrana: čokoladni kolači i bezalkoholna pića. Šećer ruši živčani sustav. Suptilnija je «duhovna prehrana» koju koriste mnogi kultovi, kaže Sutphen. Oni jedu samo povrće i voće; bez uzemljenja koje daju žitarice, orasi, sjemenke, mliječni proizvodi, riba i i slično, osobe postaju mentalno «otkačene». Nedovoljan san je još jedan osnovni način za smanjenje pozornosti, posebno kad se kombinira s dugim radom ili intenzivnom tjelesnom aktivnošću. Bombardiranje intenzivnim i jedinstvenim iskustvima postiže isti rezultat.
Drugi korak je programirana konfuzija: Mentalno napadanje dok je pozornost smanjena kao u prvom koraku. To se postiže poplavom novih informacija, predavanjima, grupama za raspravu, susretima ili obrađivanjem jedan-na-jedan, što obično znači da kontrolor bombardira osobu pitanjima. Tijekom te faze dekognicije stvarnost i iluzija često se stapaju i lako se prihvaća poremećena logika.
Treći korak je zaustavljanje misli: Koriste se tehnike kojima se postiže da um postane «ispuhan». To su tehnike za izmijenjena stanja svijesti koje u početku izazivaju smirenost, dajući umu nešto jednostavno čime se može baviti i na to fokusirati svijest. Dugotrajna upotreba izaziva osjećaj ushićenosti i na kraju halucinacije. Rezultat je smanjenje mišljenja i s vremenom, koristi li se dovoljno dugo, prestanak svakog mišljenja i povlačenje od svakoga i svega osim onoga što kontrolori naređuju. Ovladavanje je tada potpuno. Važno je biti svjestan da kad se članovima ili sudionicima naredi da upotrijebe tehnike «zaustavljanja misli», kaže im se da će od toga imati koristi: postat će «bolji vojnici» ili će «naći prosvjetljenje».
Tri su osnovne tehnike koje se koriste za zaustavljanje misli. Prva je stupanje: ritam doslovno stvara samohipnozu i time drastično povećava podložnost sugestiji.
Druga tehnika za zaustavljanje misli je meditacija. Provodi li se dnevno sat do sat i pol u meditaciji, velika je vjerojatnost da se nakon nekoliko tjedana osoba neće vratiti u puno beta stanje svijesti, tvrdi hipnotizer Dick Sutphen. Osoba će ostati u stalnom alfa stanju sve dok bude nastavila meditirati. Ne tvrdi da je to loše, ako to osoba radi sama, tada može biti vrlo blagotvorno. Ali činjenica je da se postiže to da mozak bude prazan.
Treća tehnika zaustavljanja misli je jednolično pjevanje i često jednolično pjevanje u meditaciji. Sve tri tehnike zaustavljanja stvaraju izmijenjeno stanje svijesti.
To može biti vrlo dobro ako osoba kontrolira proces, jer tada također kontrolira i unos. Samohipnoza je vrlo blagotvorna. Ali osoba je osjetljivija na sugestiju.
TEHNIKE UVJERAVANJA
Uvjeravanje tehnički nije pranje mozga nego manipuliranje ljudskim umom od strane druge osobe, bez da je izmanipulirana strana bila svjesna što je uzrokovalo njenu promjenu mišljenja.
Danas postoji nekoliko tisuća tehnika, ali osnova uvjeravanja uvijek je pristupiti našoj desnoj polovici mozga. Lijeva strana našeg mozga analitička je i racionalna. Desna je strana kreativna i maštovita. To je previše pojednostavljeno, ali dovoljno za objašnjenje. Ideja je skrenuti pažnju lijevog mozga i držati ga zauzetim. Idealno je kada osoba koja uvjerava izazove izmijenjeno stanje svijesti s otvorenim očima, kada iz beta svijesti pređete u alfu; to se može mjeriti na uređaju za EEG.
Evo primjera skretanja pozornosti lijeve polovine. Političari koriste te moćne tehnike cijelo vrijeme, odvjetnici koriste mnoge varijacije koje zovu «stezanje omče». Recimo, političar koji drži govor najprije on može stvoriti ono što se zove «potvrdni niz». To su izjave koje kod slušatelja izazivaju slaganje, oni čak mogu i nesvjesno kimati glavom u znak odobravanja.
Zatim dolaze očiglednosti. To su obično činjenice o kojima se može raspravljati ali, nakon što je političar naveo svoju publiku na slaganje, izgledi su na političarevoj strani da publika neće zastati kako bi samostalno razmislila pa će se i dalje slagati.
Posljednja dolazi sugestija. To je ono što političar želi da radimo i, budući da sme se cijelo vrijeme slagali, može nas se nagovoriti da prihvatimo sugestiju. Evo primjera u kojem su prve tri rečenice «potvrdni niz», sljedeće tri očiglednosti, a posljednja je sugestija.
«Dame i gospodo: jeste li bijesni zbog visokih cijena hrane? Jeste li umorni od astronomskih cijena benzina? Je li vam dosta neobuzdane inflacije? Pa, poznato vam je da je Druga stranka dopustila prošlogodišnju inflaciju od 18%; znate da je kriminal na nacionalnoj razini porastao za 50% u zadnjih 12 mjeseci, i znate da vaša plaća jedva da pokriva vaše troškove. Pa, rješenje za ta pitanja je da izaberete mene u sabor.»
Također treba paziti na ono što se naziva uklopljene naredbe. Primjerice, na ključnu riječ govornik će napraviti gestu svojom lijevom rukom, za koju su istraživanja pokazala da lakše pristupa vašem desnom mozgu. Današnje medijski orijentirane političare i vješte govornike često trenira cijeli novi soj stručnjaka koji koriste sve trikove iz priručnika – nove i stare – kako bi nas izmanipulirali da prihvatimo njihovog kandidata.
Dick Sutphen tvrdi da su koncepti i tehnike neurolingvistike toliko snažno čuvane da je na teži način otkrio da čak i javno govoriti ili pisati o njima rezultira prijetnjama pokretanjem tužbi. Ipak, neurolingvistički trening lako je dostupan svima koji su spremni posvetiti svoje vrijeme i platiti cijenu. To su neke od najsuptilnijih i najmoćnijih manipulacija. Mnogi ljudi iz vlada su, čini se, prošli te tečajeve.
Još jedna tehnika zove se tehnika protkivanja i ideja je govoriti jednu stvar riječima, ali usađivati podsvjesni dojam ili nešto drugo u umove slušatelja i/ili gledatelja.
Primjerice, ako neki komentator govori nešto što zvuči kao činjenična tvrdnja, i naglasi određenu riječ, a posebno ako napravi pravu gestu rukama uz ključne riječi, može ostati podsvjesni dojam nekog suprotnog smisla. To je subliminalni cilj izjave a govornika se ne može ni za što okriviti.
Tehnike uvjeravanja također se često koriste u mnogo manjim razmjerima s jednakom djelotvornošću. Agent osiguravajućeg društva zna da će njegov mamac vjerojatno biti mnogo djelotvorniji ako uspije navesti da osoba vizualizira nešto u svom umu. To je obraćanje desnom mozgu. Na primjer, može zastati u razgovoru, polako pogledati oko sebe po vašoj dnevnoj sobi i reći: «Možete li si samo zamisliti ovaj predivni dom spaljen do temelja?» Naravno da možete! To je jedan od podsvjesnih strahova i, kad nas prisili da ga vizualiziramo, vjerojatnije je da će izmanipulirati potpisivanje police osiguranja.
Hare Krishne, koji operiraju na svakom aerodromu, piše Sutphen, koriste tehnike šoka i konfuzije kako bi omeli lijevi mozak i izravno komunicirali s desnim mozgom. Jednom je, čekajući avion, više od sat vremena promatrao jednoga kako radi. Imao je tehniku da skoro skoči pred nekoga. U početku mu je ton bio glasan, a onda bi ga snizio dok bi nagovarao osobu da uzme knjigu i da novac za stvar. Kad su šokirani, ljudi se obično odmah povuku. U ovom slučaju šokirala ih je čudna pojava, iznenadna materijalizacija i povišen ton sljedbenika Hare Krishne. Drugim riječima, ljudi su ulazili u alfa stanje zbog sigurnosti jer se nisu htjeli suočiti sa stvarnošću pred sobom. U alfi su bili vrlo osjetljivi na sugestiju pa su reagirali na sugestiju da uzmu knjigu. Istog trenutka kad bi uzeli knjigu osjetili bi krivnju i reagirali na drugu sugestiju: da daju novac.
Svi smo uvjetovani da ako nam netko nešto da, moramo i mi njima nešto dati zauzvrat; u ovom slučaju, to je bio novac. Gledajući tog mahera bio je dovoljno blizu da primijetim kako su mnogi od ljudi koje je zaustavio pokazivali vanjske znakove alfe – oči su im bile raširene.
SUBLIMINALNO PROGRAMIRANJE
Subliminali su skrivene sugestije koje zapaža samo naša podsvijest. To može biti zvučna poruka skrivena iza glazbe, ili vizualna, zračnim kistom ubačena u sliku, prikazana na ekranu toliko brzo da ju svjesno ne vidite, ili pametno inkorporirana u sliku ili uzorak.
Najstarija audio subliminalna tehnika koristi glas koji slijedi glasnoću glazbe tako da je subliminale nemoguće otkriti bez parametričkog ekvilajzera. Psihoakustički se sugestije mogu prilagoditi i sintetizirati tako da se projiciraju u istom akordu i frekvenciji kao i glazba, što im daje učinak da su dio glazbe. Kod primjene te tehnike nema načina da se smanje razne frekvencije kako bi se otkrili subliminali. Drugim riječima, iako podsvjesni um čuje sugestije, nije ih moguće otkriti čak ni najsofisticiranijom opremom.
To je lagana tehnika, pa je prepušteno našoj mašti zamisliti koliko je tehnologija postala sofisticirana uz neograničena sredstva koja osiguravaju vlada i marketinška industrija. A što je s propagandom i reklamnim manipulacijama kojima smo svakodnevno izloženi? Jednostavno nema načina da znamo što je iza glazbe koju slušamo. Možda je čak moguće sakriti drugi glas iza glasa koji čujemo.
Postoji serija dr. sc. Wilsona Bryana Keya o subliminalima u oglašavanju i političkim kampanjama koja dobro dokumentira zloupotrebu na mnogim područjima, posebno u tiskanom oglašavanju u novinama, magazinima i na plakatima.
Veliko pitanje u vezi sa subliminalima glasi: djeluju li? Dobre su rezultate pokazali programi kao što su subliminali iza glazbe u robnim kućama. Navodno je jedina poruka zapovijed da se ne krade: jedan lanac robnih kuća s Istočne obale prijavio je smanjenje krađa od 37% u prvih devet mjeseci testiranja.
Članak iz 1984. objavljen u tehničkom biltenu Brain-Mind Bulletin kaže da, prema direktoru Laboratorija za kognitivnu psihofiziologiju pri Sveučilištu u Illinoisu, čak do 99 posto naše spoznajne aktivnosti može biti «nesvjesno». Poduži izvještaj završava izjavom: «Ova otkrića podržavaju upotrebu subliminalnih pristupa kao što su snimljene sugestije za gubitak težine i terapijsku primjenu hipnoze i neurolingvističkog programiranja.»
MASOVNA ZLOUPOTREBA
Dick Sutphen piše kako je osobnoiskusio kako je sjediti u jednom gledalištu u Los Angelesu s više od deset tisuća ljudi koji su se bili okupili kako bi čuli jednu današnju karizmatičnu figuru. Dvadeset minuta nakon što je ušao u gledalište postao je svjestan da ulazi i izlazi iz izmijenjenog stanja svijesti. Oni koji su bili sa njim doživjeli su istu stvar. Budući da je to bio njihov posao bili su svjesni što se događa, ali ljudi oko njih nisu. Pažljivije promatrajući vidjeli su da je ono što je izgledalo poput spontanih izlaganja bilo, u stvari, vješto manipuliranje. Jedino po čemu je mogao zaključiti da se izaziva stanje budnog transa bilo je to što se u prostoriju puštala vibracija od 6 do 7 ciklusa u sekundi iza zvuka klimatizacijskih uređaja. Ta konkretna vibracija izaziva alfu, što čini publiku posebno osjetljivom. Deset do 25 posto stanovništva sposobno je za mjesečarsku razinu izmijenjenih stanja svijesti; kod tih ljudi sugestije govornika, ako nisu prijeteće, mogle bi potencijalno biti prihvaćene kao «naredbe».
ENF
akođer postoje nečujni ENF valovi (ekstremno niske frekvencije). Oni su elektromagnetske prirode. Jedna od glavnih primjena ENF-a je komunikacija s podmornicama. Ugledni istraživač dr. Andrija Puharich je u pokušaju da upozori američke dužnosnike na rusku upotrebu ENF-a postavio eksperiment. Dobrovoljce je spojio žicama tako da se njihovi moždani valovi mogu snimati EEG-om. Bili su izolirani u metalnoj sobi u koju ne može prodrijeti normalan signal.
Puharich je zatim usmjerio ENF valove na dobrovoljce. ENF prolazi ravno kroz Zemlju i, naravno, ravno kroz metalne zidove. Oni unutra nisu mogli znati šalju li se signali ili ne. A Puharich je promatrao reakcije na tehničkoj opremi: 30% ljudi u sobi postali su obuzeti ENF signalima u roku od šest do deset sekundi.
Kada se kaže «obuzeti» misli se na to da je njihovo ponašanje pratilo promjene predviđene za određene vrlo precizne frekvencije. Valovi ispod 6 ciklusa uzrokovali su da subjekti postanu snažno emocionalno uznemireni, a narušavali su čak i tjelesne funkcije. Pri 8,2 ciklusa osjećali su se euforično, uzvišeno, kao da su bili u majstorskoj meditaciji koja se uči tijekom više godina. Ciklusi od 11 do 11,3 izazivali su valove potištene agitacije koja je vodila do buntovnog ponašanja.
NEUROFON
Dr. Patricka Flanagana početkom 1960-ih, dok je bio tinejdžer, magazin Life uvrstio je među najveće znanstvenike svijeta. Jedan od njegovih brojnih izuma je neurofon – elektronički instrument koji može uspješno programirati sugestije izravno kroz kontakt s kožom. Kad je pokušao patentirati svoj uređaj vlada je zahtijevala da dokaže da funkcionira. Kad je to učinio, Agencija za nacionalnu sigurnost zaplijenila je neurofon. Flanaganu su trebale dvije godine pravne bitke da dobije natrag svoj izum.
Kod korištenja tog uređaja ništa se ne čuje ni ne vidi; primjenjuje se na koži, za koju Flanagan tvrdi da je izvor posebnih osjetila. Koža sadrži više senzora za toplinu, dodir, bol, vibracije i električna polja od bilo kojeg drugog dijela ljudske anatomije.
TELEVIZIJA
Što se više, kroz današnja napredna tehnološka istraživanja, saznaje o tome kako ljudska bića funkcioniraju, više se uči kontrolirati ljudska bića. Medij za ovladavanje je već prisutan – televizori u našoj dnevnoj i spavaćoj sobi čine mnogo više od toga da nas zabavljaju.
Kad se uđe u izmijenjeno stanje, prebacuje se u desni mozak, što pak dovodi do unutarnjeg oslobađanja opijata samog tijela: enkefalina i beta-endorfina, kemijskih tvari gotovo identičnih opijumu. Drugim riječima, to stvara dobar osjećaj, želite se vratiti po još. Nedavni testovi istraživača Herberta Krugmana pokazali su da je, dok su osobe gledale televiziju, aktivnost desnog mozga prevladavala nad aktivnošću lijevog mozga u odnosu od dva naprama jedan. Jednostavnije rečeno, gledatelji su bili u izmijenjenom stanju, u transu, veći dio vremena. Dobivali su svoj «fiks» beta-endorfina.
Kako bi mjerio raspon pažnje psihofiziolog Thomas Mulholland iz bolnice Veterans Hospital u Bedfordu (Massachusetts) priključio je mlade gledatelje na EEG uređaj koji je bio spojen tako da isključi televizor svaki put kad bi mozgovi djece stvarali pretežno alfa valove. Iako su djeci govorili da se koncentriraju, svega ih je nekoliko moglo držati televizor upaljenim duže od 30 sekundi!
Većina gledatelja već je hipnotizirana. Produbiti trans je lako. Jedan jednostavan način je staviti jednu praznu, crnu sliku na svake 32 slike u filmu koji se prikazuje. To stvara ritam od 45 otkucaja u minuti koji zapaža samo podsvjesni um, što je idealan ritam za izazivanje duboke hipnoze. Reklame ili sugestije prikazane nakon takve emisije koja izaziva alfa stanje imaju mnogo veću vjerojatnost da će ih gledatelj prihvatiti. Visok postotak gledatelja koji imaju sposobnost mjesečarske dubine lako bi mogao prihvatiti te sugestije kao naredbe – sve dok te naredbe ne traže od gledatelja da učini nešto što je u suprotnosti s njegovim moralom, religijom ili samoodržanjem.
Medij za ovladavanje je tu, piše Sutphen, jer do dobi od 16 godina djeca provedu 10.000 do 15.000 sati gledajući televiziju – više vremena nego što provedu u školi. U prosječnom domu televizor je upaljen šest sati i 44 minute dnevno, što je povećanje od devet minuta u odnosu na prošlu godinu i trostruko više od prosječnog rasta tijekom 1970-ih.
Očigledno stvari ne idu nabolje. Ubrzano se krećemo prema svijetu alfa razine – vrlo lako moguće prema orvelovskom svijetu 1984. – krotki, staklastih očiju i pokorno slušajući zapovijedi.
Istraživački projekt Jacoba Jacobya, psihologa sa Sveučilišta Purdue, pokazao je da je od 2.700 testiranih ljudi 90% pogrešno razumjelo čak i tako jednostavan materijal kao što su reklame i serija «Barnaby Jones». Samo nekoliko minuta nakon gledanja tipičan gledatelj pogrešno bi odgovorio na 23 do 36 posto pitanja o onome što je odgledao. Naravno da je tako: ulazili su i izlazili iz transa. Uđete li u duboki trans, mora vam se narediti da zapamtite – inače automatski zaboravljate.
Izvor: http://blog.vecernji.hr/misak/2010/04/19/ispiranje-mozga/
